Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-24/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Grubišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROSCO, naftni servisi d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 18, OIB 15538072333, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Klišanin & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, uz umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-980/2025-63 od 17. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-980/2025-63 od 17. studenog 2025.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.645,00 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.512,50 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 1 presude 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 155/23-dalje: ZPP).
3. Tuženik u žalbi tvrdi da su razlozi pobijane presude nejasni i proturječni te da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi šteta tužitelja nastala od opasne stvari, mokrog poda u kupaonici. Iskazi tužitelja da su suprotni iskazu svjedoka MK i JK koji da su potvrdili da je kupaonica bila suha te da tužitelj nije dokazao postojanje opasne stvari ni uzročnu vezu. Nastavno tvrdi i da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi tuširanje predstavljalo aktivnost u vezi sa radom jer da ta radnja nije obvezna i da ne predstavlja sastavni dio proizvodnog procesa. Štetni događaj da je nastao izvan obavljanja radnog procesa i da je uzrokovan isključivo subjektivnim razlozima, krajnjom nepažnjom tužitelja. Tvrdi i da je sud prvog stupnja pogrešno dosudio visinu štete te da kod dosude te naknade nije pravilno primijenio orijentacijske kriterije.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj radio kao strojar kod tuženika i da su se radnici uobičajeno tuširali nakon radnog procesa što im je omogućio poslodavac te da su na podu sanitarnog čvora bile samo pločice, bez zaštite (zaštita je postavljena tek nakon štetnog događaja) i da se odgovornost i visina štete temelji na odredbama čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 12/17, dalje-ZR), čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14,154/14, 94/18, 96/18:dalje - ZZR) i čl. 1045. st. 3, čl. 1063., čl. 1064., čl. 1067. st. 1, 2 i 3, čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08 i 125/11, dalje-ZOO),
- da je tuširanje vezano za rad tužitelja jer je radnicima to omogućio poslodavac, ovdje tuženik i da mokri pod u kupaonici predstavlja opasnu stvar jer neovisno o pažnji može dovesti do pokliznuća koje bi se moglo izbjeći tek da je tuženik primijenio adekvatnu zaštitu i u prostorima sanitarnog čvora, a što nije učinio. Na tuženiku da leži teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a (da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti), odnosno eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete, a on da to nije dokazao,
- vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Predragu Paviću, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio konkvasaciju, desne šake, sekciju lijeve ulnarne arterije, sekciju digitalnih živaca I i II prsta lijeve šake, sekciju tetive dugoga pregibača palca i dubokog pregibača lijevoga kažiprsta i sekciju lijevoga medijalnog živca,
-da je tijekom inicijalne hospitalizacije, podvrgnut operacijskom zahvatu specijaliste za plastičnu kirurgiju, provedeno je ambulantno liječenje i fizikalna terapija. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj da je trpio bol jačeg intenziteta 3 dana, srednje jakog intenziteta 4 tjedna, slabijeg intenziteta 6 tjedana i po toj osnovi da mu je priznat novčani iznos od 1.000,00 eur. Trpio je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 1 dan, srednje intenziteta 15 dana i slabog intenziteta 30 dana te tzv. kasni strah u vidu zabrinutosti za daljnji ishod liječenja u trajanju od 3 mjeseca i po toj osnovi priznat mu je novčani iznos od 2.650,00 eur. Kod tužitelja da je zaostalo naruženje vezano za kožne ožiljke i klinički status lijeve šake blažeg stupnja i po toj osnovi priznat mu je novčani iznos od 1.000,00 eur. Kako su trajne posljedice smanjenja životne aktivnosti ocijenjene sa 25% te da u svakodnevnom životu mora ulagati pojačane napore, utvrdio je da mu po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3. 730,00 eur te mu je na ime neimovinske štete po svim navedenim kvalifikatornim okolnostima dosudio iznos od 8. 380,00 eur. Tužitelju da je bila potrebna i tuđa pomoć i njega kroz 4 tjedna po 3 sata po ozljeđivanju, a potom 2 sata dnevno narednih 4 tjedna te mu je na ime imovinske štete dosudio iznos od 265,00 eur, odnosno ukupno na ime imovinske i neimovinske štete u iznos od 8. 645,00 eur, primjenom odredbe čl. 1100. i 1095. ZOO-a sa zateznom kamatom od dana odštetnog zahtjeva do isplate.
8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaj tuženik. Presuda nije proturječna sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Nije povrijedio ni odredbu čl. 8. ZPP-a ni počinio relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP-a, na koju se sadržajno poziva tuženik već je pravilnom analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice i izveo pravilan zaključak o objektivnoj odgovornosti tuženika za nastalu štetu, u smislu odredbe članka 111. ZR-a i članka 25. ZOZNR-a.
10. Nije sporno da je tužitelj radio s naftom, uljem i u prašini te se uobičajeno tuširao pred kraj radnog vremena u kupaonici tuženika i protivno žalbenim tvrdnjama ta kupaonica je zasigurno osigurana za te potrebe jer su svi saslušani svjedoci koji rade sa tužiteljem (VK, MK i JK) potvrdili da su se gotovo svakodnevno, posebno kad su bili zamašteni uljem, pod kraj radnog vremena tuširali sa znanjem i odobrenjem poslodavca. Sukladno tome pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je povreda koja se dogodila nakon tuširanja vezana za rad tužitelja.
11. Osim toga pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je u kupaonici bio mokar pod i da mokre pločice u kupaonici bez dodate zaštite, kojima se morao kretao tužitelj nakon tuširanja, predstavljaju opasnu stvar te da se za štetu od opasne stvari smatra da potječe od te stvari, u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a i da za takvu štetu odgovara tuženik kao vlasnik, u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a te da tuženik odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti, u smislu odredbe čl. 1067. stavak. 2. ZOO-a.
12. Protivno žalbenim tvrdnjama, nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio da je pod kupaonice bio suh u trenutku nastanka štetne radnje, dok činjenica da se nitko nije tuširao prije tužitelja i da je čistačica obrisala kupaonu u 14 sati to ne dokazuje jer sadrža iskaza tuženika i saslušanih svjedoka, koji su potvrdili da su se i drugi radnici znali poskliznuti po pločicama, opravdava zaključak da se uslijed tuširanja voda slijevala po pločicama kupaone te da su glatke mokre pločice bez bilo kakve zaštite bile opasne za korištenje. Očito je upravo iz tog razloga tuženik nakon štetnog događaja i postavio zaštitu na te pločice.
13. Osim toga pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tuženik nije dokazao ekskulpacije razloge za oslobođenje od odgovornosti, u smislu odredbe čl. 1067. stavak. 2. ZOO-a (da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti), ni da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete, u smislu odredbe članka 1067. stavak 3. ZOO-a.
14. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio visinu novčane naknade neimovinske štete, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a po kriteriju (kvalifikatornoj okolnosti) fizičkih i duševnih boli i straha s time da je kod dosude te naknade vodio računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha kao i o cilju kojemu služi ta naknada. Naime, težina povrede utvrđena nalazom vještaka, koju stranke postupka nisu dovele u pitanje, te okolnosti konkretnog predmeta opravdavaju dosudu na ime neimovinske štete po tužitelju potraživanog novčanog iznosa od 8. 380,00 eur te na ime imovinskog iznosa od 265,00 eur. Pri tom treba kazati da je na ime duševnih boli zbog naruženja kao kvalifikatorne okolnosti za utvrđenje naknade ukupne neimovinske štete, sud prvog vodio računa o vidljivosti ozljeda jačinu i trajanju boli koju je trpio tužitelj kao osoba srednjih godina.
15. Zaključno treba kazati da iako orijentacijski kriteriji i iznos naknade koji bi za pojedine kriterije (kvalifikatorne okolnosti) pripadao tužitelju njihovom primjenom nisu odlučni jer je naknada nematerijalne štete strogo individualizirana i ovisi o elementima konkretnog slučaja ti kriteriji predstavljaju okvirni orijentir i pomoć sucima u određivanju naknade pa ih je u tom smislu te Kriterije uzeo u obzir i sud prvog stupnja.
16. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju koji je uspio u sporu opravdane troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio opravdanim trošak sastava očitovanja tužitelja na odgovor na tužbu tuženika i umješača, dostavljen sudu prvog stupnja 08. travnja 2021. kao i sastav podneska dostavljenog sudu 11. siječnja 2022., kojim tužitelj nakon nalaza vještaka usklađuje tužbeni zahtjev pa kako se radi o obrazloženim podnescima pravilno mu je dosudio naknadu troškova primjenom odredbe tbr 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika svakog u iznosu od po 100 bodova (“Narodne novine” broj 138/23-dalje Tarife).
17. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki 1 izreke.
18. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Rijeci 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Tajan Polić
.
