Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-30/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju NUB, prema generalnoj punomoći N501/25, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 827/2025-22 od 10. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-827/2025-22 od 10. prosinca 2025. u točki II izreke te u sadržajno odbijajućem dijelu točke III izreke.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.598,00 eur sa zateznima kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 2.402,00 eur sa zateznim kamatama dok je točkom III izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.177,50 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv točke II izreke presude i sadržajno odbijajućeg dijela točke III izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 1 presude 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 155/23-dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud mehanički i automatski primijenio orijentacijske kriterije ne vodeći računa o drugim važnim okolnostima. Tvrdi da su usprkos liječenju kod tužiteljice zaostale trajne tjelesne posljedice umanjenom i skraćenom otisku lijevog stopala, umanjenim kretanjima u zglobovima malog prsta stopala praćenog boli i otokom istog te da je trajne posljedice vještak iskazao u omjeru od 2 %. Trajanja i jačina fizičkih boli i straha da su dva osobito važna elementa za dosudu pravične novčane naknade, ali da treba voditi računa i o zanimanju, dobi i nelagodnosti, a o tim činjenicama da sud nije vodio računa kada joj je dosudio svega 400,00 eur. Tvrdi i da je od donošenja Orijentacijskih kriterija nastupila inflacija po stopi od 31,9 % što da je također trebalo uzeti u obzir. Osporava i odluku suda u dijelu troškova postupka tvrdnjom da je sud prvog stupnja pogrešno ocjenjivao omjer uspjeha prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ne vodeći računa zašto su troškovi nastali i tko je dao povod njihovom nastanku. Nastavno tvrdi i da odluka o trošku mora biti razmjerna legitimnom cilju.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 5. rujna 2024. ozljedom na radu,

-da je tužiteljica pri dolasku na posao udarila lijevim stopalom u povišeni dio betonske kocke od koje se sastoji predmetni nogostup,

-da u smislu odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 12/17, dalje-ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14,154/14, 94/18, 96/18:dalje - ZZR) poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti,

-prihvaćanjem nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. Mladena Frketića uz primjenu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 1046. i čl. 1100. ZOO- a, utvrdio je da je u štetnom događaju tužiteljica pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu te da su zaostale trajne tjelesne posljedice, koje se sastoje u umanjenom i skraćenom otisku iz lijevog stopala, s umanjenim kretnjama u zglobovima malog prsta lijevog stopala praćenim boli i otokom istog dok je prijelom koštano zarastao zbog čega da je smanjena životna aktivnost tužiteljice za 2%. Strah, tzv. primarni da je bio intenzivan i kratkotrajan dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana i kasni u trajanju od 20 dana. Bol da je bila jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg osam dana dok se bol slabijeg intenziteta javljala u nastavnom razdoblju od mjesec dana. Tuđa pomoć i njega da joj je bila potrebna četiri tjedna po sat dnevno,

- da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i straha te da u smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a ostvaruje i pravo na isplatu novčane naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege,

- cijeneći trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio primjerenom naknadu na ime tih kvalifikatornih okolnosti u iznosu od 1.100,00 eur te na ime pretrpljenog straha u iznosu od 1.000,00 eur. Vodeći računa o smanjenju radne sposobnosti, u čemu se to smanjenje sastoji, lokalitetu ozljede, starosti tužiteljice (rođena je 1967.) te očekivanom životnom vijeku utvrdio je da na ime SOŽ-e ostvaruje pravo na novčanu naknadu u iznosu od 400,00 eura, odnosno da joj na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, pripada iznos od 2.500,00 eur,

- da joj na ime imovinske štete naknade za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 28 sati po cijeni sata od 3,50 eur, u smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, pripada novčani iznos od 98,00 eur, odnosno ukupno na ime imovinske i neimovinske štete iznos od 2.402,00 eur,

8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaj tuženik. Presuda nije proturječna sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu glavne tražbine preko dosuđenog iznosa od 2. 598,00 eur.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, primjenom odredbe članka 1100. ZOO- a, vodeći računa o svim okolnostima ovog konkretnog slučaja da sve zadobivene tjelesne ozljede opravdavaju dosudu novčane naknade za neimovinsku štetu u dosuđenom iznosu. Kod dosude te naknade vodio je računa o svim kvalifikatornim okolnostima koje u smislu citiranog propisa utječu na visinu pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (posebice karakteru, lokaciji i težini zadobivene povrede, neugodnosti kojima je popraćeno liječenje, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha i smanjenju životne aktivnosti).

11. Protivno žalbenim tvrdnjama kod dosude naknade neimovinske štete pravilno je utvrdio iznos naknade koji tužiteljici pripada po osnovi kvalifikatorne okolnosti smanjenja općeživotne aktivnosti i kod utvrđenja visine novčane naknade po toj osnovi vodio je računa o stupnju umanjenja, lokalitetu ozljede, starosti tužiteljice (rođena je 1967.) te nisu istinite tvrdnje žaliteljice da bi utvrđenjem tog iznosa prepisao iznos iz Orijentacijskih kriterija. Pri tom treba kazati da je novčani iznos naknade neimovinske štete po svim kvalifikatornim okolnostima veći je od iznosa propisanih sada važećim Orijentacijskim kriterijima.

12. Sve to upućuje na zaključak da je prvostupanjski je sud utvrđivao naknada nematerijalne štete strogo individualizirano prema elementima konkretnog slučaja dok je Orijentacijske kriterije koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 29. studenog 2002. te izmijenjeni 05. ožujka i 15. lipnja 2020. pravilno koristio kao okvirni orjentir i pomoć u određivanju te naknade.

13. Nastavno treba kazati da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni i novčani iznos imovinske štete koji pripada tužiteljici te je pravilno utvrdio da cijena sata nestručne pomoći iznosi 3,50 eur jer se tako kretala cijena sata takve pomoći u 2024. godini kada je ta pomoć i bila potrebna tužiteljici. Utvrđenje iz nekih presuda na koje se poziva žaliteljica ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje jer ovaj žalbeni sud kod donošenja pobijane presude nije vezan činjeničnim utvrđenjem sudova iste vrste u drugim predmetima. Osim toga za zaključiti je da se tužiteljica pozivala samo na odluke u kojima je po toj osnovi priznata cijena sata u nešto većem iznosu dok istovremeno postoji veliki broj odluka u kojima je 2024. utvrđena cijena sata rada nestručne pomoći u nižem iznosu od 3,50 eur.

14. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a i kod dosude troškova postupka vodio je računa u kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu u sporu ( po osnovu i po visini). Osim toga pravilno je utvrdio koji su opravdani troškovi postupka i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

15. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki 1 izreke.

16. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

17. Nepobijani dio točke I izreke presude te usvajajući dio točke II izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić