Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-21/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366 zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijek protiv ovršenika UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade troškova izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-351/2025-2 od 9. prosinca 2025., dana 18. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba ovrhovoditelja te preinačuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-351/2025-2 od 9. prosinca 2025. i rješava:

Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak izravne naplate u iznosu od 109,38 EUR-a (slovima: sto devet eura i trideset osam centi) sa zateznim kamatama od 18. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se odbija žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-351/2025-2 od 9. prosinca 2025. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 2. travnja 2025. (kao dana podnošenja zahtjeva) do 17. veljače 2026.

II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 12,50 EUR-a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troška od 2. travnja 2025. kao nedopušten.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 345. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023– dalje: ZPP), koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – dalje u tekstu: OZ) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i dosuditi mu cjelokupni trošak, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je ovrhovoditelj podneskom od 2. travnja 2025. zatražio naknadu troškova izvansudske ovrhe (pravilno: izravne naplate) u iznosu od 109,38 EUR-a (trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja na naplatu, trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova), a koji mu je trošak nastao prilikom dostave rješenja o trošku Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1082/2024 od 18. prosinca 2024. Financijskoj agenciji. Polazeći od utvrđenja da ovrhovoditelj zahtjevom od 2. travnja 2025. potražuje naknadu troška radnji iste naravi kao što je radnja za koju mu je rješenjem o trošku Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1082/2024 od 18. prosinca 2024. već priznat trošak dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave, te da bi ovrhovoditelj u slučaju da mu ovršenik dobrovoljno ne podmiri taj trošak ili nema sredstava da mu podmiri dug mogao ciklički potraživati naknadu novog troška dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji, prvostupanjski sud zaključuje da takav ''zatvoreni krug naplate'' predstavlja ozbiljnu povredu dostojanstva ovršenika, te da je protivan načelu zaštite dostojanstva ovršenika izraženom u čl. 6. OZ-a, čl. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (dalje: Povelja EU) i čl. 14. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, pri čemu naglašava da ovrhovoditelj kao pravna osoba ima specijalizirani pravni odjel koji može izvršiti jednostavnu pravnu radnju popunjavanja i slanja obrasca, pa je upitno da li je takav trošak potreban za vođenje ovrhe u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, koji bi mu ovršenik bio dužan naknaditi, slijedom čega je odbacio prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troška od 2. travnja 2025. kao nedopušten.

5. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnome ističe da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno, da je izreka rješenja u suprotnosti s obrazloženjem rješenja te je protupravno jer je njegov prijedlog odbačen kao nedopušten iako je ovakav zahtjev procesno utemeljen na odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a. Daljnjim navodima žalbe ukazuje na pogrešnu primjenu načela ekonomičnosti postupka, načela zaštite dostojanstva ovršenika, načela razmjernosti između interesa stranaka i javnog morala, načela zaštite javnog morala, te pogrešnu primjenu akata europskog pravnog sustava, navodeći da je takvo tumačenje prvostupanjskog suda u izričitoj suprotnosti sa ratio i uopće smislom odredaba o daljnjem trošku Ovršnog zakona i ovršnog prava uopće. Ističe da smisao paricijskih rokova u izreci sudskih rješenja leži upravo u tome da se obvezniku plaćanja-ovršeniku ostavi rok da dobrovoljno postupi po tom rješenju, te ne postupanjem u paricijskom roku ovršenik pokazuje da ne poštuje sudsku odluku, čime sam sebe dovodi u situaciju da mu se stvaraju daljnji troškovi ovršnog postupka te je sam odgovoran za sve negativne posljedice takvog postupanja. Zaključno ovrhovoditelj navodi da je upravo zbog ne postupanja ovršenika po pravomoćnoj sudskoj odluci bio primoran provesti ovršni postupak pred Financijskom agencijom, radi čega osporava stajalište prvostupanjskog suda o njegovoj zlouporabi procesnih ovlaštenja.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, koju obrazlaže ovrhovoditelj u žalbi jer je u pobijanom rješenju dao valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji omogućuju ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja, a niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, osnovano ovrhovoditelj ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nema pravo na naknadu troškova izravne naplate.

8. Naime, odredbom čl. 209. OZ-a propisan je postupak ovrhe izravnom naplatom kao vrsta ovrhe na novčanoj tražbini po računu koja se provodi izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost. Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Pravni stav prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj iniciranjem postupka izravne naplate zloupotrebljava procesno pravo i postupa protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenika ovaj sud ne može prihvatiti pravilnim. Naime, točno je da je odredbom 6. OZ-a propisano da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni, no međutim, prvostupanjski sud ispušta iz vida cilj i svrhu ovršnog postupka kao postupka prisilne naplate, a to je pravo ovrhovoditelja na namirenje pravomoćno dosuđene mu tražbine.

9. Stoga, imajući u vidu da je ovrhovoditelju pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1082/2024-2 od 18. prosinca 2024. dosuđen trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 140,63 EUR-a i naloženo ovršeniku da mu isti plati u roku od 8 dana, te da mu ovršenik u paricijskom roku nije dobrovoljno namirio taj trošak, radi čega je ovrhovoditelj na temelju citiranog rješenja zatražio izravnu naplatu svoje tražbine u iznosu od 140,563 EUR-a pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost – Financijskom agencijom, to, protivno stavu prvostupanjskog suda, ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova od ovršenika koji su bili nužno potrebni za takvu ovrhu.

10. Kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ovaj sud je djelomično prihvatio žalbu ovrhovoditelja i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačio rješenje te naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju s osnova troškova izravne naplate iznos od 109,38 EUR-a, a koji se iznos odnosi na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (kojeg je ovrhovoditelj dokumentirao) po Tbr. 36. toč. 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa) u iznosu od 62,50 EUR, trošak dostave ovršne isprave drugom sudioniku u provođenju ovrhe u iznosu od 31,25 EUR-a po Tbr. 11. toč. 6. i Tbr. 46. Tarife i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova postupka po Tbr. 11. toč. 10. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 15,63 EUR-a, što ukupno iznosi 109,38 EUR-a (u sve iznose uključen PDV). Ovrhovoditelju je na dosuđeni trošak postupka na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) u vezi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a dosuđena zatezna kamata od dana donošenja ovog rješenja 18. veljače 2026. do isplate. Obzirom da ovrhovoditelj nije dokazao kada su zahtijevani troškovi plaćeni, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 2. travnja 2024. (kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova) do 17. veljače 2026.

11. Ovrhovoditelju je priznato pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR-a po Tbr. 13. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife, pa kako sa žalbom nije uspio samo u neznatnom dijelu, to je naloženo ovršeniku da mu naknaditi žalbeni trošak u cijelosti, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 12,50 EUR-a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan.

U Varaždinu, 18. veljače 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović