Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-95/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik DO, pravnik zaposlen u [obrt] – [obrt], [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], [obrt], [adresa], radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr- 1249/21-25 od 5. srpnja 2023., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-1249/21-25 od 5. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-1249/21-25 od 5. srpnja 2023. odlučeno je:

¨ I . Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], Uprava šuma – ..., [adresa], da tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime izgubljene zarade za vremensko razdoblje od 1. listopada 2020. g. do 30. rujna 2021. g. bruto iznos od 3.056,80 eura / 23.031,48 kuna, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini iznos, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. g., a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena i to za iznose kako slijedi:

- na iznos od 292,09 eura / 2.200,77 kuna od 21. studenog 2020. pa do isplate

- na iznos od 414,57 eura / 3.123,58 kuna od 21. prosinca 2020. pa do isplate

- na iznos od 323,39 eura / 2.436,57 kuna od 21. siječnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 253,98 eura / 1.913,64 kuna od 21. veljače 2021. pa do isplate

- na iznos od 298,13 eura / 2.246,29 kuna od 21. ožujka 2021. pa do isplate

- na iznos od 330,90 eura / 2.493,21 kuna od 21. travnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 179,90 eura / 1.355,44 kuna od 21. svibnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 130,92 eura / 986,40 kuna od 21. lipnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 166,18 eura / 1.252,06 kuna od 21. srpnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 283,24 eura / 2.134,05 kuna od 21. kolovoza 2021. pa do isplate

- na iznos od 253,55 eura / 1.910,39 kuna od 21. rujna 2021. pa do isplate

- na iznos od 129,95 eura / 979,10 kuna od 21. listopada 2021., pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], Uprava šuma – ..., [adresa], da tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplaćuje mjesečnu rentu počev od 1. listopada 2021. godine pa ubuduće sve dok za to postoje zakonski uvjeti u bruto iznosu od 254,73 eura / 1.919,29 kuna, time da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajući do 21. u mjesecu za prethodni mjesec, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini iznos, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. g., a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 326,28 eura / 2.458,37 kuna, sve u roku od 15 dana.¨.

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće koja predstavlja razliku plaće tužitelja u odnosu na plaću koju je isti ostvarivao 6 mjeseci prije donošenja rješenje o utvrđivanju neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti, a ne razlika njegove plaće u odnosu na plaće usporednih radnika ranijeg radnog mjesta tužitelja u utuženom razdoblju. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te odbiti zahtjev tužitelja uz obvezu istog da mu nadoknadi troškove postupka, podredno istu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ukazuje da je upravo tuženik u slučaju drugog radnika obračunao razliku plaće na način kako je to odredio prvostupanjski sud. Predlaže odbiti žalbu tuženika.

4. Predmet spora je naknada štete – izgubljene zarade tužitelja u razdoblju od listopada 2020. do listopada 2021. uslijed činjenice da je tužitelj kao radnik tuženika obolio od profesionalne bolesti radi koje je s radnog mjesta sjekača raspoređen na radno mjesto šumskog radnika, a zbog čega prima plaću u manjem iznosu od plaće koju bi primao kao radnik na radnom mjestu sjekača.

5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tužitelj kao radnik tuženika obolio od profesionalne bolesti,

- da je tužitelj uslijed profesionalne bolesti raspoređen s radnog mjesta sjekač na radno mjesto šumski radnik,

- da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćena plaća koja je ukupno 3.056,80 eura manja od plaća usporednih radnika (drugih sjekača) tuženika u utuženom razdoblju.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Obzirom je u žalbenoj fazi postupka sporno isključivo u odnosu na koju usporednu plaću tužitelj ima pravo naknade štete (isplatu razlike plaće), ukazuje se da naknada imovinske štete, a što je sadržajno izgubljena zarada, predstavlja institut u kojem se oštećena osoba dovodi u položaj u kojem bi bila da nije bilo štetne radnje, u konkretnom slučaju zaradu koju bi tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao od rada kod tuženika kao sjekač, a ne kao šumski radnik.

8. Navedeno svoj smisao/cilj nalazi u činjenici da plaća predstavlja naknadu za rad u određenom razdoblju, da je plaća kao naknada za rad promjenjiva kategorija no koja po svojoj naravi prati kretanja na tržištu rada i poslovanju poslodavca, a u vezi s općim troškovima života, dok je svrha same naknade štete u tom da tužitelj kao radnik koji je obolio od profesionalne bolesti mora biti doveden u položaj u kojem bi se u odnosu na istog poslodavca nalazio da nije obolio od profesionalne bolesti te da i dalje radi posao koji je radio prije oboljenja. Faktično, tužitelj bi u konkretnom razdoblju kod istog poslodavca ostvarivao zaradu/plaću sjekača kakvu u istom razdoblju primaju drugi zaposlenici – sjekači pa plaća koju je on kao sjekač ostvarivao u nekom ranijem razdoblju nije relevantna ukoliko tu istu plaću drugi radnici sjekači zaposleni kod tuženika ne ostvaruju u utuženom razdoblju.

9. Slijedom navedenog, a obzirom nije sporna visina plaće drugih sjekača u utuženom razdoblju niti razlika iste u odnosu na isplaćenu plaću tužitelja u utuženom razdoblju, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19.), u vezi s čl. 1095. st. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) i čl. 44. st. 2. i 3. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o., dosudio tužitelju naknadu štete .- izgubljenu zaradu kao razliku plaće koju bi isti imao u utuženom razdoblju da nije došlo do promjene radnog mjesta uslijed profesionalne bolesti tužitelja.

10. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac