Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-1030/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Marije Bušković kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi [adresa], koje zastupa punomoćnik UK (ujedno tužitelj pod brojem 4), odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vidović & Vidović iz [adresa] protiv tuženika 1. ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i, 2. IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], i 3. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] - vlasnika obrta za graditeljstvo [obrt] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ivana Moravec, odvjetnica u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj Pn-9/2019-45 od 8. studenoga 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj Pn-9/2019-40 od 8. studenoga 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" 1/. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
'Nalaže se I tuženici ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženiku IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III tuženiku SK, vl obrta za graditeljstvo "[obrt] iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da I tužiteljici JK, [adresa], [osobni identifikacijski broj], II tužiteljici PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužiteljicj GK, [adresa]: [osobni identifikacijski broj] i IV tužitelju BK, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade nastalu štetu u iznosu od 17.818,12 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim 2 trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana. Nalaže se 1-3 tuženicima da I-lV tužiteljima solidarno naknade parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana.'
2/ Nalaže se 1. tužiteljici JK, 2. tužiteljici PK, 3. tužiteljici ĐK i 4. tužitelju UK da naknade 1. tuženiku ŽK, 2. tuženiku AK i 3. tuženiku SK troškove parničnog postupka u iznosu od 8.400,00 kuna / 1.114,87 eura, 1 u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su pravodobno podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka propisanih člankom 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čanka 365. stavak 2. ZPP-a, a na neku drugu povredu žalitelj ne ukazuje u žalbi.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika stana na prvom katu, za naknadu štete koju su, prema njihovim tvrdnjama, pretrpjeli u tom stanu zbog građevinskih radova koje su tuženici izvodili u poslovnom prostoru koji se nalazi u prizemlju zgrade u iznosu od 17.818,12 kn.
5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda proizlazi:
- da su tuženici i to ŽK, kao vlasnica poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa] u [adresa], upisanog u zemljišno knjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina] i investitorica radova, tuženik IK, kao naručitelj radova i tuženik SK kao izvođač radova u siječnju i veljači 2016. izvodili građevinske radove radi ugradnje nosive konstrukcije iznad dva otvora u središnjem nosivom zidu navedenog poslovnog prostora koji se nalazi ispod stana u suvlasništvu tužitelja;
- da je tijekom izvođenja radova, a po prijavi tužitelja UK, Konzervatorski odjel Varaždin 1. veljače 2016. donio rješenje o obustavi radova, jer se radilo o radovima rekonstrukcije za koju investitor nije posjedovao potrebnu tehničku dokumentaciju i dozvolu Konzervatorskog odjela;
- da je 31. svibnja 2016. obustavljen inspekcijski postupak obustave građenja jer je građenje (rekonstrukcija poslovnog prostora) usklađeno s odredbama Zakona o gradnji;
- da su se u poslovnom prostoru 2002. izvodili radovi kojima je grubo oštećena konstrukcija građevine te izazvana preraspodjela opterećenja u središnjem zidu koja može narušiti statičku stabilnost građevine i biti uzrokom pojave štete te da su uslijed navedenih radova u stanu tužitelja na 1. katu tijekom 2002. iznad vrata i na središnjem zidu nastale pukotine i da su navedeni radovi bili takvog karaktera da mogu bitno utjecati na stabilnost građevine;
- da se u stanu tužitelja tijekom 2020. pojavila nova puknuća na zidovima iako su radovi u poslovnom prostoru u vlasništvu tuženika završeni 2016.
7. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključivši da se nisu ispunile pretpostavke odgovornosti za štetu. Tužitelji prvenstveno nisu dokazali uzročnost kao pretpostavku odgovornosti za štetu odnosno vezu između štetne radnje kao uzroka i štete kao posljedice. Kako se nisu ispunile pretpostavke iz članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) tužiteljima ne pripada pravo na dosudu imovinske štete.
8. U osvrtu na žalbene navode koji su isticani i tijekom prvostupanjskog postupka, a kojim se u bitnom pobija ocjena dokaza nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio provedene dokaze, a stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud.
8.1. Prvostupanjski sud je sporne činjenice mogao utvrditi provođenjem vještačenja po vještaku građevinske struke, a kojim bi se vještačenjem utvrdio uzrok oštećenja u stanu tužitelja tj. jesu li oštećenja uzrokovana radnjom tuženika ili su uzrok oštećenja neki drugi razlozi (radovi iz 2002., potres, slijeganje i sl.), međutim tužitelji su odustali od dokaznog prijedloga da se provede građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke.
9. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dokaze ocijenio prema odredbi članka 8 ZPP-a, a stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim obrazloženjem, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Odlukom o troškovima postupka nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tužitelja.
11. Kako je žalba odbijene, to je i zahtjeve za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
12. Slijedom navedenog, a budući je odluka o troškovima prvostupanjskog postupka pravilna, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Noemi Butorac
