Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž R-74/2024-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici LIS, diplomiranoj pravnici, predstavnici Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB-87311810356, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr- 6848/2020 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr-6848/2020 od 19. siječnja 2024.
Obrazloženje
1.Presudom je suda prvog stupnja usvojen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.119,21 eur sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako je to specificirano u izreci.
2. Protiv te presude žali se tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači, a podredno ukine.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije ostvarena ni jedna od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u primjeni odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tuženik u žalbi poziva ali je ne konkretizira, sve to budući presuda sadrži jasne i neproturječne razloga o odlučnim činjenicama pa ju je moguće ispitati. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP jer je sud proveo iscrpnu analizu dokaznog postupka na kojoj je zasnovao zaključke o odlučnim činjenicama, pa se tuženikove tvrdnje za suprotno ne prihvaćaju.
6. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojen.
7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi isplate troškova prijevoza od adrese stanovanja tužiteljice do adrese rada za razdoblje srpnja 2015. do srpnja 2020. utemeljen na odredbama čl. 54. Kolektivnog ugovora za radnike HP-a od 03. veljače 2015. (u primjeni od 03. veljače 2015., dalje KU/15), čl. 53. Kolektivnog ugovora za radnike HP-a od 30. prosinca 2015. (u primjeni od 01. siječnja 2016., dalje KU/16) i čl. 54. Kolektivnog ugovora za radnike HP-a od 30. prosinca 2016. (u primjeni od 01. siječnja 2017., dalje KU/17).
8. Tijekom prvostupanjskog postupka a i žalbenoj fazi nije sporna većina činjenica, pa tako da je tužiteljica radnica tuženika, da joj kroz utuženo razdoblje nije isplaćena naknada na ime troškova prijevoza u visini i s dospijećem kako je naznačeno u tužbi i što također nije sporno.
9. Bilo je sporna činjenica udaljenosti tužiteljičine adrese stanovanja do adrese mjesta rada, metodologija izračuna udaljenosti i konačno tumačenje relevantnih odredbi citiranih KU o pravu radnika na naknadu troškova prijevoza.
10. Odredbe KU o pravu na troškove prijevoza istovjetnog su sadržaja i određuju u:
- st. 1. – da poslodavac participira radniku u mjesečnim troškovima prijevoza ako je udaljenost od adrese stanovanja radnika (mjesto i adresa prebivališta / boravišta s koje radnik redovito dolazi na posao) do adrese rada (mjesto i adresa poštanskog ureda ili druge organizacijske jedinice poslodavca) 2 km ili više (troškovi prijevoza).
- st. 2. - da se participacija iz st.1. ovog članka odnosi na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koja se utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK) kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike.
11. Tužiteljica je tvrdila kako najkraća cestovna udaljenost od njezine adrese stanovanja iznosi više od 2 km što joj daje pravo na isplatu, dok je tuženik tvrdio kako je najkraća udaljenost manja i iznosi 1,98 kn odnosno 1,906 km. U prilog svojim tvrdnjama stranke su dostavile isprave i to tužiteljica planer HAK-a u kojem se navodi udaljenost veća od 2 km, te tuženik također planer HAK-a za kojeg je naveo da je korigiran Google Maps podlogom i pokazuje udaljenosti niže od 2 km. Sud je prvog stupnja pribavio podatak od HAK-a o najkraćoj udaljenosti pa je iz dopisa od 6. svibnja 2021. i dodatnog očitovanja HAK od 4. listopada 2021. utvrdio kako najkraća udaljenost iznosi 2,1 km. Utvrdio je i to da se radi o cestovnoj udaljenosti i da planer HAK-a ne podržava, niti je ikad podržavao funkcionalnost izračuna pješačkih ruta.
12. Budući se stranke razlikuju u tvrdnjama i dostavljaju različite isprave o najkraćoj udaljenosti, sud je prvog stupnja kao relevantan prihvatio podatak koji je službeno pribavljen od HAK-a i osnovom istog zaključio da najkraća izravna udaljenost od tužiteljičina mjesta stanovanja do mjesta rada iznosi 2,1 km. Pri tome je sud ocijenio da se prema odredbama citiranih KU radi o najkraćoj cestovnoj udaljenosti, a ne pješačkoj kako je to tvrdio tuženik jer je ugovoreno da se koristi planer HAK-a koji nema funkcionalnost pješačke udaljenosti. Stoga je usvojio tužbeni zahtjev sukladno odredbama 53. i 54. KU u nespornoj visini s kamatama prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/21., 156/22. i 155/23.).
13. Tuženik u žalbi ustraje kod tvrdnji iz prvostupanjskog postupka da se prema KU najkraća izravna relacija utvrđuje prema planeru putovanja HAK-a kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike, što pak znači da je ju je potrebno korigirati što je i učinio koristeći Google Maps. Smatra da je trebalo uzeti u obzir da je najkraća izravna veza pješačka udaljenost i tvrdi da je to bila intencija predmetnih odredbi KU. .
14. Ovo se stajalište ne prihvaća.
15. U odredbama 53. i 54. KU koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja ugovoreno je pravo radnika na troškove prijevoza ukoliko je mjesto stanovanja do mjesta rada najkraćom izravnom vezom udaljeno više od 2 km, uz korištenje planera HAK. Pravilno je sud zaključio da u citiranim odredbama KU ne stoji da bi se ugovorila pješačka udaljenost, to tim više što HAK čija je metoda mjerenja ugovorena kao mjerodavna, nikad nije raspolagao funkcionalnošću pješačke udaljenosti, pa ni u vrijeme sklapanja KU. Utoliko je pravilan zaključak suda da je odlučna cestovna udaljenost i da tuženikova mjerenja korigirana putem Google Maps nisu relevantna, niti u KU ugovorena kao prihvaćena metoda izmjere. Ugovoreno je mjerenje planerom HAK-a koji ne raspolaže podacima o pješačkim stazama, nathodnicima i pothodnicima, što pak znači da planer HAK-a nema mogućnosti izračuna pješake rute, pa nije moguće primijeniti taj dio odredbe iz st. 2. čl. 53. i 54. KU.
16. Utoliko je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i pobijana presuda kao zakonita potvrđena sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.
U Rijeci 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar
