Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1010/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5188/2022-19 od 4. listopada 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5188/2022-19 od 4. listopada 2023.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan,

- potvrđuje u preostalom dijelu.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 465,37 EUR (slovima: četiristo šezdeset pet eura i trideset sedam centi).

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-4195686 od 19. lipnja 2007. zaključenog između tužiteljice NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, a koja ugovorna odredba glasi:

''Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća… '',

te je ništetna i odredba čl. 1. Ugovora o kreditu temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužiteljici NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.076,37 EUR / 23.178,88 kn, sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to:

na iznos od 0,86 EUR / 6,48 kn sa kamatom od 1.9.2007. do plaćanja;

na iznos od 1,65 EUR / 12,42 kn sa kamatom od 1.12.2007. do plaćanja; na iznos od 3,15 EUR / 23,71 kn sa kamatom od 1.2.2008. do plaćanja; na iznos od 3,68 EUR / 27,71 kn sa kamatom od 1.3.2008. do plaćanja; na iznos od 5,39 EUR / 44,71 kn sa kamatom od 1.4.2008. do plaćanja; na iznos od 5,80 EUR / 43,71 kn sa kamatom od 1.5.2008. do plaćanja; na iznos od 2,61 EUR / 19,68 kn sa kamatom od 1.6.2008. do plaćanja; na iznos od 141,90 EUR/1.069,12 kn sa kamatom od 1.7.2008. do plaćanja; na iznos od 14,73 EUR / 111,00 kn sa kamatom od 2.9.2009. do plaćanja; na iznos od 13,94 EUR / 105,00 kn sa kamatom od 1.10.2009. do plaćanja; na iznos od 12,61 EUR / 95,00 kn sa kamatom od 4.11.2009. do plaćanja; na iznos od 14,20 EUR / 107,00 kn sa kamatom od 1.12.2009. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR /115,00 kn sa kamatom od 22.12.2009. do plaćanja; na iznos od 18,45 EUR / 139,00 kn sa kamatom od 26.1.2010. do plaćanja; na iznos od 19,78 EUR / 149,00 kn sa kamatom od 16.2.2010. do plaćanja; na iznos od 21,09 EUR / 165,00 kn sa kamatom od 1.4.2010. do plaćanja; na iznos od 21,09 EUR / 165,00 kn sa kamatom od 4.5.2010. do plaćanja; na iznos od 23,62 EUR / 178,00 kn sa kamatom od 28.5.2010. do plaćanja; na iznos od 33,71 EUR / 254,00 kn sa kamatom od 2.7.2010. do plaćanja; na iznos od 34,51 EUR / 260,00 kn sa kamatom od 3.8.2010. do plaćanja; na iznos od 39,82 EUR / 300,00 kn sa kamatom od 2.9.2010. do plaćanja; na iznos od 39,82 EUR / 300,00 kn sa kamatom od 17.9.2010. do plaćanja; na iznos od 32,52 EUR / 245,00 kn sa kamatom od 30.10.2010. do plaćanja; na iznos od 39,55 EUR / 298,00 kn sa kamatom od 30.11.2010. do plaćanja; na iznos od 50,43 EUR / 380,00 kn sa kamatom od 4.1.2011. do plaćanja; na iznos od 41,41 EUR / 312,00 kn sa kamatom od 2.2.2011. do plaćanja; na iznos od 46,45 EUR / 350,00 kn sa kamatom od 2.3.2011. do plaćanja; na iznos od 43,53 EUR / 328,00 kn sa kamatom od 31.3.2011. do plaćanja; na iznos od 44,46 EUR / 335,00 kn sa kamatom od 28.4.2011. do plaćanja; na iznos od 209,17 EUR / 1.576,00 kn sa kamatom od 30.5.2011. do plaćanja; na iznos od 57,47 EUR / 433,00 kn sa kamatom od 31.5.2011. do plaćanja; na iznos od 67,42 EUR / 508,00 kn sa kamatom od 28.7.2011. do plaćanja; na iznos od 39,81 EUR / 299,98 kn sa kamatom od 25.8.2011. do plaćanja; na iznos od 55,15 EUR / 415,53 kn sa kamatom od 4.12.2011. do plaćanja; na iznos od 58,87 EUR / 443,53 kn sa kamatom od 29.12.2011. do plaćanja; na iznos od 62,45 EUR / 470,53 kn sa kamatom od 2.2.2012. do plaćanja; na iznos od 62,58 EUR / 471,53 kn sa kamatom od 2.3.2012. do plaćanja; na iznos od 61,52 EUR / 463,53 kn sa kamatom od 28.3.2012. do plaćanja; na iznos od 61,39 EUR / 462,53 kn sa kamatom od 25.4.2012. do plaćanja; na iznos od 62,05 EUR / 467,53 kn sa kamatom od 2.6.2012. do plaćanja; na iznos od 61,65 EUR / 464,53 kn sa kamatom od 30.6.2012. do plaćanja; na iznos od 61,12 EUR / 460,53 kn sa kamatom od 25.7.2012. do plaćanja; na iznos od 60,59 EUR / 456,53 kn sa kamatom od 1.9.2012. do plaćanja; na iznos od 58,20 EUR / 438,53 kn sa kamatom od 2.10.2012. do plaćanja; na iznos od 60,72 EUR / 457,53 kn sa kamatom od 4.11.2012. do plaćanja; na iznos od 62,05 EUR / 467,53 kn sa kamatom od 24.11.2012. do plaćanja; na iznos od 61,12 EUR / 460,53 kn sa kamatom od 3.1.2013 . do plaćanja; na iznos od 57,67 EUR / 434,53 kn sa kamatom od 2.2.2013. do plaćanja; na iznos od 59,26 EUR / 446,53 kn sa kamatom od 1.3.2013. do plaćanja; na iznos od 60,72 EUR / 457,53 kn sa kamatom od 3.4.2013. do plaćanja; na iznos od 59,26 EUR / 446,53 kn sa kamatom od 3.5.2013. do plaćanja; na iznos od 56.08 EUR / 422,53 kn sa kamatom od 4.6.2013. do plaćanja; na iznos od 52,05 EUR / 395,53 kn sa kamatom od 2.7.2013. do plaćanja; na iznos od 55,81 EUR / 420,53 kn sa kamatom od 31.7.2013. do plaćanja; na iznos od 57,14 EUR / 430,53 kn sa kamatom od 29.8.2013. do plaćanja; na iznos od 59,85 EUR / 450,93 kn sa kamatom od 4.10.2013 do plaćanja; na iznos od 58,73 EUR / 442,53 kn sa kamatom od 1.11.2013. do plaćanja; na iznos od 59,53 EUR / 448,53 kn sa kamatom od 4.12.2013. do plaćanja; na iznos od 59,53 EUR / 448,53 kn sa kamatom od 4.1.2014. do plaćanja; na iznos od 62,85 EUR / 473,53 kn sa kamatom od 2.2.2014. do plaćanja; na iznos od 62,45 EUR / 470,53 kn sa kamatom od 27.2.2014. do plaćanja; na iznos od 62,45 EUR / 470,53 kn sa kamatom od 2.4.2014. do plaćanja; na iznos od 61,12 EUR / 460,53 kn sa kamatom od 24.4.2014. do plaćanja; na iznos od 60,06 EUR / 452,53 kn sa kamatom od 29.5.2014. do plaćanja; na iznos od 59,80 EUR / 450,53 kn sa kamatom od 21.6.2014. do plaćanja; sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.158,47 EUR / 8.728,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), kao i zbog toga što mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku te pravo na procesnu jednakost i predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbene zahtjeve tužiteljice u cijelosti i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom ili podredno da presudu ukine radi provođenja nove glavne rasprave.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a smatrajući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, a iz istih razloga tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na obrazloženu odluku.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su žalbene tvrdnje tuženika neosnovane jer je o svim odlučnim činjenicama sud prvog stupnja u presudi naveo jasne razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati, zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nespornu činjenicu među strankama utvrđuje da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 320-50-4195686 od 19. lipnja 2007., koji je bio namjenski za kupnju novog vozila Opel, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.622,07 CHF, obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita te je među strankama bila nesporna visina tužbenog zahtjeva.

6.1. U odnosu na spornu činjenicu je li tuženik tužiteljici prilikom ugovaranja kredita pojasnio sve rizike koji se tiču valute CHF te je li tuženik neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koji mu je tužiteljica uplaćivala u odnosu na iznos koji mu je trebala uplaćivati po početnom tečaju CHF, sud prvog stupnja prije svega na temelju iskaza tužiteljice utvrđuje da je auto-kuća u kojoj je kupila vozilo nudila samo kredite u valuti CHF te da radi sklapanja Ugovora uopće nije odlazila u banku, već je u Auto-salonu potpisala unaprijed pripremljeni primjerak ugovora, kojom prilikom joj nitko ništa nije pojašnjavao, samo su naglasili da mora uredno otplaćivati kredit.

6.2. S obzirom da je tužiteljica kredit podigla radi kupnje novog vozila, sud zaključuje da je Ugovor zaključila kao fizička osoba koja djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te da ima status potrošača sukladno definiciji iz članka 3. stavak 1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP/03).

7. Kako je sud utvrdio da tužiteljica ima status potrošača, pozivom na pravne učinke presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a, sud utvrđuje da su ništetne ugovorne odredbe članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu jer je u tom postupku utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2221/2018 od dana 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo.

7.1. S obzirom da je sud utvrdio da je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, ocijenio je da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za vraćanje više plaćenih anuiteta na temelju odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) i to sa zateznim kamatama od dana uplate svakog preplaćenog iznosa do isplate, jer je zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj.

7.2. Sud utvrđuje da potraživanje tužiteljice nije u zastari jer zastarni rok počinje teći donošenjem pravomoćne presude u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, a u odnosu na valutu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. Kako od tada do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 26. svibnja 2021. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, sud utvrđuje da je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, osim u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. Ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana uz valutu CHF, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

9. Člankom 1. Ugovora o kreditu banka se obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.622,07 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita.

9.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2023., a koje prihvaća i ovo vijeće, ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. Kako je prvostupanjski sud utvrđujući ništetnost članka 1. Ugovora o kreditu pogrešno primijenio materijalno pravo, taj dio prvostupanjske presude je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužiteljica u ovom postupku mogla pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužiteljica i učinila. Tuženik je u ovom sporu imao mogućnost dokazivati da su okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu s tužiteljicom bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, međutim, tuženik te činjenice nije dokazao jer je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svoje djelatnice CŽ, a iz iskaza tužiteljice sud je pravilno utvrdio da tuženik tužiteljici nije objasnio rizike zaključenja ugovora u švicarskim francima jer tužiteljica nije bila u banci, već je Ugovor potpisala u Auto-kući, a radi se o obrascu ugovora kojeg je pripremio tuženik, zbog čega tužiteljica nije imala mogućnost pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ništetna odredba članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

10.1. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., koje prihvaća i ovo vijeće, u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je zastara počela teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost načina postupanja tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule kojima je glavnica vezana uz CHF 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17), to u trenutku podnošenja tužbe 26. svibnja 2021. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara novčane tražbine tužiteljice jer nije protekao opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a, a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se sukladno odredbi članka 328. ZOO-a.

10.2. Neosnovano tuženik u žalbi osporava zaključak suda prvog stupnja da je on nesavjesni stjecatelj te da je u obvezi platiti zateznu kamatu na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a od dana svake uplate preplaćenog iznosa jer je po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tuženik, koji je sastavio ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, koja odredba je utvrđena ništetnom, nepošteni stjecatelj zbog čega je u obvezi platiti zateznu kamatu na preplaćene mjesečne iznose od dana stjecanja, odnosno dana svake uplate (isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-364/2022). Neosnovano je pozivanje tuženika na pravno shvaćanje Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. jer je to pravno shvaćanje doneseno na temelju druge činjenične osnove od one utvrđene u ovom postupku.

10.3. Žalbene tvrdnje tuženika da tužiteljica nije mogla tražiti utvrđenje ništetnosti i isplatu zbog toga što je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen neosnovane su, jer se pravo na utvrđenje ništetnosti ne gasi u smislu odredbe članka 328. ZOO-a, zbog čega je tužiteljica mogla tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, kao i isplatu zbog utvrđene ništetnosti. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu članka 19. stavak 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.; dalje: ZID ZPK) kojom je propisano da se iz obveze konverzije kredita iz CHF u EUR isključuju svi ugovori koji su već bili otplaćeni do stupanja na snagu tog Zakona, jer u konkretnom slučaju nije došlo do konverzije pa ta odredba nije pravno relevantna za osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.

11. Tuženik žalbom osporava odluku o parničnim troškovima tvrdeći da je sud pogrešno obračunavao za sve radnje u postupku visinu troškova prema vrijednosti boda od 15,00 kuna jer je ta vrijednost boda stupila na snagu tek 5. studenog 2022., zbog čega se ta vrijednost boda mogla primjenjivati jedino na radnje koje su poduzete nakon toga, ali ne i prije. Također, osporava odluku suda kojom je tužiteljici kao potreban priznat trošak sastavljanja podneska od 11. lipnja 2022. jer takav podnesak tuženiku nikad nije dostavljen ukoliko i postoji, zbog čega se ne može smatrati nužnim za vođenje postupka.

11.1. Žalbene tvrdnje tuženika u odnosu na primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa), koju je sud primijenio dosuđujući troškove postupka po vrijednosti boda od 15,00 kuna/1,99 EUR, neosnovane su jer je odredbom Tbr. 48. stavak 3. Tarife navedeno da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je u vrijeme donošenja pobijane presude vrijednost boda bila 15,00 kn/1,99 EUR (Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 126/2022) pravilno je sud prvog stupnja za sve radnje u postupku tužiteljici dosudio troškove prema vrijednosti boda od 15,00 kuna/1,99 EUR.

11.2. Žalbene tvrdnje tuženika u odnosu na podnesak tužitelja od 11. lipnja 2022. neosnovane su iz razloga što trošak takvog podneska sud tužiteljici nije priznao, a doista u spisu takav podnesak niti ne postoji.

12. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika u preostalom dijelu trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. S obzirom da je žalba tuženika u pretežnom dijelu odbijena, tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 465,37 eura iz kojih razloga je na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

Koprivnica, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković