Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1453/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao glavni urednik „Slobodne Dalmacije“, zastupanog po punomoćnici Aniti Jozičić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-173/2021-15 od 7. listopada 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažava, te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-173/2021-15 od 7. listopada 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 4.436,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 2021. do isplate, kao i u odnosu na zatražene zatezne kamate na iznos od 2.000,00 EUR u razdoblju od 20. ožujka 2021. do 5. travnja 2021.

- preinačuje u preostalom dijelu tako da se:

1. Odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao glavni urednik lista „Slobodna Dalmacija“, iz osnove naknade štete temeljene na povredi prava osobnosti nepostupanjem po pravomoćnoj sudskoj presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-539/2019 od dana 14. siječnja 2021. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-178/18 od 18. travnja 2019, u kojem postupku je tužiteljica zatražila obeštećenje ispravkom netočnih informacija, objavom kojih informacija je istoj nastala znatna nematerijalna šteta, isplatiti tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 6. travnja 2021. pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate.“

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.312,50 EUR (tisuću tristo dvanaest eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I Nalaže se tuženiku AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao glavni urednik lista „Slobodna Dalmacija“, iz osnove naknade štete temeljene na povredi prava osobnosti nepostupanjem po pravomoćnoj sudskoj presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-539/2019 od dana 14. siječnja 2021. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-178/18 od 18. travnja 2019, u kojem postupku je tužiteljica zatražila obeštećenje ispravkom netočnih informacija, objavom kojih informacija je istoj nastala znatna nematerijalna šteta, isplatiti tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 6. travnja 2021. pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate. Za više zatraženi iznos od 4.436,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 2021. pa do isplate te za zatražene zatezne kamate na iznos od 2.000,00 EUR tekuće od 20. ožujka 2021. do 5. travnja 2021. tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 621,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.» 2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih zakonom propisanih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tužiteljice usvoji, a presudu preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Protiv dosuđujućeg dijela presude sadržanog u točki I. izreke, kao i protiv odluke o parničnim troškovima sadržanim u točki II. izreke presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi parnični trošak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Obje stranke su žalbu podnijele zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, time da tužiteljica u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, dok tuženik u žalbi tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, time što nije obrazložio je li tužba u ovom predmetu bila dopuštena obzirom da je tuženik u postupku predlagao da se tužba odbaci kao nedopuštena, jer tužiteljica nije imala pravni interes za podnošenje tužbe, odnosno tvrdi da sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama zbog čega presudu nije bilo moguće ispitati.

6.1. Ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u odnosu na žalbu tužiteljice na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja u odbijajućem dijelu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je sud jasno u presudi obrazložio koje materijalno pravo je primijenio odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te je također naveo koje činjenice je kao pravno odlučne utvrđivao, iz kojih razloga je presudu po žalbi tuženika bilo moguće ispitati. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud bio dužan obrazložiti ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe, obzirom da do kraja prethodnog postupka tuženik nije iznosio prigovor nedostatka pravnog interesa, već je osporavao da tužiteljica ima pravo podnijeti tužbu radi naknade štete obzirom da ima ovršnu ispravu temeljem koje je mogla tražiti ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine, te da je to razlog zbog kojeg bi tužbu trebalo odbaciti. Točno je da sud prvog stupnja o tom navodu odgovora na tužbu u presudi nije naveo razloge, odnosno nije naveo smatra li takvu tvrdnju osnovanom ili ne, međutim, iz obrazloženja je jasno vidljivo da sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan u dijelu kojim traži naknadu štete primjenjujući pritom Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) zbog čega je očito prigovor tuženika smatrao neosnovanim.

7. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog toga što tuženik, kao glavni urednik, nije na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora ili na isti ili istovrijedan način na koji su bile objavljene informacije na koje se ispravak odnosi objavio ispravak prema nalogu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-178/18, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-539/2019, odnosno da na naslovnici tiskanog izdanja nije na jednak način objavljena referenca za objavu ispravka, te da je objavom ispravka na takav način, koji nije odgovarajući obzirom na izgled i opremu objavljene informacije sukladno preinačujućoj presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-539/2019, tuženik tužiteljici prouzročio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti.

8. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-539/2019 od 14. siječnja 2021. u predmetu koji se vodio između istih parničnih stranaka, u istim procesnim ulogama, tuženiku naloženo da kao glavni urednik nakladnika "Slobodne Dalmacije", u prvom tiskanom izdanju dnevne novine "Slobodne Dalmacije" te u roku od 8 dana na Internet portalu nakladnika "Slobodne Dalmacije" objavi ispravak netočnih informacija objavljenih u članku od 9. veljače 2018. sa naslovom "JF laže: Zar bi četiri godine pokušavala dobiti dijete sa mnom da sam zlostavljač?" te na portalu nakladnika istog dana sa naslovom "ĐF za „Slobodnu“ progovorio o svom odnosu s JF i borbi za dijete: Nisam zlostavljač, samo želim vidjeti svog sina, a Hrvatska nije napravila ništa da mi ga vrati", na način da će tuženik putem nakladnika objaviti sadržaj e-maila upućenog mu od strane tužiteljice dana 26. veljače 2018. u 12,48 sati, koji e-mail započinje riječima "poštovani", a završava riječima "U Splitu, 26.2.2018.; S poštovanjem; JF ", i to na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bile objavljene informacije na koje se ispravak odnosi, te da i naslovnica tiskanog izdanja u kojem će ispravak biti objavljen sadrži referencu na objavu ispravka.

8.1. Sud nadalje utvrđuje da je u tiskanom izdanju dnevnog lista "Slobodna Dalmacija" od 20. ožujka 2021. sa stranici 7. objavljen u potpunosti tekst e-mail poruke odnosno ono što je naloženo drugostupanjskom presudom, da je ispravak objavljen u roku koji je tuženiku naložen, odnosno unutar roka od 8 dana od zaprimanja drugostupanjske odluke.

8.2. Vizualnom usporedbom objavljenog članka i tadašnje naslovnice te objavljenog ispravka i naslovnice sa referencom na objavu ispravka sud ocjenjuje da informacije nisu objavljene na isti ili istovrijedan način kako je to naloženo sudskom odlukom. Sud utvrđuje da je članak objavljen u tiskanom izdanju dnevnog lista "Slobodna Dalmacija" od 9. veljače 2018. objavljen u rubrici novosti, na stranicama 6. i 7. (čitava stranica i dio druge stranice) sa fotografijom, otisnutim naslovom "JF laže: Zar bi četiri godine pokušavala dobiti dijete sa mnom da sam zlostavljač?", i to u dvije veličine fonta slova, vrlo uočljivo. Na članak upućuje i naslovnica od toga datuma, jer je centralni dio naslovnice, po ocjeni suda, gotovo polovicu stranice zauzela fotografija LF i najava članka. S druge stranke objavljeni ispravak u tiskanom izdanju dnevnog lista "Slobodna Dalmacija" od 20. ožujka 2021. objavljen je u rubrici novosti, na stranici 7., naslova i nadnaslova otisnutog u dosta manjem fontu nego li je to bilo sa člankom od 9. veljače 2018. te da zauzima gornji desni dio stranice, i to po ocjeni suda, trećinu te stranice. Naslovnica tiskanog izdanja dnevnog lista „Slobodna Dalmacija“ od 20. ožujka 2021. sadrži referencu na objavljeni ispravak te je u dvije boje pri dnu naslovnice tiskanim slovima navedeno: "Presuda Županijskog suda u Bjelovaru, Ispravak JF, str.7.". Sud utvrđuje da objavljeni ispravak sadrži sadržajno sve što je bilo potrebno sukladno presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-539/2019 od 14. siječnja 2021., ali je "oprema" članka drugačijeg izgleda, tj. naslov i nadnaslov su manjeg fonta i time manje uočljivi.

8.3. Sud također utvrđuje da je u internetskom izdanju „Slobodne Dalmacije“ tuženik objavio isti tekst kao i u tiskanom izdanju, ali da je naslov otisnut u velikom formatu, da je priložena fotografija uplakane tužiteljice te po stavu suda prvog stupnja, taj tekst izgleda sličnije objavljenom prethodnom članku nego što je to slučaj sa objavom učinjenom u tiskanom izdanju.

8.4. Na temelju iskaza tužiteljice sud utvrđuje da se ona po objavi ispravka, za koji smatra da nije objavljen na način da je imao istu pozornost kao i objavljeni demantirani članak, odnosno da nije objavljen na istom mjestu i iste veličine, osjećala poniženo iz razloga što su ranije objavljenom informacijom ispisane laži, te je smatrala da se radilo o medijskom proganjanju koje je vrlo teško obilježilo njen život, tijek stvari koje su se događale, a i sudbinu njenog djeteta, što se prenijelo i na njezin svakodnevni život, jer je bila više puta verbalno napadana od strane njoj nepoznatih ljudi koji su je zaustavljali na ulici. U iskazu je napomenula da su ocu njezina sina oduzeta sva roditeljska prava, te da nikad nije pokazao interes niti želju da čuje dijete, da zove ili pita kako je, te da nema nikakav kontakt s djetetom.

8.5. Tuženik je s druge strane u iskazu naveo da je objavio sve ono što je bila obveza tuženika prema pravomoćnoj presudi te smatra da je to bilo objavljeno na isti način kao što je bio objavljen i članak koji se je ispravljao. Naime, tuženik smatra da je referenca na naslovnici „Slobodne Dalmacije“ od 20. ožujka 2021. zauzela mjesto odgovarajuće veličine, te da se nalazi na grafičkoj dijagonali, kao i „da i da mu je bilo plaćeno ne bi bio objavljen na boljem mjestu za uočljivost odnosno da bi na drugom mjestu bilo manje vidljivo“. U odnosu na naslovnicu osnovnog članka, na koji se ispravak odnosi, naveo je da je taj članak objavljen kao centralni tekst na naslovnici pa je kao takav bio uočljiviji, napominjući da u presudi nije precizno navedeno gdje se ispravak mora objaviti, u kojem fontu, te da ništa ostalo nije bilo propisano čega bi se tuženik mogao pridržavati. Ocjena je tuženika da je u cijelosti postupljeno po presudi, jer je ispravak objavljen na istovjetnom prostoru, te na naslovnici.

8.6. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe članka 41. i 42. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22.; dalje: ZM) iz razloga što taj zakon ne sadrži odredbu koja bi omogućavala oštećeniku da izravno od počinitelja štete traži naknadu štete, već sud ocjenjuje da je o tužbenom zahtjevu potrebno odlučiti primjenom odredbe članka 19. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) kao o zahtjevu zbog povrede prava osobnosti i to povrede ugleda, časti i dostojanstva, u vezi s člancima 1045., 1046. i 1100. ZOO-a (sud pogrešno navodi članak 1000. ZOO).

8.7. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud ocjenjuje da je taj prigovor neosnovan, jer da tuženik kao zaposlenik nakladnika na temelju odredbe članka 1061. stavak 2. ZOO-a odgovara za štetu koju je prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje, odnosno da odgovara za oba stupnja namjere i to za direktnu i eventualnu namjeru. Sud zaključuje da je tuženik kao zaposlenik nakladnika, tadašnji glavni urednik, pristajući da se ispravak objavi na način kako je to učinjeno i to tako da su naslovnica koja upućuje na ispravak te tekst ispravka, manje uočljivi i istaknuti u odnosu na osnovni članak, dakle da nije objavljen na isti ili istovrijedan način, pristao na posljedice objave i mogućnost da će time biti prouzročena šteta tužiteljici. Po ocjeni suda slučaj skrbništva maloljetnog sina tužiteljice izazvao je veliko zanimanje javnosti, a bombastičnom najavom i pisanjem osnovnog članka, tužiteljica je prikazana u negativnom kontekstu i to upravo zbog opreme tog članka i najave, što je uočio veliki broj čitatelja dnevnog lista „Slobodna Dalmacija“, koji je ujedno i najčitaniji dnevni list na području na kojem živi tužiteljica. Po ocjeni suda tuženik je morao znati da je osnovni članak ostavio traga na životu tužiteljice koja je čekala objavu ispravka, koji joj nudi svojevrsnu moralnu zadovoljštinu i obavještavanje javnosti, o za nju bitnim činjenicama, a ispravak je obavljen na vrlo štur i gotovo neupečatljiv način. Zaključak je suda da je tužiteljica zbog načina objave ispravka članka, s obzirom da je za opremu i biranje pozicije isključivo odgovoran tuženik, pretrpjela duševne boli, odnosno povrijeđeno joj je pravo osobnosti i to pravo na dostojanstvo, čast i ugled, zbog čega joj je tuženik u obvezi naknaditi štetu.

8.8. Kod utvrđivanja visine naknade štete sud je vodio računa o tome da je informacija koja je predmet objave bila poznata širokom krugu osoba, zbog čega je tužiteljica doživljavala neugodne situacije, a da je ovakvim načinom objavljivanja ispravka njezina „životna agonija“ na neki način produljena, jer se tužiteljica osjećala poniženom i nesretnom, čime joj je nastala šteta. Iz tih razloga sud, bez provođenja medicinskog vještačenja, ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu od 2.000,00 eura, dok je u preostalom dijelu neosnovan.

9. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj sud, time da je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo u dosuđujućem dijelu.

10. Tužiteljica u ovom postupku traži naknadu štete smatrajući da joj je štetu počinio tuženik, kao glavni urednik dnevnog lista „Slobodna Dalmacija“, načinom objave ispravka objavljene informacije sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu broj Pn-178/18 od 18. travnja 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-539/19 od 14. siječnja 2021. Preinačujući presudu Općinskog suda u Splitu, Županijski sud u Bjelovaru presudom broj Gž-529/2019 naložio je tuženiku, kao glavnom uredniku nakladnika „Slobodne Dalmacije“, da u prvom tiskanom izdanju dnevne novine „Slobodne Dalmacije“ te u roku od osam dana na Internet portalu nakladnika objavi ispravak netočnih informacija objavljenih u članku od 9. veljače 2018. pod naslovom „JF laže: Zar bi četiri godine pokušavala dobiti dijete sa mnom da sam zlostavljač?“, te na portalu nakladnika od istog dana sa naslovom „ĐF za „Slobodnu“ progovorio o svom odnosu s JF i borbi za dijete: Nisam zlostavljač, samo želim vidjeti svog sina, a Hrvatska nije napravila ništa da mi ga vrati“ na način da objavi sadržaj e-maila kojeg mu je tužiteljica uputila 26. veljače 2018. i to na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bile objavljene informacije na koji se ispravak odnosi, te da i naslovnica tiskanog izdanja u kojem će ispravak biti objavljen, sadrži referencu na objavu ispravka. Tijekom postupka nije bilo sporno, a utvrđuje i sud prvog stupnja, da je tuženik u roku objavio ispravak sa sadržajem koji mu je naložen pravomoćnom presudom na stranici 7 novina, jer je članak na koji se ispravak odnosi bio objavljen na stranicama 6 i 7 novina, te da je naslovnica izdanja dnevnog lista „Slobodna Dalmacija“ od 20. ožujka 2021., u kojem je objavljen ispravak, sadržavala referencu na objavu ispravka, odnosno na naslovnici je bilo navedeno da se ispravak tužiteljice po presudi Županijskog suda u Bjelovaru nalazi na stranici 7.

10.1. U presudi Županijskog suda u Bjelovaru, kao niti u članku 41. stavak 1. ZM-a, nisu pobliže određeni detalji načina objave ispravka u smislu definiranja veličine fonta i eventualne druge opreme članka, odnosno reference na objavu ispravka koja se nalazi na naslovnici iz kojih razloga tuženik objavom ispravka nije mogao počiniti štetu tužiteljici, jer ne postoji pretpostavka odgovornosti za štetu, a to je protupravnost štetne radnje kojom je, po tvrdnji tužiteljice, njoj nastala šteta. Veličina fonta reference na naslovnici koja se odnosi na ispravak, koja je po pravilnom utvrđenju suda manja u odnosu na referencu na objavu članka od 9. veljače 2018., na koji se odnosi ispravak, po ocjeni ovog suda ne može predstavljati protupravnu radnju, jer ona nije zadana niti odredbama ZM-a o načinu objave ispravka, a niti prema sadržaju pravomoćne presude. Također, ispravak je objavljen istom veličinom fonta, kao i članak na koji se ispravak odnosi, te na istoj stranici na kojoj se je nalazio dio članka čiji se ispravak traži, a jedina razlika je u tome što je članak od 9. veljače 2018. bio opremljen slikom RF, te je bio dulji obzirom da se radilo o intervjuu, dok ispravak sadrži samo tekst ispravka koji je tuženiku naložen da ga objavi, te naznaku da se radi o ispravku prema presudi Županijskog suda u Bjelovaru, ali oprema ispravka u smislu eventualnog stavljanja slike ili slično, nije bila naložena pravomoćnom presudom, pa je i po ocjeni ovog suda tuženik u cijelosti objavio ispravak sukladno pravomoćnoj presudi, te objavom ispravka nije mogao počiniti štetu tužiteljici.

10.2. Iz obrazloženih razloga osnovana je žalba tuženika protiv dosuđujućeg dijela u kojoj tvrdi da je postupio po pravomoćnoj presudi prilikom objave ispravka, te da tužiteljica u ovom postupku nije uspjela dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu, iz kojih razloga je tužbeni zahtjev neosnovan. Zbog toga je žalbu tuženika trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti, te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

11. S obzirom da je utvrđeno da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade štete, iz naprijed obrazloženih razloga, žalbu tužiteljice protiv odbijajućeg dijela presude, koji se odnosi na visinu dosuđenog iznosa, trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u tom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

12. Temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka. Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti ona je u obvezi tuženiku naknaditi parnični trošak temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa).

12.1. Tuženiku su kao potrebni u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), zatim zastupanja na ročištima 5. prosinca 2024., 17. veljače 2025. i 3. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), te PDV na troškove zastupanja u iznosu od 262,50 eura (Tbr. 46. Tarife) ili ukupno 1.312,50 eura. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak pristojbe na žalbu, jer pristojbu nije platio pa mu taj trošak nije nastao. Na troškove postupka tuženiku su primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a dosuđene zatražene zatezne kamate od dana donošenja ove odluke.

Koprivnica, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković