Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1059/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Smiljanu Kirinčiću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Račkog 6, zastupanog po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1169/2019-33 od 26. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1169/2019-33 od 26. travnja 2024.:
- potvrđuje u točki I. izreke, osim u odnosu na utvrđenje da su ništetne odredbe članaka 12.8., 12.9., 12.10. i 12.11. Ugovora o kreditu broj 9011054898 od 2. ožujka 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću, pod brojem OU-201/2006 dana 6. ožujka 2006. godine, sklopljenog između Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i BU iz [adresa], kao korisnika kredita, kojeg su supotpisali TU kao založni dužnik i GU, supruga tužitelja kao sudionik, kao i točke II. i III. izreke,
- ukida u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su ništetne odredbe članaka 12.8., 12.9., 12.10. i 12.11. Ugovora o kreditu broj 9011054898 od 2. ožujka 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću, pod brojem OU-201/2006 dana 6. ožujka 2006. godine, sklopljenog između Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i BU iz [adresa], kao korisnika kredita, kojeg su supotpisali TU kao založni dužnik i GU, supruga tužitelja kao sudionik, kao i odluka o parničnim troškovima sadržana u točki IV. izreke presude te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Rješenje sadržano u presudi, kao nepobijano, nije ispitivano u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 9011054898 od 02.03.2006., solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću, pod brojem OU-201/2006 dana 06.03.2006. godine, sklopljenog između PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. kao kreditora i BU iz [adresa], kao korisnika kredita, kojeg su supotpisali TU kao založni dužnik i GU, supruga tužitelja kao sudionik, i to:
- odredbe točke 4.1. i to u dijelu koji glasi: „... koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiraju građana, a ...“
- odredbe točke 4.2. u cijelosti,
- odredbe točke 6. stavak 2. u cijelosti
- odredbe točke 7.2. u dijelu prvog stavka (prve rečenice) koji glasi: „...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavi dio ovog Ugovora.“ i u cijelosti točke 7.2. drugog stavka (druge rečenice).
- odredbe točke 12.8. u cijelosti
- odredbe točke 12.9. u cijelosti
- odredbe točke 12.10. u cijelosti
- odredbe točke 12.11. u cijelosti
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Račkoga 6, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade za preplaćenu kamatu iznos od 4.034,09 € (četiritisućetridesetčetiri € i 9 centi), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje od 07.09.2006. do 31.12.2007., po stopi od 14% godišnje od 31.03.2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015., po stopi od 8,05% godišnje od 01.08.2015. do 31.12.2015., po stopi od 8,14% godišnje od 01.01.2016. do 30.06.2016., po stopi od 7,88 godišnje od 01.07.2016. do 31.12.2016., po stopi od 7,68% godišnje od 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,74% godišnje od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% godišnje od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% godišnje od 01.07.2018 do 31.12.2018., po stopi od 6,54% godišnje od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi od 6,30 godišnje od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi od 6,11% godišnje od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% godišnje od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% godišnje od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61% godišnje od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% godišnje od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31% godišnje od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% godišnje od 01.01.2023. do 30.06.2023., a nadalje po stopi koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećanoj za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 45/05 - 156/22, te Uredbi o izmjenama Zakon o obveznim odnosima), sve na iznose od
33,55 € / 252,77 kn od 7.8.2007. pa do isplate,
33,48 € / 252,27 kn od 7.9.2007. pa do isplate,
33,17 € / 249,89 kn od 10.10.2007. pa do isplate,
33,07 € / 249,19 kn od 7.11.2007. pa do isplate,
33,30 € / 250,87 kn od 7.12.2007. pa do isplate,
33,52 € / 252,58 kn od 7.1.2008. pa do isplate,
58,98 € / 444,41 kn od 7.2.2008. pa do isplate,
60,20 € / 453,57 kn od 7.3.2008. pa do isplate,
60,17 € / 453,33 kn od 7.4.2008. pa do isplate,
59,84 € / 450,87 kn od 7.5.2008. pa do isplate,
58,15 € / 438,10 kn od 7.6.2008. pa do isplate,
58,45 € / 440,37 kn od 7.7.2008. pa do isplate,
58,64 € / 441,84 kn od 7.8.2008. pa do isplate,
57,84 € / 435,81 kn od 7.9.2008. pa do isplate,
59,18 € / 445,87 kn od 7.10.2008. pa do isplate,
61,85 € / 465,98 kn od 7.11.2008. pa do isplate,
61,04 € / 459,94 kn od 7.12.2008. pa do isplate,
64,50 € / 485,99 kn od 7.1.2009. pa do isplate,
64,60 € / 486,71 kn od 7.2.2009. pa do isplate,
64,61 € / 486,83 kn od 10.3.2009. pa do isplate,
65,13 € / 490,70 kn od 7.4.2009. pa do isplate,
63,31 € / 476,98 kn od 7.5.2009. pa do isplate,
63,22 € / 476,32 kn od 9.6.2009. pa do isplate,
62,51 € / 471,01 kn od 9.7.2009. pa do isplate,
62,61 € / 471,74 kn od 7.8.2009. pa do isplate,
62,06 € / 467,60 kn od 12.10.2009. pa do isplate,
61,76 € / 465,34 kn od 12.10.2009. pa do isplate,
62,18 € / 468,49 kn od 10.11.2009. pa do isplate,
62,09 € / 467,80 kn od 9.12.2009. pa do isplate,
63,38 € / 477,52 kn od 9.1.2010. pa do isplate,
64,18 € / 4/ 83,60 kn od 8.2.2010. pa do isplate,
64,37 € / 484,99 kn od 10.5.2010. pa do isplate,
65,51 € / 493,58 kn od 8.6.2010. pa do isplate,
66,28 € / 499,41 kn od 8.6.2010. pa do isplate,
67,64 € / 509,61 kn od 14.7.2010. pa do isplate,
69,17 € / 521,19 kn od 14.7.2010. pa do isplate,
67,58 € / 509,18 kn od 7.8.2010. pa do isplate,
71,34 € / 537,48 kn od 7.9.2010. pa do isplate,
69,91 € / 526,76 kn od 11.10.2010. pa do isplate,
70,14 € / 528,47 kn od 11.11.2010. pa do isplate,
58,20 € / 438,48 kn od 10.12.2010. pa do isplate,
60,78 € / 457,94 kn od 10.1.2011. pa do isplate,
58,32 € / 439,38 kn od 10.2.2011. pa do isplate,
58,64 € / 441,85 kn od 12.4.2011. pa do isplate,
58,03 € / 437,25 kn od 10.5.2011. pa do isplate,
60,56 € / 456,26 kn od 9.6.2011. pa do isplate,
51,66 € / 389,25 kn od 9.6.2011. pa do isplate,
51,95 € / 391,39 kn od 11.7.2011. pa do isplate,
57,16 € / 430,64 kn od 8.8.2011. pa do isplate,
41,99 € / 316,37 kn od 9.9.2011. pa do isplate,
41,06 € / 309,37 kn od 10.10.2011. pa do isplate,
40,97 € / 308,66 kn od 9.11.2011. pa do isplate,
41,03 € / 309,11 kn od 12.12.2011. pa do isplate,
41,70 € / 314,19 kn od 7.1.2012. pa do isplate,
42,21 € / 318,06 kn od 10.2.2012. pa do isplate,
42,12 € / 317,37 kn od 12.4.2012. pa do isplate,
41,79 € / 314,90 kn od 12.4.2012. pa do isplate,
41,92 € / 315,87 kn od 4.6.2012. pa do isplate,
42,11 € / 317,26 kn od 11.7.2012. pa do isplate,
41,73 € / 314,45 kn od 11.7.2012. pa do isplate,
41,65 € / 313,79 kn od 9.8.2012. pa do isplate,
40,99 € / 308,85 kn od 11.9.2012. pa do isplate,
41,18 € / 310,26 kn od 11.10.2012. pa do isplate,
41,53 € / 312,94 kn od 12.11.2012. pa do isplate,
41,38 € / 311,75 kn od 10.12.2012. pa do isplate,
41,26 € / 310,88 kn od 14.1.2013. pa do isplate,
38,78 € / 292,20 kn od 12.2.2013. pa do isplate,
38,69 € / 291,49 kn od 11.4.2013. pa do isplate,
39,13 € / 294,80 kn od 11.4.2013. pa do isplate,
38,16 € / 287,48 kn od 13.5.2013. pa do isplate,
38,07 € / 286,86 kn od 7.6.2013. pa do isplate,
37,65 € / 283,69 kn od 10.7.2013. pa do isplate,
37,76 € / 284,48 kn od 16.8.2013. pa do isplate,
38,11 € / 287,17 kn od 19.9.2013. pa do isplate,
38,25 € / 288,21 kn od 15.10.2013. pa do isplate,
38,31 € / 288,66 kn od 12.11.2013. pa do isplate,
38,58 € / 290,65 kn od 10.12.2013. pa do isplate,
38,17 € / 287,60 kn od 11.2.2014. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Račkoga 6, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade preplate po tečajnim razlikama, iznos od 22.495,73 € (dvadesetdvijetisućečetiristodevedesetpet € i 73 centa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje od 31.03.2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.do 31.07.2015., po stopi od 8,05% godišnje od 01.08.2015. do 12.2015., po stopi od 8,14% godišnje od 01.01.2016. do 30.06.2016. , po stopi od 7,88 godišnje od 01.07.2016. do 31.12.2016., po stopi od 7,68% godišnje od 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,74% godišnje od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% godišnje od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% godišnje od 01.07.2018 do 31.12.2018., po stopi od 6,54% godišnje od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi od 6,30 % godišnje od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi od 6,11% godišnje od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% godišnje od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% godišnje od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61% godišnje od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% godišnje od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31% godišnje od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% godišnje od 01.01.2023. do 30.06.2023., a nadalje po stopi koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećanoj za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 45/05 - 156/22, te Uredbi o izmjenama Zakon o obveznim odnosima), sve na iznose od
15,52 € / 116,91 kn od 7.8.2010. pa do isplate,
41,66 € / 313,87 kn od 7.9.2010. pa do isplate,
36,62 € / 275,90 kn od 11.10.2010. pa do isplate,
37,71 € / 284,15 kn od 11.11.2010. pa do isplate,
45,60 € / 343,60 kn od 10.12.2010. pa do isplate,
57,95 € / 436,63 kn od 10.1.2011. pa do isplate,
46,74 € / 352,15 kn od 10.2.2011. pa do isplate,
48,57 € / 365,93 kn od 12.4.2011. pa do isplate,
46,03 € / 346,83 kn od 10.5.2011. pa do isplate,
58,20 € / 438,52 kn od 9.6.2011. pa do isplate,
66,65 € / 502,19 kn od 9.6.2011. pa do isplate,
68,62 € / 517,02 kn od 11.7.2011. pa do isplate,
98,86 € / 744,87 kn od 8.8.2011. pa do isplate,
74,00 € / 557,57 kn od 9.9.2011. pa do isplate,
67,66 € / 509,77 kn od 10.10.2011. pa do isplate,
67,40 € / 507,82 kn od 9.11.2011. pa do isplate,
68,26 € / 514,30 kn od 12.12.2011. pa do isplate,
73,62 € / 554,69 kn od 7.1.2012. pa do isplate,
77,82 € / 586,36 kn od 10.2.2012. pa do isplate,
77,59 € / 584,63 kn od 12.4.2012. pa do isplate,
75,62 € / 569,74 kn od 12.4.2012. pa do isplate,
77,07 € / 580,71 kn od 4.6.2012. pa do isplate,
78,87 € / 594,28 kn od 11.7.2012. pa do isplate,
76,56 € / 576,86 kn od 11.7.2012. pa do isplate,
76,43 € / 575,84 kn od 9.8.2012. pa do isplate,
72,01 € / 542,55 kn od 11.9.2012. pa do isplate,
73,89 € / 556,75 kn od 11.10.2012. pa do isplate,
77,05 € / 580,52 kn od 12.11.2012. pa do isplate,
76,38 € / 575,47 kn od 10.12.2012. pa do isplate,
76,03 € / 572,83 kn od 14.1.2013. pa do isplate,
73,28 € / 552,14 kn od 12.2.2013. pa do isplate,
73,07 € / 550,54 kn od 11.4.2013. pa do isplate,
77,08 € / 580,78 kn od 11.4.2013. pa do isplate,
69,85 € / 526,30 kn od 13.5.2013. pa do isplate,
69,79 € / 525,84 kn od 7.6.2013. pa do isplate,
66,96 € / 504,54 kn od 10.7.2013. pa do isplate,
68,40 € / 515,33 kn od 16.8.2013. pa do isplate,
71,78 € / 540,84 kn od 19.9.2013. pa do isplate,
73,43 € / 553,25 kn od 15.10.2013. pa do isplate,
74,51 € / 561,43 kn od 12.11.2013. pa do isplate,
77,19 € / 581,60 kn od 10.12.2013. pa do isplate,
74,55 € / 561,66 kn od 11.2.2014. pa do isplate,
75,43 € / 568,33 kn od 12.3.2014. pa do isplate,
76,46 € / 576,11 kn od 17.4.2014. pa do isplate,
75,08 € / 565,72 kn od 12.5.2014. pa do isplate,
74,01 € / 557,61 kn od 21.5.2014. pa do isplate,
73,78 € / 555,87 kn od 12.6.2014. pa do isplate,
75,30 € / 567,34 kn od 18.8.2014. pa do isplate,
76,94 € / 579,72 kn od 18.8.2014. pa do isplate,
78,42 € / 590,84 kn od 8.9.2014. pa do isplate,
78,40 € / 590,68 kn od 13.10.2014. pa do isplate,
81,68 € / 615,43 kn od 18.11.2014. pa do isplate,
81,26 € / 612,25 kn od 9.12.2014. pa do isplate,
81,81 € / 616,37 kn od 10.1.2015. pa do isplate,
81,91 € / 617,16 kn od 11.2.2015. pa do isplate,
81,92 € / 617,21 kn od 7.3.2015. pa do isplate,
81,92 € / 617,21 kn od 9.4.2015. pa do isplate,
81,92 € / 617,21 kn od 13.5.2015. pa do isplate,
81,92 € / 617,21 kn od 15.6.2015. pa do isplate,
81,92 € / 617,21 kn od 22.7.2015. pa do isplate,
18.270,77 € / 137.661,13 kn od 22.7.2015. pa do isplate,
sve u roku 15 dana.
IV. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.829,45 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.“
1.1. U sklopu presude sud prvog stupnja je donio i rješenje kojim se dopušta preinaka tužbenog zahtjeva izvršena u podnesku tužitelja od 2. prosinca 2020. i 24. travnja 2024.
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak, uključujući i trošak žalbenog postupka, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te bitne povrede, ali ne navodi u čemu bi se ona konkretno sastojala iz kojih razloga je ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka 31. svibnja 2019., presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti te je utvrđeno da sud prvog stupnja u odnosu na utvrđenje da su ništetne odredbe točaka 12.8., 12.9., 12.10. i 12.11. Ugovora o kreditu ništetne u presudi nije naveo razloge, odnosno u presudi nije naveo sadržaj tih zakonskih odredbi, a niti je naveo razloge zbog kojih bi te odredbe bile ništetne, iz kojih razloga u tom dijelu presudu suda prvog stupnja nije bilo moguće ispitati na koji način je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u tom dijelu presude pa je žalbu tuženika u tom dijelu trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nespornu činjenicu među strankama utvrđuje da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 9011054898 dana 2. ožujka 2006. prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 70.254,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita te da je tijekom ugovornog razdoblja tuženik povisio kamatnu stopu u odnosu na početno ugovorenu. Sud nadalje utvrđuje da među strankama nije bilo sporno da je tužitelj potrošač.
6.1. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je obveza vraćanja glavnice i kamate ugovorena u valuti CHF (švicarski franak) – točka 6. stavak 2. i dio točke 7.2. Ugovora o kreditu, kao i odredbe točke 4.1. u dijelu u kojem je ugovoreno da je ugovorna kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, te cijela točka 4.2. prema kojoj banka može promijeniti visinu kamatne stope sukladno odluci banke o kreditiranju građana za stambene kredite, sud pozivom na odredbu članka 502. c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14., 110/15., 14/19.) utvrđuje da je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sud u bitnome citira sadržaj presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012. Naime, sud u obrazloženju navodi da iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tom postupku utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, kao i to da je tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača – korisnike kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o toj odredbi, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje: ZZP/07). Ocjena je suda prvog stupnja da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne jer u ovom postupku nije utvrđeno da su o toj ugovornoj odredbi stranke pojedinačno pregovarale te da su tužitelju bili jasno objašnjeni parametri o kojima ovisi promjena tečaja, odnosno da je tužitelju kao potrošaču bilo poznato postojanje rizika vezanog uz „valutu utočišta“, koji rizik ne postoji kod valutne klauzule u eurima, jer tuženik nije na transparentan način informirao tužitelja kao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu euro, a što je bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe. Također, u odnosu na ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope sud ocjenjuje da je u pravu tuženik kada tvrdi da je zakonom bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, međutim, ne na način kako je to učinjeno u konkretnom slučaju bez da su navedeni jasni parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope u budućnosti, iz kojih razloga tužitelj nije bio u mogućnosti u potpunosti sagledati obvezu vraćanja kredita koja će za njega nastati na temelju takve ugovorne odredbe.
6.2. Na temelju iskaza tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj podigao kredit radi ostvarivanja novčanih sredstava potrebnih za kupnju stana, međutim, da mu prilikom zaključenja Ugovora nisu objašnjeni rizici zaključenja ugovora u CHF, već mu je djelatnica banke objasnila da su krediti u toj valuti tzv. „hit“ na kreditnom tržištu s obzirom na povoljnost uvjeta. Također u iskazu tužitelj je naveo da mu je djelatnica banke sugerirala da uzme upravo takvu vrstu kredita ističući da bi i sama za svoje potrebe izabrala tu opciju. Jedino što mu je objašnjeno je da se povoljnost kredita u CHF ogledala u manjem mjesečnom iznosu obveze te na minimalno odstupanje početnog iznosa obveze s obzirom na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.
6.3. S obzirom da je tuženik osporavao primjenjivost presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u ovom postupku, sud prvog stupnja ocjenjuje da je takav prigovor tuženika neosnovan jer se podnoseći tužbu u ovom predmetu tužitelj pozvao na pravne učinke tih presuda pa je sud imao obvezu presudu donijeti primjenom odredbe članka 502.c ZPP-a sukladno utvrđenjima iz postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
6.4. Kako je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, sud je proveo financijsko vještačenje kojim je utvrdio da je na temelju ništetnih ugovornih odredbi s osnova povišenja kamatne stope tužitelj preplatio iznos od 4.034,09 eura, a s osnova valutne klauzule iznos od 22.757,44 eura, koji iznos mu je tuženik u obvezi platiti primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.
6.5. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare sud utvrđuje da zastara nije nastupila jer se pravo na utvrđenje ništetnosti ne gasi, dok u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnih ugovornih odredbi zastara teče od dana pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, a do dana podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.
6.6. Zakonske zatezne kamate na dosuđene preplaćene iznose sud je tužitelju dosudio od dana svake uplate na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a zaključujući da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je stjecao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, iz kojih razloga je u obvezi platiti zakonsku kamatu od dana svakog stjecanja.
6.7. Tuženik je tijekom postupka osporavao visinu tražbine tvrdeći da ju treba umanjiti za tzv. „negativnu razliku“, međutim, sud o takvom prigovoru nije donosio odluku iz razloga što tijekom postupka tuženik nije iznio prigovor radi prijeboja pa je sud smatrao da o tome ne treba odlučivati.
6.8. Također, sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka obzirom da je kredit otplaćen i da u trenutku podnošenja tužbe više ne egzistira ugovorni odnos između stranaka jer je po ocjeni suda za utvrđenje ništetnosti ugovora te prava na isplatu s osnova ništetnih ugovornih odredbi irelevantna činjenica što je ugovorni odnos preostao isplatom izvršenom od strane tužitelja.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, ovaj sud prihvaća kao pravilne.
8. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje vraćanja kredita vezanjem za valutnu klauzulu u CHF te kojima je ugovoren način promjene kamatne stope ugovorne kamate ništetne.
9. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.), kao i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnike kredita, zaključujući ugovore o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime je također tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. pa nadalje suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da presuda koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuje ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedene odluke radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio. Naime, tuženik je u ovom postupku imao mogućnost dokazivanja da su okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu s tužiteljem bile drugačije u odnosu na okolnosti utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, međutim, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tuženik te činjenice u postupku nije dokazao, odnosno nije dokazao da bi s tužiteljem pregovarao te da bi mu objasnio specifične rizike ugovaranja obveze vraćanja kredita u švicarskim francima, odnosno parametre prema kojima će se kamatna stopa tijekom ugovornog razdoblja mijenjati.
10. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 31. svibnja 2019., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., odnosno za preplaćenu kamatu od 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013.
11. Tuženik u žalbi tvrdi da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama ZOO-a, da se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša te da ju je sud morao primijeniti.
11.1. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je valutna klauzula dopuštena zakonom. Ta je činjenica, međutim, neodlučna. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije odraz ni dispozitivne ni kogentne zakonske odredbe. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, nije riječ o dispozitivnoj zakonskoj odredbi jer su dispozitivne odredbe zakona (samo) one koje se primjenjuju na ugovorni odnos stranaka uvijek, osim ako stranke nisu isključile njihovu primjenu. Naprotiv, da bi obvezivala stranke, valutna se klauzula mora ugovoriti. Osim toga i neovisno o tome, predmetni pravni posao ima se prosuđivati kroz odredbe ZZP/2003. U skladu s člankom 81. stavkom 5. toga Zakona odredbe glave 10. II. dijela toga Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Svakako da odredba članka 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli nije prisilna zakonska odredba, zbog čega je sud prvog stupnja mogao ocjenjivati ništetnost ugovorne odredbe kojom su stranke plaćanje anuiteta ugovorile vezanjem za valutu CHF pa kako je u kolektivnom sporu takva odredba ocijenjena netransparentnom što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je sud zaključio da je takva odredba ništetna.
12. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iznos preplate po osnovi valutne klauzule te promjenjive kamatne stope provedenim vještačenjem, koje činjenice žalbom tuženik izričito ne osporava, žalbu tuženika u preostalom dijelu trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
13. S obzirom da je presuda djelomično ukinuta, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a trebalo je ukinuti odluku o parničnim troškovima, a također prilikom ponovnog odlučivanja o naknadi parničnih troškova sud će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka, jer dosuda parničnih troškova ovisi o konačnom uspjehu u parnici.
14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u točki 5. obrazloženja ove odluke tako što će prilikom ponovnog presuđenja o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u presudi navesti jasne razloge o odlučnim činjenicama, kako bi se presuda po eventualnoj žalbi mogla ispitati te će donijeti odluku o troškovima cijelog postupka.
Koprivnica, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
