Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-464/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Bušković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnica zastupa Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pn-25/2020-20 od 23. ožujka 2021., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presude Općinskog suda u Zadru broj Pn-25/2020-20 od 23. ožujka 2021.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

'Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate'.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti naknaditi mu parnične troškove uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja mu je nastala zbog objave informacije (kao štetne radnje) od strane tuženika kao nakladnika, na portalu "[obrt]" i to objavom članka pod naslovom " Objavljeno ime osumnjičenog švercera iz vojne afere, ponovo je uhićen."

7. Tužitelj zahtjev temelji na članku 21. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22- dalje: ZM-a), tvrdnjom da mu je objavom spornog članka povrijeđen ugled i čast. U tom članku kao citat, između ostaloga je navedeno: " Ovog muškarca dovodi se u vezu sa švercem oružja u koji su, uz njega, bila uključena i trojica pilota te dva civila od 42 i 56 godina a policija je podnijela prijave protiv sve šestorice . Prema neslužbenim informacijama objavljenim u medijima, prijavljeni su vojni piloti bojnik ĐV, bojnik AV i civil JV"

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP - a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, koju navodi tužitelj u žalbi.

9. Među strankama nije sporno :

- da je tuženik kao nakladnik portala ""[obrt]" 22. studenoga 2019. objavio članak s naslovom " Objavljeno ime osumnjičenog švercera iz vojne afere, ponovo je uhićen" ;

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zatraživši od tuženika objavljivanje ispravka spornih informacija navedenih u tužbi;

- da je tuženik po zaprimanju objavio tužiteljev zahtjev za ispravak sporne informacije.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio i takvo utvrđenje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima:

- da je u članku, između ostalog, navedeno kako su uz JV, kojeg se dovodi u vezu sa švercem oružja, u isti uz njega bila uključena i trojica pilota, te dva civila u dobi od 42 i 56 godina, a da je policija podnijela kaznene prijave protiv svih šestoro, te da su prema neslužbenim informacijama objavljenim u medijima, prijavljeni između ostalih i bojnik AV;

- da su informacije koje su sadržane u novinskom članku iz prethodne alineje prenesene sa Hrvatske izvještajne novinska agencija;

- da je Policijska uprava Zadarska 8. studenog 2019. provela kriminalističko istraživanje nad četiri državljana Republike Hrvatske u dobi 36, 42, 41 i 40 godina, radi sumnje u počinjenje kaznenih djela nedozvoljenog posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari te da je protiv 42., 41. i 40. godišnjaka podnijela kaznene prijave Općinskom državnom, odvjetništvu u Zadru radi počinjenja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanje, izrade i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari,

- da je protiv tužitelja kao osumnjičenika, potvrđena optuženica ODO u Zadru od 10. srpnja 2020. i to zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, te je u tijeku kazneni postupak protiv istoga;

- da je [obrt] 20. veljače 2020., utvrdio da je prijavljeni bojnik AV odgovoran što je civilnu osobu JV uveo u vojarnu poveo ga na let vojnim zrakoplovom ( samovoljno obnašao službu), uzeo i za sebe zadržao određenu količinu streljiva ( oduzeo imovinu Republike Hrvatske), nedolično se ponašao na način koji šteti ugledu ... i [obrt], te mu je izrekao stegovnu kaznu prestanka djelatne službe.

11. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da se radi o informaciji od javnog interesa, budući se navedena informacija tiče obavljanja službe visoko pozicioniranog pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske, te da je tuženik imao osnovani razlog povjerovati da su iste informacije točne i stoga objavljene u dobroj vjeri, a pritom je postojalo i opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija.

12. Analizirajući sadržaj spornog članka, ovaj sud ne nalazi da je način pisanja, kako njegova naslova tako ni samog teksta, usmjeren na negativno vrednovanje osobe tužitelja, niti članak tužitelja prikazuje u negativnom svjetlu, već se samo prenose informacije za koje je tuženik imao osnovani razlog povjerovati da su točne , a iste su objavljene u dobroj vjeri.

13. U osvrtu na žalbene navode za istaći je da se u situaciji kada je riječ o zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo fizičke osobe zbog potencijalno štetnih informacija objavljenih u medijima, u suštini radi o sporu u kojem se sukobljavaju dva jednako vrijedna prava - s jedne strane tužiteljevo pravo na zaštitu privatnosti, časti, ugleda i dostojanstva i s druge strane, pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja.

13.1. Riječ je o pravima istog ranga koja načelno uživaju istu zaštitu ne samo temeljem članka 3. i 7. ZM-a već i temeljem odredaba Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99). Stoga je nužno ocijeniti je li u sukobu između navedenog tužiteljevog prava i prava nakladnika na slobodu izražavanja pretežnije jedno ili drugo pravo pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničava kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

13.2. Među strankama nije sporno da je tužitelj visoko pozicionirani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske, da se radilo o događaju (aferi) koju su prenosili svi mediji u Republici Hrvatskoj te da su osobna imena kako tužitelja pa tako i ostalih sudionika u predmetnom događaju bila navedena u medijima prije objave ovoga spornoga članka.

13.3. U sudskoj praksi kako Europskog suda za ljudska prava tako i Ustavnog suda RH prihvaćen je pravni stav prema kojem granice u kojima se ostvaruju prava na slobodu izražavanja s obzirom na prihvatljivost javne kritike moraju biti šire u odnosu na političare i druge javne osobe nego za privatne osobe. Te osobe moraju biti spremne na kritiku novinara i medija, i to sa šireg i obuhvatnijeg aspekta nego privatne osobe, ali povezano uz njihove javne funkcije i dužnosti te izvršavanje poslova zbog njihove realizacije, a napose zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti.

13.4. Uvažavajući naprijed navedeno te sve okolnosti predmetnog slučaja - a pri tome osobito činjenicu da je tužitelj visoko pozicionirana djelatna vojna osoba poznata širo j javnosti te time i osoba za čiji rad sigurno postoji povećani interes javnosti, ovaj sud drugog stupnja prihvaća utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da sporna informacija sadržana u predmetnom članku po svom sadržaju nisu takve da kod tužitelja, kao osobe poznate široj javnosti, prouzroče povredu prava osobnosti, a napose ne takvu koja bi mu, u smislu citiranih zakonskih odredbi, opravdavala dosudu naknade neimovinske štete.

14. Zbog svega navedenog prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za naknadu neimovinske štete kao neosnovan.

15. Kako je odluka o troškovima postupka pravilna, žalba nema opravdanja pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavka. 1. ZPP-a.

16. Budući tužitelj nije uspio sa žalbom to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović