Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-99/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Marije Bušković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Irena Braičin i Saša Drobnjak, odvjetnici u Puli, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnica zastupa LN, tuženikova zaposlenica, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3985/2018-30 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3985/2018-30 od 27. travnja 2023.

II. Odbijaju se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud presudio je:

" I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.556,97 eur / 87.076,02 kn¹, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 10.750,55 eur od 18. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 49,91 eur od 22. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 756,52 eur od 27. travnja 2023. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.327,23 eur / 10.000,00 kn¹, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 18. prosinca 2016. do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.374,91 eur / 17.893,75 kn¹, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od 27. travnja 2023. do isplate, u roku od 8 dana."

2. Protiv točke I. i III. izreke pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev odštetni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, koji proizlazi iz štetnog događaja koji se dogodio 14. travnja 2015. kada je tužitelj stradao za vrijeme obavljanja redovnog posla svoga radnoga mjesta, tehničara, kod poslodavca (tuženika).

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točke 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud s obzirom na vrijeme početka parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka. 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Iz raspravne građe proizlazi:

- da je tuženika 14. travnja 2015., oko 15,00 sati, a nakon što je odradio radne zadatke za koje je bio zadužen taj dan, nazvao radni kolega VN, te ga zamolio da mu dođe pomoći pri otklanjanju telekomunikacijskih smetnji u trgovačkom objektu u [adresa] na adresi [adresa], u vlasništvu tvrtke "...", a koji objekt je u najmu tvrtke "..., budući isti sam smetnje nije znao otkloniti, a za otklanjanje takvih smetnji tužitelj je imao radno iskustvo i potrebno znanje;

- da se telekomunikacijska oprema (na kojoj je trebalo izvršiti radni zadatak), nalazi na katu trgovačkoga centra u prostoriji dimenzija 290 cmx260 cm;

- da je tužitelj u tjednu koji je prethodio štetnom događaju najmanje šest puta dolazio u isti prostor radi otklanjanja telekomunikacijskih smetnji;

- da se u prostoriji navedenih dimenzija (290cmx265 cm) nalazi otvor za ugradnju dizala dimenzija 150cmx150cm;

- da je do dana štetnog događaja otvor za ugradnju dizala bio pokriven zaštitnim pločama preko kojih je tužitelj nesmetano prolazio kako bi pristupio telekomunikacijskoj opremi;

- da su na dan štetnog događaja zaštitne ploče, a radi radova na ugradnji dizala bile uklonjene;

- da se na suprotnom zidu od ulaznih vrata u prostoriju nalazi ormar s telekomunikacijskom opremom na kojemu je trebalo obaviti radni zadatak;

- da je lijevo od ulaznih vrata navedeni otvor, a desno pod s najmanjom širinom od cca 70 cm slobodnog prostora kojim se moglo doći do ormar s telekomunikacijskom opremom;

- da su tužitelj i kolega VN pokušali kontaktirati nadređenog kolegu radi konzultacija o pristupanju obavljanja radnoga zadatka, a sve zbog zatečene situacije na terenu (otvora za lift bez pokrova sa zaštitnim pločama), međutim da kontakt s nadređenim kolegom nisu uspjeli ostvariti ;

- da se prema procjeni VN, koji je i zaprimio premetni radni nalog i za izvršavanje istoga bio zadužen, posao mogao obaviti na način da se ormaru s telekomunikacijskom opremom pristupi uz desni rub prostorije;

- da je prijava smetnji ( kvara) u tuženikovome sustavu bila zaprimljena dva dana prije dana štetnoga događaja te da je taj dan isticao rok za otklanjanje smetnji (kvara);

- da u situaciji ako tuženikovi djelatnici u zadanom roku ne otklone kvar tuženik mora plaćati penale;

- da tuženikovi zaposlenici moraju obaviti određenu količinu poslova (normu) kako bi im tuženik isplatio plaću;

- da su tužitelj i VN, a nakon što nisu uspjeli stupiti u kontakt s nadređenim kolegom procijenili da mogu izvršiti radni zadatak jer na desnoj strani prostorije ima dovoljno prostora za prići do ormara sa telekomunikacijskom opremom na kojom su trebali izvršiti radni zadatak;

- da su tužitelj i VN na način naveden u prethodnoj alineji pristupili ormaru sa telekomunikacijskom opremom s tim da se otvor za ugradnju dizala nalazio cca 15 cm iza njihovih leđa te su isti radni zadatak izvršili;

- da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način;

-da je tužitelj u namjeri da napusti prostoriju, gledajući prema izlaznim vratima iz prostorije, zakoračio prema istim te propao u otvor za dizalo dubine 538 cm;

- da je pri padu tužitelj zadobio potres mozga, višeiverni prijelom olekranona desne lakatne kosti, iščašenje glavice palčane kosti u desnom laktu, prijelom poprečnih nastavaka trećeg i četvrtog slabinskog kralješka na lijevoj strani, natučenje prsnog koša te oguljotinu desnog lakta;

- da je tužitelj zadržan na bolničkom liječenju šesnaest dana,

- da je prijelom desnog lakta liječen operativno, te je 27. travnja 2015. učinjena osteosinteza prijeloma olekranona pločicom i vijcima i repozicija iščašene glavice palčane kosti.;

- da je postoperativno mjesec dana tužitelju lakat bio imobiliziran, a po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju;

- da je kod tužitelja, kao posljedica ozljeđivanja, nastupilo trajno umanjenje životne aktivnosti od 15%;

- da je tužitelj pretrpio duševne boli zbog naruženosti manjeg stupnja ponekad uočljivog trećim osobama;

- da je tužitelj nakon štetnog događaja (ozlijede na radu) trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, a blagog intenziteta u trajanju od 120 dana;

- da je tužitelj pri štetnom događaju pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i blagog intenziteta u trajanju od 42 dana;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon provedenog bolničkog liječenja, koju su mu pružali ukućani, u trajanju od 28 dana po 4 sata dnevno, potom 28 dana po 2 sata dnevno i 60 dana po 1 sata dnevno, dakle ukupno 228 sati,

- daje tužitelj imao materijalne troškove koje nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem u visini od 49,91 EUR.

8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primjeni materijalno pravo zaključivši da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja, te da je tužitelj doživio ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca pravilno zaključivši da tuženik kao poslodavac temeljem članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine": 71/14, 118/14, 154/14,94/18 i 96/18- dalje: ZZR) za takvu ozljedu odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

9. Odredbom članka 25. stavka 1. ZZR-a propisano je da za štetu nastalu zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2. članak 25. ZZR-a). Teret dokaza o postojanju okolnosti koje isključuju ili ograničavaju odgovornost poslodavca je na tuženiku (poslodavcu) jer na strani tužitelja vrijedi oboriva pravna pretpostavka (presumptio iuris) o odgovornosti poslodavca za štetu na radu ili u vezi s radom.

9.1. Iz navedenog proizlazi da bi se mogla utvrditi tužiteljeva odgovornost (doprinos) nastanku štetnog događaja treba ocijeniti je li on postupao s namjerom ili iz krajnje nepažnje kod nastanka štetnog događaja.

9.2. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

9.3. Međutim, kako ZR, kao ni ZOO ne daju definiciju krajnje, grube nepažnje u sudskoj se praksi i pravnoj znanosti nepažnja određuje ponajprije po objektivnim kriterijima. Krajnjom nepažnjom (nemarnošću) smatra se ponašanje subjekta (štetnika) koje ne udovoljava ni najnižem standardu, a to je pažnja prosječnog čovjeka.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, do štetnog događaja nije došlo krajnjom nepažnjom niti tužiteljevom namjerom, već je prema zaključku ovoga drugostupanjskoga suda u pitanju bila tek tužiteljeva obična nepažnja. Obična nepažnja podrazumijeva nemarnost radnika koji u svom ponašanju ne upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin (osobito pažljiv i savjestan čovjek), ali takva nepažnja poslodavca niti dijelom ne oslobađa odgovornosti, sve prema navedenoj odredbi članka 25. ZZR-a.

11. U činjeničnoj situaciji kada je tužitelj, nakon što nije uspio stupiti u kontakt s nadređenim, a radi istjecanja roka obavljanja radnoga zadatka, uzimajući u obzir da je isti zadatak htio obaviti kako tuženik ne bi morao plaćati penale te obzirom na procjenu tužitelja i kolege VN da mogu izvršiti radni zadatak jer na desnoj strani ima dovoljno prolaza za prići ormaru i da su pristupili ormaru, izvršili radni zadatak, proizlazi da je tuženikov prigovor tužiteljevog doprinosa nastalom štetnom događaju neosnovan.

11.1. Slijedom toga nema doprinosa nastanku štete od strane tužitelja pa je tuženik odgovoran u potpunosti.

12. Imajući na umu vrstu i težinu tužiteljevih tjelesnih ozljeda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli, operativni zahvat radi saniranja povrede, nelagode u provođenju terapija i fizičkih boli, opseg smanjenja životnih aktivnosti i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje, tužiteljeve godine života i predvidivo vrijeme kroz koje će trpjeti posljedica smanjene životne aktivnosti, duljinu i trajanje posljedice straha, kao i opseg naruženosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud visinu naknade neimovinske štete pravilno utvrdio na temelju provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku i drugih provedenih dokaza imajući u vidu i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Zbog toga je odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

13. Odlukom o visini troškova postupka nije povrijeđeno materijalno pravo na žaliteljevu štetu.

14. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbi jer sa žalbom nije uspio.

15. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović