REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RD, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22), odlučujući o žalbi okrivljenika RD podnesenoj po braniteljici Mersihi Mulalić, odvjetnici iz Siska, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, Prekršajni odjel od 9. rujna 2022., poslovni broj: 72. Pp-3330/2022-6, na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika RD, kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku RD, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), činjenično opisanog u izreci izriče novčana kazna u iznosu od 800,00 (osamsto) eura.
II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), određuje se da okrivljenik BD izrečenu novčanu kaznu, plati u roku od 3 (tri) mjeseca po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika RD i potvrđuje prvostupanjska presuda.
IV. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik BD je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.327,23 eura, zbog prekršaja 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.
3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
4. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.
5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa tako i ocjenu iskaza ispitanog svjedoka policijskog službenika DD, koji iskaz je ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka policijskog službenika DD, jer nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika.
9. Naime, policijski službenik ED, je decidirano iskazao da je kritičnog dana tijekom nadzora prometa na ŽC 5137 u mjestu Vidovići kod kućnog broja 30 zaustavio moped L1 kategorije marke „Gillera” reg. oznake [registarska oznaka] kojim je iz smjera auto kampa „Slatina” u smjeru DC 100 odnosno mjesta Martinšćica upravljao BD čiji je identitet utvrđen uvidom u njegovu osobnu iskaznicu, te da je daljnjom kontrolom odnosno uvidom u IS MUP-a RH utvrdio je da isti upravljao mopedom prije stjecanja prava na upravljanje odnosno prije položenog vozačkog ispita za upravljanje motornim vozilom AM kategorije u koju spada naprijed navedeni moped, jer se isti ne vodi u evidenciji vozača i nema položen vozački ispit niti jedne kategorije. Na poseban upit suda iskazao je da nije točno da bi BD naprijed navedenim vozilom upravljao po cesti u kampu, već da je isti upravljao županijskom cestom.
10. Stoga se ukazuju neosnovanim navodi žalbe okrivljenika da nije točno da je upravljao skuterom, već da je isti u kampu Slatina sjedio na ugašenom parkiranom skuteru unutar kampa, nakon rampe.
11. Nadalje neosnovani su navodi žalbe da je povrijeđeno okrivljenikovo pravo na obranu jer da sud nije donio nikakvu odluku o izvođenju dokaza ispitivanjem svjedoka koji da su u tom trenutku bili prisutni jer okrivljenik niti u prigovoru niti u pisanoj obrani nije naveo, odnosno konkretizirao koje su to osobe bile prisutne, pa se o istom sud nije mogao niti očitovati, a izjava KD, koju sada prilaže uz žalbu je dana u formi koja ne predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku.
12. Isto tako neosnovan je navod žalbe da okrivljeniku nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist jer je isti pozvan na glavnu raspravu na koju je pozvan i policijski službenik ED, zakazanu za 9. rujna 2022., pa na istu nije pristupio već je dao pisanu obranu.
13. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.
15. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je, uvažavajući žalbene navode žalitelja, da se radi o studentu koji nema nikakvih primanja, te da do sada nije kažnjavan, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, na način da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu kao u izreci ove presude.
16. Ovaj sud odobrio je okrivljeniku plaćanje novčane kazne u roku od 3 mjeseca dana cijeneći visinu izrečene novčane kazne i imovinske prilike okrivljenika, te ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, sukladno članku 183. stavku 2. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
17. Nadalje, ovaj Sud mišljenja je da je i ovako ublaženom novčanom kaznom ostvarena svrha kažnjavanja.
18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 15,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 otpravka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
