Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-119/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Bušković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zlatko Jurlin, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ... [adresa], OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1827/2019-34 od 14. prosinca 2022. i dopunske presude Općinskog suda u Zadru broj P-1827/2019-37. od 29. prosinca 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1827/2019-34 od 14. prosinca 2022. i dopunska presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1827/2019-37. od 29. prosinca 2022. ukidaju i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 76.073,23 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine anuitete teku od dana stjecanja do dana plaća .

1.1. Budući prvostupanjski sud nije odlučio o procesno pravnom prigovoru radi prebijanja tuženik, a povodom tuženikovog prijedloga, prvostupanjski je sud dopunskom presudom odlučio doslovce:

" Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 240.679,56 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 01.10.2015. do isplate, slijedom čega se odbija kao neosnovan prigovor prijeboja tuženika"

2. Protiv prvostupanjske presude i dopunske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev ili presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 23. travnja 2007., a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 133.000,00 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa traži isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 23. prosinca 2007. broj 138-50-4054828 kojim je kreditor odobrio korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 133.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 360 mjeseci, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 4,95 % godišnje.

7.1. Nije sporno da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 8. veljače 2016. s učinkom od 30. rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Sporno je je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule., odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, a na koju je ukazao žalitelj u žalbi, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost

10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se tužbeni zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu u ovom postupku. Obzirom na nesporne činjenice (da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud pravilno smatra kako je prema citiranom članku 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku.

11. Prema stavu i ovoga drugostupanjskoga suda, kako to pravilno i prvostupanjski sud zaključuje, tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

12. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

13. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1., 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

14. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača

- "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača -"Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

15. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

16. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

17. Tužitelj se, kao prvo, nije odrekao prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora bjelodano je da nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužitelj nije znao čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ga je informirao o relevantnim činjenicama.

18. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu N protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

19. Prema stajalištu ovog suda sklapanjem aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobio u konverziji.

20. Pri tome potraživanje preplaćenih iznosa uslijed primjene nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu treba prema pravilima o uračunavanju umanjiti za iznos koji je prilikom konverzije priznat tužitelju kao preplaćeni iznos kredita.

21. Uzimajući u obzir da prvostupanjski sud nije dao razloge o uračunavanju priznate pretplate kredita prilikom konverzije ugovora o kreditu u odnosu na predmetno potraživanje tužitelja, upućuje se u ponovnom postupku pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja uzeti u obzir je li tužitelju pri konverziji ugovora o kreditu priznat dio potraživanja po osnovi pretplate kredita te, ukoliko je, visinu potraživanja tužitelja dovesti u vezu s istim po pravilima o uračunavanju ispunjenja.

22. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i odluku o troškovima trebalo ukinuti.

23. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac