Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-55/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Popović, odvjetnik iz Karlovca, protiv tuženika PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boran Bušurelo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7583/2020-35 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužitelja i tuženika te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7583/2020-35 od 23. travnja 2024. ukida u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7583/2020-35 od 23. travnja 2024. odlučeno je:

¨I. Nalaže se tuženiku PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EI, vl. obrta "[obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 9.993,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Odbija se tužitelj u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 12.837,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.442,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate. ¨.

2. Tužitelj žalbom pobija presudu u točki II. izreke presude, odnosno u dijelu kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu štete i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ukazuje da presuda u odnosu na odbijen zahtjev ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da se zbog toga ne može ispitati, da su nije utvrdio imovinsku štetu koja je predmet odbijenog zahtjeva pa da je time pri odlučivanju pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik žalbom pobija presudu u točki I. i III. izreke (odluci o prihvaćanju zahtjeva tužitelja i naknadi troškova postupka) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je izreka presude nerazumljiva, proturječna s obrazloženjem presude, da su navodi u obrazloženju presude međusobno proturječni i da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. U odnosu na trošak postupka, ukazuje da je zahtjev tužitelja odbijen u većem dijelu pa da je nejasna i neutemeljena odluka o troškovima postupka, osobito jer u obrazloženju iste nisu utvrđeni postotci uspjeha svake od stranka i jer su tužitelju priznati troškovi zastupanja koje nije niti imao. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Predmet spora je naknada imovinske (obične štete i izmakle koristi) i neimovinske štete (povrede ugleda tužitelja) nastale uslijed rada tuženika kod tužitelja kao poslodavca, konkretno štete koja je tužitelju nastala uslijed činjenice da je tuženik kao vozač kamiona tužitelja prilikom vršenja prijevoza robe u listopadu 2016. uhićen u Francuskoj radi posjedovanja narkotika u vozilu tužitelja kojim je upravljao.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da odluku temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da je kamion tužitelja zadržan u Francuskoj krivnjom tuženika zbog činjenice da je isti posjedovao narkotike u kamionu,

- da je tužitelju uslijed zadržavanja kamiona nastala šteta u iznosu od 9.993,89 eura zbog nemogućnosti korištenja kamiona (zaplijene kamiona od strane francuskih vlasti) u trajanju od 27 dana uslijed čega je smanjen opseg njegovo poslovanja,

- da ovaj zahtjev tužitelja nije zastario obzirom nije istekao zastarni rok od 5 godina od nastanka štete,

- da tužitelj nema pravo na naknadu preostale štete jer iznos iste prelazi iznos izračuna vještaka financijske struke.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025; dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. točke 11. ZPP-a, na koju žalitelji sadržajno ukazuju u žalbama.

8. U pogledu dijela zahtjeva tužitelja koji je prihvaćen, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u smislu osnove i visine izgubljene zarade tužitelja - koja je to konkretno šteta, odnosno koliki je stvarni gubitak zarade tužitelja osobito uzimajući u obzir da iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka o tome da tužitelj, prema ispostavljenim računima u predmetnom razdoblju, zaradu nije ostvarivao samo prvih 10 dana zaplijene vozila, uzročne veze između manje zarade u predmetnom razdoblju i činjenice zaplijene vozila, a osobito uzimajući u obzir analizu stalnog sudskog vještaka o poslovanju tužitelja u periodu koje je prethodilo štetnom događaju, postojalo tijekom štetnog događaja i nastalo nakon štetnog događaja. Prvostupanjska presuda ne sadrži ocjenu samog vještačenja u smislu čl. 8. ZPP-a već isključivo prijepis istog i utvrđenje da sud prihvaća varijantu 1. sudskog vještaka, bez obrazloženja razloga prihvaćanja iste.

9. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja koji je odbijen, a koji predstavlja zahtjev za naknadu obične štete i neimovinske štete, prvostupanjska presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, uz napomenu da je obrazloženje prvostupanjskog suda da navedeni iznos štete ¨prelazi iznos u izračunu financijskog vještaka¨ potpuno bespredmetno jer vještačenje nije niti provedeno na navedene okolnosti, pored činjenice da je vještačenje inače jedan od dokaza temeljem kojeg se utvrđuju odlučne činjenice od strane suda, a ne od strane vještaka čiji je zadatak, u konkretnom slučaju, temeljem isprava i sukladno zadatku suda izraditi potrebne financijske obračune.

10. Ukazuje se da je prvostupanjski usprkos prethodno navedenom pravilno odredio materijalno pravo koje uređuje pitanje konkretne naknade štete u smislu primjene čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje u tekstu ZR) i čl. 139. ZR-a, no bez obrazloženja odlučnih činjenica u smislu čl. 1045. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu ZOO), čl. 1046. ZOO-a, čl. 1086. ZOO-a i čl. 1100. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

12. U ponovljenom postupku sud će temeljem provedenih dokaza, sukladno čl. 8. ZPP-a, dati razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja uzimajući u obzir da je predmet zahtjeva naknada štete iz radnog odnosa i to naknada obične štete, izmakle koristi i neimovinske štete, uz obrazloženje osnove i visine svakog pojedinog vida štete, uzročne veze iste s radnjom tuženika i odgovornosti tuženika za konkretnu štetu.

Dubrovnik, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac