REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-93/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi , protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB:45237012600, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege, Pisarnica u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, 19.siječnja 2026., nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 17.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska, OIB:45237012600, dužan je platiti tužitelju TU OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade štete iznos od 35.038,82 EUR sa zakonskim zateznim kamata koje teku na taj iznos od dana 01.prosinca 2020. kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.759,71 EUR.

III Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.388,00 EUR sa zakonskim zateznim kamata na iznos dosuđenih troškova u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj TU podnio je tužbu protiv tuženika Sava osiguranje d.d. radi naknade štete. U tužbi navodi da je 2. srpnja 2020. oko 18,30 sati u [adresa] u [adresa] došlo je do prometne nezgode, naleta osobnog automobila na pješakinju, kojim je upravljao ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]. Riječ je o automobilu marke Opel Astra reg.oz. ŠI- 335CF, vlasništvo VU, osiguran policom obveznog osiguranja tuženika, broj police [broj police], važeća u vrijeme štetnog događaja. U prometnoj nezgodi sada pokojna pješakinja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođena **.**.1955., zadobila je od udara automobila prilikom naleta na nju teške tjelesne ozljede opasne po život pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog kojih je unatoč poduzetom intenzivnom liječenju dana 05.09.2020. godine preminula u OŽB Požega. Povodom ove nezgode protiv osiguranika OU, podignuta je optuženica ODO Požega KO-DO-6/2021 koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Požegi broj Kov-13/2021. od 12.ožujka 202. godine radi kaznenog djela iz članka 227.st.6. KZ/11.Do prometne nezgode je došlo na način da je sada pokojna ĐU, prelazila kolnik [adresa] u [adresa], krećući se iz smjera istoka prema zapadu odnosno s lijeve na desnu stranu kolnika gledano u pravcu kretanja automobila kojim je upravljao ŠU, i to sa označenog parkirališta ispred prodavaonice Konzum gdje inače nema u blizini obilježenog pješačkog prelaza. Tom prilikom je uslijed neprilagođene i znatno veće brzine kretanja automobila od dozvoljene kojim je upravljao ŠU koji se kretao prema jugu, odnosno iz pravca mjesta [adresa] u pravcu Požega, izostala mogućnost pravovremene reakcije vozača i mogućnost izbjegavanja naleta na pješakinju koju je inače mogao vidjeti i prije stupanja pješakinje na kolnik. Između pokojne ĐU i tužitelja postojala je trajna zajednica života koja je trajala neprekidno od 2014. godine. Tijekom ove zajednice odnos zajedničkog života pokojne i tužitelja ostvarena je trajna emocionalna , ekonomska i egzistencionlana povezanost zajednica izvanbračnih partnera. Tužitelj i pokojna su svakodnevno živjeli zajedno, zajedno su posjećivali najužu obitelj (djecu) kako pokojne tako i tužitelja. Zajedno su odlazili na putovanja, obzirom su bili umirovljenici kao što su zajednički planirali svakodnevni život, na način da su zajedno učestvovali u nabavci potrebnih životnih namirnica za prehranu, obrađivali vrt, imali i posjećivali zajedničke prijatelje. Živjeli su zajedno bilo u kući tužitelja bilo u kući pokojne, budući su obje kuće u [adresa], tako da su održavali i jednu i drugu kuću. U svakom slučaju njihov zajednički život je imao sve elemente i sadržaj izvanbračne zajednice. U kaznenom postupku koji se vodi pred naslovljenim sudom tužitelju je i priznat status oštećenika odnosno žrtve s osnova izvanbračne zajednice sa pokojnom. Slijedom ove činjenice kako je tužitelj sa pokojnom živio u trajnoj zajednici života tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu smrti bliske osobe sa kojom je živio u izvanbračnoj zajednici zadnjih šest godina prije smrti, pa po tom osnovu potražuje iznos od 330.000,00 kn. Što se tiče imovinske štete istu ostvaruju djeca pokojne u posebnoj parnici tako da on po tom vidu štete ne postavlja posebni zahtjev. Tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, koji postupak se vodio kod tuženika pod brojem AO -2339/2020, no tuženik nije dao ponudu na njegov zahtjev. Zbog svega navedenoga predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti odlučiti da je tuženik Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska, dužan platiti tužitelju TU s osnova naknade štete iznos od 330.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamata koje teku na taj iznos od 01.prosinca 2020. kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao nespornu činjenicu da se 2. srpnja 2020 oko 18,30 sati u [adresa], u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali pok. ĐU te ŠU, upravljajući automobilom marke Opel Astra, reg. oznake [registarska oznaka] F, vlasništvo VU, osiguranika tuženika. Također je nesporno da se tužitelj izvansudskim putem obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a povodom kojeg zahtjeva tuženik nije dao ponudu obzirom da niti u mirnom postupku ni su dostavljeni dokazi na okolnost postojanja izvanbračne zajednice. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je navedeno potraživanje neosnovano. Prvenstveno ističe kako tužitelj nije priložio dokaze o postojanju izvanbračne zajednice s pok. ĐU. Obzirom na navode tužitelja kako je 2014. neprekidno živio s pok. ĐU, smatramo da je tužitelj morao biti u mogućnosti priložiti nekakav materijalni dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode, a što isti nije učinio. Također ističe da su navodi tužitelja kontradiktorni dokumentaciji i tvrdnjama sadržanim u spisu broj Pn 21/2021 koji se vodi pred naslovnim sudom, a u kojem predmetu tužitelji LU i ZU djeca pok. ĐU od tuženika potražuju naknadu štete po istom osnovu vezano za isti štetni događaj. Iz odštetnog zahtjeva u navedenom predmetu posl. br. Pn 21/ 20 21 vidljivi su navodi tužitelja LU i ZU, djece pok. ĐU, da je ista živjela u zajedničkom domaćinstvu sa sinom no da je najmanje polovinu godine živjela u zajedničkom kućanstvu i sa kćerkom. Stoga tuženik smatra kontradiktornim navode tužitelja da je s pok. ĐU svako dnevno zajedno živio, bilo u njegovoj kući , bilo u kući pok. ĐU. Navodi da sukladno postojećoj sudskoj praksi, postojanje izvanbračne zajednice pretpostavlja postojanje zajednice života u smislu zajedničkog stanovanja, ishrane, vođenja zajedničkog(ekonomskog) domaćinstva, odnosno trajnije ekonomske zajednice, kao i emotivne zajednice. Tuženik također ističe prigovor podijeljene odgovornosti, a budući da je do nesreće u kojoj je stradala pok. ĐU ista kretala izvan obilježenog pješačkog prijelaza koji je od mjesta naleta udaljen manje od 50 m, a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti na siguran način. Odredbom čl. 129. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pješak dužan preko kolnika prelaziti pažljivo i najkraćim putem, a nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da isto može učiniti na siguran način. Stavkom 2. istog članka propisano je da na cesti koja ima obilježene pješačke prijelaze, pješak je dužan pri prelaženju ceste kretati se tim prijelazima, ako oni nisu od njega udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja. Nadalje, čl. 131. st. 1. istog Zakona, propisano je da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila. Pitanje odgovornosti za nastalu štetu uređeno je odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 , 41 /08 , 125/11, 78/15, 29/18 ), koje se glede pretpostavki podijeljene odgovornosti u ovom slučaju primjenjuju na temelju odredbe čl. 1092. st. i st 2. Zakona o obveznim odnosima, kojim odredbama je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu te "Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja". Sukladno istaknutim odredbama, u svakom konkretnom slučaju valja ocijeniti je li oštećena osoba svojim ponašanjem pridonijela šteti, pa se o podijeljenoj odgovornosti može govoriti ako je oštećeni sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća, dakle ako postoji uzročna veza između radnje ili propuštanja oštećenog i određenog dijela vlastite štete. Slijedom navedenog, tuženik smatra nespornim da postoji doprinos pok. ĐU za nastanak štete u omjeru od najmanje 30%, a obzirom da je ista kritične zgode prelazila kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, a da se prethodno nije uvjerila da isto može učiniti na siguran način te je stupila na kolnik iako time ometa promet vozila, na koji način je postupala protivno odredbama čl. 129. st. 1.i st. 2. te čl. 131. st. 1.Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Slijedom navedenog, nesporno je da postoji odgovornost pok. ĐU za nastanak prometne nesreće te je vrlo vjerojatno da tužitelju ne bi nastala šteta da je pok. ĐU kritične zgode postupala sukladno prometnim propisima, te je u tom pogledu nesporna i njezina odgovornost za nastanak štete. Navodi da je takvo stajalište zauzeto je i u sudskoj praksi, odlukama VSRH, broj Rev 718/10-2 od 19. veljače 2013. godine, broj Rev-3042/1994-2 od 18. listopada 2015. te broj Rev-1584/09-2 od 18 svibnja 2011. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da se isti odbije uz istodobnu obvezu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu PP Požega od 2.srpnja 2020., u zahtjev za naknadu štete od 30.listopada 2020., u spise ovoga suda broj Pn-21/2021,Kov-13/2021 i K-74/2021, saslušao je svjedoke LU, KU i NU, saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi broj Pn-21/2021-26 od 31.srpnja 2024. , koja je djelomično preinačena Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-454/2024-4 od 25.studenog 2025. utvrđeno je da je tuženiku Sava osiguranje d.d. naloženo da djeci pokojne ĐU, LU i ZU naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u vidu smrti bliske osobe (majke). Prema odluci Županijskog suda u Šibeniku utvrđen je doprinos pok. ĐU nastanku štete u iznosu od 20% jer je ista, unatoč postojećem pješačkom prijelazu na udaljenosti manjoj od 50 metara, upustila u prelaženje ceste izvan istoga, a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti na siguran način.

5.1. Budući je u navedenom predmetu provedeno prometno vještačenje po prometnom vještaku Draženu Jeđudu iz Osijeka, a isto je provedeno i u kaznenom postupku koji je vođen protiv osiguranika tuženika ŠU, po prometnom vještaku Darku Konjeviću, te iz u oba nalaza proizlazi da je pok.ĐU unatoč postojećem pješačkom prijelazu na udaljenosti manjoj od 50 metara, upustila u prelaženje ceste izvan istoga, a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti na siguran način, sud je odbio prijedlog punomoćnika da se u ovome predmetu provede novo prometno vještačenje, pogotovo što je Sava osiguranje d.d. bilo tuženo i u predmetu broj Pn- 21/2016 koji je vođen po tužbi sina i kćeri pok. ĐU, radi nakade štete iz ovog istog štetnog događaja te je prema tome tuženik sudjelovalo i u tome postupku.

6. Prema čl. 129. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pješak je dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način, a prema čl. 131 stav.1. pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

6.1. Pok. ĐU je dakle postupala protivno navedenim odredbama te sud, imajući u vidu sve navedeno, njen doprinos u nastanku prometne nezgode ocjenjuje u omjeru od 20%.

7. Po ocjeni suda doprinos vozača OA je znatno veći jer je kroz naselje vozio znatno većom brzinom od dopuštene, a koju je osobito morao smanjiti zbog prilaženja pješačkom prijelazu. Da se isti kretao u okviru dopuštene brzine isti bi uspio zaustaviti vozilo prije dolaska u mjesto naleta, a obzirom na način reagiranja isti bi uspio zaustaviti OA da se kretao brzinom ne većom od oko 74 km/h.

7.1. Prema čl. 38. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, a prema stavku 2. kad prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.

7.2. Prema čl. 53 stavak 1. istog Zakona, na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

7.3. Osiguranik tuženika je, dakle, grubo kršio navedene prometne propise upravljajući kroz naselje vrlo velikom brzinom, te je na taj način u znatnoj mjeri doprinio nastanku prometne nezgode i to po ocjeni ovoga suda u omjeru od 80 %.

8. Prema članku 1101.stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18. ,126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete može se dosuditi i izvanbračnom drugu ako je između njega i umrlog postojala trajnija zajednica života.

9. Prema odredbi članak 11.Obiteljskog zakona ("Narodne novine# broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje OZ) odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka LU, sina pok. ĐU, KU, sestre tužitelja i NU, susjeda tužitelja i ĐU čiji iskazi nisu u suprotnosti, te potvrđuju i navode tužitelja, utvrđeno je da su pok. ĐU i tužitelj TU 6 ili 7 godina živjeli zajedno (od 2014.godine). Bili su susjedi tako da su živjeli i u njenoj i u njegovoj kući. Sve su obavljali zajedno, pomagali su jedno drugome, išli su svakuda zajedno, zajednički su kupovali hranu. ĐU je imala solidna primanja, a i tužitelj ima primanja kojima su zajednički raspolagali. Uz Markovu kuću je veliki vrt koji su zajednički obrađivali i plodove toga vrta su davali i Marijinom sinu. Održavali su i jednu i drugu kuću. TU je Marijinom sinu pozajmljivao automobil, zajedno su putovali, išli su zajedno kod Marijine sestre. ĐU je čuvala svoju unučad i TU zajedno s njom i toga dana kada se nesreća dogodila, djeca Marijinog sina su bila kod njih na čuvanju. Podjednako su koristili i jednu i drugu kuću te su podjednako i spavali i u jednoj i u drugoj kući i sada brigu o toj Marijinoj kući uglavnom vodi TU. Sin pok ĐU je iskazao da iz ponašanja njegove majke i tužitelja smatra da su bili u izvanbračnoj zajednici. Sve su radili zajedno, živjeli zajedno, spavali zajedno, živjeli su nekada kod jednog nekada kod drugog, noćili su zajedno. Pokojna ĐU dolazila je ranije kod kćerke u [adresa] i kupila je kuću u [adresa] i tada je i upoznala TU. Njeni kćer i sin su živjeli u [adresa] i kada je ĐU kupila kuću u [adresa] njena kćer je živjela u toj kući. Kćerka je prije nego što je ĐU upoznala TU odselila u Njemačku. Nakon što je ĐU kupila kuću u [adresa], živjela je zajedno sa svojom kćeri i zetom, a nakon što je kćer otišla u [adresa] ĐU je nastavila živjeti u toj kući. ĐU i TU su živjeli zajedno i u jednoj i u drugoj kući.

11. KU iskazala je da je posjećivala TU i ĐU, smatrala ih je mužem i ženom i sada TU ima ključeve od Marijine kuće i vodi brigu o njoj. TU i ĐU išli su zajedno u posjetu kćerci u Njemačku, išli su zajedno i kod Marijinog sina LU. Ako su nešto radili na Marijinoj kući to je financirala ĐU, a TU je radio. Kod TU su imali zajednički vrt koji su obrađivali. TU ju je vozio svagdje gdje je trebalo. ĐU je uvijek kuhala i sebi i njemu i jeli su zajedno. Svakodnevno je išla kod njih i to nekada kod TU, a nekada kod ĐU. Ne zna da su kupili konkretno neku veću stvar, ali zna da su uvijek zajedno nešto kupovali. Ne zna kako su dijelili financije.

12.Tužitelj TU iskazao je u svrhu dokazivanja da je s pok. ĐU živio od 2013. ili 2014.godine. Ona je živjela u svojoj kući u [adresa] i darovala ju je kćeri koja je zajedno sa svojom obitelji kasnije odselila u Njemačku tako da su njih dvoje više živjeli u njegovoj kući, a njezinu s održavali. Na njezinu kuću su stavili prozore, uveli centralno grijanje, radili garaže. Ona je financirala te radove. Odnosno kupovala je materijal, a on je sve to ugrađivao za što mu ona nije ništa plaćala. Zajedno su kupovali hranu, vodili brigu o kćerinoj kući, obrađivali vrt kod njegove kuće jer je veći od njezinog. Bio je s ĐU i kad je stradala. To ga je jako pogodilo. Naime, ona je bila živa još dva mjeseca nakon nesreće. I sada je u dobrim odnosima sa njezinom obitelji, posjećuju ga njezina kćer i sin, ima ključeve od njezine kuće o kojoj i dalje vodi brigu i njih smatram svojom obitelji, a ĐU mu je bila kao i njegova pokojna supruga. Svaki puta kada bi kćer dolazila s djecom i suprugom iz Njemačke na godišnji odmor bili bi po tri tjedna, odlazio je k njima na doručak i ručak, djeca bi ga čekala i nisu htjela jesti dok on ne dođe, a tako je i danas. Kada dođu iz Njemačke djeca su svaki dan kod njega. Kada je ĐU čuvala svoju unučad on bi ih čuvao zajedno s njom. Dok bi ĐU kuhala ručak on bi ih vodio na igralište. S ĐU je bio kod njezine kćeri u Njemačkoj, a bili su zajedno i kod njegovog brata u Njemačkoj te na ljetovanju kod njegovog brata u Crikvenici. Više je Marijine garderoba bilo je kod njega te su zajedno prali i sušili veš kod njega jer ima veći vrt i dvorište. Živjeli su zajedno kao muž i žena i jako dobro su se slagali kao što se slaže i s njezinom obitelji. Marijina kćer odselila je s djecom u Njemačku 2015. On je plaćao režije za svoju kuću, a ĐU za kćerinu. Hranu su kupovali oboje, odnosno on češće jer je išao autom. Odjeću su zajedno kupovali. Nije imao punomoć na njezinom računu niti ona na njegovom, a kada je išao plaćati svoje račune platio bi i njezine. Zajedno su kupili novo suđe. Troškove Marijine sahrane podmirila su njezina djeca. On nije bio njezin nasljednik u ostavinskom postupku, a naslijedila su je njezina djeca. Planirali su si za starost pronaći neki dobar starački dom u kojemu bi bili zajedno.

13. Odredbom članka 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18. ,126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) U slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji, a takva naknada može se dosuditi i izvanbračnom drugu, ako je između njega i umrlog postojala trajnija zajednica života.

14. Prema odredbi članka 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19,47/20,49/23,156/23, dalje OBZ) izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka iz čega slijedi nužnost postojanja određenih kvaliteta da bi određena veza mogla biti kvalificirana kao izvanbračna zajednica, a to su trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova, te uzajamna prava i dužnosti.

14.1. Stajalište je Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci br. Rev- 1121/07 od 22. studenoga 2007.g. da sama činjenice da drugovi izvanbračne zajednice žive odvojeno (ne na zajedničkoj adresi) nije od odlučnog značenja.

15. Provedenim postupkom, iz iskaza saslušanih svjedoka te tužitelja u svrhu dokazivanja, utvrđeno je da su tužitelj i pok. ĐU zajedno živjeli 6-7 godina, odnosno od 2013. ili 2014.g. zajedno su odlazili na godišnje odmore, posjećivali svoju djecu i rodbinu, odlazili u kupovinu, ĐU je kuhala, a TU je vodio brigu o kućama, te su živjeli zajedno češće u njegovoj kući nego u njenoj, koje se obje nalaze u istoj ulicu u [adresa] iz čega proizlazi da su imali uzajamna prava i dužnosti te viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti. Činjenica je da je i u trenutku kada je ĐU smrtno stradala bila s tužiteljem, koji ju je čekao u automobilu.

16. Činjenica da TU nije u ostavinskom postupku polagao pravo na njenu ostavinsku imovinu kao nasljednik pok. ĐU ništa ne mijenja jer ĐU ima djecu koja su naslijedila imovinu koju je stjecala zajedno s njihovim ocem.

17. Isto tako u predmetu ovoga suda broj Pn-21/2021 u kojemu su tužitelji djeca pok.ĐU protiv tuženika Sva osiguranje d.d. radi naknade neimovinske štete iz istog štetnog događaja TU, saslušan kao svjedok i LU, sin pok.ĐU su također iskazali da su ĐU i TU od 2014. bili izvanbračni partneri i živjeli zajedno te je TU iskazao da je ĐU stradala kada je prelazila preko ceste do automobila u kojem ju je on čekao, nakon što je podigla novac na bankomatu.

18. Zbog svega navedenoga sud smatra utvrđenim da su tužitelj TU i pok. ĐU doista bili izvanbračni partneri koji su u izvanbračnoj zajednici živjeli 6-7 godina te da stoga tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete na temelju članka 1101.ZOO-a.

19. Prilikom utvrđivanja neimovinske štete sud se rukovodi kriterijima Vrhovnog suda RH prema kojima naknada za duševne boli za slučaj smrti izvanbračnog druga iznosi 43.798,53 EUR, što umanjeno za doprinos pok. ĐU od 20% iznosi 35.038,82 EUR, koji iznos je sud utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu za duševne boli tužitelja zbog smrti izvanbračnog druga, dok je tužitelja odbio s preostalim dijelom za isplatom iznosa od 8.759,71 EUR.

20. Tužiteljev tužbeni zahtjev je osnovan, ali je tužbom tražio isplatu iznosa od 43.798,53 EUR, a sud mu je dosudio iznos od 35.038,82 EUR, što znači da je tužitelj po visini uspio s oko 80% tužbenog zahtjeva pa mu stoga pripada 80% troškova parničnog postupka (tužitelj 100%+80%=180/2=90%, tuženik 0%+2'%=20/2=10%, 90%-10%=80%).Tužiteljevi troškovi iznose ukupno 6.375,00 EUR, a odnose se na sastav zahtjeva za naknadu štete od 30.listopada 2020., sastav tužbe (1.000,00 EUR), sastav podneska(1.000,00 EUR), zastupanje na 3 ročišta (1x500,00 EUR, 2x1.000,00 EUR), sve s PDV-om(1.375,00 EUR) .Budući je tužitelj uspio s 80% tužbenog zahtjeva sud mu je na temelju odredbe članka 154.stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) naložio da tužitelju na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 5.388,00 EUR.

21. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 17.veljače 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Željko Damjanac, odvjetnik, Požega

2. OD Rački i kolege, Pisarnica Slavonski Brod