REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1819/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica iz Zagreba, Bačka 23a, protiv tuženika S.C. STON CENTAR d.o.o. iz Sesveta, prekvršje, Habek Ota 29, OIB: 97725485559, kojeg zastupa punomoćnik Darko Braje, odvjetnik iz Sesveta, Ninska 11c, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika JF i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu zaključenog dana 05.07.2017. između tuženika S.C. STON CENTAR d.o.o. iz Prekvršja, Habek Ota 29, OIB: 97725485559 kao Poslodavca i tužitelja GIUSEPPEA VENEZIANA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Radnika, koji je Ugovor tuženik tužitelju otkazao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 31.10.2024. godine nije dopušten.

II Raskida se radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu zaključenog dana 05.07.2017. između tuženika S.C. STON CENTAR d.o.o. iz Prekvršja, Habek Ota 29, OIB: 97725485559 kao Poslodavca i tužitelja GIUSEPPEA VENEZIANA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Radnika, s danom 17.veljače 2026.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju iznos od 750,00 eura na ime troška parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od 17.veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je od 5. srpnja 2017. u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika, na način da je temeljem Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu: voditelj kamenarskih radova.

Tužitelj je 6. studenog 2024. zaprimio putem preporučene pošiljke, poslane 5. studenog 2024. od strane poslodavca, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom mu tuženik otkazuje navedeni Ugovor o radu.

Tužitelj smatra kako je predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu u cijelosti nezakonita, nedopuštena te neosnovana.

Naime, tuženik je kao razloge predmetnoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu naveo niz činjenica koje smatra "propustima u radu" tužitelja i to na način da je neosnovano, netočno i nezakonito naveo takove razloge, od kojih se niti jedan obzirom na sve okolnosti ne može smatrati propustima tužitelja u obavljanju rada kod tuženika, a u suprotnosti su i s općepoznatim činjenicama.

Tužitelj je za navodne propuste za koje ga tuženik tereti tek u predmetnoj Odluci o otkazu ugovora o radu saznao upravo prilikom uručenja iste od strane tuženika, dana 06.11.2024.

Naime, u izreci i obrazloženju predmetne Odluke potpuno su neosnovano, netočno i suprotno zakonskim propisima, navedeni navodi na koje se tužitelj očitovao u zahtjevu za zaštitu prava radnika, kako slijedi:

- da se tužitelj u vrijeme donošenja i dostave navedene Odluke, pa sve do danas, nalazi na bolovanju, koju svu dokumentaciju je tužitelj pravovremeno dostavio poslodavcu te je poslodavac s istim upoznat;

- da se u izreci Odluke o otkazu navodi da tužitelju ugovor o radu prestaje danom dostave sporne Odluke, dok je poslodavac za istog izvršio odjavu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja na dan 31. listopad 2024. godine, o čemu tužitelj nije imao niti saznanja (jer je poslodavac predmetnu Odluku tužitelju poslao tek 05. studenog 2024. godine), a pri čemu je imao i komplikacije radi bolovanja te ostvarivanja prava po zdravstvenom osiguranju;

- da ne postoji nijedan razlog u Odluci o otkazu koji bi ukazivao da je ista dana u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja poslodavca za ikakovu činjenicu radi koje bi se otkaz ukazivao opravdanim te je istaknut i promašeni rok za isto;

- da se 01. rujna 2024. godine tužitelj nije niti mogao pojaviti na radnom mjestu, obzirom je na navedeni datum bila nedjelja, koja je neradni dan;

- da u odnosu na navode o samoinicijativnom određivanju godišnjeg odmora postoji relevantna dokumentacija koja tužitelju ide u prilog, na način da je isti 5 dana (od 02. rujna do 05. rujna 2024) dolazio na radno mjesto, te tražio da bude raspoređen, na što mu je odgovoreno kao u prepiskama s tuženikom;

- da se tužitelj, po korištenju godišnjeg odmora, trebao vratiti na rad 14. listopada 2024. godine (kao 80% invalid s pravom na 30 dana godišnjeg odmora) koji je započeo 06. rujna 2024. godine (omaškom u e-pošti navedeno 01. rujna) kao dan kada mu je odobren godišnji odmor, dok istome odluka o godišnjem odmoru nikada nije dostavljena te se neosnovano i paušalno navodi u odluci o otkazu kada se trebao vratiti s godišnjeg, a bez obavijesti tužitelju o istome;

- da je tužitelj pravovremeno dostavio potvrdu o bolovanju od 14. listopada 2024. godine, na kojemu se i danas nalazi, nakon hitne intervencije 13. listopada 2024. godine o čemu postoji valjana dokumentacija hitne službe;

- u odnosu na navod da se tužitelj nije pojavio u sjedištu tvrtke od 08. veljače 2023. godine je neopravdan, obzirom se isti nalazio na bolovanju 18 mjeseci radi zdravstvenog stanja karcinoma štitnjače i želudca te je redovno dostavljao potvrde o nesposobnosti za rad, koje bolovanje je zaključeno 31. kolovoza 2024. godine te je radnik 02. rujna 2024. godine kao prvi radni dan pristupio na rad.

Nadalje, izvanredni otkaz moguće je dati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu radi koje se otkaz daje, što je iz same Odluke i obrazloženja poslodavca iste u odnosu na nabrajanje nepovezanih razloga, razvidno da je navedeni rok promašen te zakonski neodrživ, slijedom čega je i sam otkaz već po samom zakonu nedopušten.

Slijedom navedenog, a kako tužitelju uslijed svih okolnosti navedenih u ovoj tužbi nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, isti pored zahtjeva za utvrđenje predmetne Odluke nedopuštenom u ovom postupku zahtijeva i sudski raskid svog radnog odnosa sa danom donošenja presude u ovom postupku. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode u cijelosti, te ističe da je tužitelj samoinicijativno koristio godišnji odmor na način kako mu je odgovaralo a opravdanje (doznake) za izostanak sa posla nije dostavio u zakonskim rokovima. Zadnji sastanak na kojem se zajednički razgovaralo oko mogućeg raskida radnog odnosa na kojem su prisustvovali tužitelj I tuženi održan je 30.10.2024. godine na kojem je tužitelj sam predložio potpisivanje poslovno uvjetovanog otkaza. Ovaj zahtjev tužitelja , tuženi je prihvatio te mu je dana 31.10.2024. upućen mail kojim ga se poziva na potpis poslovno uvjetovanog otkaza no na ovaj poziv tužitelj se nije javio a niti je došao na posao što je bio dužan učiniti.

U skladu sa navedenim tužitelj je dana 31.10.2024. godine donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, iako je izlazio u susret tužitelju na način da mu je dozvoljavao produljeno trajanje godišnjeg odmora, tolerirao bolovanja kao I postupanja suprotno interesima tuženika.

Slijedom svega navedenog predlaže da sud nakon provedenog dokaza odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7.11.2024., Izvanredni otkaz ugovora o radu od 31.10.2024. uz povratnicu i presliku omotnice, Zahtjev za zaštitu prava radnika od 12.11.2024. uz potvrdu o uručenju i povratnice, medicinsku dokumentaciju, presliku iskaznice Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, e-mail prepiske, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, tijekom postupka saslušao je svjedoka EF, kao prijašnjeg zz tuženika tužitelja te zz tuženika JF, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 05.7.2017, da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu od 31.10.2024.

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz.

do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

7. Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu od 31.10.2024. utvrđeno je da se otkazuje ugovor o radu tužitelja zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa, a iz obrazloženja odluke je razvidno da je ista uslijedila nakon što se tužitelj nije pojavio na radnom mjestu nakon bolovanja 01.09.2024., da je samoinicijativno odredio godišnji odmor, od 01.09.2024. do 7.10.2024., da je pismeno upozoren na povrede, a na što se nije očitovao, da je poslodavac ipak odobrio korištenje godišnjeg odmora, ali se tužitelj nije pojavio na radnom mjestu niti 8.10.2024., te da je tek 14.10.2024. poslao mail da se ne osjeća dobro, da će koristiti dalje godišnji, što poslodavac nije odobrio, te smatra navedeno neopravdanim izostankom, zbog čega je donesena odluka o izvanrednom otkazu.

8. Sud je tijekom postupka saslušao svjedoka EF koji je naveo da je u vrijeme otkaza tužitelju bio direktor firme, međutim u međuvremenu je otišao u mirovinu te je kao direktora postavio JF koji je radio kod njega, a on je pola radnog vremena upisan kao zaposlenik. Naveo je da je tužitelj 7.2.2023. zatražio sastanak sa njim i tražio povećanje plaće, a što on nije mogao njemu ponuditi obzirom na svoje osobne probleme zbog kojih je i izgubio volju za vođenjem firme. Naveo je da namjerava firmu zatvoriti odnosno prodati, jer nije imao više volje za voditi istu, na što mu je tužitelj rekao da će onda otići na bolovanje, i što je učinio te je ostao na bolovanju sve do 2.9.2024. Doznake je dostavljao, međutim, njemu se nije uopće javljao. Tužitelj je dana 2.9.2024. poslao poruku i tražio da se nađu, a on ga je uputio na JF da s njim razgovara. Nakon toga se tužitelj nije pojavio na poslu već je obavijestio da će koristiti godišnji odmor.

Na upit suda da li su postojale odluke o korištenju godišnjeg odmora, navodi da su oni mala firma i da su se međusobno dogovarali o korištenju godišnjeg odmora te da nisu postojale odluke o korištenju godišnjeg odmora. Međutim, obzirom da je tužitelj trebao sa njima razgovarati o sporazumnom raskidu ugovora on je smatrao da on više ne želi raditi, tim više što je čuo da je radio za neke druge. Naveo je da mu se tuženik nije javljao čitavo vrijeme no našli su se 30.10.2024. u lokalu u Dubravi. Tom prilikom donio je odluke o godišnjem odmoru i prijedlog za raskid, no tužitelj to ništa nije htio prihvatiti, odnosno nakon toga se više nisu niti čuli, pa je idući dan donio odluku o otkazu. Naveo je da je tužitelju dostavio odluku o godišnjem odmoru na razgovor 30.10.2024. gdje sa bili prisutni tužitelj, on i JF i gdje su se dogovarali o poslovno uvjetovanom otkazu. Iskaz svjedoka je usmjeren na postizanje uspjeha tuženika u sporu, no navodi o radu tužitelja za druge i neopravdani izostanak, te razgovor o raskidu ugovora o radu nisu relevantni za utvrđenje dopuštenosti otkaza iz razloga koji su u otkazu navedeni.

9. Zakonski zastupnik tuženika JF svom iskazu je naveo da je on u

9. mjesecu radio svoj posao na montaži kada ga je nazvao tužitelj da se nađe, da su se našli drugi dan i da ga je tužitelj pitao da li bi on kod njega moga raditi obzirom da je on preuzimao firmu, no on mu je rekao da njemu radnik ne treba, a ne zna ništa o korištenju godišnjeg odmora, jer o tome nisu razgovarali. Navodi da je ponovno vidio tužitelja kada su se našli EF, tužitelj i on i tada su razgovarali o njegovom otkazu. I taj sastanak bio prijateljski i tužitelj je rekao da će se javiti što je odlučio. Sud nije posebno cijenio iskaz zz tuženika jer nema saznanja o relevantnim činjenicama, a dio iskaza o sastanku sa tužiteljem nije relevantan za ovaj spor.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da se nakon 18 mj. bolovanja 2.9.2024. vratio na posao i na ulaznim vratima firme sreo EF koji je bio iznenađen njegovim dolaskom., a da ga je uputio na JF, s kojim se vidio idući i nisu dogovorili što bi trebao raditi niti je dobio nalog za rad, i to je sve trajalo do 6.9.2024. kada ih je obavijestio da će koristiti godišnji , na što ima pravo obzirom na dugotrajno bolovanje, da je inače koristio godišnji od 30 dana, a uobičajeno 15 dana u kolovozu, a 15 dana su se dogovarali po potrebi. Niti jedna odluka o korištenju GO nije bila pismena, Nakon godišnjeg je ponovno otvorio bolovanje obzirom na bolove u leđima, te je 30.10.2024., još uvijek bio na bolovanju, a našao se sa JF , te je došao i EF. Navodi da su tada počele prijetnje sa izvanrednim otkazom. Odluku o otkazu sam dobio 6.11.2024. poštom., da nije znao da je odjavljen već sa 31.10.2024. već tek 6.11.2024. Navodi da je invalid 80%, od prije 16 godina, i ima pravo na 30 dana godišnjeg odmora. Sud je prihvatio iskaz tužitelja koji je u suglasju sa dokumentacijom u spisu i iskazom svjedoka da se nisu izdavale pismene potvrde o godišnjem odmoru, te da se nakon korištenja godišnjeg opet nalazio na bolovanju.

11. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. Iz odluke o otkazu je utvrđeno da tuženik svoju odluku o izvanrednom otkazu temelji na neopravdanom izostanku tužitelja sa radnog mjesta od 08.listopada 2024. sve do 14.listopada 2024. te je odluku o izvanrednom otkazu donio 31.listopada 2024., dakle protekom roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz.

13. Naime, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od dana 14.10.2024 do 31.10.2024. kada je prestao eventualno neopravdani izostanak sa radnog mjesta. Također je utvrđeno da tuženik kao poslodavac nije određivao korištenje godišnjeg odmora, već je isto bilo odobravano temeljem dogovora sa zaposlenima, pa tako i sa tužiteljem, da je odobrio korištenje tužitelju godišnjeg odmora od 01.10.2024. do 7.10.2024., a iz iskaza svjedoka EF proizlazi da se sa tužitelj našao dana 30.10.2024. te da su razgovarali o načinu prestanka radno g odnosa, no da do dogovora nije došlo, pa su drugi dan odlučili o otkazu. Također ne spori da je tužitelj dostavljao doznake o bolovanju, ali da se nije javljao.

14. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je tuženik protekom roka od 15 dana od saznanja za neopravdani izostanak koji je najdulje trajao do 13.10.2024. donio odluku o izvanrednom otkazu, a koja odluka iz tog razloga nije dopuštena.

15. Obzirom da tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika sud je odredio kao sudski raskid ugovora o radu dan donošenja prvostupanjske presude odnosno 17.veljače 2026.sukladno odredbi članka 125. ZR.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika. Tako je tužitelju priznata jednokratna nagrada za 4 radnje primjenom Tbr. 7/1, OT,( tužbu, ročište od 23.09.2025., 27.10.2025., podnesak od 30.09.2025. ) od 250 bodova, te ročište od 21.01.2026. od 50 bodova. Ukupno 300 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 600,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a sveukupno 750,00 eura.Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika