REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] H 5
Poslovni broj: Us I-1777/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja [obrt], vl. HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprava istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave-izdavanja dozvole za boravak i rad, 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćnog rješenja ovoga suda, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Kod ovog Suda 16. rujna 2025. zaprimljena je tužba tužitelja [obrt], vl. HS, [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je podnio tužbu ovome Sudu zbog propuštanja izdavanje dozvole za boravak i rad u zakonom propisanom roku za radnicu ĆS, a za koju je tužitelj sukladno članku 90. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22, 40/25 u nastavku teksta ZS) podnio tuženiku zahtjev 30. srpnja 2025., a koji je zaprimljen u sustavu preko online aplikacije HZZ-a.
2. Istaknuo je, da je u skladu sa odredbom članka 91. stavak 5. ZS-a tuženik bio putem nadležne Policijske uprave dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja u roku od 15 (petnaest) dana od dana podnošenja zahtjeva, a tuženik da do dana podnošenja tužbe sudu, nije odlučio o podnesenom zahtjevu tužitelja, pa je tužitelj pozivajući se na praksu Upravnog suda u Zagrebu, u presudi poslovnog broja Us I-1397/2025-7 od 27. lipnja 2025. i presudu poslovnog broja Us I-1259/2025-7 od 8. lipnja 2025. u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja presude, odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za radnicu ĆS, uz nadoknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 29. prosinca 2025. u bitnome naveo, da je tužitelj 30. srpnja 2025. podnio Policijskoj upravi Istarskoj zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenu radnicu, rođenu **.**.1993., državljanku Srbije, za radno mjesto pomoćni konobar/pomoćna konobarica, a nakon čega je 16. rujna 2025. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, zbog šutnje uprave. Napomenuo je, da je dužnost Policijske uprave istarske bilo utvrditi sve bitne činjenice i okolnosti koje se odnose na konkretan predmet, uključujući operativne sigurnosne provjere koje su od odlučnog utjecaja na konačni ishod postupka i da je prvenstvena zadaća tuženika sigurnost građana Republike Hrvatske, kao temeljno pitanje svake države, a ovdje se sigurnost ističe u kontekstu nezakonitih migracija, kako u odnosu na građane Republike Hrvatske, tako i na njene posjetitelje, dok je zadaća izdavanja dozvola za privremeni boravak u RH dana u nadležnost i djelokrug tuženika s temeljnim ciljem zaustavljanja nezakonitih migracija i sigurnosti svih građana Republike Hrvatske, a iz čega je razvidno, da se ne radi o šutnji uprave, jer je tuženik postupak proveo u razumnom roku, sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima koji reguliraju ovu materiju te nakon utvrđivanja činjenica i okolnosti u konkretnom predmetu utvrdio, da se ne radi o šutnji administracije, jer je 17. srpnja 2025. tuženik izdao Potvrdu o odobrenju dozvole za boravak i rad za gore navedenu radnicu poslodavcu H.F. Vision d.o.o. Pula, Jasne Crnobori 77, a čiji osnivač društva i ovlaštena osoba za zastupanje je HS, ujedno i vlasnik [obrt] (ovdje tužitelj), temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koja potvrda je dostavljena poslodavcu H.F. Vision d.o.o. Pula, Jasne Crnobori 77, 18. srpnja 2025. i gdje je ista prijavljena u radni odnos, zbog čega je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 26. siječnja 2026. tuženik je naveo, da je tužitelj 15. listopada 2025. odustao od podnesenog zahtjeva od 30. srpnja 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad putem plaforme HZZ-a i MUP-a, o čemu je u spis predmeta dostavio dokaz, slijedom čega da je postupak obustavljen.
5. Odredbom članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a propisano je, da će Sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavak 1. i 2., člankom 103. stavak 1. i člankom 165. ovog Zakona.
6. Odredbom članka 103. stavka 1. ZUS-a propisano je, da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu Sud će obustaviti spor.
7. Imajući u vidu da u ovom upravnom sporu nije sporno da je kod ovog Suda 16. rujna 2025. zaprimljena tužba tužitelja, protiv tuženika, radi šutnje uprave, zbog neodlučivanja tuženika o zahtjevu tužitelja od 30. srpnja 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenu radnicu, a da je iz podneska tuženika od 26. siječnja 2026. razvidno da tuženik u trenutku podnošenja tužbe tužitelja radi šutnje uprave, nije donio odluku o zahtjevu tužitelja podnesenom tuženiku 30. srpnja 2025., da je postupak okončan obustavom, jer je tužitelj 15. listopada 2025. odustao od zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnicu ĆS, to je na temelju članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
8. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, iznos od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
U Rijeci 17.veljače 2026.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 106. st. 5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1
