REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1287/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja TRAST OTPREMNIŠTVO d.o.o., Sveta Nedelja, Vojvodići 11, OIB: 24839920900, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Krželj, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tužene, 17. veljače 2026. objavljene presude
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju TRAST OTPREMNIŠTVO d.o.o., OIB: 24839920900 isplati iznos od 1.700.751,30 kn/225.728,49 EUR zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, odnosno primjenom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od dana stjecanja 26. kolovoza 2019. godine do isplate."
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.376,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni ured Zagreb 7. lipnja 2019. donijelo Porezno rješenje KLASA: UP/I-471- 01/19-07/58, URBROJ: 513-02-3005/1-19-22 kojim je poreznom obvezniku TECHNO- OIL d.o.o., utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost pri uvozu u ukupnom iznosu od 8.667.740,85 kn na ime carinskog duga za robu puštenu u slobodan promet u Postupku 42 po carinskim deklaracijama, jer za isto nije ispunjena preuzeta obveza predaje robe krajnjem kupcu u drugoj zemlji članici EU. Istim je rješenjem naloženo poreznom obvezniku da plati navedeni iznos, a u slučaju neplaćanja istog u roku, naloženo je da se naplata izvrši iz zajedničkog bankovnog jamstva: Suk-šped d.o.o. za međunarodno otpremništvo iz Osijeka, Tempo d.o.o. za špediciju, trgovinu i usluge iz Labina, Tranšped d.d. za međunarodno otpremništvo iz Zagreba i Trast otpremništvo d.o.o. za usluge iz Novaka koja su u postupcima carinjenja prihvaćena kao instrument osiguranja po UCD-ima. Protiv navedenog rješenja podnesena je žalba koja je odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/19- 01/295, URBROJ: 513-04-19-2 od 30. rujna 2019. Od ukupno utvrđenog duga u iznosu od 8.667.740,85 kn, garancijom tužitelja osigurana je naplata iznosa od 1.670.621,90 kn. Dana 29. siječnja 2021. Upravni sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj UsI- 3839/19-15 kojom je poništeno drugostupanjsko rješenje i naloženo Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak da u roku od 30 dana donese novu odluku o žalbi. Sukladno uputi Upravnog suda u Zagrebu, Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak je rješenjem KLASA: UP/II-471-01/19-01/295, URBROJ: 513-04-21-18 od 26. ožujka 2021. uvažilo žalbu trgovačkog društva TECHNO-OIL d.o.o. te poništilo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak. S obzirom da porezni obveznik TECHNO-OIL d.o.o. nije u roku podmirio carinski dug, isti je naplaćen iz bankovnog jamstva, a sa tužiteljevog računa je 26. kolovoza 2019. naplaćen iznos od 1.700.751,30 kn. Budući da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje temeljem kojih je izvršena naplata carinskog duga iz bankovne garancije tužitelja poništena, tužitelj je tražio povrat iznosa od 1.700.751,30 kn zajedno sa kamatama, a po kojem zahtjevu Carinska uprava nije postupila. Zbog postupanja nadležnih tijela bespravno je od tužitelja naplaćen iznos od 1.700.751,30 kn temeljem bankovnog jamstva, a budući da su osnove naknadno otpale, odnosno da je poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, tužena je stekla navedeni iznos bez pravne osnove u smislu odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima. Stoga zahtijeva povrat uplaćenog iznosa zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.
2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, a prvenstveno ističe prigovor apsolutne nenadležnosti. Navodi da je rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Zagreb od 7. lipnja 2019. poreznom obvezniku TECHNO-OIL d.o.o. utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost pri uvozu u ukupnom iznosu od 8.667.740,85 kn na ime carinskog duga za robu puštenu u slobodan promet u Postupku 42 po carinskim deklaracijama, jer za isto nije ispunjena preuzeta obveza predaje robe krajnjem kupcu u drugoj članici EU te je istim rješenjem naloženo poreznom obvezniku da plati navedeni iznos, a u slučaju neplaćanja istog u roku naloženo je da se naplata izvrši iz zajedničkog bankovnog jamstva: Suk-šped d.o.o. za međunarodno otpremništvo iz Osijeka, Tempo d.o.o. za špediciju, trgovinu i usluge iz Labina, Tranšped d.d. za međunarodno otpremništvo iz Zagreba i Trast otpremništvo d.o.o. za usluge iz Novaka, ovdje tužitelja, a koja je u postupcima carinjenja prihvaćena kao instrument osiguranja po UCD-ima. Kako porezni obveznik TECHNO OIL d.o.o. nije u roku podmirio carinski dug, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb aktiviralo je jamstvo iz položenog zajedničkog osiguranja broj 58024411 jamca Addiko Bank d.d. Zagreb izdanog tužitelju i evidentiranog u registru instrumenata osiguranja Carinske uprave Republike Hrvatske pod brojem 11002/2018/0086/HR2483992090 te je 26. kolovoza 2019. naplaćen iznos od 1.700.751,30 kn u korist računa Državnog proračuna RH. Protiv navedenog rješenja porezni obveznik TECHNO-OIL d.o.o. podnio je žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 30. rujna 2019., a protiv kojeg je isti izjavio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koji je odlučujući u predmetnoj upravnoj stvari donio presudu broj Usl-3849/19 od 29. siječnja 2021. kojom je poništio citirano drugostupanjsko rješenje i naložio tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese novu odluku o žalbi poreznog obveznika. Postupajući po navedenoj presudi Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak donio je rješenje Klasa: UP/II-471-01/19-01/295, Ur.broj: 513-04-21-18 od 26. ožujka 2021. kojim se žalba uvažava, poništava prvostupanjsko rješenje Područnog carinskog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-471-01/19-07/58, Ur.broj:513-02-3005/1-19-22 od 7. lipnja 2019. i dopunsko rješenje Područnog carinskog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-471-01/19- 07/58, Ur.broj: 513-02-3005/1-19-26 od 5. srpnja 2019. te predmet vraća na ponovni postupak. S obzirom na rješenje drugostupanjskog upravnog tijela, tužitelj je 20. travnja 2021. podnio zahtjev Ministarstvu financija, Carinskoj upravi za povrat naplaćenog iznosa po poništenom rješenju od 7. lipnja 2019. u iznosu od 1.700.751,30 kn. U ponovnom postupku, a sukladno smjernicama navedenim u presudi Upravnog suda u Zagrebu, broj: Usl-3849/19 od 29. siječnja 2021., Područni carinski ured Zagreb donio je zaključak Klasa: UP/I-471-01/19-07/58, Ur.broj: 513-02-3005/14-21-94 od 27. svibnja 2021. kojim se razdvaja upravna stvar poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o. za robu puštenu u slobodan promet u Postupku 42, po uvoznim carinskim deklaracijama kako je to navedeno u Tablici 1. poništenog poreznog rješenja, te otpremljenu iz Republike Hrvatske u kojima je kao krajnje odredište robe nakon carinjenja navedena Republika Italija i Republika Mađarska. Područni carinski ured Zagreb, pridržavajući se pravnih shvaćanja Upravnog suda u Zagrebu, u ponovnom postupku donio je rješenje Klasa: UP/I-471-01/19-07/58, Ur.br: 513-02-3005/14-21-95 od 8. lipnja 2021. kojim je ostao kod svih nadzorom utvrđenih činjenica iz zapisnika o nadzoru, poreznom rješenju i dopunskom rješenju te vezano na isporuke robe poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o. prema kupcu MISSION LAB S.r.l. iz Republike Italije, ponovno obvezao poreznog obveznika TECHNO OIL d.o.o. na naplatu novčanog iznosa od 2.510.480,16 kn s time da ako se utvrđeni iznos ne uplati u roku od 10 dana po primitku rješenja, pristupit će se prisilnoj naplati poreza na dodanu vrijednost i zatezne kamate i to sa zajedničkog bankovnog jamstva, kako je to navedeno u točki 4. izreke rješenja. Nadalje, citiranim rješenjem pod toč. 5. izreke utvrđeno je da je dio duga iz točke 1. i 3. izreke rješenja plaćen u iznosu od 1.700.751,30 kn 26. kolovoza 2019. iz položenog zajedničkog osiguranja broj 58024411 jamca Addiko Bank d.d. Zagreb, izdanog društvu Trast Otpremništvo d.o.o., evidentiranog u registru instrumenata osiguranja Carinske uprave Republike Hrvatske pod brojem 11002/2018/0086/HR2483992090. Navedenim rješenjem ujedno je odlučeno o zahtjevu tužitelja o povratu iznosa od 1.700.751,30 kn na način da je zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. 8 izreke rješenja). Tužitelj je protiv tog rješenja podnio žalbu 29. lipnja 2021. te je odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak donio rješenje KL: UP: II-471- 01/21-01/332 , Ur.broj: 513-04-22-3 od 31. svibnja 2022. kojim je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana. Protiv citiranog drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, koji je odlučujući o tužbi donio presudu UsI- 1973/2022-12 od 28. veljače 2023. kojom je poništio navedeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje Ministarstva financija, te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku postupajući sukladno presudi Upravnog suda u Zagrebu prvostupanjsko tijelo Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni ured Zagreb donijelo je rješenje KL: UP/I-471-01/19-07/58, Ur.br:
513-02-3005/14-23-149 od 10. srpnja 2023. kojim je ponovo obvezao poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o. kao dužnika na plaćanje carinskog duga u iznosu od 2.510.480,16 kn/333.197,97 EUR za robu uvezenu iz Republike Srbije u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 28. veljače 2018. s time da ako navedeni iznos ne bude plaćen u roku od 10 dana po primitku rješenja, pristupiti će se prisilnoj naplati poreza na dodanu vrijednost i zatezne kamate i to sa zajedničkog bankovnog jamstva: 11002/2017/0046/HR60220734380 izdane međunarodnom otpremništvu Suk-Šped d.o.o. iz Osijeka i 11002/2017/0149/2/HR24839920900, čije obveze preuzima nasljedno jamstvo broj 11002/2018/0086/HR24839920900 izdano društvu Trast Otpremništvo d.o.o. odnosno tužitelju, koja su u postupcima carinjena prihvaćena kao instrument osiguranja po uvoznim deklaracijama, te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za povrat plaćenog iznosa od 1.700.751,30 kn/225.728,49 EUR na ima poreza na dodanu vrijednost, zatezne kamate i daljnje kamate (toč. 8. izreke rješenja) iz razloga što porezna obveza još pravno egzistira. Citiranim rješenjem je u toč. 5. izreke utvrđeno da je dio duga iz točke 1. i 3. izreke rješenja plaćen u iznosu od 225.728,49 EUR/1.700.751,30 kn 26. kolovoza 2019. iz položenog zajedničkog osiguranja broj 58024411 jamca Addiko Bank d.d. Zagreb, izdanog društvu Trast Otpremništvo d.o.o., ovdje tužitelju evidentiranog u registru instrumenata osiguranja Carinske uprave Republike Hrvatske pod brojem 11002/2018/0086/2/HR24839920900. Protiv citiranog rješenja tužitelj je podnio je žalbu povodom koje je Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak donio rješenje KL: UP: II-415-05/23- 01/115, Ur.broj: 513-04-24-2 od 7. ožujka 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kod kojeg se vodi upravni spor pod poslovnim brojem UsI-2132/2024. Dakle, o zahtjevu tužitelja odlučeno je u upravnom postupku sukladno odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), a predmetni novčani iznos tužena ne drži bez valjanje pravne osnove već za to postoji valjana pravna osnova - rješenje Klasa: UP/I-471-01/19-07/58, Ur.br: 513-02-3005/14- 21-95 od 8. lipnja 2021. koje je postalo izvršno 21. lipnja 2021. Tužitelj je osiguranjem duga bankovnim jamstvom preuzeo obvezu jamca za sve dugove TECHNO-OIL d.o.o. koji su nastali ili bi mogli nastati u vezi s deklaracijama u postupku poreznog nadzora. Osiguranje carinskog duga regulirano je odredbama Carinskog zakona i Pravilnika o osiguranju carinskog duga (Narodne novine, broj 49/18) kojim je u čl. 2. propisano da se osiguranjem položenim na području Republike Hrvatske osigurava iznos duga koji je nastao ili bi mogao nastati na ime carinskog duga, drugih javnih davanja iz čl. 5. Zakona o provedbi Carinskog zakonodavstva EU i pripadajućih kamata. Prema navedenim odredbama Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, imalo je pravo zatražiti naplatu iz položenog bankovnog jamstva, jer carinski dužnik TECHNO-OIL d.o.o. nije podmirio dužni iznos, a tužitelj kao otpremnik koji je dao jamstvo dužan je daljnje međusobne odnose rješavati sa dužnikom TECHNO-OIL d.o.o., pa stoga tužena ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev.
3. U odnosu na navode tužene, tužitelj ističe da tužitelj nije ni bio stranka nad kojom se provodio nadzor u poreznom odnosno carinskom postupku i da je tužitelju naplaćena bankarska garancija u utuženom iznosu sa pozivom na konkretnu klasu i urudžbeni broj, odnosno naplaćena je po rješenju Ministarstva financija od 7. lipnja 2019. To rješenje je potvrdilo drugostupanjsko upravno tijelo, ali je Upravni sud u Zagrebu poništio navedeno drugostupanjsko rješenje, a drugi stupanj je zatim poništio prvostupanjsko rješenje od 7. lipnja 2019. Poništavanjem rješenja poništavaju se sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo. Dakle, rješenje nije ukinuto nego je poništeno odnosno pravno ne egzistira, a što znači da je svaka stranka dužna vratiti drugoj što je dobila na osnovu takvog rješenja. To što se provodi novi postupak pod novom klasom i novim urudžbenim brojem ne utječe na status poništenog rješenja, jer je bankovna garancija naplaćena po rješenju koje pravno ne egzistira. Ističe da je iz Zahtjeva za naplatu carinskog duga vidljivo da je tuženik naplatio carinski dug na temelju rješenja od 7. lipnja 2019. koje više pravno ne egzistira. Tužitelj ne osporava da je predmetni iznos naplaćen od banke, ali tvrdi da je banka automatski taj iznos naplatila od tužitelja. Dakle, osnova cijelog spora je poništeno rješenje koje ne stvara pravne posljedice, te se iznos naplaćen na takav način mora vratiti. Činjenica da se upravni postupak protiv poreznog dužnika Techno-oil d.o.o. nastavio nema utjecaja na tužitelja. Konstatacija iz upravnog rješenja da porezno tijelo ima pravo zadržati novac koje je naplatilo iz poništenog rješenja nema uporište niti u jednoj odredbi zakona.
4. Tužena ističe da je predmetni iznos naplaćen od Addiko banke d.d., a ne sa računa tužitelja i da je tužitelj povukao tužbu pred Upravnim sudom u Zagrebu u postupku UsI- 2132/2024, pa da je rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave od 10. srpnja 2023. postalo pravomoćno odnosno da je time pravomoćno u upravnom postupku odlučeno i o zahtjevu tužitelja za povratom novčanog iznosa koji je predmet ovog postupka. Ističe da je navedeno rješenje pravomoćno i u dijelu u kojem se utvrđuje da je porezni dug dužnika Techno-oil d.o.o. djelomično plaćen u iznosu od 225.728,49 EUR dana 26. kolovoza 2019. iz položenog zajedničkog osiguranja broj 58024411 jamca Adiko bank d.d. Zagreb izdanog društvu Trast otpremništvo d.o.o., odnosno tužitelju (toč. 5. izreke).
5. U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23: dalje u tekstu: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za vraćanje prisilno naplaćenog iznosa od 225.728,49 EUR na ime carinskog duga na temelju poreznog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave od 7. lipnja 2019. kojim je u toč. 5. izreke rješenja naložena naplata iz zajedničkog bankovnog jamstva. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženik stekao navedeni iznos na temelju osnove koja je kasnije otpala te da je tuženik dužan taj iznos vratiti tužitelju na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO).
7. Između stranaka nije sporno da je rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 7. lipnja 2019. poreznom obvezniku TECHNO- OIL d.o.o. utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost pri uvozu u ukupnom iznosu od 8.667.740,85 kn na ime carinskog duga te je istim rješenjem naloženo poreznom obvezniku da plati navedeni iznos, a u slučaju neplaćanja istog naloženo je da se naplata izvrši iz zajedničkog bankovnog jamstva: Suk-šped d.o.o. za međunarodno otpremništvo iz Osijeka, Tempo d.o.o. za špediciju, trgovinu i usluge iz Labina, Tranšped d.d. za međunarodno otpremništvo iz Zagreba i Trast otpremništvo d.o.o. za usluge iz Novaka odnosno tužitelja, koje je u postupcima carinjenja prihvaćena kao instrument osiguranja po UCD-ima. Kako porezni obveznik TECHNO OIL d.o.o. nije u roku podmirio carinski dug, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb aktiviralo je jamstvo iz položenog zajedničkog osiguranja broj 58024411 jamca Addiko Bank d.d. izdanog tužitelju i evidentiranog u registru instrumenata osiguranja Carinske uprave Republike Hrvatske pod brojem 11002/2018/0086/HR2483992090 te je sa računa banke dana 26. kolovoza 2019. naplaćen iznos od 1.700.751,30 kn u korist računa Državnog proračuna RH. Protiv navedenog rješenja porezni obveznik TECHNO-OIL d.o.o. podnio je žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 30. rujna 2019., a protiv kojeg je porezni obveznik izjavio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koji je odlučujući u predmetnoj upravnoj stvari donio presudu broj: Us l-3849/19 od 29. siječnja 2021. kojom je poništio drugostupanjsko rješenje i naložio tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak da u roku od 30 dana od dana dostave te presude donese novu odluku o žalbi navedenog poreznog obveznika. Postupajući po navedenoj presudi, Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak rješenjem od 26. ožujka 2021. uvažio je žalbu, poništio prvostupanjsko rješenje Područnog carinskog ureda Zagreb od 7. lipnja 2019. i dopunsko rješenje Područnog carinskog ureda Zagreb od 5. srpnja 2019. te predmet vratio na ponovni postupak. S obzirom na to tužitelj je 20. travnja 2021. podnio zahtjev Ministarstvu financija, Carinskoj upravi za povrat naplaćenog iznosa po rješenju od 7. lipnja 2019. u visini od 1.700.751,30 kn. U ponovljenom postupku, a sukladno smjernicama navedenim u presudi Upravnog suda u Zagrebu, broj: Usl-3849/19 od 29. siječnja 2021., Područni carinski ured Zagreb donio je zaključak od 27. svibnja 2021. kojim se razdvaja upravna stvar poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o. za robu puštenu u slobodan promet u Postupku 42, po uvoznim carinskim deklaracijama kako je to navedeno u Tablici 1. poništenog poreznog rješenja, te otpremljenu iz Republike Hrvatske u kojima je kao krajnje odredište robe nakon carinjenja navedena Republika Italija i Republika Mađarska. Područni carinski ured Zagreb je u ponovljenom postupku donio rješenje od 8. lipnja 2021. u kojem je ostao kod svih nadzorom utvrđenih činjenica iz zapisnika o nadzoru, poreznom rješenju i dopunskom rješenju te vezano na isporuke robe poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o. prema kupcu MISSION LAB S.r.l. iz Republike Italije, ponovno obvezao poreznog obveznika TECHNO OIL d.o.o. na naplatu novčanog iznosa od 2.510.480,16 kn s time da ako se utvrđeni iznos ne uplati u roku od 10 dana po primitku rješenja, pristupit će se prisilnoj naplati poreza na dodanu vrijednost i zatezne kamate i to sa zajedničkog bankovnog jamstva (toč. 4. izreke rješenja). Nadalje, citiranim rješenjem je u toč. 5. izreke utvrđeno da je dio duga iz toč. 1. i 3. izreke rješenja plaćen u iznosu od 1.700.751,30 kn dana 26. kolovoza 2019. iz položenog zajedničkog osiguranja broj 58024411 jamca Addiko Bank d.d. izdanog tužitelju, evidentiranog u registru instrumenata osiguranja Carinske uprave
Republike Hrvatske pod brojem 11002/2018/0086/HR2483992090. Navedenim rješenjem ujedno je odlučeno o zahtjevu tužitelja o povratu plaćenog iznosa od 1.700.751,30 kn na način da je zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. 8 izreke rješenja). Tužitelj je protiv tog rješenja podnio žalbu te je odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak donio rješenje od 31. svibnja 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana. Protiv citiranog drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, koji je odlučujući o tužbi donio presudu UsI-1973/2022-12 od 28. veljače 2023. kojom je poništio navedeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje Ministarstva financija, te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni ured Zagreb donio je rješenje od 10. srpnja 2023. kojim je ponovo obvezao poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o. kao dužnika na plaćanje carinskog duga u iznosu od 2.510.480,16 kn /333.197,97 EUR za robu uvezenu iz Republike Srbije u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 28. veljače 2018. s time da ako navedeni iznos ne bude plaćen u roku pristupiti će se prisilnoj naplati sa zajedničkog bankovnog jamstva 11002/2017/0046/HR60220734380 izdane međunarodnom otpremništvu SUK-ŠPED d.o.o. iz Osijeka i 11002/2017/0149/2/HR24839920900 čije obveze preuzima nasljedno jamstvo broj 11002/2018/0086/HR24839920900 izdano tužitelju, a koja su u postupcima carinjena prihvaćena kao instrument osiguranja po uvoznim deklaracijama, te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za povrat plaćenog iznosa od 1.700.751,30 kn/225.728,49 EUR (toč. 8. izreke rješenja) iz razloga što porezna obveza još pravno egzistira. Citiranim rješenjem ujedno je utvrđeno pod toč. 5. izreke da je dio duga iz točke 1. i 3. izreke rješenja plaćen u iznosu od 225.728,49 eur/1.700.751,30 kn dana 26. kolovoza 2019. iz položenog zajedničkog osiguranja broj 58024411 jamca Addiko Bank d.d. izdanog tužitelju. Protiv citiranog rješenja tužitelj je podnio žalbu povodom koje je Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak donio rješenje od 7. ožujka 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kod kojeg se vodio upravni spor pod poslovnim brojem UsI-2132/2024, a koju tužbu je tužitelj tijekom ovog postupka povukao.
8. Dakle, tijekom ovog postupka tužitelj je podneskom od 22. listopada 2025. povukao tužbu pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-2132/2024.
9. Uvidom u spis Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2132/2024 ovaj sud je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu radi poništavanja drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KL: UP: II-415-05/23-01/115, Ur.broj:
513-04-24-2 od 7. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni ured Zagreb KL: UP/I-471-01/19-07/58, Ur.br: 513-02-3005/14-23-149 od 10. srpnja 2023. te da je istom tužbom zahtijevao vraćanje iznosa od 225.728,49 EUR uvećano za zateznu kamatu sukladno čl. 132. Zakona o općem upravnom postupku odnosno istog iznosa koji potražuje u ovom postupku, a koja su naplaćena po rješenju Ministarstva financija Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 7. lipnja 2019.
10. U odnosu na tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti, valja ukazati da je o tom prigovoru u ovom postupku pravomoćno odlučeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2792/2022 od 4. lipnja 2024. kojim je ukinuto rješenje ovog suda poslovni broj P-1360/2021 od 29. travnja 2022. kojim se ovaj sud oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu, te je predmet vraćen ovom sudu na nastavak postupka radi donošenja odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu.
11. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO-a).
12. Iz činjeničnih navoda stranka i priloženih isprava sud je utvrdio da je na temelju rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 7. lipnja 2019. (list 15-45 spisa) poreznom obvezniku TECHNO-OIL d.o.o. utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodatnu vrijednost pri uvozu u ukupnom iznosu od 8.667.740,85 kn na ime carinskog duga za robu puštenu u slobodan promet u postupku 42 po carinskim deklaracijama jer za isto nije ispunjena preuzeta obveza predaje robe krajnjem kupcu u drugoj zemlji članici EU. Istim je rješenjem naloženo poreznom obvezniku da plati navedeni iznos, a u slučaju neplaćanja istog u roku naloženo je da se naplata izvrši iz zajedničkog bankovnog jamstva. Od ukupnog utvrđenog carinskog duga garancijom tužitelja osigurana je naplata iznosa od 1.670.621,90 kn. Protiv navedenog rješenja podnesena je žalba koja je odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 30. rujna 2019., a protiv kojeg je porezni obveznik podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koji je 29. siječnja 2021. donio presudu UsI-3849/2019 kojom je poništio drugostupanjsko rješenje od 30. rujna 2019. i naložio Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak da donese novu odluku o žalbi poreznog obveznika. Postupivši po uputi iz presude Upravnog suda u Zagrebu, Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak rješenjem od 26. ožujka 2021. je uvažio žalbu poreznog obveznika te je poništilo prvostupanjsko rješenje od 7. lipnja 2019. na temelju kojeg je poreznom obvezniku utvrđena obveza na ime carinskog duga i izvršena naplata iz zajedničkog bankovnog jamstva, te je predmet vratio na ponovni postupak. Upravo na toj činjenici tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev jer smatra da su poništavanjem tog rješenja poništene sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, te da je zato svaka stranka dužna vratiti drugoj ono što je dobila na osnovu takvog rješenja. Smatra da to što se provodio ponovni postupak pod novom klasom i urudžbenim brojem ne utječe na status poništenog rješenja jer je bankovna garancija naplaćena po određenom rješenju koje pravno više ne egzistira.
13. Međutim, ovaj sud smatra da navedeni upravni postupak koji je započeo donošenjem rješenja od 7. lipnja 2019. treba promatrati kao jedinstveni, kontinuirani postupak, jer su sva kasnija rješenja proizašla iz istog činjeničnog i pravnog osnova. Unatoč različitim poslovnim brojevima riječ je o jednom jedinstvenom upravnom postupku, jer su sva rješenja donesena u nastavku istog postupka i temeljem iste upravne stvari. U konačnici tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu radi poništavanja drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KL: UP: II-415-05/23-01/115, Ur.broj:
513-04-24-2 od 7. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni ured Zagreb KL: UP/I-471-01/19-07/58, Ur.br: 513-02-3005/14-23-149 od 10. srpnja 2023. te je istom tužbom zahtijevao vraćanje iznosa od 225.728,49 EUR uvećano za zateznu kamatu sukladno čl. 132. Zakona o općem upravnom postupku odnosno istog iznosa koji potražuje u ovom postupku, a koji je naplaćen po rješenju Ministarstva financija Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 7. lipnja 2019. Postupak se vodio pod poslovnim brojem UsI-2132/2024.
14. Iz činjeničnih navoda stranaka kao i uvidom u spis Upravnog suda u Zagrebu UsI- 2132/2024 (odnosno u drugostupanjsko rješenje od 7. ožujka 2024. i prvostupanjsko rješenje od 10. srpnja 2023.) proizlazi da je drugostupanjskim rješenjem od 7. ožujka 2024. odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave područnog carinskog ureda Zagreba od 10. srpnja 2023. kojim je utvrđeno da je isti porezni obveznik TECHNO-OIL d.o.o. dužan platiti iznos od 333.197,97 EUR/2.510.480,16 kn na ime carinskog duga za robu uvezenu u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 28. veljače 2018. iz Republike Srbije i puštenih u slobodan promet u Postupku 42 po UCD. Točkama 2. i 3. izreke naloženo je poreznom obvezniku TECHNO-OIL d.o.o. platiti navedeni iznos u roku od 10 dana od primitka rješenja, a u slučaju neplaćanja u roku točkom 4. izreke rješenja naloženo je da se naplata izvrši iz zajedničkog bankovnog jamstva: Suk-šped d.o.o. za međunarodno otpremništvo iz Osijeka i Trast otpremništvo d.o.o. za usluge iz Novaka odnosno tužitelja koja su u postupcima carinjenja prihvaćena kao instrument osiguranja po UCD. Točkom 5. izreke rješenja utvrđeno je da je od iznosa iz toč. 1. izreke rješenja (kojom je utvrđen iznos carinskog duga poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o.) naplaćeni iznos od 225.728,49 EUR/1.700.751,30 kn od Trast otpremništvo d.o.o. odnosno ovdje tužitelja temeljem bankovnog jamstva te iznos od 37.016,94 EUR/278.904,16 kn od poreznog obveznika TECHNO-OIL d.o.o. Točkom 6. izreke rješenja utvrđeno je da je porezni obveznik TECHNO-OIL dužan platiti preostali iznos duga od 74.709,41 EUR/ 562.898,08 kn koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost uvećano za zateznu kamatu, dok je u toč. 8. izreke rješenja odbijen kao neosnovan zahtjev Trast otpremništva d.o.o. odnosno ovdje tužitelja za povrat naplaćenog iznosa iz toč. 5. izreke pobijanog rješenja.
15. Tijekom ovog postupka tužitelj je podneskom od 22. listopada 2025. (list 260-262 spisa) povukao tužbu pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI- 2132/2024, a koje povlačenje tužbe se prema odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24; dalje u tekstu ZUS) ne može opozvati te se u slučaju povlačenja tužbe spor obustavlja (čl. 101. st. 3. ZUS).
16. Iz navedenog proizlazi da u smislu odredbi čl. 1111. st. 1 .i čl. 1111. st. 3. ZOO-a dio imovine tužitelja nije prešao u imovinu tužene bez osnove u odluci nadležne vlasti odnosno ne proizlazi da je osnova na temelju koje je naplaćen utuženi iznos otpala pa stoga tužena nije dužna vratiti ga.
17. Uvidom u obavijest o izvršenom plaćanju po garanciji Addiko bank d.d. od 27. kolovoza 2019. (list 50 spisa) upućenog tužitelju sud je utvrdio da Addiko bank d.d. obavještava tužitelja da je temeljem Ugovora o izdavanju garancije broj 011-58024411 sa pripadajućim anexima, partija garancije broj 58024411, pozvana od strane korisnika garancije Republike Hrvatske, Ministarstva financija na plaćanje u ukupnom iznosu od 1.700.751,30 kn te da je plaćanje navedenog iznosa izvršeno 26. kolovoza 2019. Istom obavijesti banka poziva tužitelja da navedeni iznos odmah podmiri na račun Addiko bank d.d. Međutim, tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio dokaz da je navedeni iznos podmirio platitelju Addiko bank d.d.. Stoga niti iz navedenog razloga tužitelj nema pravo na vraćanje utuženog iznosa, jer uopće nije dokazao da je njegova imovina prešla u imovinu tužene.
18. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti, pa je na temelju odredbe članka 1111. st. 3. i čl. 1115. ZOO-a, presudio kao u toč. I izreke presude.
19. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa). O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tuženik postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.
20. Tuženiku je priznat trošak za sastavljanje odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 9. kolovoza 2021. u iznosu od 3.396,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), odgovora na tužbu u iznosu od 3.396,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podneska od 9. listopada 2024. u iznosu od 3.396,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 20. studenog 2024., 16 listopada 2025. i 28. siječnja 2026., svako u iznosu od 3.396,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) odnosno ukupno 20.376,00 EUR, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
U Zagrebu 17. veljače 2026.
SUTKINJA
Jasminka Gadža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
