REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2356/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 81,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2026. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 22. listopada 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa HYUNDAI TUCSON NX4, 1,6 CRDI ISG, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 23. listopada 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240903200966/1. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 2237-21340- 1 u ukupnom iznosu od 1.150,81 EUR (PDV uključen). Osnovicu po navedenom računu u iznosu od 920,65 EUR je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 839,65 EUR. Razliku od 81,00 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 839,65 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 81,00 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 10. ožujka 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje (temeljem tuženikove obrazložene ponude) u iznosu od 81,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju, tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno da tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu. Ističe da je prilikom procjene i izvida štete procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku/osiguraniku na Uvjete kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik. Tuženik je dostavio osiguraniku 24. listopada 2024. Uputu o radionici za popravak vozila, a korisnik osiguranja je postupio suprotno uputi i samostalno odlučio gdje će popraviti vozilo, a tužitelj u tužbi ne navodi da bi korisnik osiguranja imao opravdane razloge za popravak vozila kod tužitelja. Stoga, tuženik smatra da tužitelj ne može ugovorom o ustupu zaobići uvjete iz ugovornog odnosa te ne može ostvarivati veća prava od osiguranika. Tuženik osporava službeni cjenik radionice tužitelja s obzirom da ga je tužitelj izdao sam sebi pa stoga ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata. Zaključno je tuženik u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: račun broj 2237-21340-1 od 13. prosinca 2024. (list 9.-10. spisa), izvid štete broj 240903200966/1 (list 11. spisa), dopis tuženika od 6. studenog 2024. (list 12. spisa), dopis OTP Leasing d.d. od 19. studenog 2024. (list 13. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 14. spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 13. ožujka 2025. (list 15. spisa), e-mail korespondencija

– poziv na plaćanje štete (list 16. spisa), cjenik usluga od 1. veljače 2024. (list 17. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 10. ožujka 2025. (list 18. – 19. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od (list 20. spisa), e- mail korespondencija od 14. ožujka 2025. (list 21. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 47.-50. spisa), smjernice HANFE (list 45.- 46. spisa).

4. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka korisnika leasinga, zakonskog zastupnika vlasnika vozila i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Također, nije proveden po tuženiku predložen dokaz za saslušanjem svjedoka, procjenitelja tuženika VG, za pribavom od tuženika računa za popravak vozila za 2024. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te za provođenjem prometnog vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete kao u servisima na koje je uputio tuženik. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te znatnom povećanju troškova postupka u odnosu na glavnicu potraživanja. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 81,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2024. do isplate, a koji iznos predstavlja ostatak osigurnine za štetu koja je nastala na vozilu osiguranika OTP Leasing d.d., kasko osiguranom kod tuženika, koju tražbinu je osiguranik tuženika ustupio tužitelju.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 2237-21340-1 od 13. prosinca 2024., na iznos od 1.150,81 EUR (osnovica 920,65 EUR) te da je tuženik u mirnom postupku isplatio oštećeniku iznos procijenjene štete umanjeno za iznos razlike u cijeni radnog sata. Nije sporno da se preostali iznos od 81,00 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja. Sporan je tijek zatezne kamate.

9. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 10. ožujka 2025. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između OTP Leasing d.d., kao ustupitelja, i AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o. (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 2237-21340-1 i temeljem izvida štete dužnika broj 240903200966/1. U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio iznos ustupitelju od ukupno 839,65 EUR, osnovica po računu iznosi 920,65 EUR, dok tuženik nije podmirio iznos od 81,00 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju od 14. ožujka 2025. je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. ožujka 2025.

11. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

12. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO).

14. Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

15. Iz zapisnika o izvidu štete broj 240903200966/1 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika OTP Leasing d.d. marke i tip TUCSON NX4, 1,6 CRDI ISG, reg. oznake [registarska oznaka], u povodu prometne nesreće koja se dogodila 22. listopada 2024. U izvidu štete tuženik je naveo da je izvršen na temelju police broj [broj police]. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme popravaka iznosi: limar 3,70 sati, lakirer 4,70 sati. Nadalje, iz tuženikovog dopisa od 6. studenog 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom izvijestio oštećenika da je utvrdio postojanje obveze na isplatu činidbe te da je odštetni zahtjev pravno osnovan. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao svoju obvezu isplate naknade štete koju je oštećenik pretrpio u prometnoj nezgodi od 22. listopada 2024.

16. Sud ističe da oštećenik, unatoč tome što ga je tuženik uputio na radionicu za popravak vozila, nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (na snazi od 1. veljače 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa 65,00 EUR po satu. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

17. Stoga, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik zasigurno nije doprinio nastanku štete u smislu članka 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu.

18. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 22. listopada 2024. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi zamjenu, radno vrijeme popravka, kao i potrošni materijal limara i lakirera.

19. Tužitelj je ispostavio oštećeniku OTP Leasing d.d. račun broj 2237-21340-1 te je na navedenom računu obračunata cijena za limarske radove u iznosu od 52,00 EUR (cijena bez PDV), i to u opsegu radnih sati limara koje je tuženik utvrdio u svom izvidu štete.

20. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene sata rada iznosi 65,00 EUR/h.

21. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni 1. veljače 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave.

22. Također, tuženik u spis nije dostavio ni jednu ispravu kojom bi dokazao da tužitelj za neke od svojih stranaka naplaćuje iznos koji je niži od propisane cijene u svom službenom Cjeniku radnog sata pa stoga nije ni dovedeno u sumnju da tužitelj ne postupa po cijeni satnice koja je navedena u službenom Cjeniku radnog sata.

23. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na sklopljeni ugovor o kasko osiguranju cestovnih vozila te s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 949. stavak 1. ZOO-a i slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

24. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 25. Odredbom članka 943. stavak 1. ZOO-a je propisano da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Stavkom 3. citiranog članka je propisano da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, dok je stavkom 4. propisano ukoliko osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

26. Iz tuženikovog dopisa od 6. studenog 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum odštetnog zahtjeva – 23. listopada 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 23. listopada 2024. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 29. prosinca 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

27. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a primjenom odredbe članka 2. ZPP-a.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

29. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 144,91 EUR.

30. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 17. veljače 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II/ izreke presude.

32. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.