REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1997/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, vl. Autolimarski i autolakirerski obrt " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 458,79 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 458,79 EUR od 15. travnja 2025. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I/ izreke presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 352,31 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2026. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 22. siječnja 2025. nastala šteta na vozilu marke i tipa RENAULT MEGANE 1.5. DCI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 14. travnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 258410510103. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 80/1/1 u ukupnom iznosu od 3.989,69 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 3.530,90 EUR. Razliku od 458,79 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 3.530,90 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 458,79 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 18. lipnja 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje iznosu od 458,79 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju s obzirom da je tuženik kao odgovorni osiguratelj u cijelosti nadoknadio štetu vlasniku oštećenog vozila nesporno plaćenim iznosom od 3.530,90 EUR. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju tužitelj navodi u tužbi. Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi niti dokazuje postojanje okolnosti da preporučeni servisi ne zadovoljavaju kriterij kvalitete popravka niti bilo koje druge okolnosti zbog kojih je vlasniku vozila popravak preporučenim servisima bio otegotan. Tuženik smatra da je cijena sata proizvoljno određena, da dostavljeni cjenik nije službena cijena rada jer se nekima naplaćuje ispod navodne cijene. Zaključno je tuženik u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek i stopu kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: smjernice HANFE (list 25.-26. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 32. - 35. spisa), račun broj 80/1/14 od 14. travnja 2025. (list 50. -51. spisa), izvid štete broj 258410510103 (list 52 spisa), dopis od 25. travnja 2025. (list 54. spisa), dopis od 25. travnja 2025. – obrazložena ponuda sa sporazumom o izvansudskoj nagodbi (list 56- 59 spisa), dopis od 17. ožujka 2025. – obrazložena ponuda/odobrenje za popravak (list 60 spisa), ispis prometne stavke – potvrda uplate (list 625. spisa), e-mail korespondencija od 23. siječnja 2025. – prijava štete (list 66.-69. spisa), cjenik rada " [obrt]" (list 70. spisa), ugovor o ustupanju tražbine (list 72. -74. spisa), notifikacija o ustupanju tražbine (list 76. -78. spisa), e-mail korespondencija – dostava notifikacije o ustupanju (list 80. spisa), e-mail korespondencija od 3. veljače 2025. (list 95. spisa), račun servisera AMC MEĐIMURJE d.o.o. uz izvod prometa po računu (list 121.-123. spisa), račun servisera AUTOLIMARIJA 24 d.o.o. uz detalji transakcije- uplata (list 124.-126 spisa).

4. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka PĐ i saslušanjem tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Također, nije proveden po tuženiku predložen dokaz za saslušanjem svjedoka, procjenitelja tuženika ČĐ, za pribavom podatka o cijeni radnog sata od Adria Renault P.A. d.o.o. i RB Auto d.o.o., za vještačenjem po vještaku motornih vozila, za pribavom od tuženika računa za popravak vozila za 2024. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te za provođenjem prometnog/financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisima s područja oštećenika i tužitelja za isplaćeni iznos od strane tuženika. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te znatnom povećanju troškova postupka u odnosu na glavnicu potraživanja. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu zateznih kamata.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 458,79 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2025. do isplate, a koji iznos predstavlja ostatak naknade za štetu koja je nastala na vozilu oštećenika PĐ, oštećenom u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 80/1/1 od 14. travnja 2025., na iznos od 3.989,69 EUR te da je tuženik u mirnom postupku isplatio oštećeniku iznos procijenjene štete umanjeno za iznos razlike u cijeni radnog sata. Nije sporno da se preostali iznos od 458,79 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja. Sporan je tijek i stopa zatezne kamate.

9. Uvidom u Ugovor o ustupu potraživanja od 18. lipnja 2025. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između PĐ, kao ustupitelja, i KĐ, vl. Autolimarski i autolakirerski obrt " [obrt]" (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje u iznosu od 458,79 EUR, a sve prema računu za popravak štete broj 80/1/1 u ukupnom iznosu od 3.989,69 EUR i temeljem izvida štete tuženika broj 258410510103. U predmetnom ugovoru o ustupu je navedeno da je tuženik po računu za popravak broj 80/1/1 podmirio ustupitelju iznos od 3.530,90 EUR, dok tuženik nije podmirio iznos od 458,79 EUR. S obzirom da tuženik nije u cijelosti podmirio iznos računa za popravak vozila, to primatelj i dalje ima potraživanje u iznosu od 458,79 EUR.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju (list 80. spisa) je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine te je tuženik obavješten da je tužitelj sklopio ugovor o ustupu tražbine s ustupiteljem PĐ, a prema oznaci štete tuženika broj 258410510103.

11. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

12. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO).

14. Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

15. Iz zapisnika o izvidu štete broj 258410510103 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika Srdoč Eugen, marke i tip RENAULT MEGANE 1.5. DCI, reg. oznake [registarska oznaka], u povodu prometne nesreće koja se dogodila 22. siječnja 2025. U izvidu štete tuženik je naveo da je izvršen na temelju police broj [broj police]. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme popravaka iznosi: limar 4,80 sati, lakirer 6,20 sati. Također naveden je iznos potrošnog materijala – limar: 7,83 te potrošni materijal – lakirer: 235,97. Uvidom u dopis tuženika – obrazložena ponuda od 25. travnja 2025. sud je utvrdio da je tuženik obavijestio oštećenika da tuženikova odgovornost za naknadu štete nije sporna pa je oštećenikov odštetni zahtjev pravno osnovan. Tuženik je procijenio visinu štete na iznos od 3.530,90 EUR (visina štete procijenjena na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila, računa broj 80 obrta [obrt] uz odbitak stavke 1. i 2., razlika u visini priznate satnice.

16. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao pasivnu legitimaciju, odnosno svoju obvezu isplate naknade štete koju je oštećenik pretrpio u prometnoj nezgodi od 22. siječnja 2025. Stoga, osporavanje legitimacije tuženika, a što tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

17. Sud ističe da oštećenik, unatoč tvrdnji tuženika da ga je uputio na radionicu za popravak vozila, nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (na snazi od 27. kolovoza 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa 54,73 EUR uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

18. Stoga, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik zasigurno nije doprinio nastanku štete u smislu članka 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu.

19. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 22. siječnja 2025. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi za zamjenu, radno vrijeme popravka, kao i potrošni materijal limara i lakirera.

20. Tužitelj je ispostavio oštećeniku PĐ račun broj 80/1/1 te je na navedenom računu obračunata cijena za limarske i lakirerske radove u iznosu od 54,73 EUR/sat (cijena bez PDV), i to u opsegu radnih sati limara i lakirera koje je tuženik utvrdio u svom izvidu štete.

21. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene sata rada iznosi 54,73 EUR/h uvećano za PDV.

22. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni 27. kolovoza 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave.

23. Također, tuženik u spis nije dostavio ni jednu ispravu kojom bi dokazao da tužitelj za neke od svojih stranaka naplaćuje iznos koji je niži od propisane cijene u svom službenom Cjeniku radnog sata pa stoga nije ni dovedeno u sumnju da tužitelj ne postupa po cijeni satnice koja je navedena u službenom Cjeniku radnog sata.

24. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (članak 2. stavak 1. točka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP/). Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (članak 11. stavak 1. ZOOP-a). Odgovorni osiguratelj dužan je u propisanom roku od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, u slučaju osnovanosti, obrazloženu ponudu za naknadu štete (članak 12. stavak 1. ZOOP-a) te isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude u propisanom roku (članak 12. stavak 5. ZOOP-a). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (članak 12. stavak 6. ZOO-a). Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1. ZOO-a). Ukoliko tuženik nije PĐ isplatio naknadu štete koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na njegovom vozilu, oštećenom u prometnoj nezgodi koji je uzrokovao osiguranik tuženika, tada je PĐ imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete, s kojom je mogao slobodno raspolagati.

25. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za nastanak štete, a s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos, slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

26. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 27. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP-a oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 25. travnja 2025. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum odštetnog zahtjeva – 23. siječnja 2025. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 23. siječnja 2025. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 15. travnja 2025., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

28. Stopa zatezne kamate obračunava se sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

29. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

31. Stoga, tužitelju je dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR, za pristup na ročište održano 16. siječnja 2026. iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR, za pristup na ročište za objavu presude održano 17. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 62,50 EUR.

32. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe.

33. Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 352,31 EUR.

34. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Stoga, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 29. listopada 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

36. Odredbom članka 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. listopada 2025. s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku naveo da osporava navode iz odgovora na tužbu (a što je zasigurno mogao navesti i na održanom pripremnom ročištu) te dalje u podnesku samo ponavlja navode koje je već iznio u tužbi. Stoga, navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

37. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.