Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-862/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UL, zbog prekršaja iz čl. 78. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 1. i čl. 85. st. 4. u svezi sa st. 1. t. 25. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj 62/17, 14/19), odlučujući o žalbi okrivljenika UL, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 15. srpnja 2025., broj: Pp-15831/2022, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026. i 17. veljače 2026.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nedopuštena žalba okrivljenika UL.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 78. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanog pod točkom I.a) izreke, uz obvezu naknade troškova postupka u iznosu od 50,00 eura.

2. Istom presudom protiv okrivljenika je na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, odbijena optužba, zbog prekršaja iz čl. 85. st. 4. u svezi sa st. 1. t. 25. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanog u izreci pod točkom II.

3. Protiv dijela navedene presude pod točkom I.a) okrivljenik je podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je nedopuštena.

6. Naime, u postupku odlučivanja po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga, sukladno čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 dalje u tekstu PZ), ako sud nije odbacio prigovor koji je podnesen zbog poricanja prekršaja, ili nije donio presudu zbog postojanja nekog od razloga iz čl. 196. t. 1.- 4. ovoga Zakona, provest će žurni postupak (čl. 221.) i donijeti presudu protiv koje nije dopuštena žalba.

7. Nadalje, odredbom čl. 239. st. 2. PZ propisano je: „Ovlašteni tužitelji iz čl. 109. st. 1. t. 1. i 2. ovoga Zakona mogu izdati obavezni prekršajni nalog i ako je za prekršaj propisana novčana kazna veća od iznosa iz st. 1. t. 2. ovoga članka, ali u tom slučaju za pojedinačni prekršaj ne može se utvrditi novčana kazna veća od iznosa iz st. 1. t. 2. ovoga članka“.

8. U konkretnom slučaju ovlašteni tužitelj, Ministarstvo poljoprivrede, Uprava ribarstva, 4. studenog 2022., na temelju čl. 239. PZ je izdao prekršajni nalog, pri čemu je za predmetni prekršaj pod točkom I.a) izreke pobijane presude, koji je u prekršajnom nalogu pod točkom a) pravno označen kao prekršaj iz čl. 78. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj 62/17, 14/19), za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja (6.7.2022.) i izdavanja prekršajnog naloga odgovornoj osobi u obavljanju gospodarskog ribolova bila propisana novčana kazna od 3.000,00 do 10.000,00 kuna, okrivljeniku utvrdio novčanu kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, a za predmetni prekršaj pod točkom II. izreke pobijane presude, koji je u prekršajnom nalogu pod točkom b) pravno označen kao prekršaj iz čl. 85. st. 4. u svezi sa st. 1. t. 25. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj 62/17, 14/19), za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja (7.7.2022.) i izdavanja prekršajnog naloga fizičkoj osobi bila propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna, okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, čime je postupio u skladu s odredbom čl. 239. st. 2. PZ, jer okrivljeniku nije za pojedinačne prekršaje utvrdio novčanu kaznu veću od iznosa iz st. 1. t. 2. čl. 239. PZ (do 5.000,00 kuna za fizičku osobu).

9. Dakle, tužitelj je pozivom na čl. 239. PZ izdao „prekršajni nalog“, a koji u obrazloženju iste odluke i naziva „obavezni prekršajni nalog“, s tim da okrivljeniku za oba djela u stjecaju utvrđuje novčane kazne koje ulaze u okvir novčanih kazni propisanih u čl. 239. st. 1. t. 2. PZ, pa se takva odluka o prekršaju ima smatrati „obaveznim prekršajnim nalogom“ izdanim na temelju čl. 239. st. 2. PZ.

10. Nakon toga, prema stanju spisa predmeta, po prigovoru okrivljenika protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga, koji je podnesen zbog poricanja prekršaja, prvostupanjski sud je proveo postupak i donio pobijanu presuda, protiv koje sukladno citiranom čl. 244. st. 1. PZ nije dopuštena žalba.

11. Stoga je žalbu okrivljenika, na temelju čl. 203. i čl. 204. st. 2. t. 4. PZ, trebalo odbaciti kao nedopuštenu, pri čemu se napominje da nije bilo na štetu okrivljenika to što su u ovom slučaju primijenjene odredbe PZ o glavnoj raspravi, iako se sukladno čl. 222. st. 2. PZ u vođenju žurnog postupka provode pojedine radnje sukladno PZ, pri čemu se ne primjenjuju odredbe tog Zakona o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i vođenju, niti je relevantno to što je u pobijanoj presudi, u uputi o pravnom lijeku navedeno da se protiv iste može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, s obzirom da sud strankama ne može dati pravo koje im po zakonu ne pripada.

12. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.