Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-55/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljice mljt. OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Tei Cabadaj Cafuta, odvjetnici iz Virovitice, Masarykova 3, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, radi naknade štete, 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, Draškovićeva 26, OIB: 81793146560 da tužiteljici TH maloljetnoj iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanoj po majci BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. veljače 2026. kao dana presuđenja, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici podmiri trošak postupka u iznosu 1.902,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. veljače 2026. kao dana presuđenja, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Maloljetna tužiteljica OH zastupana po zakonskoj zastupnici i majci BH (dalje: tužiteljica) je podnijela tužbu protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, radi naknade neimovinske štete.

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da se je po svojim punomoćnicima prije pokretanja ovog sudskog postupka, a sukladno članku 22. stavku 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22. u daljnjem tekstu ZM) obratila tuženiku Zahtjevom za ispravak objavljene informacije i to kako nakladniku, tako i glavnom uredniku, ali da tuženik nije postupio po tom Zahtjevu.

1.2. Naime, tuženik je dana 21. svibnja 2025. godine na Internetskom portalu t- portal (/https://www.tportal.hr/) objavio članak pod Naslovom Telegram doznaje: u [adresa] uhićen policajac, sumnjiči se za silovanje 11-godišnje djevojčice(https://www.tportal.hr/crna-kronika/clanak/u-viroviticiuhicen-policajac- osumnjicen-za-silovanje-11-godisnje-curice-20250521), u kojem članku su prema navodima tužiteljice navedene netočne i neistinite informacije te da su otkriveni detalji o počinitelju i žrtvi iz kojih je okolina tužiteljice zaključila da se u članku radi o njoj.

1.3. U članku je navedeno da je uhićen policajac osumnjičen za silovanje 11- godišnje curice, koja tvrdnja sadržana u Naslovu i sadržaju teksta članka, ne odgovara istini, jer djevojčica (tužiteljica) nije silovana, niti je policajac bio ikada osumnjičen za silovanje. Obzirom da su u članku navedene pojedinosti o djevojčici i policajcu, okolina je prepoznala da se radi o djevojčici Miji maloljetnoj Drajić kao žrtvi silovanja obzirom da su u članku navedene pojedinosti pa je tako navedeno da se radi o policijskom službeniku s Virovitičko-podravskog područja, da policajac ima 40-ak godina, da je oženjen i da ima djecu, a da je žrtva 11-godišnja djevojčica i da je bio u prijateljskim odnosima s obitelji djevojčice i da su čak išli na zajednička ljetovanja.

1.4. Tužiteljica ističe da se iz samog naslova članka može izvesti zaključak kako je policajac osumnjičen za silovanje, a samim time da je tužiteljica žrtva kaznenog djela silovanja, a što ne odgovara istini kako je to prethodno objašnjeno. Također se zbog detalja navedenih u spornom članku tuženika o policajcu i tužiteljici može zaključiti da se radi o tužiteljici čija je obitelj doista išla na ljetovanja sa policajcem i s istim bila obiteljski prijatelj, da su o tome objavljivane i zajedničke slike na društvenim mrežama, tako da je šira i uža okolina tužiteljice zbog ove objave tuženika zaključila da se radi upravo o njoj. Na opisani način je tuženik otkrio identitet žrtve i prikazao ju žrtvom znatno težeg kaznenog djela nego što je to doista istina obzirom da je navedeni policajac osumnjičen za znatno blaži oblik kaznenog djela.

1.5. Tužiteljica navodi da predmetni članak sadrži netočne i neistinite navode te sadrži detaljne podatke koji su doveli do otkrivanja njenog identiteta kao maloljetne žrtve kaznenog djela, i da je objavljivanjem ovakvog članka postupano protivno pravilima novinarske struke i na štetu njenog ugleda, dostojanstva i časti koja je pretrpjela i koja još uvijek trpi posljedice opisane objave uslijed čega je došlo do narušavanja njenog psihičkog zdravlja i povrede prava osobnosti, posebno imajući u vidu osjetljivu kronološku dob. Smatra da je objavom ovog članka došlo do sekundarne viktimizacije nje kao žrtve i stigmatizacije okoline. Ističe i to da tuženik, uz senzacionalistički pristup pridobivanja pažnje što većeg broja čitatelja, nije poštovao osnovne postulate novinarstva, odnosno nije postupio sukladno svojoj obvezi da prije objave bilo kakve informacije kontaktira druga strana.

1.6. Objavljeni tekst izazvao je ozbiljne reperkusije u funkcioniranju tužiteljice, odnosno njenoj interakciji sa okolinom, obitelji, poznanicima i prijateljima, jer je tužiteljica zbog objavljenog sadržaja osjećala i još uvijek osjeća nelagodu te potrebu opravdavanja i pojašnjavanja. Naime, tužiteljica je maloljetna osoba, dijete koje ide u osnovnu školu te je ona do objavljivanja ovog članka bila jedna vesela, društvena djevojčica koja je bila aktivna i u školi i na raznim aktivnostima te popularna u društvu i svom okruženju. Nakon objavljivanja spornog članka, tužiteljica se povukla u sebe, odbijala je komunikaciju sa obitelji, prijateljima i svojom okolinom te je odbijala pojavljivati se među ljudima, u javnosti. Tužiteljica je odbijala odlaziti na druženja i događaje na koje je inače sa veseljem odlazila sa svojim roditeljima i prijateljima. I dalje ima problem sa nesanicom te i do trenutka pisanja ove tužbe nije uključena u društveni život kao nekad. Tužiteljica se povukla u sebe, osjećala je sramotu te je u više navrata izražavala žaljenje zbog toga što je kao žrtva kaznenog djela prijavila taj događaj jer da je znala da će se to otkriti u javnosti i prikazati kao da je ona žrtva silovanja, nikada se ne bi odlučila na prijavljivanje.

1.7. Tužiteljica ističe da bi opisano postupanje tuženika nanijelo neimovinsku štetu i punoljetnoj emotivno zreloj osobi, dok je maloljetnom djetetu koje se nalazi u razdoblju puberteta i emotivne nezrelosti, dovelo do posljedica koje ostavljaju trajne posljedice na njeno duševno i psihičko zdravlje.

1.8. Tužiteljica smatra da joj je tuženik objavljenim člancima nanio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO)odnosno povrede prava na ugled, čast, dostojanstvo, ime, a koja prava se tužiteljici jamče i temeljnim pravnim aktom- Ustavom Republike Hrvatske(Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).

1.9. Tužiteljica isto tako smatra da je opisanim postupanjem tuženik povrijedio mnoge pravne norme sadržane u više zakona, pa je osim prethodno opisanih povreda ZOO-a, također postupao i protivno ZM-u kojim Zakonom se sukladno članku 7. stavku 1. svakoj osobi jamči pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, a sukladno članku 16. stavku 1. istoga Zakona mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a koju dužnost tuženik nije ispunio te je svojim postupanjem povrijedio njena prava. Tužiteljica napominje da je tuženik u svom odgovoru na zahtjev za ispravak koji je uputila tuženiku priznao poduzimanje radnji kako je to prethodno opisano te izmijenio tekst članka, ali da joj ovim postupanjem šteta nije nadoknađena niti da je u konkretnom slučaju došlo do restitucije.

2. Slijedom svega navedenoga tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da joj na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže navedenih u točci I. izreke ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da je netočan navod tužiteljice da nije postupio sukladno Zahtjevu za ispravak objavljene informacije sukladno čl. 22. st. 2. ZM-a obzirom da je nakon zaprimanja predmetnog zahtjeva postupio sukladno traženom u cijelosti i objavio ispravak koji je dostavio punomoćnicima tužiteljice, koji su potvrdili primitak predmetnog e-maila, a koji glasi:

"Poštovani!

Temeljem Vašeg zahtjeva od 19. Lipnja 2025. godine (koje je poslalo odvjetničko društvo Violić, Ružička i Cabadaj Cafuta d.o.o sa sjedištem u [adresa]) da u članku objavljenom na t-portalu dana 21. svibnja 2025. pod aslovom U [adresa] uhićen policajac, sumnjiči se za silovanje 11-godišnje djevojčice ispravimo netočne informacije koje se odnose na kvalifikaciju kaznenog djela za koje se sumnjiči policajac kao i detalje o maloljetnoj žrtvi, isto je i učinjeno 30. Lipnja, te u nastavku I šaljem ispravi članak.

Iako navodite 'brojne komentare čitatelje napisane ispod našeg članka' napomenula bih da naš portal niti ne dopušta komentare ispod niti jednog članka na portalu, jednostavno nemamo tu opciju kao neki drugi portali. Ipak, koristim priliku da se ispričam u ime t-portala na informacijama koje su uznemirile maloljetnu žrtvu jer nam to nikako nije bila namjera.

U nastavku prilažem ispravljeni članak.

https://www.tportal.hr/crna-kronika/clanak/u-virovitici-uhicen-policajac- osumnjicen-za-silovanje-11-godisnje-curice-20250521

Molim vas za povratnu informaciju jeste li zaprimili ovaj odgovor i je li sve u skladu s vašim zahtjevom.

S poštovanjem,

Ivana Jović"

3.1. Nadalje, tuženik ističe da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć., a kako je u konkretnom slučaju ispravak moguć i učinjen, to smatra da ne postoji pravni interes tužiteljice za vođenjem ovog postupka.

3.2. Tuženik u odnosu na štetni događaj navodi da je štetna radnja koja je prouzročila neimovinsku štetu tužiteljici, objava članka pod naslovom Telegram doznaje: u Virovitici uhićen policajac, sumnjiči se za silovanje 11-godišnje djevojčice koju je tuženik objavio dana 21.svibnja 2025.g. istaknuvši pri tom da prvotno objavljeni članak, niti naknadno ispravljeni, nije sadržavao podatke koje bi prosječnog čitatelja naveli na zaključak da se radi o tužiteljici, a što je suprotno navodima iz tužbe gdje se navodi da je članak sadržavao detaljne podatke koji su doveli do otkrivanja identiteta maloljetne žrtve kaznenog djela. Ističe da aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz tvrdnji kako je Mijina šira i uža okolina zbog ove objave tuženika zaključila da se radi upravo o njoj te da je obitelj doista išla na ljetovanja sa policajcem i s istim bila obiteljski prijatelj naglasivši da je odmah nakon zaprimljenog Zahtjeva za ispravkom informacija u cijelosti postupio sukladno traženom te je u cijelosti izmijenio predmetni članak sukladno traženom.

3.3. U odnosu na visinu potraživanja tužiteljice tuženik navodi da povreda prava osobnosti koju je tužiteljica eventualno pretrpjela zbog objave predmetne informacije ne predstavlja povredu koja bi, imajući u vidu stupanj odgovornosti tuženika i značenje povrijeđenog dobra te sve okolnosti slučaja ( činjenica da je tuženik promptno izmijenio u cijelosti članak sukladno Zahtjevu za ispravkom informacije tužiteljice, da se radi o zaključku okoline da je tužiteljica 11-godišnja djevojčica iz objavljenog članka) opravdavala u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a dosuđenje novčane naknade.

3.4. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes za vođenjem ove parnice sukladno čl. 222. st. 2. ZN-a te osporava uzročno – posljedičnu vezu između štetnog događaja i zatražene neimovinske štete.

4. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelost, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu plaćanja parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sukladno odr. čl. 19. ZOO- a, odnosno povrede prava na ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr. koju tužiteljica potražuje od tuženika zbog objavljenog netočnog i neistinitog teksta na internetskom portalu t-portal.

6. Odlučujući prije svega u prigovoru nedostatka pravnog interesa za vođenjem ove parnice sukladno čl. 22. st. 2. ZM-a, sud je isti ocijenio neosnovanim.

6.1. Naime, prema odr. čl. 22. st. 2. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno, isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

6.2. Prema odr. čl. 40. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije, a zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi i mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi. Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno, ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

6.3. Spisu prileži Zahtjev tužiteljice za ispravak informacije (str. 5-6), kao i izmijenjeni tekst (str. 11) koji glasi: "Iz PU Virovitičko – podravske za HINU kažu da je riječ o ishitrenim i netočnim zaključcima koji oštećenom stavljaju u nepovoljni položaj. Tim više što je "Netočna informacija da je riječ o 11-godišnjakinji i da se radi o silovanju." Navode tek da je dijete dalo izjavu, nakon čega je osumnjičenik uhićen, točne kvalifikacije kaznenog djela tek će se utvrditi. Za sada postoji sumnja da je policajac počinio kazneno djelo na štetu djeteta. Kakve će točno kvalifikacije iz izvida proizaći, još je nemoguće utvrditi, kažu u policiji."

7. Analizirajući sam zahtjev za ispravak po ocjeni ovog suda isti sadržajno predstavlja zahtjev za obradu ispravka pošto u potpunosti udovoljava pretpostavkama iz čl. 40. st. 3. i 4. i čl. 42. st. 1. ZM-a te smatra da su ispunjene procesne pretpostavke za tužbu u kojoj valja meritorno odlučiti, imajući u vidu i odr. iz čl. 21. st. 1. ZM-a kojom je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi, osim u slučajevima predviđenim zakonom (st. 1.) time što je postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dužan dokazati tužitelj (st. 6.), dakle tužiteljica u ovom predmetu. Obzirom na navedeno sud smatra neosnovanim prigovor nepostojanja pravnog interesa tužiteljice za vođenjem ovog postupka.

8. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u zahtjev za ispravak informacije i prilozi podnijeti uz taj zahtjev (str. 5-13), ispravak na t-portalu 30. lipnja 2025. (str. 14-17 str.), IMPRESSUM (str. 18-21 ), e-mail poruka vezana za ispravak na T portal ( str. 30-31) te dokaz saslušanjem zakonske zastupnice mljt. tužiteljice BH (str. 42-44), mljt. tužiteljice TH (str. 44-45), svjedoka SH (str. 50-51), KH (str. 51-52), ĐH (str. 52) i svjedokinje Ivane Jović (str. 58-59).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odr. čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), primijenivši odredbe ZM, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik dana 21. svibnja 2025. na Internetskom portalu t-portal (/https://www.tportal.hr/) objavio članak pod Naslovom Telegram doznaje: u Virovitici uhićen policajac, sumnjiči se za silovanje 11-godišnje djevojčice(https://www.tportal.hr/crna-kronika/clanak/u-viroviticiuhicen- policajac-osumnjicen-za-silovanje-11-godisnje-curice-20250521),

- da su u gore navedenom članku navedene netočne i neistinite informacije, kako u odnosu na dob tužiteljice, tako i na kvalifikaciju kaznenog djela i dr.,

- da je na zahtjev tužiteljice za ispravak tuženik izmijenio tekst na način da isti glasi: "Iz PU Virovitičko – podravske za HINU kažu da je riječ o ishitrenim i netočnim zaključcima koji oštećenom stavljaju u nepovoljni položaj. Tim više što je "Netočna informacija da je riječ o 11-godišnjakinji i da se radi o silovanju." Navode tek da je dijete dalo izjavu, nakon čega je osumnjičenik uhićen, točne kvalifikacije kaznenog djela tek će se utvrditi. Za sada postoji sumnja da je policajac počinio kazneno djelo na štetu djeteta. Kakve će točno kvalifikacije iz izvida proizaći, još je nemoguće utvrditi, kažu u policiji.",

- da se je zbog detalja navedenih u spornom članku tuženika o policajcu i tužiteljici moglo zaključiti da se radi o mljt. TH čija je obitelj doista išla na ljetovanja s policajcem i s istim bila obiteljski prijatelj, jer su o tome bile objavljivane i zajedničke slike na društvenim mrežama i da je Mijina šira i uža okolina zbog ove objave tuženika mogla zaključiti da se radi upravo o njoj. Na opisani način tuženik je otkrio identitet žrtve (tužiteljice) i prikazao ju žrtvom znatno težeg kaznenog djela, nego što je to doista istina, obzirom da je navedeni policajac osumnjičen za znatno blaži oblik kaznenog dijela,

-da je sporni članak bio dostupan na Facebook stranici na kojoj su pristizali razni komentari,

-da je objavljeni tekst kod tužiteljice izazvao nelagodu, sram, povučenost, kako to proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice i iz navoda iz same tužbe, majke tužiteljice BH, oca SH, djeda KH (str. 51-52) kao i svjedokinje ĐH, susjede tužiteljice, čije iskaze je sud u cijelosti i prihvatio, jer su neposredno uvjerljivi, logični i životni,

- da je novinarka Ivana Jović, koja je objavila sporni tekst i bila saslušana u ovom postupku kao svjedokinja, izjavila da je u konkretnom slučaju samo prenijela vijest koja je bila objavljena na stranici Telegrama koji je objavio da je silovana djevojčica od strane policajca koji je bio blizak njezinoj obitelji i da ona uopće nije imala svojih izvora informacija, osim što je od strane policije dobila informaciju da će pustiti u javnost priopćenje kada završi istraga. U vrijeme kada je prenijela sporni članak, svjedokinja uopće nije znala o kojoj se obitelji radi, niti se je obratila autoru tog članka u Telegramu radi provjeravanja tih navoda, niti je provjeravala ono što je objavila, niti je prije toga kontaktirala policiju što je učinila tek nakon što je članak bio objavljen. Smatra da je pogriješila što je objavila prvotni članak sa netočnim informacijama, koje nije mogla provjeriti, pa je stoga naknadno taj članak i ispravila. Smatra da se iz objavljenog članka nije moglo znati o kojoj se obitelji konkretno radi, niti o kojoj djevojčici, jer je u članku bilo navedeno općenito da se radi o Virovitičko – podravskoj županiji i djevojčici u kojem članku se je spominjao i policajac, za kojeg nije znala da je bio uhićen od strane policije prije nego što je ovaj članak prenijela, niti je znala da bi se o tom događaju pričalo ranije u mjestu gdje tužiteljica živi prije objavljenog članka.

10. Nesporno je da u spornom tekstu nije navedeno osobno ime maloljetne tužiteljice, ali obzirom da su navedene pojedinosti o djevojčici i o policijskom službeniku sa Virovitičko-podravskog područja koji ima četrdesetak godina, koji je oženjen i da ima djecu, i da je žrtva jedanaestogodišnja djevojčica sa kojom obitelji je bio u prijateljskim odnosima i da su čak išli na zajednička ljetovanja sa kojeg su objavljivali na Facebook stranici zajedničke fotografije, očito je da je okolina prepoznala da se radi o djevojčici TH kao žrtvi silovanja. Osnovano je zaključivati o tome kako je bilo objavljeno dovoljno podataka za nedvojbenu identifikaciju mljt. tužiteljice.

11. U ovom postupku u kojem mljt. tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, na čast, ugled i dostojanstva, a koja je nastala objavom teksta u medijima, nužno je ocijeniti je li u sukobu između navedenog prava i prava nakladnika na slobodu izražavanja pretežnije jedno ili drugo pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava imajući na umu jedno od temeljnih pravnih načela da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti drugo pravo i sloboda, već se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničava kako bi opstalo ono drugo pravo ili sloboda.

12. Dostignuti standardi zaštite kako prava na zaštitu privatnosti, tako i zaštite prava na slobodu prava izražavanja, u balansiranju između dvaju sukobljenih prava istog ranga nameću sudovima određene kriterije koji omogućavaju objektivizaciju ocjene o tome koji je od sukobljenih prava pretežnije u okolnostima konkretnog slučaja, a koji su nastali u ljudskoj praksi ES za ljudska prava. Tako je prilikom vaganja suprotstavljenih prava načelno nužno voditi računa o slijedećim kriterijima: doprinosi izražavanja raspravi od javnog interesa, ulozi i funkciji osobe i prirodi aktivnosti koje su predmet objave u medijima, prethodnom ponašanju osoba u pitanju, sadržaju, obliku i posljedicama objavljivanja, okolnostima i kontekstu u kojima su objavljene informacije, metodi kojim su podaci o osobi pribavljeni i njihovoj točnosti, kao i o povredi i težini sankcije. Navedeni kriteriji ujedno predstavljaju smjernice za utvrđivanje postojanja općih pretpostavki odštetne odgovornosti u specifičnim okolnostima profesionalne odgovornosti nakladnika. Prema prilozima u spisu sporna informacija (tekst) je objavljena u veličini fonta slova i bojom slova tako da se ističe pa je tako bila uočljiva i čitateljima, a time i nezaobilazan na Internet portalu tuženika, što sve upućuje na zaključak da je tuženik na prethodno opisani način objavio sporni članak očito namjerom da pridobije pažnju što većeg broja čitatelja, ne provjeravajući ništa prije objave, iako je posebnu pažnju bio dužan posvetiti pisanju obzirom da se u konkretnom slučaju radi o djetetu. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odr. čl. 16. st. 1. ZM-a.

12.1. Stoga, imajući u vidu sadržaj i opremu članka, sveukupan sadržaj članka u kojim se našla mljt. tužiteljica, njezinu dob, ponašanje okoline nakon objave, a s tim u vezi težinu neugodnosti izazvanu kod nje, prilike u kojima živi u malome mjestu, okolnost da autor ništa nije prije objave provjeravao, iako je posebnu pažnju bio dužan posvetiti pisanju kada su u pitanju mljt. djeca, a cijeneći pri tom i iskaz tužiteljice, njezinih roditelja, pa i svjedokinje ĐH, te vodeći računa da je svrha popravljanja štete nastojanje da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjanja nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti, po mišljenju ovoga suda, u konkretnom slučaju pravična naknada je primjerena okolnostima slučaju sukladno odr. čl. 1099. i 1100. st. 1. i 2. ZOO-a iznosu 3.000,00 eura, koji iznos tužiteljica zahtijeva, a koja prema mišljenju suda zadovoljava satisfakciju i kompenzacijsku funkciju pravične naknade usmjerene na potrebu mljt. tužiteljice (oštećenice) da se vrati u stanje prije počinjenje štete.

13. Valja napomenuti da prema odr. čl. 21. st. 4. točka 3. i 6. ZM nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je počinjena šteta utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao osobni razlog povjerovati da su točne i poduzeo potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, odnosno ako je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije joj je objavljivanje bilo u javnom interesu, i ako je ta informacija dala u dobroj vjeri. S tim u s vezi, a cijeneći koncepciju parničnog postupka, ne smije se izgubiti iz vida daljnja odr. st. 6. navedenog članka iz kojeg proizlazi postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik, koji to, kako proizlazi iz ranije navedenih obrazlaganja, nije dokazao.

13.1. Isto tako valja napomenuti da je jedan od temeljnih međunarodnih dokumenata Opća deklaracija o ljudskim pravima kojim se u čl. 12. uređuje pravo svakoga (i odrasle osobe i djeteta) na poštivanje privatnosti.

13.2. Konvencija o pravima djeteta kao najvažniji međunarodni pravni akt kojim se štite dječja prava u čl. 16. jamči svakom djetetu pravo na zakonsku zaštitu protiv miješanja u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, kao i zaštitu protiv nezakonitih napada na njegovu čast i ugled. Države stranke Konvencije, među kojima je i Republika Hrvatska, obvezale su se poduzeti sve potrebne mjere kojima će osigurati poštovanje privatnosti dostojanstva djece u svim aspektima njihovog života te omogućiti uvažavanje djece kao pojedinaca i korisnika prava.

13.3. Standardnim minimalnim pravilima UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima iz 1985. određeno je kako se štiti privatni život maloljetnika od neželjenog i pretjeranog publiciteta te je zabranjena objava bilo kakvih informacija koje bi otkrile njegov identitet. Ustav RH je u čl. 35. regulirao pravo na privatnost kao jedno od osobnih prava. Tim se člankom svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i privatnog života, dostojanstva, ugleda i časti. U članku 38. Ustav regulira i slobodu mišljenja i izražavanja misli koje osobito obuhvaća slobodu tiska i drugih sredstva priopćavanja. Mediji se tako nalaze u izazovnoj situaciji, jer su s jedne strane obvezni poštovati pravo na privatnost svakoga, a s druge strane zadovoljiti interes javnosti za informacijama. No kako se je Republika Hrvatska međunarodnim dokumentima, koji čine dio unutarnjeg pravnog poretka, na temelju članka 141. Ustava obvezala pravu djeteta dati prednost, to se pravu djeteta na zaštitu privatnosti ne može, niti smije, pretpostaviti pravo javnosti na informaciju.

13.4. Među nacionalnim zakonima, kao što je to već prethodno i navedeno, ističe se Zakon o medijima, u konkretnom slučaju odr. čl. 16. ZM-a kojim se obvezuje medije da poštuju privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta ako se time ugrožava dobrobit djeteta, a što tuženik u konkretnom slučaju nije ispoštovao.

14. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i presuditi kao u točci I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odr. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP, a trošak u iznosu 1.902,90 eura odnosi na nagradu punomoćnika tužiteljice za sastavljanje Zahtjeva za ispravak informacije u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, obrazloženog podneska od 20. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura, na zastupanje na ročištima održanih dana 28. listopada 2025., 27. studenoga 2025., 20. siječnja 2026. i 17. veljače 2026. za svako u iznosu od 200,00 eura, na PDV od 25% u iznosu od 350,00 eura, a sve to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23: dalje – OT) i na sudsku pristojbu na tužbu i presudu, za svako u iznosu od 76,45 eura.

16. Iz navedenih razloga o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

17. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici 17. veljače 2026.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Tea Cabadaj Cafuta, Virovitica

2. Odvj. Tihomir Zec, Osijek