REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-131/2025-12

[adresa] R 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. (OIB: 80805858278), Rijeka, Dolac 14 (ranije: Komunalac – vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Delnice, Supilova 173), kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (OIB: 59951999361), Zagreb, Radnička cesta 80, radi primjene korekcijskog koeficijenta, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325- 08/24-02/81, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 12. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, KLASA: UP/I-325-10/24-03/0000024, URBROJ: 374-23-3- 24-1 od 2. veljače 2024. utvrđena je za 2024. primjena korekcijskog koeficijenta k2 u iznosu 0,7 u svrhu umanjenja naknade za zaštitu voda za otpadne vode koje se iz građevina javne odvodnje, kojim upravlja javni isporučitelj vodne usluge Komunalac – vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Delnice (sada KD Vodovod i kanalizacija d.o.o., Rijeka), pročišćavaju na uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda Delnice (ID 86) na području aglomeracije Delnice te ispuštaju u prirodni prijamnik putem ispusta UPOV-a Delnice (ID 9147).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-325-08/24-02/81, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 12. prosinca 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. Tužitelj u tužbi i tijekom spora navodi, u bitnome, da je pogrešno utvrđeno u upravnom postupku da dva od četiri uzorka ne zadovoljavaju granične vrijednosti propisane Tablicom 2. Priloga 1. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda ("Narodne novine", broj 26/20, dalje: Pravilnik) jer da je u toj Tablici 2. propisano da će se pri ocjeni rada primijeniti granične vrijednosti emisija ili najmanji postotak smanjenja onečišćenja za pojedine pokazatelje. S time u vezi pojašnjava da su propisani parametri postavljeni alternativno a ne kumulativno – ili granična vrijednost emisija ili najmanji postotak smanjenja onečišćenja. K tome navodi da obrazloženje osporavanog i prvostupanjskog rješenja nisu u skladu u pogledu uzoraka koji ne udovoljavaju propisanim parametrima, pa da stoga nije jasno koja točno dva od četiri uzorka ne bi bila zadovoljavajuća. Također ukazuje kako prvi uzorak od 13.3.-14.3.2023. ispunjava uvjete ako se primjenjuje kriterij najmanjeg postotka smanjenja onečišćenja za pojedine pokazatelje, dok je drugi kriterij glede ulaznih i izlaznih parametara koji nije zadovoljen isključivo posljedica izvanredne situacije ilegalnog ispuštanja sadržaja septičke jame u kojem slučaju se sukladno čl. 13. st. 16. Pravilnika ne bi trebali uzeti u obzir. Budući da Pravilnik predviđa ispunjenje navedenih uvjeta alternativno (ili-ili), a ne kumulativno, to smatra da je navedeni uzorak uredan. U odnosu na drugi uzorak od 31.5. -1.6.2023. također pojašnjava kako koncentracija KPK u uzorku prelazi MDK, ali da je postotak smanjenja onečišćenja veći od propisanog 75 %, odnosno iznosi 79,23 %, što znači da je i ovaj parametar zadovoljavajući. U odnosu na treći uzorak od 26.10. -27.10.2023. navodi da su ispunjena oba uvjeta, dok u odnosu na četvrti uzorak od 14.12. -15.12.2023. navodi da je ispunjen uvjet graničnih vrijednosti pa da u tom slučaju nije od značaja postotak smanjenja onečišćenja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da se predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i u dopuni odgovora na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik je na traženje Suda dostavio podnesak od 19. prosinca 2025. kojim se je dodatno očitovao u ovom sporu.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 11. studenoga 2025. i 27. siječnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS, održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iznesenih u tužbi te je navela da je u biti sporno tumačenje odredbe Pravilnika da li će se primjenjivati granične vrijednosti emisija ili najmanji postotak smanjenja onečišćenja za pojedine pokazatelje.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. U Tablici 2. Priloga 1. Pravilnika propisane su granične vrijednosti emisija komunalnih otpadnih voda pročišćenih na uređaju drugog stupnja (II) pročišćavanja (primijenit će se granične vrijednosti emisija ili najmanji postotak smanjenja onečišćenja za pojedine pokazatelje).

10. Čl. 4. st. 1. navedenog Pravilnika propisano je da se granične vrijednosti emisija otpadnih voda koje se ispuštaju u vode ili u sustav javne odvodnje, utvrđuju dozvoljenim koncentracijama onečišćujućih tvari i/ili opterećenjima u otpadnim vodama. Kod ispuštanja pročišćenih komunalnih otpadnih voda u vode pored koncentracija onečišćujućih tvari i/ili opterećenja u otpadnim vodama, potrebno je utvrditi i postotak smanjenja onečišćenja na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda.

11. Čl. 13. st. 11. Pravilnika propisano je da dozvoljeni broj uzoraka s uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda tijekom jedne godine, koji ne zadovoljavaju granične vrijednosti emisija za BPK5, KPKCr i suspendirane tvari iz Tablice 2. Priloga 1. ovoga Pravilnika, naveden je u Tablici 5. Priloga 1. ovoga Pravilnika, odnosno dozvoljeno je da od četiri uzorka otpadnih voda uzetih tijekom jedne godine, jedan uzorak može odstupati.

12. Dakle, citirani čl. 4. st. 1. Pravilnika izričito propisuje da je kod ispuštanja pročišćenih komunalnih otpadnih voda u vode pored koncentracija onečišćujućih tvari i/ili opterećenja u otpadnim vodama potrebno utvrditi i postotak smanjenja onečišćenja na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda. Iz navedenoga slijedi da se granične vrijednosti emisija ili najmanji postotak smanjenja onečišćenja za pojedine pokazatelje trebaju kumulativno ispitati.

13. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je primjenom kriterija za drugi stupanj pročišćavanja komunalnih otpadnih voda (granična vrijednost ili najmanji postotak smanjenja onečišćenja) utvrđeno da dva od četiri uzorka u 2023. godini ne zadovoljavaju u pogledu granične vrijednosti za ukupnu suspendiranu tvar i to uzorak od 13. ožujka 2023. i uzorak od 31. svibnja 2023. Naime, vrijednost suspendirane tvari u uzorku od 13. ožujka 202. iznosi 39 mg/l, a u uzorku od 31. svibnja iznosi 41 mg/l, što je veće od granične vrijednosti koja iznosi 35 mg/l.

14. S obzirom da su dva uzorka odstupala od granične vrijednosti za suspendiranu tvar, to je dovoljan razlog za primjenu citiranog čl. 13. st. 11. Pravilnika, bez obzira je li zadovoljen drugi kumulativni uvjet najmanji postotak smanjenja onečišćenja za pojedine pokazatelje.

15. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

16. Odluka o trošku iz točke II. izreke ove presude temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 17. veljače 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80