P-3561/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Andrei Bakić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupano po pun. Marko Kallay, odvjetniku u OD Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026.. u nazočnosti zam. punomoćnika tužitelja Antee Ivanda, odvj. vježbenice kod Andree Bakić, odvj. u Splitu, u odsutnosti pun. tuženika, objavljeno 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu, broj: 418-50/4015030, zaključenog u Splitu, dana 03. travnja 2007. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika Domagoja Matejčića, iz Splita, pod brojem ovjere: OI-4422/07, između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 19.111,09 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, te kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom o kreditu.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba članka 2. Ugovora o kreditu, broj: 418-50/4015030, zaključenog u Splitu, dana 03. travnja 2007. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika Domagoja Matejčića, iz Splita, pod brojem ovjere: OV-4422/07, između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, kao kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 (petnaest) dana, isplati tužitelju iznos od 3.104,82 EUR (tritisućestočetiri eura i osamdesetdva centa), zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 0,87 EUR od 29.02.2008. godine, - na iznos od 3,69 EUR od 31.03.2008. godine,

- na iznos od 12,53 EUR od 31.10.2008. godine,

- na iznos od 3,30 EUR od 30.11.2008. godine,

- na iznos od 15,04 EUR od 31.12.2008. godine,

- na iznos od 16,84 EUR od 31.01.2009. godine,

- na iznos od 17,66 EUR od 28.02.2009. godine,

- na iznos od 15,79 EUR od 31.03.2009. godine,

- na iznos od 16,23 EUR od 30.04.2009. godine,

- na iznos od 12,71 EUR od 31.05.2009. godine,

- na iznos od 10,12 EUR od 30.06.2009. godine,

- na iznos od 10,81 EUR od 31.07.2009. godine,

- na iznos od 12,17 EUR od 31.08.2009. godine,

- na iznos od 12,05 EUR od 30.09.2009. godine,

- na iznos od 10,67 EUR od 31.10.2009. godine,

- na iznos od 13,26 EUR od 30.11.2009. godine,

- na iznos od 15,34 EUR od 31.12.2009. godine,

- na iznos od 18,30 EUR od 31.01.2010. godine,

- na iznos od 17,62 EUR od 28.02.2010. godine,

- na iznos od 21,64 EUR od 31.03.2010. godine,

- na iznos od 20,87 EUR od 30.04.2010. godine,

- na iznos od 22,36 EUR od 31.05.2010. godine,

- na iznos od 35,20 EUR od 30.06.2010. godine,

- na iznos od 32,56 EUR od 31.07.2010. godine,

- na iznos od 40,64 EUR od 31.08.2010. godine,

- na iznos od 37,85 EUR od 30.09.2010. godine,

- na iznos od 33,36 EUR od 31.10.2010. godine,

- na iznos od 42,83 EUR od 30.11.2010. godine,

- na iznos od 54,88 EUR od 31.12.2010. godine,

- na iznos od 46,35 EUR od 31.01.2011. godine,

- na iznos od 49,34 EUR od 28.02.2011. godine,

- na iznos od 45,53 EUR od 31.03.2011. godine,

- na iznos od 46,22 EUR od 30.04.2011. godine,

- na iznos od 62,37 EUR od 31.05.2011. godine,

- na iznos od 63,94 EUR od 30.06.2011. godine,

- na iznos od 77,17 EUR od 31.07.2011. godine,

- na iznos od 70,26 EUR od 31.08.2011. godine,

- na iznos od 62,70 EUR od 30.09.2011. godine,

- na iznos od 61,29 EUR od 31.10.2011. godine,

- na iznos od 60,72 EUR od 30.11.2011. godine,

- na iznos od 64,28 EUR od 31.12.2011. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 17.01.2012. godine,

- na iznos od 67,33 EUR od 31.01.2012. godine,

- na iznos od 0,07 EUR od 17.02.2012. godine,

- na iznos od 67,72 EUR od 29.02.2012. godine,

- na iznos od 0,09 EUR od 21.03.2012. godine,

- na iznos od 65,55 EUR od 31.03.2012. godine,

- na iznos od 0,12 EUR od 14.04.2012. godine,

- na iznos od 66,64 EUR od 30.04.2012. godine,

- na iznos od 0,08 EUR od 16.05.2012. godine,

- na iznos od 68,12 EUR od 31.05.2012. godine,

- na iznos od 66,44 EUR od 30.06.2012. godine,

- na iznos od 66,88 EUR od 31.07.2012. godine,

- na iznos od 65,63 EUR od 31.08.2012. godine,

- na iznos od 62,91 EUR od 30.09.2012. godine,

- na iznos od 65,81 EUR od 31.10.2012. godine,

- na iznos od 67,19 EUR od 30.11.2012. godine,

- na iznos od 66,22 EUR od 31.12.2012. godine,

- na iznos od 60,77 EUR od 31.01.2013. godine,

- na iznos od 65,40 EUR od 28.02.2013. godine,

- na iznos od 65,81 EUR od 31.03.2013. godine,

- na iznos od 63,99 EUR od 30.04.2013. godine,

- na iznos od 58,34 EUR od 31.05.2013. godine,

- na iznos od 58,19 EUR od 30.06.2013. godine,

- na iznos od 59,58 EUR od 31.07.2013. godine,

- na iznos od 61,81 EUR od 31.08.2013. godine,

- na iznos od 64,89 EUR od 30.09.2013. godine,

- na iznos od 63,30 EUR od 31.10.2013. godine,

- na iznos od 64,42 EUR od 30.11.2013. godine,

- na iznos od 65,70 EUR od 31.12.2013. godine,

- na iznos od 66,49 EUR od 31.01.2014. godine,

- na iznos od 68,17 EUR od 28.02.2014. godine,

- na iznos od 67,62 EUR od 31.03.2014. godine,

- na iznos od 65,77 EUR od 30.04.2014. godine,

do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 (petnaest) dana, isplati tužitelju iznos od 740,10 EUR (sedamstočetrdeset eura i deset centi), zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 8,96 EUR od 30.11.2007. godine,

- na iznos od 8,87 EUR od 31.12.2007. godine

do 31.prosinca 2007. godine, po kamatnoj stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena;

- na iznos od 8,78 EUR od 31.01.2008. godine,

- na iznos od 8,69 EUR od 29.02.2008. godine,

- na iznos od 8,59EUR od 31.03.2008. godine,

- na iznos od 8,49 EUR od 30.04.2008. godine,

- na iznos od 13,02 EUR od 31.05.2008. godine,

- na iznos od 12,87 EUR od 30.06.2008. godine,

- na iznos od 12,72 EUR od 31.07.2008. godine,

- na iznos od 12,57 EUR od 31.08.2008. godine,

- na iznos od 12,42 EUR od 30.09.2008. godine,

- na iznos od 12,27 EUR od 31.10.2008. godine,

- na iznos od 12,12 EUR od 30.11.2008. godine,

- na iznos od 11,97 EUR od 31.12.2008. godine,

- na iznos od 11,82 EUR od 31.01.2009. godine,

- na iznos od 11,67 EUR od 28.02.2009. godine,

- na iznos od 18,93 EUR od 31.03.2009. godine,

- na iznos od 18,68 EUR od 30.04.2009. godine,

- na iznos od 18,43 EUR od 31.05.2009. godine,

- na iznos od 18,18 EUR od 30.06.2009. godine,

- na iznos od 17,93 EUR od 31.07.2009. godine,

- na iznos od 17,67 EUR od 31.08.2009. godine,

- na iznos od 17,41 EUR od 30.09.2009. godine,

- na iznos od 17,15 EUR od 31.10.2009. godine,

- na iznos od 19,89 EUR od 30.11.2009. godine,

- na iznos od 16,63 EUR od 31.12.2009. godine,

- na iznos od 16,37 EUR od 31.01.2010. godine,

- na iznos od 16,10 EUR od 28.02.2010. godine,

- na iznos od 15,83 EUR od 31.03.2010. godine,

- na iznos od 15,56 EUR od 30.04.2010. godine,

- na iznos od 15,29 EUR od 31.05.2010. godine,

- na iznos od 15,02 EUR od 30.06.2010. godine,

- na iznos od 14,75 EUR od 31.07.2010. godine,

- na iznos od 14,47 EUR od 31.08.2010. godine,

- na iznos od 14,19 EUR od 30.09.2010. godine,

- na iznos od 13,91 EUR od 31.10.2010. godine,

- na iznos od 13,63 EUR od 30.11.2010. godine,

- na iznos od 13,35 EUR od 31.12.2010. godine,

- na iznos od 13,06 EUR od 31.01.2010. godine,

- na iznos od 12,78 EUR od 28.02.2011. godine,

- na iznos od 12,48 EUR od 31.03.2011. godine,

- na iznos od 12,19 EUR od 30.04.2011. godine,

- na iznos od 11,90 EUR od 31.05.2011. godine,

- na iznos od 11,61 EUR od 30.06.2011. godine,

- na iznos od 10,20 EUR od 31.07.2011. godine,

- na iznos od 9,93 EUR od 31.08.2011. godine,

- na iznos od 9,66 EUR od 30.09.2011. godine,

- na iznos od 6,33 EUR od 31.10.2011. godine,

- na iznos od 6,14 EUR od 30.11.2011. godine,

- na iznos od 5,95 EUR od 31.12.2011. godine,

- na iznos od 5,76 EUR od 31.01.2012. godine,

- na iznos od 5,57 EUR od 29.02.2012. godine,

- na iznos od 5,38 EUR od 31.03.2012. godine,

- na iznos od 5,18 EUR od 30.04.2012. godine,

- na iznos od 4,99 EUR od 31.05.2012. godine,

- na iznos od 4,80 EUR od 30.06.2012. godine,

- na iznos od 4,60 EUR od 31.07.2012. godine,

- na iznos od 4,40 EUR od 31.08.2012. godine,

- na iznos od 4,20 EUR od 30.09.2012. godine,

- na iznos od 4,00 EUR od 31.10.2012. godine,

- na iznos od 3,80 EUR od 30.11.2012. godine,

- na iznos od 3,60 EUR od 31.12.2012. godine,

- na iznos od 3,40 EUR od 31.01.2013. godine,

- na iznos od 3,20 EUR od 28.02.2013. godine,

- na iznos od 2,99 EUR od 31.03.2013. godine,

- na iznos od 2,79 EUR od 30.04.2013. godine,

- na iznos od 2,58 EUR od 31.05.2013. godine,

- na iznos od 2,37 EUR od 30.06.2013. godine,

- na iznos od 2,16 EUR od 31.07.2013. godine,

- na iznos od 1,95 EUR od 31.08.2013. godine,

- na iznos od 1,74 EUR od 30.09.2013. godine,

- na iznos od 1,53 EUR od 31.10.2013. godine,

- na iznos od 1,31 EUR od 30.11.2013. godine,

- na iznos od 1,10 EUR od 31.12.2013. godine,

- na iznos od 0,88 EUR od 31.01.2014. godine,

- na iznos od 0,66 EUR od 28.02.2014. godine,

- na iznos od 0,44 EUR od 31.03.2014. godine,

- na iznos od 0,25 EUR od 30.04.2014. godine,

do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.392,38 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj 3. travnja 2007.sklopio Ugovor o kreditu br. 418/50/4015030 s tuženikom u njegovoj poslovnici u Splitu. U konkretnom slučaju da se radi o kreditu za kupnju vozila u iznosu od 19.111,09 CHF s rokom otplate od 84 CHF mjeseca. Banka daje sebi zadržala pravo jednostranog mijenjana ugovornih odredbi bez pristanka korisnika kredita, a da prethodno s njime kao trgovac nije pojedinačno pregovarala. Nadalje, da su ništetne odredbe čl. 1,2 i 7. sklopljenog ugovora koje se odnose na ugovorenu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tužitelj se poziva na odluke VS RH Rev-2245/17, VTS RH 7129/13, VTS RH PŽ 6632/17, odredbu čl. 81., 82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 4. Direktive Vijeća EU 93/13 kao i Kodeks dobre bankovne prakse, Predloženo je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 24.410,10 kn s kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Tužitelj je tijekom postupka uređivao tužbeni zahtjev podneskom od 15. rujna 2021. gdje traži utvrđenje ništetnosti odredbi koje se odnose na ugovorenu kamatnu stopu i klauzulu te isplatu iznosa od 30.166, kn, je konačno podneskom od 31. svibnja 2023. u dijelu koji se odnosi na isplatu s osnova valutne klauzule tako da potražuje iznos od 3.104,82 eura, dok s osnova preplaćene kamate potražuje iznos od 740,10 eura.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu br. 41850-4015030 od 3. travnja 2007. solemniziranog od strane javnog bilježnika Domagoja Matejčića br. Ov-4422/07, nalaza i mišljenja vještakinje Višnje Perajica od 7. rujna 2020. (privatno vještvo tužitelja), zahtjeva za kredit od 2. srpnja 2004, preslike osobne iskaznice tužitelja, zadužnice, suglasnosti tužitelja, ponude Citroen auto centar Ivančić od 2. travnja 2007., vještačenje po vještaku financijske struke Anti Beusu te saslušanjem tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u dosuđujućem dijelu.

5.Među strankama nije sporno da su 3. 4. 2007. zaključile ugovor o kreditu broj 418-50-44015030 na iznos od 19.111,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, u stambene svrhe. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,20% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 84 mjeseca.

6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku više isplaćenih kamata i preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.

7.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

8.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga.

14.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

15.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

16.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

17.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tuženiku nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tuženiku kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

Ovo proizlazi i iz iskaza tužitelja, koji navodi kako ga je autokuća Citroen kod koje je kupovao vozilo uputila na banku tuženika, te da nije birao niti banku ni valutu i uvjete plaćanja. Ponuđen mu je tipski unaprijed sastavljeni ugovor na čije odredbe nije mogao utjecati. Rečeno mu je da je CHF valuta najstabilnija i nije mogao birati drugu. Nije mu obrazloženo što točno znači ugovaranje valute u CHF s valutnom klauzulom u toj valuti. Ugovor da mu je bio jasan u dijelu koji se odnosi na temeljne ugovorne odredbe tj. visinu kredita, otplatno razdoblje, valutu, visinu kamatne stope i mjesečni anuitet. Međutim, nakon pet do šest mjeseci, mjesečna rata da se počela mijenjati o čemu je dobivao obavijesti banke. Uglavnom, da nije obaviješten o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF. Ističe kako se radi o kupnji vozila za osobne potrebe da nije bio vlasnik trgovačkog društva i obrta. Tuženik je pak odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka MJ, svog djelatnika, pa tako ničim ne dokazuje kako je tužitelj aktivno sudjelovao u kreiranju predmetnog ugovora, niti da su mu obrazložene sporne stavke vezane uz ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, rizik ugovaranja kredita u toj valuti te parametri koji utječu na promjenu kamatne stope.

19.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne.

20.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

21.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

22.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

23.Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužitelju naplaćene, kao i radi utvrđenja pretplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije dipl. oec. Anti Beusu.

24. iz nalaza vještaka financijske struke proizlazi da se kamatna stopa u razdoblju otplate kredita od 12. travnja 2007. do 30. travnja 2014. mijenjala u više navrata u odnosu na početnu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, na način da je od 1. studenog 2007. iznosila 6,20 %, od 1.svibnja 2008. 6.75 %, od 1. ožujka 2009. 7,75 %, od 1. srpnja 2011. 7,50 % i od 1. listopada 2011. 6,75 %, tako da se mijenjao i mjesečni anuitet od početnog ugovorenog 271,91 CHF na 290,86 maksimalno. Prema nalazu vještaka zbog promjene kamatne stope tužitelj je ukupno platio tuženiku iznos od 5.576,27 hrk više kamata, a zbog promjene tečaja tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj je platio tuženiku više kredita u iznosu od 23.393,30 hrk.

25.Tuženik je prigovorio izračunu vještaka navodeći kako nije uzeo u obzir anuitete plaćene po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene i po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita, tvrdeći kako vještak nije dobio točnu uputu od suda. Očitujući se na prigovore tuženika, vještak je naveo da je sud dao jasan zadatak vještaku, a u odnosu na prigovore da nije uzeo razdoblja u kojima je tečaj bio niži, ističe da je njegov zadatak bio prikazati neosnovano stečeno temeljem pretpostavke po ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, što je i izračunao. Eventualne negativne razlike ne predstavljaju neosnovano stečeno i matematički je nemoguće prikazati zadatak pozitivne i negativne razlike, jer jedno isključuje drugo, a vještak nije ovlašten provoditi prijeboj, čak i ako je takav prigovor istaknut, a ovaj sud u cijelosti prihvaća, kako glavni nalaz tako i dopunsko očitovanje vještaka, budući je vještak brižljivo analizirao i sukladno pravilima struke izračunao razliku po oba utužena osnova. Tumačenje ugovornih odredbi i njihov utjecaj na dinamiku i način isplate nije zadatak vještaka već suda, dok je vještak temeljem podataka dostavljenih od strane tuženika izvršio matematički izračun, te tabelarno prikazao iznose koje je tužitelj po oba utužena osnova više platio tuženiku. No, po prigovoru tuženika sud je naložio vještaku da prikaže izračun tzv. negativne razlike što je vještak učinio dopunom od 14. rujna 2025., te utvrdio da ukupna negativan razlika iznosi 38,48 eura. Sud prihvaća nalaz vještaka kao stručan, razumljivi i dovoljno obrazložen, te mu u cijelosti poklanja vjeru.

26. Glede prigovora koji se odnosi na tzv. negativne razlike, za navesti je da tuženik tijekom postupka nije istakao prigovor prijeboja, kako materijalno pravni, tako ni procesno pravni. Prema stavu VS RH Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. protutužba i procesno pravni prigovor radi prebijanja mogu se staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalno pravni prigovor može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave. Kako tuženik nije postavio takav zahtjev, prigovori u pravcu uračunavanja tzv negativnih razlika su neutemeljeni. Kod ovakvog prigovora, bitno je da se osnovane tražbine stranka susretnu vezano za tijek kamata, a tuženik u konkretnom slučaju nema status potrošača, te se na njega ne odnose spomenute odluke sudova iz kolektivnih sporova vezano za početak tijeka zastare.

27.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

28.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

29.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

30.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 7.6. 2019. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 16. 10. 2020., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena izvan zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja osnovan. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 14.06. 2023. (pravomoćna odluka VTS RH broj Pž 6632/17 od 14.06.2018.), pa je u odnosu na taj osnov prigovor zastare neutemeljen.

31.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

32.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je da prema odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg, ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, ispravio ili dopunio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon dostave dokumentacije angažirao sudskog vještaka radi postavljanja tužbenog zahtjeva, te je temeljem tog izračuna postavio tužbeni zahtjev potražujući iznos od 3.104,82 eura s osnova pretplate po ništetnoj valutnoj klauzuli, te iznos od 840,10 eura s osnova više preplaćenih kamata, budući tuženik nije prihvatio da se u dokazne svrhe koristi nalaz vještaka kojeg je tužitelj angažirao. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, već o smanjenju tužbenog zahtjeva. S obzirom da se tuženik usprotivio preinaci, a ne i smanjenju tužbenog zahtjeva, ovaj prigovor sud cijeni irelevantnim za odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

33.Sud nije smatrao potrebnim izvoditi "personalne dokaze" saslušanjem zaposlenika tuženika i javnog bilježnika iz razloga što niti u jednom postupku vođenim pred ovim sudom po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, saslušanjem stranaka nisu utvrđene činjenice za utvrđenje u predmetnoj pravnoj stvari. No, tuženik je tijekom postupka povukao prijedlog za izvođenje tih dokaza što ide u prilog tužbenim navodima tužitelja.

33.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

34.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi:

za sastav tužbe, sastav podneska od 16.9.2021., 12.1.2022., 21.2.2022., 4.5.2022., 28.6.2022., 9.11.2022., 16.3.2023., 31.5.2023. te zastupanje na ročištima od 29.9.2021., 28.2.2022., 1.9.2022., 3.2.2025., 9.5.2025. i 13.2.2026. po 200,00 eura za zastupanje na ročištu od 17.2.2026. 100,00 eura, sve uvećano za 825,00 eura PDV- a i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, tako da ukupni trošak iznosi 4.523,17 eura. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 75% (osnov 50%, visina 80%) tako da mu je obistinjen trošak u iznosu od 3.392,38 eura. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl.11. st.1. toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama.

U Splitu, 17. veljače 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis