Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-9/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AD, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u svezi s čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-318/2022-17 od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog AD i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ČD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 228. st. 1. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-22) oštećenom trgovačkom društvu Bipa d.o.o. za trgovinu, OIB: 66498917936, iz Zagreba, Vodovodna ulica 20a, dosuđen je imovinskopravni zahtjev te je optuženi ČD obvezan nadoknaditi oštećeniku iznos od 369,62 eura / 2.988,40 kn[1] , u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP-22 (ispravno bi trebalo stajati: čl. 148. st. 6. ZKP-22) optuženi ČD je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP-22 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude je optuženi ČD putem branitelja po službenoj dužnosti Matije Smiljanića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se „umanji izrečena kazna žalitelju sukladno pravilima o odmjeravanju kazne“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-10/2024 od 4. siječnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o kazni, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25), pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

7. Kod odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti što je optuženik predmetno kazneno djelo u cijelosti priznao, iskazujući time svijest da se radi o pogrešci, čime je pokazao da je svjestan štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te je doprinio bržem i jasnijem utvrđenju činjenica, kao i to što je iskazao spremnost naknade štete oštećeniku, dok mu je otegotnim cijenio višestruku kaznenu osuđivanost i to pretežito za kaznena djela imovinskog karaktera, što znači da dosadašnje kaznene sankcije nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na nj da svoje ponašanje uskladi s društveno prihvatljivim normama.

8. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud premalo cijenio njegovo priznanje iz vrlo rane faze kaznenog postupka, čime je pokazao iskreno žaljenje i kajanje zbog učinjenog i doprinio bržem i jasnijem utvrđivanju činjenica u ovom kaznenom postupku.

9. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane i kritičke ocjene pravilno utvrđenih olakotnih i otegotne okolnosti pravilno postupio kada je optuženika za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, budući da je po uvjerenju ovoga drugostupanjskog suda takva kaznena sankcija i po vrsti i po mjeri primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a. Naime, optuženikovo priznanje djela u značajnoj je mjeri relativizirano nepobitnom činjenicom da se on pojavljuje u svojstvu višestrukog općeg i specijalnog kaznenog recidivista, budući da je do sada bio čak u 17 navrata osuđivan, od čega 14 puta zbog imovinskih delikata, što zasigurno zaslužuje strože kažnjavanje, jer očito sve dosadašnje kaznenopravne sankcije nisu polučile pozitivan učinak u smislu optuženikove resocijalizacije i klonjenja od činjenja kaznenih djela protiv imovine.

10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-25 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic