Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-147/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-136/2022- 12 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ŽB proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. i čl. 315. st. 1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a u trajanju od sedam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ-a na temelju istog zakonskog propisa također u trajanju od sedam mjeseci, nakon čega je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora (ispravno bi trebalo stajati: jedinstvena kazna zatvora) na koju je imenovani optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i ako će se pridržavati provođenja zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ-a.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ-a u izrečenu kaznu zatvora će se u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku uračunati vrijeme oduzimanja slobode od 31. srpnja 2021. do 2. kolovoza 2021.

1.2. Na temelju čl. 64. KZ-a optuženiku je određen zaštitni nadzor koji može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja, s time da se na temelju čl. 64. st. 4. KZ -a isti može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen ako su prestale potrebe pomoći vođenja i nadzora.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-22 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv ovog Zakona te naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) naloženo je optuženom ŽB platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura / 500,00 kn u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

3. Optuženik je putem braniteljice Maje Oreški, odvjetnice, podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio županijskom sudu da odbije predmetnu žalbu kao neosnovanu te potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-168/2024 od 8. ožujka 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26), pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

7. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovo priznanje počinjenih kaznenih djela već na prvom raspravnom ročištu, izraženo žaljenje i kajanje zbog učinjenog, čime je izrazio izvjestan odmak od svih negativnih posljedica vlastitog ponašanja, i mlađu životnu dob, budući da je u vrijeme počinjenja djela imao 22 godine, dok mu je otegotnim cijenio činjenicu da je bio jednom kazneno osuđivan zbog kaznenog djela krivotvorenja novca kada mu je izrečen pridržaj kazne maloljetničkog zatvora, uz dodatni uvjet da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značaja u trajanju od 60 dana.

8. ODO smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da, s druge strane, nije dovoljno vrednovao otegotne okolnosti, pri čemu apostrofira optuženikovu raniju kaznenu, ali i prekršajnu osuđivanost , navodeći da je evidentiran kao počinitelj sedam prekršaja i to četiri prometna, dva iz domene zlouporabe opojnih droga i jednom zbog prekršaja protiv javnog reda i mira. Državni odvjetnik ujedno drži da je prvostupanjski sud trebao otegotnim valorizirati optuženikovo ponašanje nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela kada je u ODO slao dopise uz tvrdnje da su u službenim odlukama „krivotvoreni pečati s grbom RH“ i da je potpisana zamjenica „lažna“, čime je izrekao niz neprimjerenih navoda.

9. Ponajprije treba odgovoriti žalitelju da se optuženikova ranija prekršajna osuđivanost na koju se poziva više ne može uzeti u obzir kao negativna osnova prilikom donošenja odluke o kaznenoj sankciji. To poradi toga što se sukladno čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra neosuđivanim po toj odluci o prekršaju te je svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena i nema nikakav pravni učinak, a iz priložene potvrde Odjela za prekršajne evidencije (list 52), kao i one koje je ODO priložilo uz žalbu, proizlazi da su sve prekršajne presude protiv optuženika postale pravomoćne u razdoblju od 4. prosinca 2018. do 5. lipnja 2020., što znači da je u odnosu na sve njih nastupila rehabilitacija po sili zakona (čl. 77. st. 3. Prekršajnog zakona).

9.1. Nadalje, dopisi koje spominje državni odvjetnik u pravnom lijeku nemaju takav značaj i važnost da bi utjecali na stroži odabir kaznenopravne sankcije.

9.2. Točno je da je optuženik kao mlađi punoljetnik bio osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 1. KZ-a, no riječ je o pravomoćnoj osudi iz 2019., a osim nje nema drugih relevantnih podataka da je optuženik prije ili poslije počinjenja predmetnih kaznenih djela dolazio u sukob sa zakonom.

9.3. Kada se k svemu tome doda prihvaćena tvrdnja optuženika iz odgovora na žalbu da se u međuvremenu odmakao od društva u Varaždinu koje je negativno utjecalo na nj i da sada s partnericom živi i radi u Kraljevini Nizozemskoj , te da je shvatio neprikladnost i neprihvatljivost svojih ranijih protupravnih i kažnjivih postupaka, tada je prema ocjeni ovoga žalbenog suda prvostupanjski sud ispravno postupio kada mu je izrekao konkretnu uvjetnu osudu. Drugim riječima, i po uvjerenju ovoga suda drugog stupnja pojedinačno utvrđene kazne i izrečena jedinstvena kazna zatvora uz istodobnu primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine primjerena je stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-26 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic