Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-638/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO) i optuženog IĐ, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: K-72/2022-19 od 13. listopada 2023., na sjednici 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe ODO-a i optuženog IĐ kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Varaždinu presudom poslovni broj: K-72/2022-19 od 13. listopada 2023. je proglasio krivim optuženog IĐ, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano u čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 u vezi s čl. 79. KZ/11 od optuženog IĐ oduzeti su predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, PP Ivanec, broj 00055813 od 6. ožujka 2021.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, dalje: ZKP/08-22, sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv tog zakona kao i brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen zajedno sa izmjenama i dopunama koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženom IĐ naloženo je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetšest centi) / 500,00 kn (petsto kuna), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1 ZKP/08-22 optuženik je obvezan platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 2.070 eura / 15.596,00 kn (dvijetisuće sedamdeset eura / petnaest tisuća petstodvedesetšest kuna) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli ODO i optuženi IĐ po branitelju Miljenku Korušiću, odvjetniku.
2.1. ODO se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
2.2. Optuženik IĐ žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi krivnje, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu podnosi optuženik IĐ putem branitelja Miljenka Korušića, odvjetnika, s prijedlogom da nadležni županijski sud odbije žalbu ODO-a kao neosnovanu.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-747/2024-3 od 19. rujna 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08-26) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti optuženog IĐ i branitelja optuženog Miljenka Korušića, odvjetnika, dok je na temelju čl. 474. st. 3. ZKP/08-25 održana u odsutnosti uredno pozvanog nadležnog državnog odvjetnika.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. U odnosu na žalbu optuženog IĐ.
7.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede okolnosti važnih za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju te žalbene osnove, već o žalbenim navodima koji se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekst, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-26, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-26).
7.2. Žalitelj nije u pravu kada smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva pobijanu odluku glede njegove krivnje za terećeno kazneno djelo.
7.3. Konkretno, optuženik u bitnome ponavlja svoju obranu u kojoj je tvrdio da mu je predmetnu drogu dao na čuvanje prijatelj OĐ, te upire da takvu njegovu obranu u svim bitnim momentima podupire i ispitani svjedok NĐ uz napomenu da njegovu obranu i iskaz navedenog svjedoka ne isključuje niti jedan izvedeni dokaz.
7.4. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pažljive, sveobuhvatne i kritičke analize svih izvedenih dokaza takvu njegovu obranu kao i iskaz svjedoka NĐ s pravom ocijenio kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja optuženikove kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.
7.5. Naime, sud prvog stupnja obranu optuženika u kojoj je u bitnome tvrdio da mu je predmetnu drogu dao na čuvanje prijatelj OĐ s pravom ocjenjuje kao krajnje nelogičnu i neživotnu.
7.6. Doista, kada se ima u vidu da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio u dobi od 24 godine, sa završenom srednjom školom i k tome prema vlastitom priznanju konzument opojne droge marihuane, a što upućuje na zaključak da je svakako bio svjestan rizika koji sa sobom donosi čuvanje takve količine droge za drugu osobu, odnosno da se time u slučaju njezinog pronalaska izlaže kaznenom progonu za počinjenje teškog kaznenog djela (naime, za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do dvanaest godina), tada se i po stavu ovog žalbenog suda njegova obrana prema kojoj je tako olako, samo na zamolbu prijatelja OĐ pristao da za njega kod sebe sakrije inkriminiranu drogu ukazuje kao krajnje neuvjerljiva, nelogična i neživotna.
7.7. Nadalje, prvostupanjski sud takvu obranu s pravom dodatno nalazi nelogičnom i neživotnom imajući u vidu i činjenicu da je kod optuženika, pored inkriminirane droge pronađena i jedna digitalna vaga na kojoj su vještačenjem utvrđeni tragovi tetrahidrokanabinola i kokaina. Naime, postavlja se logično pitanje zašto bi i iz kojih motiva spomenuti OĐ (kojeg uzgred rečeno nije bilo moguće ispitati kao svjedoka jer je međuvremenu umro) tražio od optuženika da za njega, pored inkriminirane droge, sakrije i digitalnu vagu.
7.8. Što se pak tiče iskaza svjedoka NĐ, imajući na umu da je riječ o dobrom prijatelju optuženika prvostupanjski sud prije svega s pravom smatra da je riječ o pristranom svjedoku.
7.9. Pored toga, sud prvog stupnja pravilno uočava da se iskaz tog svjedoka u odnosu na važne momente razlikuje od obrane optuženika. Tako taj svjedok u odnosu na obranu optuženika različito iskazuje glede količine droge koju bi spomenuti OĐ navodno predao optuženiku, s time da pritom, za razliku od optuženika uopće ne spominje da bi mu predao i digitalnu vagu . Nadalje, taj svjedok u svom iskazu ne navodi da bi nešto od pronađene droge bilo optuženikovo, a kako je to ovaj tvrdio u svojoj obrani, već izrijekom navodi da marihuana koja je pronađena kod žalitelja nije bila njegova već mu ju je dao na čuvanje njihov zajednički prijatelj OĐ.
7.10. Vezano za iskaz tog svjedoka, ovaj žalbeni sud dodatno uočava da je isti u svom iskazu između ostalog naveo da je OĐ kada je zamolio optuženika da kod sebe sakrije njegovu drogu bio prestrašen, te mu se činilo da se boji da ta droga ne bude pronađena kod njega, slijedom čega se postavlja životno i logično pitanje, kako to da je optuženi, koji je iz prethodno navedenih razloga također bio svjestan rizika koji sa sobom donosi čuvanje takve količine droge, odnosno da se time u slučaju njezinog pronalaska izlaže kaznenom progonu za počinjenje teškog kaznenog djela, tako olako, samo na zamolbu navedenog svjedoka pristao kod sebe spremiti njegovu drogu i digitalnu vagu.
7.11. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je obranu optuženika kao i iskaz spomenutog svjedoka NĐ s pravom ocijenio kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti žalitelja za počinjenje terećenog kaznenog djela.
7.12. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. ODO i optuženik nisu u pravu kada se žalbe zbog odluke o kaznenoj sankciji.
8.1. Prije svega, valja primijetiti da je optuženik u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu njegove dosadašnje osuđivanosti, pri čemu se poziva na Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12, 105/15, 32/17 i 53/22) uz tvrdnju da su nastupile okolnosti na temelju kojih je došlo do njegove rehabilitacije, tako da se ima smatrati neosuđivanom osobom.
8.2. Naime, radi provjere takvih navoda optuženika, od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznenu evidenciju pribavljeno je uvjerenje iz kojeg proizlazi da optuženik nije osuđivan.
8.3. Međutim, imajući na umu stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupanja), te ostale relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, a dodatno i inkriminiranu količinu droge (konkretno, radi se o ukupno 171,55 grama opojne droge marihuane pakirane u četiri vakumirane PVC vrećice), ovaj žalbeni sud je mišljenja da u konkretnom slučaju i pored toga što optuženik do sada nije bio osuđivan nije bilo mjesta za izricanje blaže kaznene sankcije od one koja mu je izrečena pobijanom presudom (naime, optuženik je osuđen na minimalnu kaznu zatvora propisanu za predmetno kazneno djelo, te mu je izrečena uvjetna osuda prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo), slijedom čega žalba optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji nije prihvaćena.
8.4. Također, niti ODO nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao preblagu kaznenu sankciju, odnosno da mu je trebao izreći bezuvjetnu kaznu zatvora bez primjene instituta uvjetne osude.
8.5. Naime, državni odvjetnik takvo mišljenje i žalbeni prijedlog primarno temelji na tvrdnji o dosadašnjoj osuđivanosti optuženika za isto odnosno slično kazneno djelo, međutim, a kao što je to prethodno pobliže obrazloženo pod toč. 8.2. ove odluke, iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznenu evidenciju proizlazi da isti nije osuđivan.
8.6. Polazeći od navedene činjenice, stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio kazneno djelo te ranije navedene okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, pri čemu je ovaj žalbeni sud dodatno imao u vidu i činjenicu relativno mlađe životne dobi optuženika u vrijeme počinjenja djela (24 godine), državni odvjetnik nije u pravu kada u žalbi smatra da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje opravdavaju uvjerenje da optuženik i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće više neće činiti kaznena djela.
8.7. Stoga žalbe ODO-a i optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji nisu prihvaćene.
9. Premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ovaj žalbeni sud je sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08-26 razmotrio i pitanje pravilnosti odluke o oduzimanju predmeta, te je utvrdio da se ista temelji na pravilnom utvrđenju svih relevantnih činjenica važnim za predmetnu odluku, a koje činjenice sud prvog stupnja pravilno podvodi pod odredbu iz čl. 190. st. 8. KZ/11.
10. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-26 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
