REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola
Poslovni broj Gž-1155/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik u Valpovu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Zagreb, Ul. Grada Vukovara 49, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-73/2020-38 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, preinačavaju se točka II. i III. presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-73/2020-38 od 13. lipnja 2025., tako da sada glase:
„II. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 596,98 eura sa zateznim kamatama od 5. listopada 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 796,61 eura s traženim zateznim kamatama, kao i njegov zahtjev za naknadu imovinske štete, izgubljene zarade u iznosu od 2.389,01 eura zajedno sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. do isplate.
III. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.197,27 eura sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“
II. Tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 66,03 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 995,42 eura sa zateznim kamatama od 5. listopada 2019. do isplate te na ime naknade imovinske štete neisplaćene plaće iznos od 474,24 eura sa zateznim kamatama na iznos od 340,86 eura od 15. srpnja 2019. do isplate i na iznos od 133,38 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate, sve po propisanoj kamatnoj stopi. Točkom II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.393,59 eura sa zateznim kamatama od 5. listopada 2019. do isplate te dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete izgubljene zarade u iznosu od 2.389,01 eura zajedno sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. do isplate po propisanoj stopi. Točkom III. je naloženo tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.021,22 eura zajedno sa zateznim kamatama od donošenja presude 13. lipnja 2025. do isplate po propisanoj stopi.
2. Protiv točke II. i III. presude, pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj za naknadu radi neosnovanog lišenja slobode u trajanju od 30 dana trebao dokazati nastup štetnih posljedica nastalih tim lišenjem slobode medicinskim vještačenjem te izgubljenu zaradu zbog propalih poslova u svom obrtu financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Previđa okolnost da je naknada štete zbog neosnovanog uhićenja predviđena samim Zakonom o kaznenom postupku, čl. 14., kojim se predviđa naknada štete i svekolika rehabilitacija. Vrhovni sud RH je u nizu odluka, npr. Rev-766/09 od 17. studenog 2011., Rev-474/09 od 1. lipnja 2011., izrazio pravno shvaćanje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete kojom su obuhvaćene sve štetne posljedice nematerijalne štete u vezi s neosnovano pritvorenim, proistekle iz neosnovane povrede slobode, što znači pretrpljeni strah i duševnu bol zbog povrede ugleda i časti. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud RH u odluci Rev-1653/2018 od 24. svibnja 2022. To pravno shvaćanje ne isključuje mogućnost da oštećeniku radi neosnovanog uhićenja ili pritvaranja pripada pravo na naknadu neimovinske štete radi povrede svakog pojedinog prava osobnosti koje je eventualno bilo povrijeđeno, a čije štetne posljedice ne bi kolidirale štetnim posljedicama neimovinske štete proistekle iz povrede prava osobnosti (presuda poslovni broj Rev-179/2018 od 22. siječnja 2020.). Kada se oštećeniku dosuđuje neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti na slobodu (uslijed neosnovanog pritvaranja ili uhićenja), tada pravična novčana naknada neimovinske štete predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog ili uhićenog koje proizlaze iz neosnovane povrede slobode (što uključuje i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodi, čast, dostojanstvo i ugled, ali samo vezano uz povredu prava osobnosti na slobodu). To ne znači da oštećenik ne bi mogao imati pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti, npr. časti i ugleda u vezi s neosnovanim pritvaranjem ili uhićenjem (odluka VSRH broj Rev-121/2023 od 15. svibnja 2024.). Tužitelj je tijekom postupka, saslušanjem susjeda i poznanika, dokazao da je bio izložen podrugljivim komentarima i izbjegavanjima i zbog obiteljskog nasilja koje nije počinio, zbog ovog uhićenja. Dosuđeni iznos je znatno manji od onog koji je uvriježen u sudskoj praksi. Izvedenim dokazima materijalnom dokumentacijom i saslušanjem osoba odgovornih kod naručitelja tih radova dokazano je trpljenje štete zbog izmakle koristi. Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda i traži razliku troška postupka i trošak žalbe.
3. Tuženica nije dostavila odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode (neutemeljenog uhićenja i boravka u istražnom zatvoru tijekom provođenja istrage te povrede dostojanstva, ugleda i časti) u iznosu od 2.389,01 eura i imovinske štete u vidu izgubljene zarade (plaće) u iznosu od 474,24 eura te izmakle koristi u iznosu od 2.389,01 eura.
6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu tražene naknade neimovinske štete, u iznosu od 995,42 eura (koji mu iznos na ime naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode priznaje i tuženica) uz zaključak kako tužitelj nije dokazao daljnje odlučne činjenice koje bi ukazivale na značajnije trpljenje duševnih boli zbog neosnovano oduzete slobode (daljnje povrede prava osobnosti zbog povrede ugleda i časti), budući da je tužitelj, već i prije štetnog događaja, dulje vrijeme imao psihičke poteškoće i simptome zbog kojih je bio liječen (ranije ovisnost, a neposredno prije štetnog događaja tešku depresivnu epizodu bez psihotičkih simptoma). Smatra zato kako zbog do tada postojećih duševnih poteškoća i nepromijenjenog psihičkog stanja nakon uhićenja i boravka u istražnom zatvoru (što proizlazi iz medicinske dokumentacije i njegovog medicinskog kartona) nije moguće, bez izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, razgraničiti sve posljedice koje su rezultat ranije bolesti i štetnog događaja. Tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnove neisplaćene plaće prihvaća (između stranaka o tome više nema spora), dok njegov zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi odbija jer nije dokazao koji je dobitak mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a koji je spriječen štetnom radnjom ili propuštanjem, pogotovo bez izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Sve to prema odredbi članka 14. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011. i 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/19., 126/2019., 130/2020., 80/2022., 36/2024., 72/2025., dalje: ZKP), 19. stavak 2., 1100. stavak 1. i 2., 1085., 1103, 1086., 1089. i 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO/05).
7. Takva odluka prvostupanjskog suda većim je dijelom pravilna i zakonita.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP).
9. Nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da je tužitelj uhićen 11. lipnja 2019. te je prema rješenju Županijskog suda u Osijeku boravio u istražnom zatvoru do njegovog ukidanja prema rješenju istog suda i izlaska iz njega 10. srpnja 2019., 30 dana;
- da je u istražnom zatvoru boravio radi pokrenute istrage zbog postojanja osnovane sumnje počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode na štetu svoje supruge TV iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 1. i 152. stavak 1. Kaznenog zakona, 9. lipnja 2019.;
- da mu je za vrijeme boravka u zatvoru ostala neisplaćena neto plaća u iznosu od ukupno 474,24 eura, od čega 340,86 eura za lipanj 2019. i 133,38 eura za srpanj 2019.;
- da je tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji, nalazu Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinike za psihijatriju od 9. lipnja 2019., tog dana bio na pregledu te mu je utvrđena depresivna dekompenzacija koja traje zadnjih nekoliko mjeseci te mu je ordinirano liječenje po tipu dnevne bolnice klinike zbog teške depresivne epizode bez psihotičnih simptoma (s naznakom da se povlači u sebe, izbjegava komunikaciju, šutljiv je), zbog čega je i bio na bolovanju od 1. siječnja 2019. do štetnog događaja 11. lipnja 2019., a da su prema nalazu od 4. srpnja 2020. i nadalje utvrđeni poremećaji prilagodbe, depresivni simptomi i apstinencija od zlouporabe alkohola;
- da je tužitelj 16. listopada 2018. osposobljen za obavljanje poslova u zanimanju zavarivač plinom, a vlasnik je obrta [obrt] za zavarivanje od 4. veljače 2019.;
- da iz narudžbenica obrta [obrt] od 7. lipnja 2019. proizlazi da je upućena obrtu tužitelja za uslugu reparaturnog zavarivanja, 50,00 sati, a iz izjave Đ od 28. lipnja 2019. da odustaje od naručenih radova vrijednosti u iznosu od 7.500,00 kn zbog neispunjavanja dogovorenih rokova izvođenja radova, što dijelom proizlazi i iz iskaza svjedoka BV;
- da iz narudžbenice Tehnos d.o.o. od 5. lipnja 2019. proizlazi da je upućena obrtu tužitelja za uslugu zavarivanja, 30,00 sati, a iz izjave Tehnosa od 25. lipnja 2019. da odustaje od naručenih radova reparaturnog zavarivanja vrijednosti u iznosu od 4.500,00 kn radi neispunjavanja dogovorenih rokova radova, što dijelom proizlazi i iz iskaza svjedoka RV;
- da iz narudžbenice Luka i Matea d.o.o. od 3. lipnja 2019. proizlazi da je upućena obrtu tužitelja za uslugu zavarivanja, a iz izjave Luka i Matea d.o.o. proizlazi da odustaje od naručenih radova vrijednosti 6.000,00 kn zbog neispunjavanja dogovorenog roka odrađivanja istih, što dijelom proizlazi i iz iskaza svjedokinje JV;
- da su svjedoci AV, PV i HV, dugogodišnji prijatelji tužitelja, izjavili su da je određivanje istražnog zatvora imalo utjecaj na psihičko stanje tužitelja, da je bio izložen raznim komentarima okoline zbog čega je rjeđe viđan u svom mjestu.
10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza, a dijelom nije ni sporno. Presuda prvostupanjskog suda postala je i pravomoćna u točki I. pa odluka u tom dijelu nije predmet ovog žalbenog postupka.
11. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju uslijed boravka u istražnom zatvoru bilo povrijeđeno njegovo pravo na slobodu, čast i ugled pa mu pripada i pravo na naknadu neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Međutim, nije dovoljno cijenio značaj svih okolnosti konkretnog slučaja kada tužitelju za 30 dana neosnovanog lišenja slobode zbog osnovane sumnje počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode na štetu supruge, osim iznosa od 995,42 eura, nije priznao i daljnji iznos naknade te štete od 596,98 eura (iznos od 53,08 eura po danu). Naime, po ocjeni ovog suda spomenute okolnosti slučaja (trajanje lišenja slobode, vrsta kaznenog djela, obiteljske okolnosti tužitelja koji je sa suprugom živio u manjem mjestu i okolnost proteka vremena od štetnog događaja do dosude naknade štete), ali i činjenica da naknada za neutemeljeno lišenje slobode predstavlja jedinstveni vid štete s obuhvaćenim štetnim posljedicama koje proizlaze iz neosnovane povrede prava osobnosti, povrede slobode (tako i duševni bolovi zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled jer tužitelj upravo i spomenutu povredu izravno povezuje upravo s povredom prava na slobodu tužitelja), govore u prilog priznavanja višeg iznosa naknade štete za pretrpljene duševne bolove, ukupno iznosa od 1.592,40 eura. Zato je u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja, dosudom daljnjeg iznosa naknade štete od 596,98 eura prema odredbi čl. 1100. ZOO-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve prema odredbi članka 370. toč. 3. ZPP-a.
11.1. Odluka prvostupanjskog suda je, pritom, u skladu i sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) na koju se poziva žalitelj. Naime, kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja VSRH izraženog u odluci broj Rev-121/2023 od 15. svibnja 2024. (kakvog je pravnog stava i ovaj sud), tužitelj bi imao pravo tražiti i naknadu štete za povredu časti, ugleda i dostojanstva, kada bi je tražio (i dokazao) kao povredu prava osobnosti koja nije obuhvaćena povredom osobnosti na slobodu, kada štetne posljedice povrede tog prava osobnosti i drugog prava na koje bi se eventualno pozvao ne bi koincidirale. U konkretnom slučaju sam tužitelj se u tužbi poziva na povredu ugleda, časti i dostojanstva, ali obrazlažući je upravo nastalom zbog povrede prava osobnosti na slobodu (zbog neosnovanog lišenja slobode) pa je u takvoj situaciji, razmatrajući navedenu povredu po tužitelju, prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir povredu časti, ugleda i dostojanstva kroz jedinstvenu naknadu štete tužitelju. Stupanj utvrđene povrede prava osobnosti prvostupanjski sud zato pravilno povezuje i s neizvođenjem medicinskog vještačenja jer su u konkretnom slučaju utvrđeni i psihički problemi i narušeno zdravlje tužitelja zbog bolesti i prije štetnog događaja, koji perzistiraju i neposredno nakon štetnog događaja (nakon izlaska tužitelja iz zatvora), kako ih opisuju i svjedoci (povlačenje u sebe, izbjegavanje komunikacije, šutljivost), zbog čega je veći opseg štete tužitelj mogao eventualno dokazati izvođenjem medicinskog vještačenja, a koji dokaz nije izveden jer sam nije uplatio predujam za to vještačenje.
11.2. Pravilna je zato i odluka o odbijanju preostalog zahtjeva za naknadu štete tužitelja za povredu časti i ugleda, budući da tužitelj upravo spomenutu povredu izravno povezao upravo s povredom prava na slobodu tužitelja, a preinačena odluka, po ocjeni ovog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu uzimajući u obzir i spomenutu povredu časti, ugleda i dostojanstva zbog povrede osobnosti prava na slobodu, dosuđenu jedinstveno. Tužitelj, i po ocjeni ovog suda, nije dokazao da bi trpio daljnje značajnije duševne bolove (iz medicinske dokumentacije ne proizlazi daljnje pogoršanje psihičkog stanja tužitelja, a stanje mu je i prije štetnog događaja i izlaska iz zatvora bilo dekompenzirano u smislu depresivnosti (prije perioda što ga opisuju svjedoci) jer je i ranije imao spomenute simptome depresivnosti. Konačno, radilo se o relativno kraćem boravku tužitelja u istražnom zatvoru nakon kojeg se, kako proizlazi iz njegovog iskaza, ipak nakon kraćeg vremena vratio dotad uobičajenom obiteljskom (nastavio živjeti sam sa kćerkom s kojom je sačuvao dobre odnose) i profesionalnom životu i to bez nekih posebnih teškoća.
12. Prvostupanjski sud je pravilno, i po ocjeni ovog suda, zaključio kako tužitelj nije dokazao trpljenje štete s osnove izmakle koristi jer nije dokazao kakvu je dobit mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima upravo i to u navedenom razdoblju boravka u istražnom zatvoru. Dokumentaciju o svojoj dobiti iz poslovanja obrta u ranijem razdoblju, prije štetnog događaja, nije dostavio, predujam za financijsko vještačenje kojim bi se ispitala visina dobiti nije uplatio pa na taj način doista nije dokazao izmaklu korist prema odredbi članka 1089. ZOO-a. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako narudžbenice i iskazi svjedoka o naručenim radovima nemaju značaj dokaza koji bi govorili o dokazanoj, pretrpljenoj izmakloj koristi i njenoj visini. Osim toga, valja primijetiti kako je tužitelj od 1. siječnja 2019. do neosnovanog lišenja slobode 11. lipnja 2019., prema podacima iz medicinske dokumentacije i dokumentacije poslodavca bio na bolovanju pa ni zato ne bi mogao zarađivati na način kako to pokušava prikazati tužbom. Stoga je u pogledu traženog iznosa na ime izgubljene koristi od poslovanja obrta odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.
13. Budući da je djelomično prihvaćena žalba tužitelja, preinačena je i odluka prvostupanjskog suda o trošku. Cijeneći novi uspjeh tužitelja u postupku od 37 % dosuđen mu je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.100,00 eura, sudskih pristojbi (na tužbu i presudu) u iznosu od ukupno 89,07 eura, ukupno 1.197,27 eura, prema odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.
14. Kako je tužitelj sa žalbom uspio sa 16%, troškovi žalbenog postupka dosuđeni su mu visinu tog njegovog uspjeha, za sastav žalbe uz PDV 50,00 eura i pristojbu na žalbu u iznosu od 16,03 eura, ukupno 66,03 eura prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a.
U Puli 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Zoran Šarić
