Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž-2083/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Grbešić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Brdar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 P-428/2019-31 od 13. ožujka 2023., dana 17.veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 P-428/2019-31 od 13. ožujka 2023.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se prijedlog tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

''Nalaže se tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao državljaninu Bosne i Hercegovine, u roku 15 dana položiti kod suda iznos od 15.000,000 kn na ime osiguranja parničnih troškova u ovome postupku, uz upozorenje na posljedice nepolaganja istog iznosa propisane odredbom čl. 63. Zakona o međunarodnom privatnom pravu.'', kao neosnovan.“

2.Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik, pobijajući to rješenje u cijelosti, ne navodeći određeno žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući rješenje preinačiti.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Iz spisa predmeta proizlazi kako je podneskom od 22. siječnja 2020. tuženik predložio naložiti tužitelju položiti kod suda iznos od 15.000,000 kn na ime osiguranja parničnih troškova, navodeći kako je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište ni boravište, a da postoji velika vjerojatnost kako će tuženik, ako tužbeni zahtjev bude odbijen, imati velike troškove postupka koje potom neće moći naplatiti od tužitelja.

6.Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi kako tužitelj ne osporava činjenicu da je državljanin Federacije Bosne i Hercegovine te na teritoriju RH nema stalno prebivalište, već je evidentiran kao stranac s kratkotrajnim boravcima, navodeći da se, sukladno Sporazumu sklopljenom 26. veljače 1996. između Vlade RH, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 12/96, u daljnjem tekstu Sporazum), pretpostavlja kako se na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, u kojoj tužitelj ima prebivalište ili sjedište, priznaju odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka te slijedom toga kako tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova u ovoj pravnoj stvari.

7.Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako je spomenutim Sporazumom od 26. veljače 1996. o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, u članku 16. stavak 1., određeno da od državljana jedne države ugovornice koji sudjeluje u postupku pred sudom druge države ugovornice kao tužitelj ili umješač nije dopušteno zahtijevati osiguranje parničnih troškova samo zato jer je strani državljanin i na teritoriju te države nema stalno prebivalište. Kako se radi o međunarodnom ugovoru koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom RH i objavljen u službenom glasilu RH i koji je na snazi, takav ugovor u smislu odredbe članka 141. Ustava RH čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj je snazi iznad zakona.

8.Dakle, i u ovom stadiju postupka predmet spora je odluka o tuženikovu zahtjevu za osiguranje parničnih troškova (aktorska kaucija) od tužitelja koji je državljanin Bosne i Hercegovine.

9.Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na pojedine bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke može ispitati.

10.Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba navedenoga Sporazuma o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 26. veljače 1996.

11.Naime, utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u potpunosti kao zakonite i pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku i u tom smislu prvostupanjska odluka sadrži valjane razloge na koje, radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja upućuje i ovaj sud. Žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja.

12.U smislu članka 61. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017. dalje ZMPP) tužitelj koji nije državljanin Republike Hrvatske ni neke druge države članice Europske unije ni države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a ima prebivalište ili sjedište u nekoj državi koja nije članica Europske unije ni država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, dužan je, na prijedlog tuženika, položiti osiguranje parničnih troškova, osim ako se u državi u kojoj tužitelj ima prebivalište ili sjedište priznaju odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka.

13.Prvostupanjski sud je, dakle, pobijanim rješenjem pravilno primijenio odredbe ZMPP-a i odredbe spomenutoga Sporazuma, koji ima snagu međunarodnog ugovora koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom RH i objavljen u službenom glasilu RH i koji je na snazi te prema navedenim odredbama Ustava RH čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

14.Glede žalbenih navoda valja reći kako žalitelj iznosi svoje tumačenje navedenih materijalno pravnih odredaba i sadržajno polemizira s pravnim stavom i zaključkom prvostupanjskog suda, posebno ističući da bi prvostupanjski sud zanemario i pogrješno cijenio kako postoji velika vjerojatnost da tuženik, u slučaju uspjeha u sporu, neće od tuženika moći naplatiti parnični trošak. No, takvim navodima, kako je već rečeno, nije dovedene u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Citiranu odredbu članka 16. stavak 1. predmetnoga Sporazuma treba tumačiti gramatički, jezično i teleološki, a nije ju moguće tumačiti na način kako to želi prikazati tuženik (tumačiti alternativnom primjenom, uz ocjenu imovinskih prilika tužitelja i time, zapravo, nadopunjujući njezin sadržaj) jer bi možebitnim takvim tumačenjem sud postupio protivno izričitim odredbama Sporazuma, a koje odredbe su prisilnog karaktera (ius cogens, ius strictum). U tom pogledu valja navesti kako je smisao ugovornih odredba ovoga međunarodnoga ugovora upravo oslobađanje stranaka od predujmljivanja parničnih troškova pod jednakim uvjetima u obje države, a što potvrđuje i odredba članka 14. Sporazuma prema kojoj su državljani jedne države ugovornice pred sudovima druge države ugovornice oslobođeni plaćanja troškova sudskog postupka pod jednakim uvjetima i u jednakom obujmu kao i državljani te države.

15.Iz iznijetoga proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog odbio te je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

16.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

17.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 17. veljače 2026.

Sudac

Marko Pribisalić