Poslovni broj: Gž-2962/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja UZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Edvardu Sušac, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Općine Selca, Selca, Trg Stjepana Radića 5, OIB: 75901612733, zastupane po punomoćniku Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: Psp-176/2023-23 od 10. listopada 2025., 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: Psp-176/2023-23 od 10. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Time što je 23. studenog 2023., posredstvom treće osobe, odbacio, prethodno uništenu, željeznu ogradu, prikazanu na fotografiji br. 2. geodetskog vještva za spis suda Psp-176/2023 izrađeno od stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Petra Garmaza, i koje vještvo predstavlja sastavni dio ovog rješenja, na tlo južnog pročelja kuće sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], prikazanu na fotografiji br. 1. geodetskog vještva za spis suda Psp-176/2023 izrađeno od stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Petra Garmaza, i koje vještvo predstavlja sastavni dio ovog rješenja tuženik je zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

2. Zabranjuje se tuženiku za ubuduće svako takvo ili slično ponašanje kojim bi zasmetao posljednji mirni posjed tužitelja.

3. Tuženiku se nalaže da u roku od 15 dana od dana objave presude isplati tužitelju parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22)." (točka I. izreke).

1.1. Istim je rješenjem naloženo tužitelju UZŽ da, u roku od 15 dana, naknadi tuženoj Općini Selca parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine". broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13. -rješenje USRH, 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak drugom sucu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost istog.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu se pruži posjedovna zaštita nekretnine kat. čest. [katastarska čestica]. zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na način kako je to navedeno u izreci rješenja.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je kao vlasnik te nekretnine za cijelo upisan tužitelj UZŽ,

- da iz potvrde PP Brač od 6. prosinca 2023. proizlazi kako je 23. studenog 2023. ta policijska postaja zaprimila dojavu UZ iz odvjetničkog ureda Edvarda Sušca, da je u mjestu Selca, na adresi [adresa], uklonjena ograda na zemljištu njihova klijenta, UZŽ, pa da je istoga dana policijska ophodnja utvrdila vjerodostojnost dojave, a obavljenim razgovorom u Općini Selca s komunalnim redarom CZ, da je on izjavio kako je tog dana u vremenu od 8,50 do 9,20 sati proveo izvršenje usmenog rješenja o uklanjanju prepreka na javnim površinama sukladno članku 97. stavku 2. ZUP-a i članku 142. Odluke o komunalnom redu Općine Selca (Službeni glasnik broj 1/2011) i da su uklonili bespravno postavljenu ogradu od strane U,

- da iz zapisnika Općine Selca proizlazi kako je 23. studenog 2023. u Selcima na adresi [adresa], čest. zem./zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršen očevid koji je započet u 8,50 sati u prisutnosti komunalnog redara CZ, koji je utvrdio da je predmet očevida izvršenje usmenog rješenja o uklanjanju prepreka na javnoj površini,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], put, proizlazi kako je kao vlasnica za cijelo upisana Općina Selca,

- da iz posjedovnog lista broj 403 za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] kat. naziva "Koprivica" način uporabe – put, proizlazi kako je kao posjednik za cijelo upisano javno dobro putovi, Selca,

- da je uklonjena ograda s nekretnine tuženika bila odložena na dio nekretnine tužitelja, a nakon toga da je odložena uz betonski zid nekretnine tuženika,

- da iz geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza proizlazi kako je po dolasku na očevid zamjenik punomoćnika tužitelja pokazao predmet spora i to mjesto gdje je prije bila odložena željezna ograda crne boje, ispod dva nosiva stupa na koja se oslanja balkon, između kojih se nalazi kamenom popločana površina, a potom da je pokazano mjesto gdje je u trenutku očevida odložena ta ista ograda i to uz betonski zid na kč. [katastarska čestica],

- da stranke nisu imale primjedbi na vještvo.

6.1. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda, a što između stranaka nije ni sporno, da je upravo tuženica Općina Selca uklonila željeznu ogradu koja se nalazila na njezinoj nekretnini označenoj kao čest zem. [katastarska čestica] (u naravi javni put), a nakon toga da ju je tuženica odložila na nekretninu vlasništvo tužitelja čest. zem. [katastarska čestica] i to baš u dvorište tužitelja koji je posljednji mirni posjednik istog, kao i da je potom predmetna ograda uklonjena iz dvorišta tužitelja i odložena uz betonski zid na nekretnini tuženice čest. zem. [katastarska čestica] (u naravi javni put), taj je sud smatrao kako je u ovom slučaju pravno pitanje kvalificiranja čina tuženice, odnosno je li u takvom postupanju tuženice isključena protupravnost i ne predstavlja samovlastan čin smetanja posjeda, iako je nesporno poduzet bez volje tužitelja i u zimskim mjesecima u vrijeme kada on ne boravi na Braču, odnosno u Selcima.

6.2. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao, a imajući u vidu da je tuženica u skladu s odredbom iz članka 22. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), istaknula prigovor da se nije radilo o samovlasnim činima jer je u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima uklonila željezna vrata koju je tužitelj postavio na javnom putu i koja je vlasništvo tužitelja, a tuženica da ju je samo odložila na njegovu nekretninu i da pritom tuženica nije imala svijest da zadire u tuđi posjed, a što je, prema mišljenju tog suda, nužno da bi se radilo o smetanju posjeda.

6.3. Prvostupanjski sud naveo i to da se posjed može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim je povodom čin poduzet, ali pod pretpostavkom da se ne radi o činu poduzetom u granicama zakonskih ovlaštenja, a što je u konkretnoj pravnoj stvari slučaj. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da bi se radilo o smetanju posjeda zbog kojeg pripada pravo na sudsku posjedovnu zaštitu, tada takvo smetanje da treba biti samovlasno pod čime se podrazumijeva da počinitelj, ovdje tuženica, polaže pravo posjeda na prijepornom zemljištu i da to pravo osporava drugoj strani, ovdje tužitelju, a kako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženica ne polaže pravo na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], odnosno dvorište tužitelja, jer tuženica ne tvrdi da je ona njen posljednji mirni posjednik nego je zbog uklanjanja željezne ograde tužitelja postavljene na javnom putu, a u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima željeznu ogradu tužitelja odložila na nekretninu u njegovom vlasništvu i posjedu, a čime nije uspostavljeno novo, izmijenjeno posjedovno stanje na način da je uspostavljena nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja posjeda, zbog čega je taj sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi se tužitelju pružila posjedovna zaštitu, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

7. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim razlozima nisu dovedeni u sumnju.

8. Prema odredbi članka 22. stavku 1. ZVDSP-a, posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

8.1. Stavkom 2. istoga članka ZV-a propisano je da sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a prema stavku 3. istoga članka, pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati io njemu se smije raspravljati jedinu u vezi s prigovorima da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

9. Budući da je prvostupanjski sud na temelju svih izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženica time što je uklonila željeznu ogradu, koju je postavio tužitelj na nekretninu tuženice označenu kao čest zem. [katastarska čestica] (u naravi javni put), a nakon toga što ju je odložila na dio nekretnine vlasništvo tužitelja čest. zem. [katastarska čestica] (dvorište tužitelja), kao i što je tu istu ogradu tuženica potom uklonila iz dvorišta tužitelja i odložena je uz betonski zid na svoju nekretninu čest. zem. [katastarska čestica], to je pravilno taj sud zaključio da je u takvom postupanju tuženice isključena protupravnost i da navedeno ne predstavlja samovlastan čin smetanja posjeda jer je tuženica postupila u okviru svojim zakonskim ovlaštenja.

91. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud smatrao da tuženica time što je odložila tužiteljevu željeznu ogradu (koja je bila postavljena na javnom putu) na dio njegove nekretnine, nije uspostavila novo posjedovno stanje, odnosno izmijenjeno posjedovno stanje na način da je uspostavljena nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja posjeda, zbog čega je zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi se tužitelju pružila posjedovna zaštitu, pa je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev.

9.2. Stoga se u odnosu na žalbene navode tužitelja kojima tvrdi da je u ovom slučaju odlučno je li postupanje tuženice (odlaganje ograde) uznemirilo, odnosno zasmetalo tužitelja u njegovom posjedu njegove nekretnine, ističe se, da se posjed može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom čin poduzet, ali sve pod pretpostavkom da se na radi o činu poduzetom u granicama zakonskih ovlaštenja, a o čemu je riječ u ovom slučaju.

9.3. Naime, u ovom slučaju u kojem je tuženica kao jedinica lokalne uprave i samouprave, putem svog komunalnog djelatnika u skladu s Odlukom o komunalnom redu, uklonila tužiteljevu željeznu ogradu (koju je on postavio na javnom putu), na dio nekretnine tužitelja, tuženica je time postupila u skladu sa svojim ovlaštenjima, dakle, nije postupila protivno zakonskim propisima, i time nije imala svijest da zadire u tuđi posjed, iako je naknadno istu ogradu uklonila iz tužiteljevog dvorišta i naslonila je na zid nekretnine koja je njezino vlasništvo, a što sve proizlazi iz iskaza saslušanih stranaka i nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju.

9.4 Za navesti je, kako je dopušteno i moguće pružiti posjedovnu zaštitu u smislu odredbi članka 21. i članka 22. ZVDSP-a, utvrđenjem čina smetanja posjeda i izricanjem zabrane takvog ili budućeg smetanja, a sve i kada nema pretpostavki za nalaganje uspostave ranije posjedovnog stanja.

9.5. Međutim, kako je čin smetanja posjeda čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje faktične vlast, a o čemu nije riječ u ovom slučaju, što proizlazi iz svih iznesenih razloga, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu, suprotno njegovim žalbenim navodima.

10. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koju tužitelj pobija bez isticanja bilo kojeg žalbenog razloga, a koja se temelji na odredbi iz članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.).

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 380. točke 2. ZPP- a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 17. veljače 2026.

Sutkinja:

Marija Šimičić