REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1666/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. FNS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. RNS iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., u Zagrebu, Iblerov trg 10/V, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe 1. Županijskog državnog odvjetništva u Puli (OIB: 93993757343), Pula, Rovinjska 2a, i 2. Općine Tar

– Vabriga – Torre – Abrega (OIB: 93923679060), Tar, Istarska 8, kojeg zastupa opunomoćenica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi naknade za oduzetu imovinu, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se poništava rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-03/23-01/07, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-03 od 4. srpnja 2023. te se meritorno sudi:

1. Utvrđuje se da su FNS, OlB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i MNS, [adresa], zakonski nasljednici iz pokojnog FN, [adresa], 14445, 25 th Avenue South, Seattle, WA 98168, ovlaštenici naknade nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u površini 2194 m[2] k. o. [katastarska općina].

2. Ovlaštenicima naknade utvrđuje se pravo na povrat i vraća se u vlasništvo nekretnina označena kao:

- k. č. [katastarska čestica], pašnjak, u površini od 2194 m[2] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela ČNS, OlB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dijela MNS, [adresa].

3. Obveznik naknade je Općina Tar-Vabriga-Torre-Abrega, Istarska ulica 8, Tar. 4. Nadležni zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču, provest će po pravomoćnosti ove presude upis prava vlasništva na ime u 1/2 dijela FNS, OlB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i na ime u 1/2 dijela RNS, [adresa], na vraćenoj nekretnini navedenoj u točci 2. izreke ove presude.

II. U preostalom dijelu ostaje na snazi rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-03/23-01/07, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-03 od 4. srpnja 2023.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Općine Tar – Vabriga – Torre – Abrega za naknadu troška ovog spora.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima trošak ovog upravnog spora u iznosu od 4.125,00 eura (slovima: četiri tisuće sto dvadeset i pet eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-943-01/20-01/366, URBROJ: 2163-24-02/7-22-28 od 22. prosinca 2022. utvrđeno je da su tužitelji ovlaštenici naknade nekretnina k. č. [katastarska čestica], površine 2194 m[2] i k. č. [katastarska čestica], površine od 1579 m , obje k. o. [katastarska općina], te je utvrđeno da imaju pravo na povrat tih nekretnina svaki u ½ dijela, a obveznikom naknade utvrđena je Općina Tar-Vabriga-Torre-Abrega.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-03/23-01/07, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23- 03 od 4. srpnja 2023. usvojena te je u cijelosti poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navode, u bitnome, da je predmetni upravni postupak pokrenut još 10. lipnja 1997. što znači da isti traje oko 26 godina, te stoga smatraju da je drugostupanjsko tijelo trebalo samo upotpuniti predmetni upravni postupak i potom riješiti predmetnu upravnu stvar, a ne ponovo predmet vraćati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Smatraju da su ovakvim postupanjem onemogućeni u uživanju svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama koje im nesporno pripadaju. Predlažu da se sporu kao dokaz provede saslušanje tužitelja, a u tužbenom zahtjevu su prvotno zatražili da Sud u cijelosti poništi osporavano rješenje tuženika i da Sud sukladno navodima iz tužbe sam riješi predmetnu upravnu stvar. Međutim na raspravi održanoj u ovom sporu tužitelji su precizirali svoj tužbeni zahtjev na način da su zatražili da Sud donese meritornu odluku na način da im se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti vrati u površini od 2194 m[2] kako je danas upisana u aktivnom zemljišnoknjižnom izvatku jer se radi o površini koja je ostala nakon što je oduzet dio te čestice za pomorsko dobro, dok u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi po zainteresiranoj osobi sporna kuća predlažu da Sud predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da se ovisno o okončanju postupka ozakonjenja te kuće i eventualnog utvrđenja nužne okućnice za tu kuću, ukoliko se ozakoni, ostali dio te čestice vrati tužiteljima. Također smatraju da je u uputi potrebno navesti da je u ponovnom postupku potrebno odrediti i naknadu po čl. 57. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: ZN) za dio čestica koje su ušle u sastav pomorskog dobra, a koje sada imaju oznaku k. č. [katastarska čestica] površine 36 m[2] i k. č. [katastarska čestica] površine 121 m . Tužitelji su ujedno zatražili naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Puli je u svom odgovoru na tužbu navela da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra da je nakon pravilno provedenog postupka tuženik u cijelosti donio zakonitu i pravilnu odluku te se pridružuje navodima i utvrđenjima iz osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Zainteresirana osoba Općina Tar – Vabriga – Torre – Abrega u svom odgovoru na tužbu i naknadnom podnesku navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te smatra da je tuženik pravilno utvrdio postojanje nezakonitosti u prvostupanjskom rješenju koje je detaljno opisao. Stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev i da joj se naknade troškovi ovog spora.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 11. ožujka 2025. i 27. siječnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika i zainteresirane osobe koji su uredno pozvani. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Odredbom čl. 17. st. 1. ZN propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih čl. 3. tog Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) nije dalje raspolagala ili koje do donošenja tog Zakona (11. listopada 1996.) nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

11. Čl. 55. t. 2. ZN propisano je da se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva.

12. Čl. 57. ZN propisano je da za imovinu koja se po odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako tim Zakonom nije drukčije propisano.

13. Čl. 8. ZN propisano je da se vrste i oblici naknade propisani tim Zakonom neće primijeniti ako prijašnji vlasnik kojem je pravomoćnim rješenjem utvrđeno pravo na naknadu i obveznik vraćanja sklope sudsku nagodbu ili nagodbu u obliku javnobilježničkog akta, s klauzulom ovršnosti kojom obveznik vraćanja preuzima obvezu osigurati prijašnjem vlasniku stjecanje prava vlasništva na drugoj odgovarajućoj imovini ili isplatiti drugu odgovarajuću naknadu, bez obzira je li takav oblik naknade propisan tim Zakonom.

14. Čl. 49. st. 2. ZN propisano je ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja prema stanju nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjega vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima. St. 3. ZN propisano je da u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja nekretnine nije dužan tu nekretninu predati prijašnjem vlasniku u posjed, sve dok mu prijašnji vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom, ako se drukčije ne sporazume.

15. Čl. 157. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19, dalje: ZoP) propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice.

16. Čl. 161. st. 1. t. 2. ZoP propisano je da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može, osim u skladu s aktima i planovima iz čl. 160. st. 1. tog Zakona, provoditi i u skladu s rješenjem o povratu zemljišta donesenog na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

17. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je drugostupanjskim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/15-01/292, URBROJ: 514- 04-02-01-01-16-04 od 22. studenoga 2016. poništeno prvostupanjsko rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Poreč, KLASA: UP/I-943-01/97-01/120, URBROJ: 2163-06-11-02/10-15-26 od 9. travnja 2015. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

18. Nadalje, iz mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: KR-I- DO-63/04 od 29. siječnja 2004., danog sukladno odredbi čl. 4. st. 1. ZN, proizlazi da je zahtjev za naknadu oduzete imovine samo u neznatnom dijelu utemeljen, obzirom da prijašnji vlasnik RN nije suđen ni za političko niti za politički motivirano kazneno djelo, već za imovinske delikte, a da je do zloporabe došlo samo u manjem dijelu. Obzirom na to da iz presude Općinskog suda u Poreču, poslovni broj P-324/85- 26 od 9. siječnja 1986., potvrđene presudom Okružnog suda u Puli, poslovni broj Gž- 144/87-2 od 20. veljače 1987. proizlazi da je kuća izgrađena na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sagrađena od sredstava stečenih izvršenjem kaznenog djela za koje je RN osuđen prethodno navedenim presudama Okružnog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda Hrvatske, to je utvrđeno da nema temelja za povrat te kuće, a kako iz navedenih presuda proizlazi da je zemljište označeno kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], stečeno prije izvršenja kaznenog djela, tj. neovisno o sredstvima stečenim vršenjem kaznenog djela, postoji temelj za naknadu tog zemljišta.

19. Nadalje, iz spisa upravnog postupka Jedinstvenog upravnog odjela Općine Tar-Vabriga-Torre-Abrega, kojeg je Sud pribavio u ovom sporu radi uvida, proizlazi da su i Općina Tar-Vabriga-Torre-Abrega i prvotužiteljica FNS podnijeli zahtjev za ozakonjenje kuće izgrađene na k. č. [katastarska čestica] prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine”, broj 86/12 i 143/13) i da je taj postupak još uvijek u tijeku.

20. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog i osporavanog rješenja tuženika razvidno je da je u tijeku trajanja predmetnog upravnog postupka okončan postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra na predmetnim česticama i da je izrađen geodetski elaborat Geodila d.o.o. Poreč od 11. svibnja 2022., koji je pregledan i potvrđen, iz kojeg slijedi da je od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2230 m[2] formirana nova k. č. [katastarska čestica] površine 36 m[2] koja čini pomorsko dobro, a da je od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1700 m[2] formirana nova k. č. [katastarska čestica] površine 121 m koja čini pomorsko dobro, a te činjenice je utvrdio i Sud uvidom u povijesni i aktivni zemljišnoknjižni izvadak za predmetne čestice kojeg su tužitelji predali u spis u tijeku ovog spora.

21. Dakle, iz navedenih činjenica slijedi da predmetom naknade može biti samo zemljište koje je stečeno prije izvršenja kaznenog dijela RN oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a ne i kuća sagrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se stoga tužiteljima mogu vratiti dijelovi k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koji se ne nalaze ispod površine kuće izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji ne čine zemljište nužno za redovitu uporabu te kuće, te koji ne predstavljaju pomorsko dobro.

22. Slijedom toga, tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje kojim su predmetne nekretnine vraćene tužiteljima u cijelosti te je u osporavanom rješenju obrazložio kako u ponovnom postupku treba sačekati okončanje postupka legalizacije za predmetnu kuću nakon kojeg postupka je potrebno provesti postupak utvrđivanja zemljišta nužnog za redovitu uporabu te kuće, jer o tome ovisi povrat k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je obrazložio kako se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi vrlo blizu međe s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da je stoga moguće da bi zemljište nužno za redovitu uporabu predmetne kuće moglo činiti osim dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se je tuženik pozvao na citirani čl. 161 st. 1. t. 2. ZoP koji omogućava parcelaciju u skladu s rješenjem o povratu zemljišta. U odnosu na dijelove predmetnih čestica koje čine pomorsko dobro tuženik je naveo da je za te dijelove potrebno tužiteljima utvrditi pravo na naknadu na temelju čl. 57. st. 2. ZN. Stoga je tuženik zaključio kako prvostupanjsko tijelo nije točno utvrdilo koji dio predmetnih čestica se može naturalno vratiti tužiteljima, te nije utvrdilo naknadu za dio predmetnih čestica koji je ušao u sastav pomorskog dobra.

23. Međutim, po ocjeni Suda tuženik je pogrešno poništio prvostupanjsko rješenje u cijelosti. To stoga što postoje uvjeti da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2194 m[2] naturalno vrati tužiteljima. Naime, nesporno je da je od k. č. [katastarska čestica] površine 2230 m[2] formirana nova k. č. [katastarska čestica] površine 36 m koja čini pomorsko dobro. Stoga su postojali uvjeti da se preostala površina k. č. [katastarska čestica] od 2194 m[2] naturalno vrati tužiteljima.

24. Nadalje, postupak ozakonjenja za kuću izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u tijeku predstavlja prethodno pitanje za povrat te čestice, jer ovisno o ozakonjenju te kuće ovisi da li će se ta čestica vratiti tužiteljima u cijelosti ili djelomično. Međutim, taj postupak ozakonjenja ne predstavlja prethodno pitanje u odnosu na povrat k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te stoga pogrešno smatra tuženik da dok se ne utvrdi nužna okućnica za kuću izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da nije moguće tužiteljima vratiti susjednu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, kuća je izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja zasebnu česticu za koju postoje uvjeti da se ista vrati tužiteljima u naravi u cijelosti, pa se stoga nužna okućnica za kuću izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može formirati do granica te čestice, a preko granica te čestice samo uz suglasnost (tabularnu izjavu) vlasnika susjednih čestica. Stoga bez obzira što su tužitelji u konkretnom slučaju vlasnici susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to ne znači da se radi toga nužna okućnica može utvrđivati bez njihove suglasnosti i na toj čestici.

25. Stoga je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i predmet meritorno riješio u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer u odnosu na tu česticu nema zapreka da se ista naturalno vrati tužiteljima u površini od 2194 m[2] (površina koja je ostala nakon što je oduzet dio te čestice za pomorsko dobro kako je sada i upisana u aktivnom zemljišnoknjižnom izvatku), dok je u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako je to utvrdio i obrazložio tuženik (točke I. i II. izreke ove presude). Naime, za naturalni povrat k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potrebno je da se prethodno okonča postupak ozakonjenja i da se potom ukoliko se kuća ozakoni utvrdi nužna okućnica te kuće, te će se tek nakon parcelacije te čestice u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice moći utvrditi dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se može naturalno vratiti tužiteljima, ukoliko eventualno stranke ne sklope nagodbu u skladu s citiranim čl. 8. i 49. ZN. Također, pravilno je naveo tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja da se za površinu predmetnih čestica koja čini pomorsko dobro i od koje su novoformirane k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], tužiteljima treba utvrditi naknada sukladno čl. 57. st. 2. ZN.

26. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog Suda, te je obvezan donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

27. Odluka Suda o troškovima spora iz točke III. i IV. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljima trošak koji im je nastao u povodu ovog spora, dok zainteresirana osoba sama snosi svoje troškove ovog spora.

28. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužiteljima sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na dva ročišta za raspravu održana u ovom sporu putem opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uvećano za 10% zbog zastupanja više osoba sukladno stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Usž-4469/025 od 20. studenoga 2025., sve uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 4.125,00 eura.

29. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužiteljima pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

30. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljima nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 17. veljače 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., u Zagrebu, Iblerov trg 10/V

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranim osobama:

1. Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Pula, Rovinjska 2a

2. opunomoćenici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, Carera 6