Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-705/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja Bijelo-plavi grad d. o. o. iz Osijeka, Bračka 3, OIB: 67720341992, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik iz OD Zagoršćak & partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju ovoga suda broj Pl-2/2025-2 od 11. veljače 2025., kojim je naloženo tuženiku ST isplatiti tužitelju Bijelo plavom gradu d.o.o., u roku od 8 dana, iznos od 3.465,20 eura sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2024. do isplate, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama od 11. veljače 2025. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju Bijelo-plavi grad d. o. o. iz Osijeka, Bračka 3, OIB: 67720341992 nadoknaditi tuženiku ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.040,55 eura (tisuću četrdeset eura i pedeset pet centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu sa prijedlogom za izdavanjem platnog naloga protiv tuženika. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik tijekom 2024. bili u poslovnom odnosu, budući je tuženik od tužitelja naručio uslugu dobave materijala za potrebe gradilišta koje se nalazilo na adresi [adresa] u [adresa]. U tužbi navodi kako je tuženika i zakonskog zastupnika tužitelja u poslovni odnos povezao BT iz [adresa]. Navodi kako je tužitelj za tuženika obavio sve naručene usluge te je tuženiku izdao račun br. 7/2/2, ali s vremenskim odmakom, budući da je takva bila izričita zamolba tuženika. Kako je tuženik po primitku predmetnog računa neosnovano odbio podmiriti račun navodeći kako tuženik i tužitelj nikada nisu bili u poslovnom odnosu, tužitelj je podnio tužbu sa prijedlogom za izdavanjem platnog naloga.
2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Pl-2/2025-2 od 11. veljače 2025. sud je izdao platni nalog kojim je naložio tuženiku isplatiti tužitelju, na temelju vjerodostojne isprave- računa broj 7/2/2 od 10. prosinca 2024., iznos od 3.465,20 eura sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2024. do isplate, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju i parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa kamatama tekućim od 11. veljače 2025. do isplate.
3. Protiv rješenja ovoga suda broj Pl-2/2025-2 od 11. veljače 2025. tuženik je pravodobno uložio prigovor kojim je u cijelosti osporio rješenje o platnom nalogu navodeći kako sa tužiteljem nikada nije bio u poslovnom odnosu odnosno, kako od istoga nije ništa naručio, te kako od tužitelja nikada nije primio nikakvu ponudu, niti je tužitelju dostavio bilo kakvu narudžbenicu za uslugu navedenu u predmetnom računu, a iz kojih razloga je, po zaprimanju predmetnog računa, isti odmah vratio tužitelju smatrajući kako nije u obvezi podmiriti predmetni račun. U prigovoru je naveo i kako su svi radovi vezano uz adaptaciju njegova stana dogovarani izvršeni od strane BT kojemu je tuženik u konačnici, sukladno prethodno postignutom dogovoru, i izvršio plaćanje. Zbog navedenog tuženik je osporio postojanje svoje obveze za plaćanjem predmetnog računa tužitelju, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije.
4. U podnesku zaprimljenom na ovome sudu 19. ožujka 2025. tužitelj se protivio istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, te je naveo i kako postojanje poslovnog odnosa između parničnih stranaka dokazuje činjenica da je Grad Osijek izdao tužitelju, za potrebe tuženikova gradilišta, rješenje od 8. veljače 2024. kojim mu odobrava davanje u zakup 24m2 površine javne namjene na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u Osijeku, ispred gradilišta na [adresa], u svrhu odlaganja i držanja građevinskog materijala, za razdoblje od 8. veljače 2024. do 5. travnja 2024., budući da upravo iz tog razdoblja datiraju i svi ulazni računi za dobavljeni materijal, a koji su priloženi uz tužbu. Protivio se navodima tuženika da su svi radovi dogovoreni sa BT, a ne s tužiteljem, te da su isti u konačnici u cijelosti plaćeni BT, smatrajući kako navedeno nema nikakve veze s tužiteljem niti isti želi ulaziti u radove i naplatu radova koje je tuženik dogovorio sa BT, ako ih je uopće i dogovorio, a samim time i platio, jer isti nemaju veze s odnosom tužitelja i tuženika i uslugama koje je tužitelj obavio za tuženika.
5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u: račun br. 7/2/2 (list 5 spisa), dopis tuženika od 16. prosinca 2024. upućen tužitelju (list 6 spisa), ulazne račune (list 7-9 spisa), platni nalog broj Pl-2/2025-2 (list 10-13 spisa), prigovor protiv platnog naloga (list 16-18 spisa), popis izvršenih radova u stanu sa ugovorenom dinamikom plaćanja između tuženika i BT (list 19 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo grada Osijeka, od 8. veljače 2024. (list 25-26 spisa), te su saslušani kao svjedoci JT, RT, BT, zakonski zastupnik tužitelja HT, te tuženik ST kao parnična stranke, te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju u spisu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna je pasivna legitimacija tuženika.
8. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku po osnovu ispostavljenog računa broj 7/2/2 od 10. prosinca 2024. za usluge dobave materijala, a za koju uslugu tužitelj u tužbi navodi da je proizašla iz postignutog dogovora između tužitelja i tuženika, a koji račun tuženik odbija platiti smatrajući da ne postoji njegova obveza budući sa tužiteljem nikada nije bio u poslovnom odnosu.
9. Iz računa broj 7/2/2 (list 5 spisa) proizlazi da je tužitelj dana 10. prosinca 2024. ispostavio račun koji glasi na tuženika i to na iznos od 3.465,20 eura.
10. Iz odgovora tuženika na dostavljeni račun od dana 16. prosinca 2024. (list 6 spisa) proizlazi da je tuženik vratio tužitelju predmetni račun navodeći kako sa tužiteljem nije dogovorio korištenje nikakvih usluga, odnosno kako sa istim nije nikada bio u poslovnom odnosu, te je stoga osporio predmetni račun smatrajući da ne postoji njegova obveza plaćanja.
11. Iz ulaznog računa izdanog od Inter S.T.E.E.L. d.o.o. od 7. veljače 2024. (list 7 spisa) proizlazi da je isti izdan tužitelju za armaturnu mrežu Q-283, na iznos od 576,80 eura. Iz ulaznog računa izdanog od GT Izolirka od 26. veljače 2024. (list 8 spisa) proizlazi da je isti izdan za Cement Lukavac 32,5 N 25 kg, na iznos od 235,34 eura, dok iz ulaznog računa izdanog od Perković Promet d.o.o. (list 9 spisa) proizlazi da je isti izdan tužitelju za gotovi beton C20/25,S3, Dmax16, na iznos od 1.610,00 eura.
12. Iz potvrde "radovi u stanu" (list 19 spisa) proizlazi da je tuženik sa BT dogovorio koje radove je potrebno izvršiti u stanu tuženika, kao i datum početka i dovršetka dogovorenih radova, te cijenu za obavljanje istih. Iz navedene potvrde također proizlazi da je BT svojim potpisom potvrdio da su mu svi radovi plaćeni od strane tuženika.
13. Iz rješenja Grada Osijeka, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu od 8. veljače 2024. (list 25-26 spisa) proizlazi da je tužitelju odobreno davanje u zakup 24 m2 površine javne namjene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ispred gradilišta na [adresa], u svrhu odlaganja i držanja građevinskog materijala.
14. Na ročištu održanom 4. studenog 2025. saslušani su kao svjedoci JT, RT, BT, te zakonski zastupnik tužitelja HT i tuženik ST.
15. Saslušan kao svjedok JT je iskazao da je zaposlen kod tužitelja kao pomoćni radnik, te da isti za tužitelja, između ostalog, obavlja i poslove dostave materijala na gradilište. U odnosu na predmet spora je iskazao da je osobno dovozio dio materijala, točnije cement i željezo i to na adresu [adresa]. Naveo je kako je materijal dovezao iz Izolirke i to negdje u veljači 2024. Iskazao je da je sa njim tada bio i njegov kolega RT, te da mu je, od strane direktora, rečeno da navedeni materijal iz Izolirke preveze za gosp. ST, na adresu [adresa], a što je i učinio na način da je navedeni materijal isporučio, odnosno istovario na navedenoj adresi, ali za navedenu isporuku nitko nije potpisivao primitak. Iskazao je kako prilikom predmetne isporuke tamo nije zatekao tuženika za kojega je iskazao da ga je prvi puta vidio na navedenom ročištu.
16. Saslušan kao svjedok RT je iskazao da je kod tužitelja bio u radnom odnosu od 2023. pa do nedavno, i to kao pomoćni građevinski radnik. U odnosu na predmet spora je iskazao da se sjeća da je zajedno sa kolegom JT dovezao materijal, odnosno cement i nešto sitne žice i armature na adresu [adresa], a navedeni materijal su prevezli iz Izolirke, koja se nalazi na adresi u [adresa]. Naveo je kako su, po nalogu direktora, navedeni materijal samo prevezli i istovarili na adresu na koju im je rečeno, a vezano uz navedenu isporuku, ništa nisu potpisivali, niti su kod sebe imali bilo kakve dokumente. Zaključno u iskazu je naveo da, koliko se sjeća, prilikom istovara navedenog materijala na navedenoj adresi nije vidio tuženika kojega inače poznaje iz viđenja.
17. Saslušan kao svjedok BT je iskazao kako je po zanimanju zidar, te kako je on osobno sa tuženikom postigao dogovor oko obavljanja određenih poslova, a vezano za adaptaciju stana u vlasništvu tuženika, a koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa], i to temeljem usmenog i pismenog dogovora. Naveo je kako su netočni navodi iz tužbe da bi isti posredovao i povezao u poslovni odnos tužitelja i tuženika, a vezano uz materijal koji je od strane tužitelja isporučen za obavljanje poslova adaptacije stana tuženika, budući da je on osobno bio taj koji je sa zakonskim zastupnikom tužitelja dogovarao i količinu i vrstu materijala koju treba dostaviti, te je iskazao kako je sve dogovarano usmeno, s obzirom da je njemu firma tužitelja dugovala određeni iznos za neke usluge koje je ranije obavljao za tužitelja, bilo je dogovoreno da se to riješi preko navedenog materijala. Također je naveo da je prilikom dogovaranja poslovanja sa tuženikom, dogovoreno da će svjedok obaviti sve poslove oko adaptacije predmetnog stana, te da će mu tuženik za te poslove isplatiti određeni iznos, a što je u konačnici i učinio nakon što je svjedok obavio sve dogovorene radove. Naveo je kako tuženik nije imao nikakvih saznanja od koga on naručuje materijal i na koji način, budući da je on osobno, prilikom ugovaranja navedenog posla sa tuženikom, na sebe preuzeo sve poslove, od nabave materijala do kompletne adaptacije stana. Naglasio je kako tuženik nije imao nikakav dogovor sa firmom tužitelja, već se isključivo radilo o internom dogovoru između njega i zakonskog zastupnika tužitelja, a s obzirom da oni još uvijek imaju nerazriješenih poslovnih odnosa. U iskazu je nadalje naveo da je sa firmom tužitelja poslovao nekih 7 mjeseci, ali su se razišli negdje u veljači 2024., tako da u trenutku kada je materijal isporučen od strane tužitelja, više nisu bili u poslovnom odnosu. Naveo je kako se sa zakonskim zastupnikom tužitelja našao nekoliko puta, te su razgovarali vezano uz jedan njihov zajednički projekt, a vezano uz zgradu u [adresa]. Prilikom tih susreta su razgovarali i o predmetnom računu, ali kako je svjedok smatrao da iznos računa glasi na svotu koju njemu duguje firma tužitelja, isti se nije smatrao obveznim izvršiti plaćanje predmetnog računa. Naveo je i da je, upravo zbog neplaćenog potraživanja koje ima prema firmi tužitelja, to bio i osnovni razlog zbog kojega je materijal naručio upravo od firme tužitelja, inače bi materijal uzeo od drugih firmi, ali je to vidio kao jedini način da od tužitelja, kroz navedeni materijal, naplati barem dio iznosa koji mu duguje tužitelj. Ponovio je kako mu je tuženik, za obavljene radove, u cijelosti isplatio dogovoreni iznos, a kako to u konačnici proizlazi iz potvrde koja se nalazi na listu 19 spisa koja je svjedoku predočena od strane suda. Naveo je i da od tuženika nije primio nikakav nalog vezano uz nabavku materijala nego je isključivo bila njegova odluka od koga i koju količinu materijala će naručiti za potrebe adaptacije stana.
18. Zakonski zastupnik tužitelja je u svom iskazu naveo da je direktor firme Bijelo-plavi grad d.o.o. od njezina osnutka, odnosno od svibnja 2023. Naveo je kako je tuženika upoznao posredstvom BT, te kako ga je BT, prije nego je upoznao tuženika, pitao da li bi mogao za tuženika nabaviti materijal za potrebe adaptacije stana tuženika, pa kada je isti na to pristao BT ga je upoznao sa tuženikom. Naveo je kako je dogovoreno da će BT javiti i količinu i vrstu potrebnog materijala, a s obzirom da je isti za tuženika obavljao radove oko adaptacije stana. Nakon što je BT naručio materijal, naredio je da se isti preveze na predmetno gradilište. U iskazu je nadalje naveo kako je on stekao dojam da je tuženik osoba koja naručuje materijal, te da će isti u konačnici tu uslugu i platiti, a da je BT samo posrednik. Naveo je kako je isporuka materijala obavljena u veljači 2024., a račun za obavljenu uslugu je ispostavljen tek u prosincu 2024. i to na zamolbu g-dina BT koji mu je obećao da će račun platiti tuženik. Budući da tuženik nije izvršio plaćanje navedenog računa naveo je kako se sa istim sastao negdje u rujnu ili listopadu 2024., kako bi mu pokušao objasniti cijelu situaciju, a na što mu je tuženik rekao kako smatra da nije u obvezi platiti navedeni račun jer on nije naručio materijal. Naveo je kako je, putem SMS poruka kontaktirao BT vezano uz plaćanje računa, ali mu isti nije odgovarao na poslane poruke. Vezano uz samu narudžbu materijala svjedok je iskazao da ga je nazvao BT te mu je u telefonskom kontaktu rekao o kojoj vrsti i količini materijala se radi, a nakon čega je isti kontaktirao dobavljače, te poslao svoje djelatnike da pokupe materijal i dostave na adresu gradilišta tuženika.
19. Saslušan kao parnična stranka tuženik je u svom iskazu naveo da je u listopadu 2023. sa BT postigao dogovor vezano uz izvođenje radova na adresi [adresa]. Naveo je kako se radilo isključivo o grubim građevinskim radovima, te je naveo kako je g-dina BT poznavao od ranije budući je isti za njega već obavljao radove u drugom stanu, pa kako je bio zadovoljan sa kvalitetom obavljenih radova, ponovno ga je angažirao za adaptaciju stana. Naveo je kako je, prije početka obavljanja radova, sa BT dogovorio sve pojedinosti vezano uz vrstu radova koje treba obaviti kao i vezano uz cijenu. Sukladno postignutom dogovoru, naveo je kako je BT u listopadu 2023. isplatio avans u iznosu od 1.500,00 eura, a kako to proizlazi iz potvrde sa lista 19. spisa. Naveo je kako prilikom dogovaranja posla sa BT nije bilo razgovora o tome od koga će BT naručivati materijal, niti ga je to zanimalo, a sve s obzirom na činjenicu da je BT na sebe preuzeo uslugu i nabavke i ugradnje materijala, te je dogovoreno da će on u konačnici sve platiti BT i to po etapama, sukladno izvršenim radovima, a što je u konačnici u cijelosti i ispoštovao. Istaknuo je kako mu nije bilo poznato koju vrstu i količinu materijala je gosp. BT naručio od tužitelja, a niti je bio prisutan na gradilištu kada je navedeni materijal dovezen. Naveo je kako je zakonskog zastupnika tužitelja prvi puta upoznao kada ga je kontaktirao neposredno prije podnošenja ove tužbe i tada su se našli, te ga je tom prilikom zakonski zastupnik tužitelja izvijestio kako BT nije platio materijal koji je dostavljen za potrebe adaptacije stana. Navodi kako je tada rekao imenovanom da je on sve dogovarao sa BT i da je njemu i platio sve što su dogovorili, te da se ne smatra u obvezi izvršiti plaćanje po računu koji je ispostavio tužitelj, budući da on nije od tužitelja ništa naručio. Naveo je kako su se razišli u miru, te da je, nakon određenog vremena, zaprimio račun koji je ispostavljen od strane tužitelja, pa kako je smatrao da nije u obvezi plaćanja navedenog računa iz razloga koje je uvodno naveo, navedeni račun vratio tužitelju, a nakon toga je uslijedila ova tužba. Naveo je kako smatra da je predmetna tužba pokušaj tužitelja da na posredan način utječe na gosp. BT, kako bi razriješili neke njihove od ranije nerazriješene odnose. Naveo je kako je, odmah po primitku predmetnog računa, nazvao i BT i rekao mu kako je dobio račun za usluge za koje je smatrao da je platio njemu, a na što mu je BT rekao da su on i zz. tužitelja bili nekada u nekom poslovnom odnosu, te da mu je tužitelj ostao dužan određenu svotu novaca, te mu je rekao da misli da se na taj način on njemu sada osvećuje. Zaključno u iskazu je naveo da od tužitelja nikada nije dobio nikakvu ponudu za materijal, a niti je ikada kontaktirao tužitelja i naručio bilo što od materijala. Naveo je kako mu nije poznato je li materijal koji je naveden na računu dostavljen i ugrađen, ali zna da su radovi na adaptaciji njegova stana završeni, te da je za sav obavljeni posao plaćanje izvršio BT sa kojim je sve i dogovarao.
20. Iskaze saslušanih svjedoka RT i JT sud je ocijenio vjerodostojnim budući su iskazi svjedoka bili jasni, detaljni i logični, a iskazi svjedoka su u konačnici i suglasni, te su u skladu sa ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu.
21. Iskaze svjedoka BT, zakonskog zastupnika tužitelja HT i tuženika ST sud je također ocijenio vjerodostojnim, a sve s obzirom na činjenicu da su i iskazi navedenih svjedoka većim dijelom suglasni, osobito vezano uz odlučne činjenice koje je bilo potrebno utvrditi u ovoj pravnoj stvari.
22. Na ročištu održanom dana 4. studenog 2025., punomoćnik tužitelja je predložio da sud u daljnjem tijeku postupka provede dokaz uvidom u SMS poruke između BT i zakonskog zastupnika tužitelja, te je ustrajao i na dokaznom prijedlogu za saslušanjem svjedoka AT, na okolnost obavljene usluge prijevoza materijala. Sud je tužitelja odbio sa dokaznim prijedlogom za uvidom u SMS poruke iz razloga što je navedeni dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a osim toga sud je ocijenio da se ne radi o dokaznom prijedlogu koji tužitelj nije mogao istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu: ZPP), kao niti o dokaznom prijedlogu bitnom za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, u smislu odredbe čl. 220. st. 1. ZPP- a. Naime, navedeni dokazni prijedlog je bio usmjeren na uvid u SMS poruke između BT i zakonskog zastupnika tužitelja, kojim dokaznim prijedlogom, po ocjeni suda, nije moguće utvrditi odlučnu činjenicu, odnosno postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika budući da se ne radi o razmjeni poruka između tužitelja i tuženika. Sud je također odustao i od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka AT, a sve s obzirom na činjenicu da se svjedok, iako dva puta uredno pozvan radi saslušanja, nije odazvao pozivu suda, a sud je ocijenio da navedeni dokazni prijedlog također nije bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 220. st. 1. ZPP-a.
23. Ocjenom svih provedenih dokaza, primjenjujući odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, a u vezi sa čl. 221. a ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao odlučnu činjenicu u ovoj pravnoj stvari, odnosno nije dokazao da je sa tuženikom bio u poslovnom odnosu, pa je stoga sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku vezano uz plaćanje spornog računa.
24. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/08., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.- dalje u tekstu ZOO) je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
25. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi sa tuženikom bio u poslovnom odnosu, niti da je tuženik od njega naručio materijal koji je naveden na spornom računu. Osim što spisu ne prileži niti jedan materijalni dokaz iz kojega bi bilo moguće utvrditi postojanje bilo kakvog poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika, u vidu narudžbe od strane tuženika ili ponude od strane tužitelja usmjerene prema tuženiku, kao niti dokaz o prihvatu eventualne ponude, neosnovanost postavljenog zahtjeva proizlazi i iz samog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja koji je u svom iskazu, između ostalog naveo, kako je on „stekao dojam da je tuženik osoba koja naručuje materijal“, iako iz samog iskaza proizlazi da je materijal naručio BT. Dakle, čak niti iz iskaza zakonskog zastupnika ne proizlazi da bi tuženik bio osoba koja je od tužitelja bilo što naručila, pa je u tom smislu, a imajući u vidu činjenicu da iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, niti da je postojala bilo kakva suglasnost između parničnih stranaka o bitnim sastojcima ugovora, u konkretnom slučaju u pogledu vrste, količine i cijene isporučenog materijala, sud prihvatio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.
26. Naime, tijekom postupka nije bila sporna činjenica da je firma tužitelja dovezla određenu vrstu materijala na adresu na kojoj je tuženik vršio adaptaciju stana. Navedeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, pa u konačnici i iz iskaza tuženika, međutim niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi tuženik naručio materijal od tužitelja, a niti postoji dokaz da je tuženik preuzeo navedeni materijal. Naprotiv, iz iskaza svjedoka BT, iskaza tuženika, pa u konačnici i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je BT bio osoba koja je sa zakonskim zastupnikom tužitelja dogovarala i vrstu i količinu materijala, te u konačnici isti i naručila, te je stoga sud utvrdio da tuženik nije u obvezi ispuniti predmetnu obvezu prema tužitelju budući da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio sudionikom obveznog odnosa u smislu odredbe čl. 9. ZOO. Kako nije bilo sporno da je isporučeni materijal od strane tužitelja iskorišten za adaptaciju stana tuženika, te kako navedena činjenica ne dokazuje postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika, sud je odbio tužitelja i sa dokaznim prijedlogom za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja i provjere ugrađenih količina materijala.
27. Ocjenjujući provedene dokaze sud je utvrdio da su tuženik i BT bili u poslovnom odnosu vezano uz adaptaciju stana tuženika, te da je tuženik sa BT dogovorio vrstu i cijenu radova koje je potrebno izvršiti, kao i način plaćanja, te da je tuženik u konačnici, po obavljenom poslu od strane BT, istome u cijelosti izvršio plaćanje, sukladno postignutom dogovoru, a što proizlazi iz iskaza svjedoka BT i tuženika, kao i iz potvrde sa lista 19 spisa. Također iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su BT i zakonski zastupnik tužitelja bili u svojevrsnom poslovnom odnosu, međutim niti iz jednog dokaza nije bilo moguće utvrditi da su tuženik i tužitelj bili u poslovnom odnosu, niti da je tuženik od tužitelja naručio materijal za potrebe adaptacije stana.
28. Pored navedenog, suprotno navodima tužitelja, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi niti iz rješenja Grada Osijeka, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu od 8. veljače 2024. (list 25-26 spisa), kojim rješenjem je tužitelju odobreno davanje u zakup 24m2 površine javne namjene na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ispred gradilišta na [adresa], u svrhu odlaganja i držanja građevinskog materijala, budući da sadržaj navedenog rješenja također ne dokazuje postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika.
29. Zaključno, a kako je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao postojanje poslovnog odnosa sa tužiteljem, a time i pasivnu legitimaciju, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, na tužitelju je bio teret dokaza da je sa tuženikom bio u poslovnom odnosu, a koju činjenicu tužitelj tijekom postupka nije dokazao.
30. Slijedom svega navedenoga, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, te je stoga na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju ovoga suda broj Pl-2/2025-2 i odbio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke presude.
31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP- a, te je tužitelj kao stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužan nadoknaditi tuženiku troškove izazvane vođenjem postupka. Sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), tuženiku je kao opravdan trošak priznat trošak sastava prigovora na platni nalog u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim dana 2. rujna 2025., 4. studenog 2025. i 15. siječnja 2026., za svako ročište u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što uvećano za PDV predstavlja trošak od 1.000,00 eura. Tuženiku je kao opravdan trošak priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv platnog naloga u iznosu od 40,55 eura, a što sve zajedno predstavlja ukupno dosuđeni trošak u iznosu od 1.040,55 eura, kao u točki II. izreke presude. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude budući punomoćnik tuženika nije pristupio na ročište za objavu presude.
Osijek, 17. veljače 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
