Poslovni broj: P-749/2025-10

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr. sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužiteljice BSI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika HLB ADRIA SERVICES d.o.o. [adresa], OIB 29430991801, zastupanog po punomoćniku Marku Žuniću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, javno objavivši 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku HLB ADRIA SERVICES d.o.o., OIB: 29430991801 isplatiti tužiteljici BSI, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 1.035,64 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HLB ADRIA SERVICES d.o.o, OIB: 29430991801 da tužiteljici BSI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“.

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR (tristosedamdesetpeteura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 01. ožujka 2024. godine, u svojstvu zakupodavca, s tuženikom kao zakupnikom sklopila ugovor o zakupu dijela poslovnog prostora, a koji se prostor nalazi u Rijeci na adresi [adresa]. Predmetnim ugovorom, tuženik se obvezao plaćati tužiteljici mjesečnu zakupninu u iznosu od 420,00 EUR, kao i režijske troškove, troškove održavanja, komunalne naknade, troškove stambenog osiguranja, stambene pričuve kao i druge troškove vezane za korištenje predmetne nekretnine, obzirom da isti, sukladno ugovornim odredbama, nisu bili uračunati u mjesečnu zakupninu. Tuženik do današnjeg dana nije podmirio navedene troškove:

troškove zakupnine u iznosu od 520,00 EUR

troškove komunalne naknade u iznosu od 298,80 EUR

troškove stambene pričuve u iznosu od 216,84 EUR.

Dakle, ukupno dugovanje tuženika iznosi 1.035,64 EUR. Tužiteljica da je o navedenom dugovanju obavijestila tuženika koji je dopisom od dana 31. siječnja 2025. godine, priznao postojanje dugovanja prema tužiteljici a koja činjenica među strankama ne bi trebala biti sporna. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi (list 47-50 spisa) da nije dao nikakvog povoda tužitelju za tužbu, što da jasno proizlazi iz sljedećeg činjeničnog stanja. Da je nesporno da je dopisom od dana 31.1.2025. godine, tuženik priznao da postoji određeno dugovanje i to po osnovi Ugovora o zakupu dijela poslovnog prostora (dalje u tekstu: Ugovor). Međutim, budući je u tom trenutku postojalo dospjelo novčano potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.000,00 EUR po osnovi naknade vrijednosti prikolice za brodicu, tuženik je izjavio prijeboj u odnosu na novčanu tražbinu po osnovi Ugovora.

Nastavno na izjavljeni prijeboj tuženika, tužitelj da je e-mailom od dana 21.3.2025. godine obavijestio istog da dugovanje sa osnova zakupnine, komunalne naknade i pričuve iznosi 3.746,04 te prihvatio da se navedeni iznos prebije sa naknadom vrijednosti prikolice za brod u iznosu od 2.000,00 EUR-a uz napomenu da je preostala tražbina u novčanom iznosu od 1.764,04 EUR-a.

Tužitelj je gore istaknuti iznos, koji se odnosi na troškove s osnova Ugovora, obračunao bez da je dostavio vjerodostojnu dokumentaciju kojom se dokazuje visina potraživanja. Stoga da je tuženik dopisom od dana 3.4.2025. godine zatražio dostavu vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije iz koje bi tada nedvojbeno proizlazila osnovanost i sama visina navedenih terećenja.

Tužitelj da do trenutka podnošenja tužbe nije tuženiku dostavio zatraženu dokumentaciju niti ga je na bilo koji drugi način obavijestio o daljnjem postupanju u vezi predmetnog potraživanja. Naprotiv, tužitelj da je bez prethodne opomene pokrenuo sudski postupak radi isplate.

Iz tužbenog zahtjeva da je razvidno kako su potraživanja s osnova komunalne naknade, stambenog osiguranja, pričuve i drugih troškova bila znatno niža, odnosno postoji razlika od čak 710,40 EUR u odnosu na iznos koji je tužitelj isticao e-mailom od dana 21.3.2025. godine. Samim time, iz navedenog da je razvidno kako je tuženik u potpunosti opravdano zatražio dostavu vjerodostojne dokumentacije kako bi utvrdio osnovanost i visinu navodnog potraživanja. Također, sukladno Ugovoru, točnije članku 6. istog, režijske troškove, troškove održavanja, troškove komunalne naknade, troškove stambenog osiguranja, stambene pričuve i druge troškove zakupoprimac je dužan podmiriti u vrijeme njihove dosjelosti na temelju računa dobavljača. Uzevši u obzir da tuženiku vjerodostojna dokumentacija nije nikada dostavljena, isti je postupao razumno i u dobroj vjeri, tražeći pojašnjenje prije bilo kakvog drugog očitovanja i postupanja. Tuženik niti u jednom trenutku nije osporio da će platiti potraživanja koja su predmet ovog spora. Unatoč postupanju tužitelja koje nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, tuženik da je, čim je uz tužbu zaprimio ranije zatraženu vjerodostojnu dokumentaciju, uredno podmirio cjelokupni utuženi iznos, a što da dokazuje prilogom. Iz predmetnog jasno proizlazi da tuženik nije dao nikakvog povoda za tužbu te je bio spreman ispuniti svoje dugovanje čim mu se dostavi nužna vjerodostojna dokumentacija.

Uzimajući u obzir sve ovdje navedene činjenice, da jasno proizlazi da tuženik ni u jednom trenutku nije tužitelju dao povoda za tužbu, već je ispunio svoje obveze po osnovi Ugovora čim je zaprimio vjerodostojnu dokumentaciju za predmetne obveze, a predmetna dokumentacija dostavljena je tuženiku tek kao prilog uz tužbu. Slijedom navedenog, tuženik zahtijeva da mu tužitelj naknadi prouzročene parnične troškove, te predlaže sudu donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev.

3. U podnesku od dana 27.10.2025. (list 63- spisa) tužitelj navodi da je tuženik dana 2. lipnja 2025. udovoljio tužbenom zahtjevu i podmirio tražbinu tužiteljice, slijedom čega tužiteljica u cijelosti povlači tužbu. S obzirom da je tužbenom zahtjevu udovoljeno nakon podnošenja tužbe odnosno pokretanja ovog postupka, tužiteljica potražuje od tuženika troškove parničnog postupka.

4. Na ročištu dana 12.11.2025. (list 65-66 spisa) tužitelj je naveo da ustraje kod navoda iz podneska odnosno da povlači tužbu te potražuje trošak postupka.

4.1. Na istom ročištu tuženik je naveo da se protivi povlačenju tužbe. Ponavlja da nije dao povod tužbi te potražuje trošak postupka.

5. Odredbom čl. 193. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08. - Isp., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje ZPP) propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je st.2. istoga članka propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

Kako međutim tuženik, koji se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, nije dao pristanak na povlačenje tužbe valjao je o tužbenom zahtjevu odlučiti meritornom odlukom.

6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to dopis od dana 31.1.2025., zk. ul. [broj ZK uloška], Ugovor o zakupu dijela poslovnog prostora od 1. ožujka 2024., naloge za plaćanja pričuve, specifikaciju dugovanja, naloge za plaćanje komunalne naknade i naknade za uređenje voda, e-mail od 21. ožujka 2025. upućen od strane punomoćnika tužitelja punomoćniku tuženika, dopis – očitovanje od 3. travnja 2025. upućen punomoćniku tužitelja od strane punomoćnika tuženika, te detalje transakcije od 2. lipnja 2025.

7. Predmet tužbenog zahtijeva je potraživanje tužiteljice prema tuženiku po osnovi ugovora o zakupu i to za neplaćenu zakupninu u iznosu od 520,00 eur, troškova komunalne naknade u iznosu od 298,80 eur te troškova stambene pričuve u iznosu od 216,84 eur odnosno ukupno u iznosu od 1.035,64 eur, na koji iznos tužiteljica potražuje zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

8. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Nije sporno da među strankama da su bile u ugovorom odnosu temeljem ugovora o zakupu dijela poslovnog prostora (list 19-21 spisa) kojim ugovorom je tužiteljica kao zakupodavac dala tuženiku kao zakupoprimcu u zakup dio poslovnog prostora koji se nalazi na drugom katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa]. Čl. 5. ugovorena je mjesečna zakupnina u iznosu od 420,00 eur koja se plaća najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec. Čl.6. st.1. je ugovoreno da troškove korištenja poslovnog prostora (režije) plaća zakupoprimac i iznos nije uračunat u mjesečnu zakupninu, dok je st.2. ugovoreno da je režijske troškove, troškove održavanja, troškove komunalne naknade, troškove stambenog osiguranja, stambene pričuve kao i druge troškove vezane za korištenje predmetne nekretnine zakupoprimac dužan podmiriti najkasnije u vrijeme njihove dospjelosti na temelju računa dobavljača, dok je prema stavku 3. zakupoprimac dužan na upit zakupodavca dostaviti dokaze o plaćanju spomenutih troškova.

10. Iz potvrde o plaćanja – detalji transakcije (list 62 spis) proizlazi da je tuženik dana 2. lipnja 2025. uplatio tužiteljici utuženi iznos od 1.035,64 eur, u opisu plaćanja navodi se pričuva od 09/2024 do 02/2025, komunalna naknada od 09/2024 do 02/2025.

11. Iz dopisa od 21. ožujka 2025. (list 575-8 spisa) kojeg je uputio punomoćnik tužiteljice punomoćniku tuženika proizlazi da nakon izjavljenog prijeboja tužiteljica poziva tuženika na uplatu preostalog duga od 1.746,04 eur, koji se odnosi na dug na ime zakupnine, komunalne naknade i pričuve.

12. Iz dopisa od 3. travnja 2025. kojeg je punomoćnik tuženika uputio punomoćniku tužiteljice (list 60-61 spisa) proizlazi da istim tuženik od tužiteljice traži da mu dostavi obračun i pripadajuće priloge koji se odnose na dugovanja po osnovi komunalne naknade i pričuve koje će biti osnova za izračun predmetnog dugovanja, te se nadalje navodi da se do tog trenutka ne priznanje navedeni iznos dugovanja kao vjerodostojan te osporava da su ispunjene pretpostavke za prijeboj.

13. Tužiteljica je tužbu predala sudu dana 25. travnja 2025., a tuženik ju je zaprimio zajedno sa svim prilozima dana 19. svibnja 2025., dok je utuženo potraživanje podmirio dana 2. lipnja 2025. Tužiteljica je nakon toga podneskom od dana 27. listopada 2025. povukla tužbu navodeći da je tuženik dana 2. lipnja 2025. udovoljio tužbenom zahtjevu.

14. Iako se tuženik na ročištu dana 12. studenog 2025. očitovao da ne pristaje na povlačenje tužbe, te da nije dao povoda za tužbu, tužiteljica je ustrajala kod svojih navoda iz podneska kojim povlači tužbu.

15. Kako dakle iz dostavljene dokumentacije proizlazi, a isto niti same stranke ne osporavaju, da je tuženik bio u obvezi temeljem ugovora o zakupu podmiriti tužiteljici utuženi iznos što je i učinio dana 2. lipnja 2025., tužbeni je zahtjev valjalo odbiti budući da potraživanje tužiteljice više ne postoji odnosno da je tuženik isto podmirio, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke.

16. Tužiteljica smatra da joj pripada pravo na trošak parničnog postupka jer je njezinom zahtjevu udovoljeno nakon utuženja. Međutim, prema stavu ovoga suda tužiteljica nema pravo na trošak postupka već to pravo pripada tuženiku. Kako tuženik nije dao pristanak na povlačenje tužbe prilikom donošenja odluke o trošku postupka ne mogu se primijeniti odredbe ZPP-a koje se odnose na troškove u slučaju povlačenja tužbe, već se mora primijeniti odredba čl. 154. st.1. ZPP-a prema kojoj odredbi je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17. Iako je tuženik nakon utuženja podmirio utuženi iznos, te se usprotivio povlačenju tužbe tužiteljica se nije odrekla tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio njezinom zahtjevu, u kojem slučaju bi, temeljem odredbe čl. 158. st.2. ZPP- a imala pravo naknadu troškova od strane tuženika (osim u slučaju da tuženik nije dao povod za tužbu (čl. 157. ZPP-a)). U konkretnom slučaju međutim kada se tuženik usprotivio povlačenju te je tužbeni zahtjev valjao odbiti budući da više ne postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku, tužiteljici ne pripada pravo na trošak postupka već to pravo sukladno citiranoj odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a pripada tuženiku.

18. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu (VPS 1.035,63 eur, nagrada 75 bodova (vrijednost boda je 2,00 eur) odnosno 150,00 eur: tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023), te zastupanja na ročištu dana 12. studenog 2025. (150,00 eur; tbr.9.1.) što ukupno iznosi 300,00 eur odnosno uvećano za PDV (75,00 eur) 375,00 eur.

U Rijeci, 17. veljače 2026.

Sudac

mr. sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.