REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-66/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice UPJ, zbog prekršaja iz čl. 62. toč. 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj: 59/04., 84/11., 81/13.), odlučujući o žalbi tužitelja UP, UPJM i CP, zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-11044/2022 od 19. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana, žalba tužitelja UP, UPJM i CP, te se potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica UPJ je na temelju čl. 161. toč. 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz čl. 62. toč. 2. Zakona o medijima, u vezi čl. 16. istog Zakona, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenici stavlja na teret, na način kako je opisano u činjeničnom opisu optužnog akta, nije prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude oštećenici kao tužitelji su pravodobno, po punomoćnicima podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom ističući da se u konkretnom slučaju radi o pretjeranom pravnom formalizmu od strane prvostupanjskog suda prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, odnosno da ne postoji osnova za donošenja oslobađajuće presude protiv okrivljenice iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, te predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica proglasi krivom ili podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da u konkretnom slučaju ima osnove za oslobađanje okrivljenice od optužbe na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenicu oslobodio od optužbe za predmetno prekršajno djelo i za takvu odluku je dao valjane razloge s kojima se slaže i ovaj sud, jer djelo, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.
7. Naime, okrivljenica je oslobođena od optužbe, kako je istoj optužnim aktom bilo stavljeno na teret da bi:
„dana 02.06. 2022. na ef, kao glavna urednica navedenog portala, dozvolila objavu članka pod naslovom "ŠOKANTAN DOKUMENT"; Sinu ugledne ZG liječnice iz 23r sud odredio zabranu približavanja majci, sestri i zetu, ne smije im slati ni mail ni SMS", u kojem su otkrivena imena i prezimena, adrese prebivališta te fotografije oštećenika kaznenog djela,
dakle da bi bili objavljeni podaci koji su otkrili identitete oštećenika kaznenog djela,
čime bi počinila prekršaj iz čl. 62.st.1.t.2. Zakona o medijima, (Narodne novine 59/04., 84/11., 81/13.), u vezi s čl. 16 istog Zakona“.
8. Takav činjenični opis djela nije potpun te djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj jer u činjeničnom opisu djela, nije navedeno da je okrivljenica dozvolila objavu podataka koji su otkrili identiet svjedoka, oštećenika kaznenog djela, u ovom slučaju oštećenika tužitelja, ali bez njihovog znanja i pristanka, sukladno čl. 16. st. 2. Zakona o medijima, a koji izostanak saznanja svjedoka i oštećenika kaznenog djela odnosno izostanak njihovog pristanka na takvo objavljivanje podataka o njihovom identitetu, je bitno odnosno konstitutivno obilježje predmetnog prekršajnog djela, kako je to valjano obrazloženo u pobijanoj presudi, a ne pretjerano pravno formaliziranje od strane prvostupanjskog suda, na koje neosnovano ukazuju žalitelji.
9. Naime, odredba čl. 62. toč. 2. Zakona o medijima propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 5300,00 eura kaznit za prekršaj fizička osoba glavni urednik koji dozvoli objavu podataka koji mogu otkriti identitet svjedoka ili oštećenika kaznenog djela, suprotno članku 16. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.
10. Odredba čl. 16. st. 2. Zakona medijima, na koju se poziva naprijed citirana kažnjiva odredba Zakona, međutim propisuje da su mediji dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika kaznenih djela i da, bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet.
11. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama Zakona, razvidno je da je za postojanje predmetnog prekršaja nužno potrebno da svjedoci i oštećenici kaznenog djela nemaju saznanje i nisu dali priovolu za objavu podataka koji otkrivaju njihov identitet, što je odlučna činjenica, a time i konstitutivno obilježje ovog prekršajnog djela, jer u protivnom, u slučaju da takvo saznanje odnosno privola svjedoka i oštećenika kaznenog djela postoji, objava podataka koji otkrivaju njihov identitet, sukladno citiranim zakonskim odredbama, nije prekršaj.
12. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice i blanketni propisi kojima su regulirane, moraju biti navedeni u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, opisano djelo po propisu nije prekršaj.
13. Slijedom navedenog, budući da u činjeničnom opisu prekršaja navedenom u optužnom prijedlogu, nedostaje odlučna činjenica tj. da oštećenici kaznenog djela nisu imali saznanje niti su dali privolu za objavu podataka koji otkrivaju njihov identitet, odnosno da su isti podaci objavljeni bez njihovog znanja i privole, što je bitno obilježje djela za koje se okrivljenica optužnim prijedlogom tereti, time djelo kako je činjenično opisano, po propisu nije prekršaj, te je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, suprotno navodima tužitelja, a prema ocjeni ovog suda pravilno primijenio odredbu čl. 161 st. 6. Prekršajnog zakona i okrivljenicu oslobodio od optužbe.
14. Budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom je okrivljenica oslobođena od optužbe, za djelo opisano u izreci, jer djelo za koje se optužuje, kako je opisano, po propisu nisu prekršaj.
15. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 7 (sedam) otpravaka: za spis, okrivljenicu, tužitelje i opunomoćenika tužitelja .
