REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Ovr-2018/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja IEA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car- Pavlic & Poparić j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Davorinu Cmrečki, odvjetniku u [adresa], odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dana 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, posl.br. P-2597/2013-14 od 02. travnja 2014. godine, kao neosnovan.

II.Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, posl.br. P-2597/2013-14 od 02. travnja 2014. godine, kao neosnovan, u dijelu u kojem je prijedlog podnesen iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ) i zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 8. OZ-a, kao neosnovan.

III.Odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim će biti donesena nakon donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-2018/2024 od 17. veljače 2026.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, posl.br. P-2597/2013-14 od 02. travnja 2014. godine, zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 22. svibnja 2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa temeljem podnesene osnove za plaćanje i zahtjeva za izravnu naplatu nedopuštenim, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću, posl.br. P-2597/2013-14 od 02. travnja 2014. godine, osporavajući istu temeljem odredbe čl. 210. st. 2 OZ-a

2. U prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ovršenik ističe prigovor zastare za sva potraživanja, da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, prigovor nepostojanja zakonskih uvjeta za uzdržavanje ovrhovoditelja nakon punoljetnosti ovršenika, te ističe i prigovor ispunjene tražbine pa predlaže da naslovni sud postupi u smislu odredbe čl. 210 st. 2 OZ-a te da nadležni sud sudi na način da usvoji prijedlog ovršenika kao osnovan i predmetni zahtjev za izravnu naplatu, točnije, zatraženu pljenidbu i prijenos da proglasi nedopuštenim, a kojim žalbenim navodima ističe žalbene razloge iz odredbe čl. 50 st. 1 toč. 5, toč. 7, toč. 8., toč. 9 i toč. 11. OZ, a u smislu odredaba čl. 50. i čl. 53. OZ-a.

3. Ovršenik smatra i da bi daljnjom provedbom predmetne ovrhe trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, gdje bi obzirom na njegove teške materijalne prilike, daljnja provedba predmetne ovrhe predstavljala i izvjesno nasilje nad ovršenikom i trećim osobama koje je isti dužan uzdržavati, pa ovršenik ovdje ujedno predlaže da nadležni sud u potpunosti odgodi predmetnu ovrhu i donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a sve u smislu odredbe čl. 210. st. 1 i st. 2 OZ- a.

4. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje koji se očitovao podneskom od 10. lipnja 2024.u kojem navodi kako je ovršenikov prijedlog u cijelosti neosnovan i predlaže sudu da odbije prijedloge ovršenika.

5. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

6. Članak 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta nabrojanih u toč. 1. - 11. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki propisanih 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Ovršenik je podnio nadležnom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, međutim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

8. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, dakle ovršenik mora učiniti barem vjerojatnim da u slučaju uspjeha u restitucijskom postupku od ovrhovoditelja neće moći vratiti novčani iznos koji mu je u postupku izravne naplate prenesen s računa, a što ovršenik nije učinio.

9. U odnosu na navod ovršenika da mu se provedbom ovrhe na novčanim sredstvima nanosi znatna nenadoknadiva šteta, odnosno da mu je provedbom iste ugrožena egzistencija, kako njegova tako i i njegove obitelji, sud ističe da otegotnost postupka izravne naplate na egzistenciju ovršenika nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

10. Ovršenik u svom prijedlogu ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava koja će mu biti zaplijenjena i prenesena u postupku izravne naplate niti ističe vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja, već vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da će provedbom postupka trpiti nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, da provedba ovrhe predstavlja izvjesno nasilje prema njemu kao i osobama koje je dužan uzdržavati, a kojim navodima sadržajno ukazuje da bi provedba postupka izravne naplate bila otegotna za njegovu egzistenciju kao i za egzistenciju njegove obitelji, sud ističe da otegotnost postupka izravne naplate na egzistenciju ovršenika i njegove obitelji nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

11. U postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja, a prisilno se umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe.

12. Zbog navedenog bi uzimanje navedene okolnosti u obzir imalo za posljedicu odgodu svakog postupka prisilnog namirenja, a što nije smisao instituta odgode jer je primjena navedenog instituta iznimka, a ne pravilo u postupku prisilnog namirenja i primjenjuje se samo u iznimnim situacijama kada je, unatoč tome što je tražbina utvrđena ovršnom ispravom, interes ovršenika za odgodu prisilnog namirenja tražbine bitniji od interesa ovrhovoditelja za namirenje njegove tražbine bez odgađanja.

13. Slijedom navedenog, životne i materijalne okolnosti ovršenika nisu od utjecaja na primjenu članka 65. stavak 1. OZ-a, neovisno o njihovoj otegotnosti kao i pijetetu suda prema istima.

14. Podredno, valja istaknuti da čak i u slučaju da je prijedlog za odgodu ovršenika osnovan, sud može odgoditi samo ovršnu radnju prijenosa, ali ne i zaplijene novčanih sredstava ovršenika, pa ovršenik zapljenjenim novčanim sredstvima i dalje ne bi mogao raspolagati.

15. Slijedom navedenog, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, čime nije ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st.1. OZ - a, dok ispunjenje uvjeta propisanog čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ- a nije dostatno za odgodu ovrhe, sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ– a, a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ - a, odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci rješenja.

16. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

17. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a i čl. članka 50. stavak 1. točka 8. OZ-a.

18. Ovršenik u prijedlogu ističe da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

19. Međutim, taj žalbeni razlog odnosi se na situacije u kojima je zakonom propisan prekluzivni rok za pokretanje ovrhe, kao što je ovrha rješenja kojom se po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje ili ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad, a za ovrhu tražbine ovrhovoditelja iz presude nije propisan nikakav rok za pokretanje ovrhe, protekom kojega bi ovrhovoditelj izgubio pravo na ovrhu.

20. Ovršenik niti ne tvrdi da je posebnim zakonom propisano vremensko ograničenje za pokretanje postupka izravne naplate, već smatra da pokretanje navedenog postupka nije dopušteno samim time što je nastupila zastara potraživanja, međutim navedena okolnost ne čini postupak izravne naplate nedopuštenim u smislu članka 50. stavak 1. točka 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

21. Nadalje, odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a propisano je da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom.

22. Da bi bio ostvaren uvjeti iz članka 50. st. 1.toč. 8. OZ-a potrebno je da taj uvjet proizlazi iz ovršne isprave, pa ukoliko isti ne bio bio ispunjen time bi bio ostvaren žalbeni razlog.

23. Ovršenik u svom prijedlogu ističe prigovor nepostojanja zakonskih uvjeta za uzdržavanje ovrhovoditelja nakon punoljetnosti ovrhovoditelja.

24. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o navedenom žalbenom razlogu budući se ovdje ne radi o uvjetu koji je određenom ovršnom ispravom, već je postojanje razloga koje ovršenik navodi, nepostojanje zakonskih uvjeta za uzdržavanje nakon 26. ožujka 2022., dužan ovršenik u utvrditi u parnici u koju je upućen zaključkom.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

26. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točke 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

27. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iznio razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ- a, članka 50. stavak 1. točke 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točke 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga te nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, na temelju članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sudac:

Mirna Jakovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a)

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. spis