Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-61/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223474, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3191/2023-24 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3191/2023-24 od 16. listopada 2025. pod točkom IV. izreke te u dijelu točke VI. kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.345,79 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2025. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 29. studenog 2006., sklopljenog između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja ĐĆ kao korisnika kredita u dijelu kojim je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke (t. I. izreke). Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u čl. 1. i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 29 . studenog 2006., sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (t. II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.001,74 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (t. III. izreke). Nadalje, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐĆ koji glasi: ''Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 613,50 EUR/4.622,39 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

5,93 € od dana 01.11.07.

5,94 € od dana 01.12.07.

5,89 € od dana 01.01.08.

5,93 € od dana 01.02.08.

8,91 € od dana 01.03.08.

8,94 € od dana 01.04.08.

8,59 € od dana 01.05.08.

8,42 € od dana 01.06.08.

8,44 € od dana 01.07.08.

8,17 € od dana 01.08.08.

8,11 € od dana 01.09.08.

8,14 € od dana 01.10.08.

8,73 € od dana 01.11.08.

8,12 € od dana 01.12.08.

8,58 € od dana 01.01.09.

8,54 € od dana 01.02.09.

8,47 € od dana 01.03.09.

8,28 € od dana 01.04.09.

8,15 € od dana 01.05.09.

7,91 € od dana 01.06.09.

7,69 € od dana 01.07.09.

13,06 € od dana 01.08.09.

13,02 € od dana 01.09.09.

12,75 € od dana 01.10.09.

12,48 € od dana 01.11.09.

12,46 € od dana 01.12.09.

12,42 € od dana 01.01.10.

12,39 € od dana 01.02.10.

12,13 € od dana 01.03.10.

12,20 € od dana 01.04.10.

11,91 € od dana 01.05.10.

11,83 € od dana 01.06.10.

12,34 € od dana 01.07.10.

11,94 € od dana 01.08.10.

12,30 € od dana 01.09.10.

11,74 € od dana 01.10.10.

11,26 € od dana 01.11.10.

11,70 € od dana 01.12.10.

11,83 € od dana 01.01.11.

11,28 € od dana 01.02.11.

11,05 € od dana 01.03.11.

10,57 € od dana 01.04.11.

10,36 € od dana 01.05.11.

10,72 € od dana 01.06.11.

10,51 € od dana 01.07.11.

10,86 € od dana 01.08.11.

10,31 € od dana 01.09.11.

9,64 € od dana 01.10.11.

9,32 € od dana 01.11.11.

8,97 € od dana 01.12.11.

8,76 € od dana 01.01.12.

8,57 € od dana 01.02.12.

8,24 € od dana 01.03.12.

7,82 € od dana 01.04.12.

7,52 € od dana 01.05.12.

7,21 € od dana 01.06.12.

6,82 € od dana 01.07.12.

6,48 € od dana 01.08.12.

6,09 € od dana 01.09.12.

5,69 € od dana 01.10.12.

5,40 € od dana 01.11.12.

5,06 € od dana 01.12.12.

4,68 € od dana 01.01.13.

4,24 € od dana 01.02.13.

3,92 € od dana 01.03.13.

3,56 € od dana 01.04.13.

3,16 € od dana 01.05.13.

2,73 € od dana 01.06.13.

2,33 € od dana 01.07.13.

1,96 € od dana 01.08.13.

1,59 € od dana 01.09.13.

5 Poslovni broj: P-3191/2023-24

1,22 € od dana 01.10.13.

0,81 € od dana 01.11.13.

0,40 € od dana 01.12.13.

do 31. prosinca 2007. godine prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.'' (t. IV. izreke). Utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 74,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (t. V. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični u iznosu od 1.345,79 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpn ja te godine, u roku od 15 dana (t. VI. izreke) i točkom VII. odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.900,00 eura.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a ulaže žalbu na odbijajući dio i odluku o parničnom trošku iz svih žalbenih razloga jer je razvidno da je prvostupanjski sud pogriješio prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Tužitelj je stava da je donesena odluka o naknadi parničnog troška nepravilna i protivna zakonu . Sud je točkom IV. izreke presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 613,50 EUR s osnova preplaćene kamate skupa sa zakonskim zateznim kamatama, uz obrazloženje da "ne postoji tražbina tužitelja u iznosu od 73,97 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama" i da je "nakon provedenog financijskog vještačenja" utvrđeno da ne postoji potraživanje za prebijanjem radi tražbine. Sud je počinio pravnu i logičku pogrešku koja se očituje u tome da je istovremeno točkom I. i II. izreke utvrdio ništetnost čl. 2., čl. 1. i čl. 6. Ugovora o kreditu (redovna kamatna stopa i valutna klauzula u CHF), a točkom IV. izreke odbio zahtjev za isplatu preplaćene kamate. Ova dva stajališta su međusobno isključiva i kontradiktorna po mišljenju tužitelja, koji osporava i odluku suda vezanu na prigovor tuženika radi prijeboja. Sud je točkom VI. izreke dosudio žalitelju parnične troškove u iznosu od 1.345,79 EUR, ali žalitelj smatra da je ova odluka nepravilna i da krši načelo pravičnosti pri odlučivanju o parničnim troškovima. Žalitelj je postavio ukupno 4 tužbena zahtjeva, a uspio sa 3 tužbena zahtjeva (2 deklaratorna i 1 kondemnatorni), pa tužitelj predlaže da tuženik nadoknadi sve troškove. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti i u potpunosti usvojiti zahtjev tužitelja, a podredno ukinuti i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, jer stajališta suda nisu međusobno isključiva i kontradiktorna, a presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati, kao što nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je predmet spora zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu i za isplatu preplaćenih iznosa s osnova razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF

- da je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, dok je u pogledu istaknutog prigovora radi prebijanja utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja

- da nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207968577, 29. studenog 2006. na iznos 15.146,60 CHF

- da je sporno je li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost

- da je sporna i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak

- da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pa je sud vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda

- da je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja

- da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim i spram tuženika pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu

- da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i VSRH u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.)

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima protekao 14. lipnja 2019.

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. svibnja 2023., pa je djelomično osnovan istaknuti prigovor zastare, a u odnosu na zahtjev za isplatu uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi

- da je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 613,50 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a

- da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže utvrditi dijelove odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu ništetnima , te je odlučeno kao u točki I. i II. izreke pobijane presude

- da je tužbeni zahtjev radi isplate uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odbijen kao neosnovan, ali da tužitelj ima pravni interes da se odluči i o njegovom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu

- da je utvrđeno da tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji

- da sud je odbio zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 613,50 EUR, a na ime preplate uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je odlučujući o prigovoru zastare restitucijskog zahtjeva kojeg je tužena istakla tijekom postupka, utvrdio da je u odnosu na taj zahtjev nastupila zastara te taj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev - 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

8. Tako u slučaju restitucijskog zahtjeva u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zastara počinje teći donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 14. lipnja 2014., a nastupila je 14. lipnja 2019.

9. Kako je tužitelj u ovome predmetu podnio tužbu 3. svibnja 2023., to je u tome dijelu njegov tužbeni zahtjev u zastari.

10. Imajući u vidu navedeno, pravilno je sud prvoga stupnja presudio kao u točki IV. izreke presude, a nije osnovan žalbeni navod da je odluka zbog toga proturječna sama sebi, jer tužitelj ima pravni interes da se odluči i o njegovom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe, što nije povezano s njegovim pravom na isplatu, ako je nastupila zastara, a što je ovdje nesporno slučaj.

11. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP).

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela u sporu te je zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, ovdje tužitelja, oduzeo postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, ovdje tuženika te je u konačnici tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici pri čemu je pravilno vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP), stoga su žalbeni navodi tužitelja o pogrešnom načinu izračuna postotka uspjeha tužitelja u parnici neosnovani.

13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci (točka I. izreke) ove drugostupanjske presude.

14. U preostalom, a nepobijanom dijelu (točke I., II., III., V., VI. do iznosa od 1.345,79 EUR, te u t. VII. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

15. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke), kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina