Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
Pn-507/2020-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3 OIB:55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o. Split, R.Boškovića 22, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. veljače 2026. u nazočnosti stranaka ali u izočnosti umješača na strani tuženika, pozivom na odredbu čl.355 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete iznos od 3.888,59 € :
- od toga za osobni automobil iznos od 3.745,93 €, sa zateznim kamatama počev od 25.11.2018. pa do isplate,
- od toga za troškove liječenja iznos od 36,50 €, sa zateznim kamatama počev od 20.12.2019. pa do isplate,
- od toga za troškove liječenja iznos od 26,54 €, sa zateznim kamatama počev od 17.02.2020. pa do isplate,
- od toga za troškove liječenja iznos od 39,81 €, sa zateznim kamatama počev od 09.06.2020. pa do isplate i
- za troškove odvoza vozila s mjesta prometne nezgode iznos od 39,81 €, sa zateznim kamatama počev od 26.11.2018. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova neimovinske štete za pretrpljene ozljede i pretrpljeni strah ukupna iznos od 1.042,74 € s zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Za više zatraženi iznos glavnice u iznosu od 2.474,42 € zahtjev se tužitelja odbija.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.047,89 € uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ustao pred ovim sudom tužbom dana 28. listopada 2020. u kojoj je naveo da se 25. studenog 2018. dogodila prometna nezgoda oko 18,50 sati i to u mjestu Seget Donji, na kolniku državne ceste D8 na 58 km + 100 m u kojoj je oštećeno vozilo u njegovom vlasništvu. Do prometne nezgode da je došlo na način da se ispred tužitelja nalazilo veće i manje kamenje i to na kolniku državne ceste pa je nakon udara u kamen automobil nastavio nekontrolirano kretanje po cesti. Pri tome je automobil nastradao jednako kao i sami tužitelj koji je zadobio fizičke ozljede i to istegnuće vratnih mišića i vratne kralježnice. Naveo je nadalje da se obratio tuženiku sa zahtjevom na naknadu imovinske i neimovinske štete ali da ga je tuženik sa zahtjevom odbio jer da nema pravne osnove za naknadom štete. Tužitelj je predložio da sud provede postupak i nakon toga obveže tuženika na plaćanje imovinske štete u ukupnom iznosu od 31.800,00 kuna (od čega za osobni automobil iznos od 26.500,00 kuna, za troškove liječenja iznos od 5.000,00 kuna i za troškove odvoza vozila s mjesta nezgode iznos od 300,00 kuna) sve sa zakonskim kamatama te dodatno na plaćanje neimovinske štete za pretrpljene ozljede i strah u iznosu od 26.500,00 kuna zajedno sa kamatama.
Zatražena je i nadoknada parničnog troška.
1.1. Tužitelj je prvo podneskom od 4. travnja 2024. uredio tužbeno traženje iz razloga što je izmijenjena službena valuta u RH tako da je zatražene iznose iz kuna preračunao u eurske iznose. Ujedno je tim podneskom tužitelj izvijestio sud da je u međuvremenu tužitelj sklopio brak pa umjesto ČĆ sada ime tužitelja glasi KĆ. Nakon toga je tužitelj podneskom od 6. svibnja 2025. i nakon provedenog dokaza uzimanjem nalaza i mišljenja vještaka prometne struke uredio tužbeno traženje u pogledu imovinske štete na način da je zatražio da mu se ista isplati u ukupnom iznosu od 3.888,59 €. U preostalom dijelu zahtjev nije diran.
2. Odgovarajući na tužbu tuženik je naveo da poriče osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije na strani ovog tuženika. To iz razloga što se nezgoda dogodila na dionici državne ceste D-8 u Općini Seget Donji, u naseljenom mjestu, čime bi sukladno odredbi čl.27 Zakona o cestama pasivno legitimirana bila jedinica lokalne samouprave s obzirom da ista ima obvezu održavati (čistiti) javne ceste koje prolaze kroz područje jedinice lokalne samouprave. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta osim čišćenja snijega. Također je tuženik naveo da je pri tome bitno jedino postojanje prometnog znaka "naseljeno mjesto". Podredno je tuženik naveo da tuženik ne bi odgovarao po načelu objektivne odgovornosti za nastalu štetu već po kriterijima krivnje, odnosno da postoji jedan vremenski interval u kojem se potpuno isključuje odgovornost subjekata koji gospodare cestama, a to bi bilo vrijeme od nastanka elementarne ili druge nepogode na cesti do trenutka kada cesta i ophodarska služba mogu objektivno intervenirati i poduzeti odgovarajuće mjere. Tužitelj je upravljao noćnim uvjetima vožnje, po mokrom kolniku, a o mogućnosti pada kamenja upozoravala ga je prometna signalizacija.
2.1. Na prijedlog tuženika o postojanju ovog postupka obaviještene su Županijske ceste Split d.o.o., koje su odgovorile podneskom od 12. siječnja 2024. na način da su pristali stupiti u parnicu na strani tuženika uz tvrdnju da su u cijelosti izvršili svoju ugovornu obvezu prema tuženiku jer je cesta obiđena sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta te nema nikakvog doprinosa u nastanku štetnog događaja.
3. U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja, račun broj 053534, račun broj 053505, račun broj 531/ORDIN1/2, račun broj 053533, račun broj 236/P1-1, zahtjev za naknadu štete što ga je tužitelj uputio tuženiku kao i odgovor tuženika na odštetni zahtjev, zapisnik o očevidu sačinjen po PP Trogir, PU SD, prijavu i zahtjev za naknadu štete, kopiju prometne dozvole, kopiju vozačke dozvole, izvid štete broj 181899900190, crno bijele fotografije vozila, potvrdu PP Trogir kao i zapisnik o alkoholiziranosti, policu broj [broj police], ophodarski dnevnik od 25. studenog 2018., putni radni list za teretno motorno vozilo Županijskih cesta Split d.d. broj 104999, očitovanje Nadcestarije Kaštela-Trogir od 3. siječnja 2024. i fotografije s lica mjesta, spis nesreće koja se dogodila 25. studenog 2018. dostavljen od PP Trogir PU SD 11. srpnja 2014. U postupku su također provedeni dokazi pribavom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, Marina Žunića, saslušanjem svjedoka JĆ, OĆ, BĆ, GĆ te IĆ, saslušanjem tužiteljice, KĆ te su uzeti nalazi i mišljenja sudskih vještaka med. struke i baš neurokirurga TĆ i psihijatra Nikole Sikirice.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Tužitelj je popisao parnični trošak.
6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi svekoliku (i neimovinsku i imovinsku) štetu koja mu je prouzročena u događaju od 25. studenog 2018.
7. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a pravo osobnosti određena su i opisana odredbom čl.19 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, nadalje u tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl.19 st.1 ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a isti ZOO u odredbi čl.1045 st.1 ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
7.1. Odredbom čl.1100 st.1 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
7.3. Također je odredbom čl.1085 st.1 ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2 propisano da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st.3 istog članka, u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. St.4 čl.1085 ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštećeniku dosuditi ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
7.4. Odredbom čl.1095 st.1 ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje je dužan nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebe troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
7.5. Čl.1086 ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
8. U odnosu na osnov zahtjeva i u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije valja prije svega istaći da ni jedan od prigovora nije osnovan. Ponajprije što se tiče promašene pasivne legitimacije, a kojeg je tuženik istakao navodeći da ne bi bio odgovoran za naknadu štete jer se prometna nezgoda dogodila u naseljenom mjestu, pa bi za to bila pasivno legitimirana jedinica lokalne samouprave, valja kazati kako taj prigovor nije osnovna iz razloga što je tijekom postupka sud utvrdio i to pregledom cjelokupnog spisa PP Trogir PU SD, ali i kroz saslušanje svjedoka i stranke da se u konkretnom slučaju događaj zbio na državnoj cesti D-8 i to na 58 km + 100 m, debelo izvan naseljenog mjesta. Naime, Zakon o sigurnosti prometa na cestama naselje definira kao prostor na kojem su redovi ili skupine zgrada s jedne ili s obje strane ceste, dajući mu izgled ulice, a granice su označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta. Doista bi kod takvog opisa mjesta događaja, pasivna legitimacija bila na jedinici lokalne samouprave. Međutim, kao što je već naprijed navedeno, ovaj događaj se nije zbio u naseljenom mjestu, već izvan njega, što praktički potvrđuje i umješač na strani tuženika kada u svome podnesku pravne osobe, 12. siječnja 2024. navodi da je u cijelosti izvršio ugovornu obvezu prema tuženiku te je cestu obišao sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta pri čemu je dobiveno očitovanje Nadcestarije Kaštela-Trogir, predao ophodarski dnevnik i putni radni list ophodarskog vozila. Upravo u ophodarskom dnevniku kojeg je umješač na strani tuženika ispunio za svog nalogodavca, tuženika, opisano je mjesto događaja. O mjestu događaja dalje su ovaj sud izvijestili saslušani svjedoci pa je tako svjedok JĆ u svome iskazu od 8. travnja 2024. izrijekom kazao da se događaj zbio na mjestu gdje uopće nema kuća, gdje se nalazi usjek, gdje se vrlo često dešavaju odroni, a on da to zna jer vrlo često prolazi ovom dionicom kada ide na selo, mogao bi reći na tjednom bazi. Unatoč učestalim odronima nadležne službe ne čine ništa, ne postavljaju nikakve zaštitne mrežice ili druge vrste zapreka, a kako bi cestu učinile sigurnom za prometovanje. Mjesto gdje se dogodio nesretni slučaj predstavlja cestu gdje je s jedne strane taj usjek, a s druge strane provalija. Identično je potvrdio i svjedok OĆ. Na prijedlog tuženika saslušan je svjedok MĆ, potpisnik ophodarskog dnevnika, koji je na ročištu za glavnu raspravu od 20. svibnja 2024. definitivno kao odgovorna osoba potvrdio da se sporni događaj zbio na dionici ceste izvan naseljenog mjesta. Također je MĆ kazao da na tome mjestu postoji litica, a jedan dio ceste da je zaštićen metalnom mrežicom. Na litici mrežice nema. Ovom dionicom prolazi počesto i dešava se da prilikom prolaska uoče odron i odmah ga uklone. Potvrdio je da je sada zaštićen i ostatak spomenute litice na način da je stavljena željezna mrežica i opasnost od odrona više ne postoji. Kazao je da je u smjera kretanja tužitelja bio postavljen prometni znak "kamenje pada". Sve navedeno u svome iskazu potvrdio je i tužitelj KĆ u odnosu na samo mjesto događaja. Konačno je svoj iskaz dao i IĆ, a koji je na ročištu za glavnu raspravu 12. rujna 2024. potvrdio da se u konkretnom slučaju radilo o licu mjesta gdje se zbio udes i to, nenaseljenom mjestu, gdje se s jedne strane ceste nalazi usjek, a s druge strane kamenje poprilične visine. Potvrdio je da je njegova zadaća ophodariti ovom dionicom i ukoliko primijeti da postoji opasnost od urušavanja kamenja da o tome mora obavijestiti neposredno nadređenog, koji poduzima daljnje korake. Tada se postavlja i privremena prometna signalizacija.
8.1. Iz svega naprijed navedenog jasno je razvidno da je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji neosnovan jer se predmetna prometna nezgoda dogodila na državnoj cesti D-8 i to u nenaseljenom mjestu.
8.2. Što se pak tiče osnove odgovornosti sud smatra da je tužitelj dokazao da je tuženik odgovoran za stanje na kolniku ceste na kojoj se dogodio prometni udes, nalijetanje na odronjeno kamenje, koji kolnik ceste je tuženik dužan održavati urednim. Tužitelj nikako, vozeći se državnom cestom, ne očekuje i ne može očekivati da će se na istom tom kolniku zateći kamenje kojemu tu nije mjestu. Iz iskaza saslušanih svjedoka i same tužiteljice, a poglavito se time misli na svjedoka JĆ, pa djelomično i na svjedoka MĆ, proizlazi da je okoliš ove državne ceste i od ranije bio suspektan, dešavali su se odroni koje je tuženik otklanjao i cestu čistio preko svojih nalogoprimaca ne rješavajući trajno problem koji na toj dionici postoji. Prema samom kazivanju svjedoka MĆ, nakon, između ostalog i ovog događaja, tuženik je napravio napor i na spornoj dionici pričvrstio čelične mrežice. Doista nije bilo potrebe da tuženik odlaže postavljanje mrežica na suspektno područje gdje se povremeno dešavalo odranjanje kamenja na kolnik ceste jer je odlaganje poduzimanja takve radnje dovelo do situacije da se na kolnik ceste odroni kamenje na koje je na žalost, kritične prigode, 25. studenog 2018. naletio tužitelj i doživio prometnu nezgodu.
9. Dakle, kada je sud zauzeo motrište da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za nastanak štete tužiteljice na okolnost utvrđivanja štete proveden je dokaz uzimanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Marina Žunića, koji je isto predao ovome sudu 13. siječnja 2025. Vještak je, naime, ju svome nalazu i mišljenju utvrdio da na navedenoj dionici ceste, u usjeku pokos nije bio osiguran zaštitnom mrežicom za sprečavanje odrona kamenja. Nestabilno kamenje i odroni zemlje na pokosima usjeka, zasjeka koji pokazuju tendenciju odvajanja ili klizanja moraju se skidati s pokosa kada se pojava uoči, a pokosi se održavaju tako da se osigura propisani nagib i oblik i pokrivaju se zaštitnom mrežom na mjestima gdje su oni nestabilniji. Cesta kao osnova na kojoj se odvija promet mora se projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da se osigura sigurno i neometano odvijanje prometa. Konačno je vještak kazao, analizirajući tržišnu vrijednost neoštećenog vozila prema realnim cijenama da bi visina štete na predmetnom vozilu iznosila 3.745,93 € 9.1. Tužitelj je zatražio naknadu neimovinske štete i to prvenstveno na štetu na vozilu akceptirajući u cijelosti, u podnesku od 6. svibnja 2025., nalaz i mišljenja vještaka Žunića i to u iznosu od 3.745,93 € pri čemu je sud u cijelosti prihvatio ovaj zahtjev, jer, kao što je već kazano, tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi, a tuženik koji je imao primjedbi nakon dopunskog saslušanja Marina Žunića na ročištu za glavnu raspravu, 30. listopada 2025., nije imao daljnjih prijedloga i prigovora na njegov nalaz i mišljenje pa je za zaključiti je i on akceptirao nalaz i mišljenje Marina Žunića. Vještak je naime, u svojoj dopuni nalaza i mišljenja tj. očitovanja na prigovore tuženika kazao da se nezgoda dogodila na ravnom potezu, pravcu preko 100 m, da se u konkretnom slučaju radilo o noćnoj vožnji po oblačnom i kišovitom vremenom, pa je primjerena brzina u noćnoj vožnji nešto manja od brzine ograničene prometnim znakom, a i ona bi opet bila uvjetovana brzinom prometnog toka. Kako se prometna nezgoda dogodila na otvorenoj cesti, a promet nije gust i nema pješaka, to je brzina od propisanih 80 km/h bila primjerena brzina. Konačno je vještak kazao da se iskaz tužitelja u onome dijelu kada kaže da je odjednom ispred njega pao veliki kamen na koji je nasjeo, tužitelj reagiranjem na kočnicu i kočenjem u trenutku kada je istoga vidio tehnički nije mogao zaustaviti vozilo bez obzira da se kretao i brzinom od 50-70 km/h. Slijedom svega navedenog tužitelju je bilo opravdano dosuditi potpuni opseg štete na vozilu kojeg je vještak Žunić utvrdio.
9.2. Imovinsku štetu tužitelju predstavljaju i troškovi liječenja koje je tužitelj dokazao dostavom računa. Kazano je već ranije da u slučaju naknade neimovinske i imovinske štete oštećenu osobu svakako pristoji pravo zatražiti i štetu koja mu je nastala kroz troškove liječenja. Tužitelj je dostavio račune Doma zdravlja od 20. prosinca 2019., 17. veljače 2020. u iznosima od po 25,00 kuna, 250,00 kuna i 200,00 kuna. Kako je ta šteta dokazana računima to je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen i u odnosu na stvarno nastale troškove liječenja zajedno sa pripadajućom kamatom od nastanka ove imovinske štete koja se dokazuje računima na navedene dane 20. prosinca 2019. (25,00 kuna i 250,00 kuna) te 17. veljače 2020. (200,00 kuna). Navedeni iznosi koji su u to vrijeme plaćeni, u to vrijeme službenoj valuti u RH, kuna, preračunati su u sadašnju službenu valutu u RH, €.
9.3. Prednjoj imovinskoj šteti treba svakako dodati i štetu koju je tužitelj imao za prijevoz oštećenog vozila što je također dokazao dostavom računa [obrt], obrta za prijevoz i vuču vozila u iznosu od 300,00 kuna. Kada se navedeni iznos preračuna u sada službenu valutu u RH dobije se iznos od 39,81 €.
9.4. Slijedom svega naprijed navedenog u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja spram utužene imovinske štete i to u ukupnom iznosu od 3.888,59 €, što predstavlja zbir iznosa štete na vozilu od 3.745,93 €, štete za troškove liječenja u iznosima od 36,50 €, 26,54 € i 39,81 €. I konačno, za trošak odvoza vozila s mjesta prometne nezgode u iznos od 39,81 €. Na svaki dosuđeni iznos tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata sukladno ranije citiranoj zakonskoj odredbi, dakle, od nastanka štete pa do konačne isplate.
10. Tužitelj je u tužbi zatražio i naknadu neimovinske štete, visinu koje je sud utvrdio uzimanjem vještačkih nalaza i mišljenja neurokirurga TĆ i psihijatra Sikirice. Ovi vještaci su kazali i to, neurokirurg TĆ, da je tužitelj, a što je jasno vidljivo iz med. dokumentacije pretrpio štetu kao vozač osobnog vozila 26. studenog 2018. kada mu je ordiniran sigurnosni okovratnik. Pet dana nakon prometne nezgode nije odrađivao fizikalnu terapiju i tada navodi blaže bolove u vratu. Tada kreće fizikalna terapija. Prema motrištu vještaka TĆ, tužitelj je trpio lake bolove u trajanju od 3 tjedna i bio je umanjeno životno aktivan, privremeno u visini od 3%. Vještak psihijatar Sikirica kazao je pak da je sasvim razumljivo da tužitelj trpi određene neugodne reakcije zbog samog događaja i opisanih zdravstvenih poteškoća. Tužitelj je trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 sata, na koji se nastavio strah umjerenog intenziteta u trajanju od 5-7 dana i konačno sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 4 tjedna. Prednjem valja pribrojiti i opis događaja kao i doživljaja prometne nezgode kojeg je tužitelj dao na ročištu za glavnu raspravu 3. srpnja 2024. Tužitelj je kazao da je kritične prigode uredno vozio svojom trakom, nema prometnih kazni i nikada ne divlja ulicom. Kada se odjednom ispred njega desio veliki kamen na kojeg je nasjeo da je doslovno čupao volan, jer je vozilo počelo plesati po cesti i to onoj cesti koja s jednog ruba ima ogromnu provaliju. Stoga se posebno prepao da će upasti u provaliju, ako se ne uspije zaustaviti. Šokiran je bio doživljenim. Bio je u stanju potpunog šoka i očito nesuvisao u trenutku kada je zatražio pomoć bliske osobe jer ga je bliska osoba jedva pronašla. Dakle, definitivno da može kazati da ono što je najupečatljivije iz ove nezgode je proživljeni strašni strah koji se dosta dugo vukao. Tužitelj je spomenuo i mučnine i glavobolje, navodeći da je navedeno zdravstveno stanje dodatno bilo opterećeno time da je u konkretnom periodu radio u ugostiteljstvu i nije si mogao priuštiti bolovanje.
10.1. Polazeći od Orijentacijskih kriterija VSRH te nalaza i mišljenja vještaka sud je motrišta da je tužitelju bilo opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu po kriteriju bolova u iznosu od 292,74 € (tri tjedna lakih bolova). Također je tužitelju bilo opravdano dosuditi i iznos od 250,00 € na ime pravične novčane naknade za privremeno umanjenje životne aktivnosti od 3% upravo obzirom na činjenicu i okolnosti pod kojima se ova prometna nezgoda dogodila. Naime, ovaj oblik štete u pravilu je trajnog karaktera, no međutim, ovaj sud smatra da se tužitelju može dosuditi novčana naknada i kada je smanjenje životne aktivnosti privremeno, kao u konkretnom slučaju jer je strah doista bio jakog intenziteta i dužeg trajanja, a same okolnosti pod kojima se događaj zbio, vožnja u noćnim uvjetima, kišici, i činjenici da je s jedne strane provalija u koju se tužitelj mogao survati, za slučaj da ga zaštitna ograda nije spriječila, dodatno je dovelo do traumatiziranosti nastalim događajem gdje se jedno od drugog, strah i doživljaj, ne može razdvojiti, jer bi to upravo bile ove posebne okolnosti o kojima je već rečeno. Konačno je tužitelju trebalo dosuditi i iznos od 500,00 € po kriteriju pretrpljenog straha o kojem je svjedočio vještak psihijatar Nikola Sikirica. Ukupno je, dakle, tužitelju valjalo dosuditi iznos od 1.042,74 € na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u smislu neimovinske štete. Kako je tužitelj zatražio nešto veći iznos ove štete to ga je u odnosu na dosuđeni iznos, za razliku valjalo odbiti, odnosno za razliku od 2.474,42 €. Iako ovaj sud smatra da tužitelja pripada i nešto dulji tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete, za naglasiti je da je tužitelj kamatu na ovu štetu zatražio od presuđenja pa do isplate, a kako je sud vezano tužbenih zahtjevom tužitelja, to je zahtjev u ovom dijelu prihvaćen u cijelosti.
11. Slijedom svega naprijed iznesenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.
13. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154 ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr.7 toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Tužitelju je parnični trošak priznat i to: za sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 8. prosinca 2023., 4. travnja i 11. lipnja 2024. te 15. svibnja 2025. te pristupa i zastupanja na ročištima od 14. prosinca 2023., 02. veljače, 08. travnja, 20. svibnja, 03. srpnja i 12. rujna 2024. te 23. rujna i 30 listopada 2025. i 16. siječnja i 05. veljače 2026. - svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir od 1500 bodova pomnožen je iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda. Dobiveni iznos od 3.000,00 € uvećan je za troškove uplaćenih predujama za provođenje dokaza vještačenjem u iznosu od po 266,00 €, te dva puta po 150,00 € i konačno za iznose sudskih pristojbi na tužbu u visini od 53,08 € i presudu u iznosu od po 53,08 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos parničnog troška od 3.672,16 € koji su, međutim, umanjeni za tužiteljev neuspjeh u parnici, pri čemu je sud vodio računa da je tužitelj u osnovu uspio 100€, a u visini 66,59 €, što u konačnici daje ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 83%. Tako konačno priznati trošak tužitelju prouzročen ovom parnicom i koji iznos će mu platiti tuženik kao stranka koja je postupak izgubila u ukupnom iznosu od 3.047,89 €.
13.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
14. Radi svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
U Splitu, 17. veljače 2026.
S U D A C
Dunja Ljubičić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave iste, u tri primjerka.
DNA: - pun. tužitelja
- tuženiku
- umješaču na strani tuženika
- u spis
