REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Posl.br. P-500/2024-19
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Gea Ledenko odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika 1. ĆE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nives Grgić Bažon, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 22.siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika drugo tuženika, te u odsutnosti uredno pozvanog prvo tuženika, a objavljene dana 17.veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju sklopljen između AE kao darovateljice i ĆE i TE kao daroprimatelja dana 14. prosinca 2010. ovjerenog od strane javnog bilježnika Divne Perković, pod poslovnim brojem OV-6240/10.
Nalaže se tuženicima ĆE i TE predati tužiteljici svoj primjerak Ugovora o darovanju sklopljenog 14.prosinca 2010. ovjerenog od strane javnog bilježnika Divne Perković, pod poslovnim brojem OV-6240/10 u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja presude, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa sve do isplate.“
II Nalaže se tužitelju da drugo tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.553,09 eura sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14.12.2010. sklopila sa tuženicima koji su joj djeca ugovor o darovanju koji je ovjeren koda javnog bilježnika Divna Perković. Predmetnim ugovorom tužiteljica da je tuženicima darovala stanu u [adresa] na adresi [adresa] površine 70,57 m 2.Tvrdi kako predmetni ugovor nikad nije proveden kroz zemljišne knjige pa se tuženici nisu nikad upisali kao vlasnici na predmetnom stanu na koje je kao vlasnik i dalje upisana tužiteljica. U predmetnom stanu da živi tužiteljica , prvotužena da dolazi u stan samo kada je posjećuje a drugotuženk koji aktualno radi u Italiji da vikendom dolazi u stan gdje spava. Ističe kao nakon sklapanja ugovora nikada nije došlo do prave predaje stana jer da je ona i dalje nastavila živjeti u stanu kao i prije ugovora a tuženici da nisu tražili predaju stana u posjed. Smatra da se radi o konsensualnom darovanju bez prave predaje stana jer do predaje posjeda predmetnog stana nikada nije došlo. Stoga smatra da je predmetni ugovor ništetan sukladno čl. 482 ZOO-a . Ugovor da nije niti zaključen u propisanoj formi koja se traži kod izostanka prave predaje stana. Smatra da je ugovor ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke .Ugovor da je pun grešaka i da kao takav nje niti provediv u zemljišnim knjigama . Osim toga traži da joj se predaju primjerci ugovora jer da bi isti mogli biti zloporabljeni što je drugo tuženik već učinio kada je svoju djevojku prijavio na adresu predmetnog stana kao adresu boravišta a on tamo uopće ne živi .Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.
2. Prvo tuženiku u odgovoru na tužbu ne osporava da je sa tužiteljem sklopila ugovor o darovanja za stan u [adresa]. Ne osporava da nikada nije provela predmetni ugovor kroz zemljišne knjige te da je tužitelj i dalje upisan kao vlasnik predmetnog stana. Tvrdi kako nikada nije živjela u tom stanu a drugo tuženika da smo prespava u stanu kada dolazi vikendom u Hrvatsku obzirom da radi u Italiji. Priznaje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i ne potražuje troškove postupka .
Drugo tuženiku u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava zahtjev tužitelja. Drugo tuženik navodi kako mu je tužiteljica majka a prvo tužena sestra. Ne osporava da je sklopljen sporni darovni ugovor koji je ovjeren kod javnog bilježnika Divna Perković. Predmet darovanja da je bio stan u [adresa] na adresi [adresa]. Osporava navode tužitelja da nije posjednika predmetnog stana. Ističe da je u stanu sa tužiteljem i sestrom živio i prije sklapanja predmetnog ugovora te da je predmetni stan bio njihov dom. Prvo tužena da se iz stana iselila kada je sklopila braka i osnovala svoju obitelj . U stanu da je nastavio živjeti sa majkom sve dok se nije oženio i to je jedino razdoblje kada nije živo u stanu ali je i tada svaki dan dolazio u stan da obiđe majku. Po razvodu braka da se preselio ponovno u taj san u kojem živi i danas .Tvrdi da ključeve od stan ima oduvijek kao i od ulaza u zgradu te da tužitelja ne mora pitati da li smije ući u stan i ne niti se mora najavljivati tužitelju. Aktualno da radi u Italiji ali da dolazi kući svaki vikend u stan u kojem živi i danas sa tužiteljem. Posjed stana da ima oduvijek te da na stanu izvršava sve faktiče ovlasti bez posebnog odobrenja ili pitanja tužitelja. Taj posjed da mu je svojevoljno predala upravo tužiteljica i da oduvijek zajedno sa njim koristi predmetni stan u svrhu stanovanja. Navodi da je zajedno sa tužiteljicom i renovirao stan te da je u veljači 2003 podignu kredit kod banke kao bi otplatio stan [adresa] obzirom da je isti otkupljen prema Zakon o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo. Smatra da je on dobio stan u posjed jer izvršava sve faktične ovlasti na stanu pa smatra da zahtjev tužitelja valja odbiti kao neosnovan. Potražuje naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o darovanju na str 5 spisa, pročitan je povjesni vlasnički list, izvršen je uvid u jro za drugo tuženika , pročitan je ugovor o kupoprodaju stana i dokaz o uplati na str 50 spisa, izvršen je uvid u otvoren stavke na str 55 spisa, pročitano je rješenje o nasljeđivanju posl br. O- 148/05 , pročitan je ugovor o kreditu, pročitan je iskaz parničnih stranaka, te svjedoka PE, NE, GE, FE, ĐE .
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Između stranaka nije sporno:
-da su tužiteljica kao darovateljica i tuženici kao daroprimci dana 14.prosinca 2010. sklopili darovni ugovor koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Divne Perković, pod poslovnim brojem OV-6240/10,
-da navedeni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave,
-da po predmetnom ugovoru daroprimci nisu ishodili upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama
6. Između stranaka je sporna pravna valjanost predmetnog ugovora. Tužiteljica tvrdi da je ugovor ništetan budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl.482 ZOO-a što drugo tuženik poriče.
7. Odredbom čl.482.ZOO-a propisano je:
„(1) Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku.
(2) Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.“
8. U bitnom, između stranaka je sporno pitanje da li je u konkretnom slučaju izvršena prava predaja sporne darovane nekretnine stana u [adresa] i to stoga jer ukoliko je prava predaja stvari izvršena propisana forma ugovora ne utječe na njegovo postojanje i pravnu valjanost.
9. Na spornu okolnost (da li ili nije izvršena prava predaja darovane stvari) sud je proveo dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka, a pročitan je i sporni ugovor o darovanju.
10.Tužiteljica u iskazu navodi kako je predmetni stan naslijedila iz svoje pok. majke, da je u stanu s njom živio drug tuženik i prije i nakon smrti njezine majke, da je i prvo tuženica živjela u tom stanu dok se nije udala, drugo tuženik da i sada živi u tom stanu, a prvo tuženica da se iz stana iselila i sada živi sa svojom obitelji. Drugo tuženik se u stan vratio nakon razvoda braka. U iskazu priznaje kao su oba tuženika oduvijek, i prije i nakon sklapanja ugovora, imali ključeve predmetnog stana. Drugo tuženik da danas radi u Italiji, da kući (u predmetni stan) dolazi svaki vikend, da ima ključeve od stana te ključeve ulaznih vrata u zgradu tvrdi da nakon sklapanja ugovora nije bilo prave predaje u posjed stana jer su svi imali ključeve stana, u međuvremenu da je bravu promijenila te da je sinu- drugo tuženiku dala ključ nove brave.
11. Prvo tuženica je u bitnom po pitanju prave predaje iskazivala na način kao i tužiteljica, dakle da su ključeve stana imali i prije i poslije sklapanja ugovora, da su svi (ona tužiteljica i drugo tuženik) živjeli u stanu, da je ona iz stana otišla te da se brat (drugo tuženik) nakon razvoda vratio u stan i otada živi sa tužiteljicom (dolazi vikendom jer radi u Italiji).
12. Glede posjedovanja stana istovjetan iskaz dao je i drugo tuženik.
13. U tom dijelu iskaze stranaka potvrdila je u svom iskazu i unuka tužiteljica PE, GE i susjedi NE i ĐE. U bitnom svi imaju saznanja o toma da su tuženici u vrijeme darovanja i nakon toga imali ključeve stana, da su živjeli u tom stanu i prije i poslije darovanja, a drugo tuženik da i danas živi u tom stanu.
14. Iz iskaza tužiteljice razvidni su razlozi za podnošenje ove tužbe. Tužiteljica tvrdi kako ima želju da se stan nakon njezine smrti proda te da se novac podijeli između tuženika (brata i sestre), no nejasno je kako se u taj kontekst uklapa činjenica da je sa unukom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju.
15. Sud je iskaze stranaka te svjedoka u dijelu u kojem su opisivali način korištenja spornog stana prihvatio. Naknadno premišljanje tužiteljice o izvršenom darovanju nisu razlozi o kojima se ima odlučiti kraj konkretno postavljenog tužbenog zahtjeva. U preostalom dijelu iskazi stranaka i svjedoka nisu od značaja za odluku o glavnoj stvari pa ih sud u tom dijelu nije ni vrednovao.
16.U konkretnom slučaju po ocjeni suda nije ispunjen razlog ništetnosti darovnog ugovora na koji se poziva tužiteljica jer je izvršena realna predaja darovane nekretnine. Naime, prije sklapanja ugovora, u vrijeme njegova sklapanja i nakon toga tuženici su kao daroprimci živjeli u tom stanu i imali su ključeve predmetnog stana, dakle izvršavali su posjedovne ovlasti imanjem faktičke vlasti na darovanoj nekretnini. Odredbom čl.28.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da posjed stvari prestaje kada je stvar propala, kada se izgubila, a nema izgleda će se opet naći , a i kada je posjednik svojom voljom napusti stvar. Po ocjeni suda tuženici kao daroprimci nisu iskazali volju da stvar (stan) napuste jer drugo tuženik stan koristi za stanovanje do dan danas, a prvo tuženica i danas ima ključeve stana i u njega povremeno dolazi u posjet tužitelju.
17. Imajući u vidu sve navedeno sud je tužbeni zahtjev sukladno čl.482 ZOO-a odbio kao neosnovan.
18. Prvo tuženica je podneskom od 11.09.2024. priznala tužbeni zahtjev. No, priznanje zahtjev sud nije prihvatio pozivom na odredbu čl.3.st.3. ZPP-a smatrajući da je priznanje suprotno prisilnom propisu (čl.482 ZOO-a). Naime, u podnesku u kojem priznaje zahtjev govori da u spornom stanu ona i drugo tuženik nisu nikada živjeli, što je posve suprotno onome što je po tom pitanju iskazivala na ročištu 14.05.2025. pa takvo priznaje po mišljenju suda dano u svrhu postizanja boljeg uspjeha u sporu tužitelja koja je upravo sa kćerkom prvo tužene sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju.
19. Drugo tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je drugo tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav odgovora na tužbu, sastav jednog obrazloženog podneska i pristupa na četiri ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 600 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV 25% drugo tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.500,00 eura čemu valja pridodati i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu 53,09 ili sveukupno 1.553,09 eura.
U Puli, 17.veljače 2026.
S u d a c
Mirna Mačešić-Biscuoli
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
- tužitelju po punomoćniku
- prvo tuženiku osobno
- drug tuženiku po punomoćniku
