REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 Zagreb
Posl.br. P-5142/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari 1. tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Milan Rimay, odvj. u Zagrebu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, na temelju odredbi članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991.,91/1992.,112/1999., 2129/2000., 88/2001., 17/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., dalje ZPP), 17. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj 029-50- 2592751, sklopljenog dana 15.12.2004. godine, između tužitelja: EF iz [adresa] i tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, kojom je ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 411,60 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2004. pa do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 240,58 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 02. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 27. kolovoza 2025. podnio tužbu radi utvrđenja i isplate. U tužbi u bitnome navodi da je Dana 15.12.2004. godine, parnične stranke sklopile su potrošački Ugovor o kreditu, broj 029-50-2592751 (dalje: Ugovor) i to tuženik kao kreditor i trgovac, a tužitelj kao korisnik kredita i potrošač. U članku 3. Ugovora određeno je plaćanje jednokratne naknade, u visini 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. U konkretnom slučaju, radi se o ugovoru o potrošačkom kreditiranju jer je tužitelj potrošač. Predmetni Ugovor predstavlja standardizirani, tipski ugovor, koji je tuženik unaprijed sastavio, te se o spornoj odredbi među ugovornim stranama nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik niti prije, a niti u vrijeme sklapanja Ugovora, tužitelja nije informirao o svim relevantnim činjenicama u svezi sporne naknade. Tako tuženik nije tužitelja informirao o tome na što se ta naknada točno odnosi i zašto ista iznosi upravo tih fiksnih (paušalnih) 3,30% od iznosa kredita, kao niti što se tom naknadom točno plaća i zbog čega, te kakva je struktura tih troškova. Također, tužitelju nisu bili uručeni nikakvi drugi akti kojima bi to eventualno bilo regulirano. Na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se radi o odredbi koju je, kako je ranije rečeno, tuženik unaprijed stipulirao u svoj standardizirani obrazac ugovora. Tuženik je, tužitelju nametnuo plaćanje nejasnih, neodređenih i nedefiniranih troškova, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih stranaka i to na štetu tužitelja, kao potrošača pa se takva ugovorna odredba smatra - nepoštenom. Sukladno odredbi članka 87. ZoZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava (ništetna). Ništetna je, stoga, zbog načina kako je ugovorena, odredba članka 3. Ugovora, kojom je određena obveza tužitelja da plati jednokratnu naknadu, u visini od 3,30% od iznosa kredita. Temeljem spomenute, ništetne odredbe, tuženik je u trenutku isplate kredita, dana 17.12.2004. godine, naplatio tužitelju naknadu u iznosu od 3.101,22 KN, što preračunato u danas važeću valutu iznosi 411,60 EUR (3.101,22 : 7,53450 = 411,60). Iz Potvrde tuženika, od 05.06.2025. godine, proizlazi da je sporna naknada naplaćena ustegom iz samog iznosa kredita. To je uzrokovalo i dodatnu neravnotežu u pravima i obvezama, na štetu tužitelja, te time i nepoštenost sporne odredbe, iz razloga što je tužitelj na taj iznos (naknade) plaćao dodatno još i ugovorenu redovnu kamatu, kroz cijelo razdoblje otplate kredita, na što također nije bio upozoren. To znači da je tužitelj, na ime sporne naknade, kada se ista uveća za ugovorenu kamatu, u konačnici platio još i više nego što je ta naknada nominalno iznosila. Obzirom da je tuženik spomenuti iznos naknade naplatio temeljem ništetne odredbe ugovora, dužan je vratiti tužitelju tako naplaćeni novčani iznos, a sve odredbe članka 104. ZOO-a. Tuženik je bio nesavjestan i nepošten stjecatelj jer je spornu ugovornu odredbu, koja je nepoštena i ništetna, sam sastavio i istu nametnuo tužitelju. Stoga je tuženik, temeljem odredbe članka 214. ZOO-a, na iznos koji je neosnovano stekao dužan platiti i zateznu kamatu, tekuću od dana neosnovanog stjecanja pa do isplate. Slijedom navedenog, od tuženika se potražuje iznos od 411,60 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 17.12.2004. godine pa do isplate.
2. Tuženik je rješenjem posl.br. gornji od 26. kolovoza 2025. pozvan u roku od 45 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu. Tužbu i predmetno rješenje zaprimio je 02. rujna 2025.
3. U ostavljenom roku, unatoč primljenim upozorenjima i pouci, tuženik nije odgovorio na tužbu.
4. Analizirajući činjenične navode tužbe sud smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz u tužbi navedenih činjenica (članak 331 b. stavak 1. točka 2. ZPP- a).
5. Nadalje, sud nalazi da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, odnosno s općepoznatim činjenicama (članak 331. b stavak 1. točka 3. ZPP-a).
6. Isto tako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu u ostavljenom roku (članak 331 b. stavak 1. točka 4. ZPP-a).
7. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci i donijeti presudu zbog ogluhe kojom se u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).
8.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (711,60 EUR) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 150,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 187,50 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 EUR. Stoga je tužitelju trebalo priznati trošak u iznosu od 240,58 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).
U Zagrebu 17. veljače 2026.
Sudac:
Borna Pešek
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik
