Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-881/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Santica & Đapić iz Splita, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po OD Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: P- 3648/2022. od 11. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-3648/2022. od 11. studenoga 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: P-3648/2022. od 11. studenoga 2025. utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama od 12. rujna 2008. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora (točka I. izreke).

Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.389,67 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.887,64 EUR-a (točke II. i III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u članku 3. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 12. rujna 2008. te zahtjev za isplatom više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu dana 12. rujna 2008. u iznosu od 60.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a da je namjena kredita stambeni kredit za mlade za rekonstrukciju dva stana u stambeno poslovnom objektu u [adresa], da je rok za povrat kredita trideset godina, a kamatna stopa da iznosi 5,49% godišnje time da je kamatna stopa promjenjiva. Nadalje, je utvrđeno da je tužitelj imao status potrošača, da se o spornom dijelu odredbe članka 3. Ugovora nije pregovaralo, da je Ugovor o kreditu predstavljao unaprijed formulirani standardni ugovor na sadržaj kojeg tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, da su sporne odredbe Ugovora o kreditu nejasne i nerazumljive, nepoštene te stoga i ništetne, da je kamatna stopa tijekom trajanja otplate kredita više puta mijenjana, da je zbog povećanja kamatne stope tužitelj platio više u ukupnom iznosu od 2.389,67 EUR-a, da prigovor zastare tuženika nije osnovan s obzirom da zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost te da je tuženik nepošteni stjecatelj.

8. Prvostupanjski sud se protivno žalbenim navodima radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva nije pozivao na presudu iz kolektivnog spora u smislu da je na njoj temeljio svoju odluku nego je u ovom slučaju ispitivao sve okolnosti vezane za ništetnost pojedinih ugovornih odredbi.

U odnosu na pitanje zastare prvostupanjski sud je pravilno primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, u konkretnom slučaju zastara potraživanja tužitelja nije još ni počela teći, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

9. Prilikom utvrđivanja sporne odredbe ugovora o kreditu pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07.) i to članka 96. do 106. toga Zakona.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba članka 3. Ugovora o kreditu nepoštena te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s obzirom da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, pa je navedena odredba ništetna sukladno odredbi članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba Ugovora tužitelju kao prosječnom potrošaču bila nejasna i nerazumljiva, a u Ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za primjenu kamatne stope niti metoda izračuna tih parametara što sve čini tu ugovornu odredbu suprotnom načelu savjesnosti i poštenja.

Tužitelj je bio u situaciji da ugovor koji je formuliran samo od strane tuženika kao takav ili prihvati ili ne, a da tužitelj nije mogao utjecati na visinu kamatne stope i njezine promjene te da mu nije jasno od čega ovisi promjena kamatne stope proizlazi i iz njegovog iskaza.

Tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama Ugovora pregovaralo tim više što se radilo o unaprijed pripremljenom standardnom i formuliranom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja.

Tužitelju nisu pojašnjeni parametri o čemu ovisi promjena kamatne stope te je promjena iste ovisila isključivo o volji jedne strane odnosno tuženika.

11. Na takav način ugovaranjem spornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane što je suprotno odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) a takva jednostrana ugovorna odredba suprotna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. istoga Zakona jer je neizvjestan iznos kojeg tužitelj ima obvezu vratiti tuženiku te je dovela do neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

12. Strankama je protivno žalbenim navodima bilo dopušteno ugovaranje kamatne stope kao promjenjive ali nije dopušteno to da se samo jednoj strani, ovdje tuženiku dopusti određivanje uvjeta pod kojima će se kamatna stopa mijenjati bez mogućnosti utjecaja druge strane na promjenu te iste kamatne stope.

13. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je sud utvrđivao sve elemente u pogledu poštenosti odnosno nepoštenosti ugovornih odredaba odnosno je li ugovorena kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, je li ste o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, je li odredba nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva, te je li uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što je sve sud analizirao kada je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Prvostupanjski sud je prema tome pravilno spornu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom sukladno odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a posljedica ništetnosti sukladno odredbi članka 323. stavak 1. istoga Zakona je da svaka ugovorna strana vrati drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

Kako je tuženik na temelju takvog ugovora primio iznos od 2.389,67 EUR-a isti je u obvezi i vratiti taj iznos te platiti zateznu kamatu s obzirom da je nesavjestan stjecatelj.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 17. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević