Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-52/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivice Raguž, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Mandić, odvjetniku iz Đakova, protiv I. tuženika PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika JH iz [adresa], br. 116a, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada u ..., .... tuženika OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivki Kemec, odvjetniku iz Đakova, radi utvrđenja prava vlasništva, a odlučujući o žalbama tužitelja i III. tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj: P-308/2021-44 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća od 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužitelja i III. tuženika odbijaju se kao neosnovane te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu broj: P-308/2021-44 od 13. prosinca 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: " Utvrđuje se da je tužitelj ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] ... sa 553 čhv (1989 m2). Tuženici su dužni trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvo trpljenje zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana."

Točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi III. tuženiku OH parnični trošak u iznosu od 746,25 Eura/5.622,62 kuna u roku od 15 dana.

Točkom III. odbijen je kao neosnovan, zahtjev III. tuženika OH za naknadu troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tužitelja HH za naknadu troška postupka u cijelosti.

2. Tužitelj je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - nadalje: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. III. tuženik OH je po punomoćniku, kako iz žalbe proizlazi, žalbu izjavio protiv dijela navedene presude kojom je odbijen dio njegovog zahtjeva za naknadom parničnog troška (dio točke III. izreke) zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te ukinuti pobijanu presudu u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili u pobijanom dijelu preinačiti odluku o parničnom trošku na način da sud usvoji u cijelosti zahtjev III. tuženika za naknadom parničnog troška.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i III. tuženika nisu osnovane.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja i III. tuženika, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe o postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer protivno navodima u žalbi tužitelja prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge obrazlažući neosnovanost tužbenog zahtjeva, a što je doveo u kontekst s provedenim dokazima, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije u posjedu cijele nekretnine za koju u ovom postupku traži da se utvrdi njegovo pravo vlasništva, nego da je posjednik 24/30 točno određenog dijela predmetne nekretnine.

7. S obzirom na takvo utvrđenje stav je prvostupanjskog suda da u situaciji kada tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u cijelosti, a utvrđeno je da bi mu (uz ispunjenje svih pretpostavki) eventualno pripadalo pravo na određeni dio nekretnine, takovom zahtjevu ne može biti udovoljeno jer se ne može tražiti (dakle, niti ostvariti) utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu.

7.1. Osim toga s obzirom da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva u odnosu na cijelu nekretninu, iako je tužitelj posjednik samo njenog određenog dijela, stav je prvostupanjskog suda da se postupak na strani tuženika može dovršiti samo na jednak način u odnosu na sve tuženike (suvlasnike) odnosno da su isti nužni suparničari, a time i jedinstveni u smislu članka 201. ZPP-a.

7.2. Iako je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da je tužitelj posjednik 24/30 dijela predmetne nekretnine (točno određenog dijela), prema stavu prvostupanjskog suda nisu ispunjene niti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u tom dijelu dosjelošću.

7.3. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako u situaciji kada tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na cijeloj nekretnini, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da bi njegov zahtjev bio eventualno osnovan samo na točno određenom realnom dijelu nekretnine, nema mjesta niti djelomičnom udovoljenju tužbenom zahtjevu. Naime, u situaciji stjecanja prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu nekretnine taj dio nekretnine u postavljenom tužbenom zahtjevu treba biti individualiziran odnosno točno označen u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka jer u protivnom takav zahtjev treba odbiti. To iz razloga jer za utvrđenje prava suvlasništva tužitelja u određenom idealnom dijelu nema pravne osnove s obzirom na vlasništvo na određenom realnom dijelu nekretnine što isključuje suvlasništvo na cijeloj nekretnini, a udovoljenjem tužbenom zahtjevu utvrđenjem prava vlasništva tužitelja na određenom realnom dijelu nekretnine sud bi postupio protivno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a prema kojoj sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva i time bi prekoračio tužbeni zahtjev jer bi dosudio nešto drugo od onog što tužitelj traži, čime bi bila počinjena i bitna procesna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

9. Dakle, u konkretnoj pravnoj situaciji u kojoj tužitelj tužbenim zahtjevom traži vlasništvo na cijeloj nekretnini, a ne točno određenom dijelu, takav tužbeni zahtjev nije usklađen sa stvarnim stanjem i ne može se djelomično usvojiti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud takav tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

10. S obzirom na navedeno nije od značaja priznanje činjenica od strane I. tuženika PH kao zakonskog nasljednika pokojnog IH upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, a na što se u žalbi poziva tužitelj.

Naime, kako pravilno navodi prvostupanjski sud tužitelj u ovom sporu tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva u odnosu na cijelu nekretninu iako je posjednik njezina točno određenog djela, pa se stoga postupak na strani tuženika može dovršiti samo na jednak način u odnosu na sve tuženike (suvlasnike) odnosno riječ je o nužnim suparničarima, a time i jedinstvenim u smislu odredbe članka 201. ZPP-a.

10.1. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da s obzirom na nastalu pravnu situaciju kvaliteta suposjeda tužitelja nije bitna za donošenje odluke u ovom postupku.

11. I konačno za odgovoriti je tužitelju da je analizirajući provedene dokaze prvostupanjski sud pravilno poklonio vjeru iskazima III. tuženika jer je isti ne samo suglasan s iskazima njegove supruge i oca nego i materijalnoj dokumentaciji koja se u spisu nalazi (presudi prvostupanjskog suda broj: P-719/05. i Tabularnoj izjavi Republike Hrvatske).

12. Protivno navodima u žalbi III. tuženika pravilno je prvostupanjski sud odlučio o parničnom trošku pozivajući se na odredbu članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

12.1. I prema mišljenju ovoga suda podnesak III. tuženika od 23. studenoga 2022. nije bio nužan za vođenje ovog postupka, pa ga pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije priznao. Naime, III. tuženik je mogao dostaviti sudu zatraženi povijesni zemljišnoknjižni izvadak i bez obrazloženog podneska.

12.2. Pravilno prvostupanjski sud nije priznao III. tuženiku ni zatraženi trošak pristojbe odgovora na tužbu jer III. tuženik nije platio pristojbu na odgovor na tužbu, niti je sukladno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) obveznik plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a obzirom je uspio u postupku.

12.3. I konačno pravilno III. tuženiku nije priznat niti zatraženi PDV od 25% jer iz troškovnika koji je III. tuženik dostavio u spis ne može se zaključiti na što konkretno i na koji iznos III. tuženik zahtijeva isplatu PDV-a.

13. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, pravilno je utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbe tužitelja i III. tuženika primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivica Raguž