REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-243/2019-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja UTI, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupan po opunomoćeniku Dariju Vitliću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika UT [adresa], kbr. 30, (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. ĐT (udata U), [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 3. ET, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 4. LT, [adresa], kbr. 30, (OIB [osobni identifikacijski broj]), svi zastupani po opunomoćeniku Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj, radi predaje u posjed i činidbe, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 30. siječnja 2026., dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima solidarno ukloniti pomoćni objekt sa krovom, ogradni zid i vrtove sa zasađenim voćkama što je sve podignuto na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], u površini od 45 m2, u vlasništvu tužitelja UTI, (OIB [osobni identifikacijski broj]) i što je prikazano slovima A-B-C-D-E-F-A na Skici nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića, dipl. ing geod. iz Imotskog od 16. studenog 2016. godine, a koja skica predstavlja sastavni dio izreke ove presude, pa su tuženi dužni navedeni dio označene nekretnine predati tužitelju u posjed slobodan od svih svojih osoba i stvari, sve to u roku od u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima da plate tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.430,66 EUR (tritisućečetiristotrideseteura i šezdesetšest centi) na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. srpnja 2013. navodi da je isključivi zemljišnoknjižni i stvarni vlasnik nekretnine u [adresa], označene kao čestica zemlje [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], koju nekretninu je skupa sa česticom zemlje [katastarska čestica] stekao u vlasništvo temeljem ugovora o darovanju zaključenog dana 07.lipnja 2002.godine sa svojom majkom ĐTI kao darovateljicom i uknjižbom u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj. Ističe da je tuženik ad/1 na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog sa prodavateljem GT dana 13.ožujka 1998.godine stekao u vlasništvo nekretninu označenu kao čestica zemlje [katastarska čestica] KO [katastarska općina], te je istome Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša – Ispostava Makarska dana 04.travnja 2000.godine izdao građevinsku dozvolu, pod Klasom: UP/I-361-03/99-01/68, Urbroj: 2181-04-05-00-05, kojom mu je odobreno građenje stambeno poslovne zgrade na k. č. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], pa se temeljem te dozvole prijavnim listom Ureda za katastarsko-geodetske poslove Makarska, Klasa: 930-03/00-01/116 od 05.svibnja 2000.godine poništila čestica zemlje [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ukupne površine 500 m2 i od iste formirala čestica zgrade [katastarska čestica] (kuća 316 m2, dvorište 184 m2), koji prijavni list je proveden u zemljišnoj knjizi rješenjem odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, pod brojem Z-663/00, time da je tuženik ad/1 ugovorom o darovanju zaključenim dana 10.kolovoza 2004.godine navedenu nekretninu darovao svojim kćerkama ĐT (kasnije udatoj U), ET i mldb. LT – tuženicama ad/2, ad/3 i ad/4, koji ugovor je proveden u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, pod brojem Z-1669/05. Tužiteljeva nekretnina da je označena kao čestica zemlje [katastarska čestica] te da je graničila s ranijom matičnom česticom zemlje [katastarska čestica] (od koje je formirana čestica zgrade [katastarska čestica]), sve KO [katastarska općina], time da je tužiteljeva nekretnina položena sjeverno u odnosu na česticu zgrade [katastarska čestica], te da su tuženici, iskoristivši činjenicu da tužitelj živi i radi u Njemačkoj, prije nekoliko godina zauzeli dio tužiteljeve čestice zemlje [katastarska čestica] u površini od oko 60 m2, na način da su u jugoistočnom dijelu te čestice zemlje izgradili pomoćni objekt sa krovom površine oko 20 m2, u jugozapadnom dijelu posadili vinovu lozu, smokve i druge voćke, te podigli ogradni zid na udaljenosti od oko tri metra od južne granice čestice zemlje [katastarska čestica] prema sjeveru, na taj način onemogućivši tužitelja u korištenju njegove nekretnine. Prilikom svojih dolazaka iz Njemačke u [adresa], tužitelj da je u više navrata kontaktirao sa tuženikom ad/1, zahtijevajući od istog da vrati njegovo zemljište u prvobitno stanje, ili da mu otkupi čitavu predmetnu česticu zemlje, na što je ovaj govorio da će to učiniti, da će se dogovoriti i slično, ali po tom pitanju nije ništa učinjeno, tako da su tuženici i danas bespravno u posjedu navedenog dijela tužiteljeve nekretnine.

2. Tuženici osporavaju tužbu i predlažu da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. U odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navode da je tuženik ad 1/, kao što se to i navodi u činjeničnim navodima tužbe, kupio 1998. od GT nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 500 m2. U vrijeme kada je tuženik ad 1/ na predmetnoj nekretnini 1998. započeo s radovima na izgradnji obiteljske kuće, isti da je sklopio usmeni ugovor o zamjeni nekretnina s majkom tužitelja ĐTI po kojem ugovoru da je navedenoj dao pravo služnosti puta u korist njene nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a preko dijela svoje nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u širini cca 1,30 m i dužini cca 31 m i to baš preko onog dijela ove svoje nekretnine koji je prikazan na skici terena broj 330/12 i obojan narančastom bojom, dok je majka tužitelja ĐTI dala u vlasništvo i posjed tuženiku ad 1/ sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojem dijelu da je tuženik ad 1/ još 1998.-1999. uz znanje, suglasnost i bez ikakvog protivljenja majke tužitelja ĐTI izgradio pomoćni objekt – kotlovnicu te uredio vrt. Naprijed navedeni ugovor o zamjeni zaključen između tuženika ad 1/ i majke tužitelja da je u cijelosti realiziran pa stoga da isti valjano proizvodi sve pravne učinke ugovora o zamjeni, te da je tuženik ad 1/ temeljem tog ugovora valjano stekao pravo vlasništva spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojem dijelu je kao isključivi stvarni vlasnik i posjednik izgradio naprijed opisani pomoćni objekt i posadio vrt. Naknadno, nakon što je tuženik ad 1/ na spornom dijelu predmetne nekretnine, čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], izgradio pomoćni objekt i uredio vrt, ĐTI da je zaključila ugovor o darovanju sa svojim sinom UTI u kojem ugovoru su kao predmet darovanja navedene čest. zem. [katastarska čestica], i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Međutim, kako je ĐTI temeljem ugovora o zamjeni već ranije 1998. prenijela u vlasništvo i posjed tuženiku ad 1/ predmetni sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na kojem dijelu je ovaj izgradio pomoćni objekt i vrt, a što je u trenutku zaključenja darovnog ugovora od 7. lipnja 2002. bilo poznato i ĐTI i njenom sinu UTI, ovdašnjem tužitelju, to ĐTI nije mogla darovnim ugovorom prenijeti u vlasništvo UTI predmetni sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], jer ista u trenutku zaključenja tog ugovora više nije bila vlasnica predmetnog spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim se traži da tuženici uklone pomoćni objekt s krovom, ogradni zid i vrtove sa zasađenim voćkama sa dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao zk izvatke koji se odnose na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (listovi 3-4 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 520 i 491 k. o. [katastarska općina](listovi 5-6 spisa), darovni ugovor zaključen 7. lipnja 2002. između ĐTI kao darovateljice i tužitelja kao obdarenika (listovi 7-8 spisa), ugovor o prodaji zaključen 13. ožjka 1998. između GT kao prodavatelja i UT kao kupca( listovi 9-10 spisa), rješenje Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša -Ispostava Makarska od 4. travnja 2000. (listovi 13-14 spisa), prijavni list od 5. svibnja 2000., darovni ugovor zaključen 10. kolovoza 2004. između tuženika ad. 1. kao darovatelja i ostalih tuženica kao daroprimateljica (listovi 16-17 spisa), akica premjeravanja (listovi 18-19 spisa), prijepis fotografija koje su priložili tuženici (listovi 36-43 spisa), obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Pericu Puljića (listovi 46-49), pregledan je nalaz i mišljenje predmetnog vještaka kao i dopune istoga, prijepis zapisnika od 6. srpnja 2018. iz predmeta PsP-152/15 (listovi 74-83 spisa) što je uzeto u obzir budući da je ta rasprava održana nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu, saslušan je predmetni vještak na raspravi održanoj 13. veljače 2019. (list 102 spisa), saslušani su svjedoci MT, IT, CT, ĐTI, ETI (listovi 105-107 spisa), saslušan je tužitelj kao i tuženici ad. 1. i 2. (listovi 113-115 spisa), pregledan je spis ovog suda pod posl. br. Z-1669/05 (listovi 120-133 spisa), svjedokinja CT saslušana je još jednom na ročištu 13. svibnja 2025., obavljen je očevid na licu mjesta 24. lipnja 2025. (listovi 173-174).

6. Nesporno je da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali pravna problematika u ovom postupku je pitanje jesu li tuženici suvlasnici navedene čestice te shodno tome jesu li bili ovlašteni na dijelu iste izgraditi pomoćni objekt, zid te uređivati vrt.

7. Pregledom naprijed navedene dokumentacije, utvrđeno je da je 2002. majka tužitelja tužitelju darovala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je 1998. MT prodao tuženiku ad.1. nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 500 m2, da je na temelju prijavnog lista od 2020. formirana čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]( od osnovne čest. zem. [katastarska čestica]), da je tuženik ad.1. 2004. darovao tuženicama ad.

2., 3. i 4. nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], , da je na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] tuženik izgradio pomoćni objekt i "posadio" vrt.

8. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je, kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmeta spora, ustao sa pravom vlasničkom tužbom (članak 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZV) a u članku 162. st. 1. ZV -a je propisano da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

8.1. Iz sadržaja citiranih odredbi koje uređuju vlasničku tužbu - actio negatoria, razvidno je da vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik - posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati od svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničavanje u fizičkom vršenju prava vlasništva i sl. Da bi uspio u svome zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed, dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke nužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

8.2. Slijedom navedene odredbe da bi u postupku ostvario svoje pravo vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršenju njegove ovlasti u pogledu te stvari. Ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari u konkretnom slučaju tuženik na njemu je da i to dokaže.

8.3. Dakle, na tuženiku je bio teret dokaza, odnosno dokazivanje činjenice da je isti kvalificirani posjednik spornog dijela nekretnine položene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te način korištenja tog dijela nekretnine.

9. Prema odredbi članka 9. stavak 1. ZV-a, određeno je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a da dijelovi zemljišta odnosno zgrade nisu dijelovi koji su s njom spojeni samo radi prolazne namjene.

10. Očevidom na licu mjesta, utvrđeno je da se sporni prostor nalazi u [adresa] te da se radi o dijelu čest. zem. [katastarska čestica] na kojem se nalazi dio prizemnog gospodarskog objekta, vrt sa zasađenim jednim stablom smokve i jednim stablom jabuke i betonirani prostor između objekta i vrta.

10.1. Nakon prigovora stranaka, predmetni vještak je 4. srpnja 2018. dostavio dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je jasno označio gdje se nalazi čest. zgr. [katastarska čestica] kao i put i betonsku stazu na čest. zem. [katastarska čestica].

10.2. U drugoj dopuni nalaza i mišljenja od 4. listopada 2018. vještak je prikazao dio puta koji se nalazi na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], a prema kojem nalazu i mišljenju proizlazi da je isti površine 31 m2. Također, prema dostavljenoj skici razvidno je da je širina puta 0,80 cm u jugozapadnom dijelu (točke I-H).

10.3. U trećoj dopuni nalaza i mišljenja, vještak se osvrnuo na prigovore tuženika da je pogrešno prikazao širinu puta na čest. zgr. [katastarska čestica], usporedno s geodetskom podlogom TT prema kojoj širina tog puta prikazana za 1,30 m. Vještak navodi: " Ostajem pri prikazanoj širini navedenog dijela puta jer se moj rad bazira na skici izmjere kojom su formirane č. zem. [katastarska čestica] na kojoj se vidi širina č. zem. [katastarska čestica] od 3,00 m. Budući da je jugoistočna međa č. zem. [katastarska čestica] betonski zid cijelom dužinom to se nanošenjem duljine 3,00 m dobije sjeverozapadna međa č. zem. [katastarska čestica], onako kako sam je prikazao. Što se tiče posebne geodetske podloge Đ, kopija koju ja imam je prilikom kopiranja skalirana tako da mjerilo 1:200 napisano na njoj više ne vrijedi već je mjerilo nepoznato te je u tom obliku nepouzdana. Također je jugoistočna granica č. zem. [katastarska čestica] na podlozi prikazana kao i na mojoj skici (betonski zid) te bi se paralelna linija na udaljenosti 3,00 m morala poklapati s mojim prikazom sjeverozapadne međe č. zem. [katastarska čestica]."

10.4. Vještak Perica Puljić je na raspravi 13. veljače 2019. naveo da se zid prikazan u njegovom nalazu i mišljenju u cijelosti nalazi na čest. zem. [katastarska čestica].

10.5. U skladu s navedenim nalazom i mišljenjem kao i dopunama istog, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev(list 103 spisa), pa su u tom smislu neosnovani navodi tuženika kojima se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

11. Na raspravi održanoj 8. svibnja 2019. saslušani su svjedoci MT, IT, CT, ĐTI i ETI.

11.1. Svjedok MT, prvi rođak tužitelja naveo je da je oko 1990. prodao tuženiku ad.1. nekretninu površine 500 m2, koja da je bila iskolčena. Ističe da objekt koji je tuženik izgradio sa sjeverne strane nije izgrađen na dijelu koji mu je prodao , a da se tužitelj nalazio u inozemstvu dok se taj objekt gradio. Također navodi da je osobno upozorio tužitelja da tuženik ad.1. gradi taj pomoćni objekt, a da mu je ovaj odgovorio da su se njih dvojica pokušali dogovoriti oko toga. S tuženikom da je imao verbalni sukob kada je ovaj " s kućom došao blizu ovog puta od 3 m." Svjedok se nije mogao sjetiti kada je točno tuženik ad.1. počeo graditi sporni objekt.

11.2. Svjedok IT radio je u kući tuženika instalacije "počevši od 1998. i da sam završio 1999., i iza ove velike kuće sa sjeverne strane bila je napravljena mala kuća u kojoj je smještena kotlovnica." Do sporne kuće da je dolazio sa zapadne strane preko malog vrta. Nije se mogao sjetiti je li tuženiku dao račun za obavljene radove. Sjeća se da je mala kuća postojala 1999. kada je završio s radovima.

11.3. Svjedokinja CT, supruga tuženika ad.1. navodi da je sporna kuća napravljena 1998., da im nitko nije smetao dok se gradila, a ogradni betonski zid sa sjeverne strane da je napravljen kada i kuća. S istočne strane njihove kuće da je bilo zemljište kao livada, dakle nije bilo betonirano, a preko tog zemljišta da se u pravcu sjevera moglo proći samo pješice, a put da je napravljen 2003. Poznato joj je da se njezin suprug dogovorio s majkom tužitelja oko zamjene nekretnina, ona da mu je "ispustila zemljište oko 20 m2, a muž je njoj dao našeg vlasništva u vlasništvo za put…" Također joj je poznato da su tužitelj i njezin suprug razgovarali u vezi zemljišta, i da je njezin suprug rekao tužitelju da ako je uzeo više kvadrata, da će mu platit i ili odraditi, da je muž u svezi ovog spora telefonom zvao tužitelja u Njemačku.

11.4. Svjedokinja ĐTI, majka tužitelja, ističe da prije nego li je sinu darovala zemljište nije vodila razgovor s ŽT glede ustupanja zemljišta, a niti je istoga poznavala. Nije vidila tuženika da gradi sporni objekt. Poznato joj je da su se tuženik ad.1. i njezin sin pokušali dogovoriti oko prijepora. ŽT da njezinom sinu nije dao nikakvo zemljište za put do njegove parcele. Kada se dijelila sa sestrama, za zemljište koje je naknadno darovala sinu da je bio ostavljen put širine 3 m između nekretnine tuženika i parcele njezinog nećaka. Tuženika ad.1. da je upoznala nakon što je nekretninu darovala tužitelju, koji je išao na razgovor s ŽT nakon što se vratio iz Njemačke i vidio da je tuženik sagradio pomoćni objekt. Tada da je prvi put vidjela i sporni objekt.

11.5. Svjedokinja ETI, supruga tužitelja, navodi da joj je suprug rekao da je nemoguće da bi njegova majka dala tuženiku ad.1. dio nekrentine na kojoj se nalazi sporni objekt te da je, nakon što je uočio taj objekt, doveo majku da je "suoči" s tuženikom, a koja je osporila navode UT da bi mu dala zemljište. ŽT da je pokušavao postići kompromis s tužiteljem, ali neuspješno budući da već postoji put do njihove nekretnine. Tuženik ad.1. da je napravio betonski zid u produžetku spornog objekta. Pokušaji postizanja kompromisa između tužitelja i tuženika ad.1. da su trajali godinama.

12. Na raspravi održanoj 8. svibnja 2019. saslušani su tužitelj i tuženici ad. 1. i 3.

12.1. Tužitelj navodi da se od 1992. nalazi u Njemačkoj, da tamo radi i povremeno dolazi u [adresa]. S tuženikom da je već bilo nesuglasica prilikom izgradnje "velike" kuće, ali da je to na neki način otklonjeno jer da mu je ovaj obećao da će mu pomoći pri gradnji i lociranju njegove kuće. Nakon što mu je tuženik ad.1. rekao za dogovor između majke tužitelja i njega, na mjesto prijepora da je doveo majku koja da je pobila sve tuženikove tvrdnje. Njegova majka da živi cca 4 km od sporne nekretnine i da je tom prilikom prvi put uopće vidjela tuženika ad.1.

12.2. Tuženik ad.1. ŽT naveo je da, nakon što je kupio zemljište na kojem je izgradio veliku kuću, da je vidio da je uže s jedne strane pa da je tada kontaktirao tužiteljevu majku te da su se dogovorili da joj on da s istočne strane svog zemljišta dio parcele širine cca 1 m, a da ona njemu da sličnu površinu uz sjeverni dio njegove parcele. Sve to da je dogovorio s tužiteljevom majkom telefonskim putem. Tužitelja da je sreo 2004. ili 2005. kada mu je ovaj rekao da je u gornjem dijelu ušao na njegovo, a da mu je on odgovorio da ukoliko ima razlike u površinama dijelova nekretnina koje se bile predmet zamjene, da je spreman platiti ili nešto odraditi. Put s istočne strane njegove kuće da je formiran tek nakon 2004. Ističe da se nikada na terenu nije našao s tužiteljem i njegovom majkom, ali da jest s tužiteljem i njegovom suprugom. U svoju kuću da je uselio 1998, a susjedne nekretnine nisu bile iskolčene jer da su bile livade. Nije dovodio geometre niti su dijelovi nekretnina koji su bili predmet zamjene između tužiteljeve majke i njega bili iskolčeni. U razgovoru s tužiteljevom majkom da se nije precizirala površina zemljišta koja su bila predmet zamjene.

12.3. Tuženica ad. 3. ET navodi da je kuća njezinog oca građena 1998., kada i zid sa sjeverne strane koji je ujedno i jedan od zidova spornog objekta. Ističe da putem s istočne strane nekretnine tuženika nije mogao proći kamion bez metra koji je dao njezin otac za put. Taj put nije bio formiran sve do 2002., kada je E kupio svoju zemlju.

13. Saslušani svjedoci, predloženi od obje strane, kao članovi obitelji parničnih stranaka imaju pravni interes da stranka koja ih je predložila u postupku naposlijetku uspije.

13.1. Svjedok ŠT, jedini koji nije rodbinski vezan za stranke ovog postupka, radio je na instalacijama kuće tuženika, naveo da je sporni objekt bio izgrađen 1999. kada je i on završio s radom, međutim, tužitelja kao ni tužiteljevu majku ne poznaje niti ih je vidio. U odnosu na njegov odnos s tuženicima, tužitelji su dostavili zapisnik s rasprave održane u predmetu ovog suda Psp-152/15 u kojem se navodi da je on u kumskim odnosima s tuženicima, međutim, taj dokaz sud nije uzeo u obzir zbog prekluzije, a i potpuno je irelevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

13.2. Analizirajući utvrđeno činjenično stanje, sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode svjedoka GT, ĐTI i ETI , budući da su identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, a nisu ni u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Činjenica da su svjedoci, rođak, majka i supruga tužitelja nije utjecala na zaključak suda da su objektivni budući da u bitnom iskazuju upravo onako kako je utvrđeno i na temelju ostalih dokaza.

14. Tuženik je, kao što je nesporno utvrđeno u ovom postupku, nekretninu na kojoj je sagradio svoju kuću kupio od rođaka tužitelja, nakon čega je dao izraditi prijavni list kojim je formirana nekretnina u odnosu na koju se uknjižio, odnosno na koju su se uknjižile njegove kćerke, ovdje tuženice ad. 2., 3. i 4.

14.1. Dakle, uzevši navedeno u obzir, kontradiktorno je postupanje tuženika da bi gradio pomoćni objekt i sadio vrt na dijelu nekretnine za koji navodi da je telefonskim putem mijenjao s majkom tužitelja, bez da se uopće "izašlo" na teren i utvrdilo koji bi to bili dijelovi nekretnina koji bi predstavljali predmet zamjene. Za istaknuti je da se u odgovoru na tužbu ističe da je majci tužitelja dao pravo služnosti puta u korist njene nekretnine 615/7, da bi zauzvrat stekao pravo vlasništva spornog dijela te čestice. Suprotno takvom dogovoru, svjedokinja CT navela je da je dogovorom između majke tužitelja i njezinog supruga, tuženiku ad. 1. "ispušteno" zemljište površine cca 20 m2, a zauzvrat da je majka tužitelja dobila dio tuženikovog vlasništva za put.

14.2. Da je do realizacije navedene zamjene uistinu došlo, tuženik ad.1. zasigurno ne bi pokušavao ostvariti kompromis s tužiteljem, već je životno za očekivati da bi pravnim putem pokušao uknjižiti i dio objekta koji se nalazi na spornoj nekretnini, upravo onako kako je uknjižio i svoju obiteljsku kuću.

14.3. Također, u nalazu i mišljenju kao i u tri dopune istoga, put za koji tuženik ad.1. ističe da je dao majci tužiteljice je u jugoistočnom dijelu širine 0,80 metara, a ne širi kako to ističu tuženici. Odmah do tog dijela nekretnine nalazi se i čest. zem. [katastarska čestica] koja je u naravi put širine 3 metra i prostire se i do nekretnine tužitelja. Tuženici navode da taj put nije bio formiran do 2002.( tuženica ad 3.), 2003. (svjedokinja CT), odnosno 2004.(tuženik ad.1.). Svjedokinja CT je navela "sa istočne strane naše kuće bilo je zemljište kao livada, a put nije bio betoniran, a preko tog zemljišta pa u pravcu sjevera moglo se proći samo pješice preko drugih parcela , s autom nikako…" Ista svjedokinja navodi i da "radove na ovome putu u pravcu sjevera izvodili su naši susjedi L odnosno oni su gore gradili kuću pa znaju , a tada probijeni put danas je zapravo širi jer smo mi ispustili dio našeg terena…"

14.4. Slijedom navedenog, iako se ne može nesporno utvrditi kada je put u pravom smislu te riječi formiran na čest. zem. [katastarska čestica], očigledno je da se moglo prolaziti pješke i tim putem u pravcu nekretnine tužitelja, pa je nejasno zašto bi se uopće majka tužitel ja mijenjala za put do svoje nekretnine kojim putem se također moglo prolaziti samo pješice.

15. S obzirom da je tuženik nakon zaključenja ugovora s GT, "uredio" zemljišnoknjižno stanje, nejasno je zašto takav ugovor nije zaključio s majkom tužitelja, i u tom smislu sredio zemljišnoknjižno stanje, već je na temelju telefonskog poziva, dio pomoćnog objekta sagradio na nekretnini tužitelja.

16. Prolaz koji je navodno pripao na temelju zamjene majci tužitelja niti je dovoljno širok za kolni prilaz nekretnini 615/7 niti je jedini pristup toj nekretnini.

16.1. U tom smislu se ukazuje na čl. 174. st.1. ZV-a, kojim je propisano da je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar), ma čija bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga, glede nje, nešto propuštati, dok čl. 175. st. 1. ZV propisuje da svaka služnost mora imati razumu svrhu.

16.2. Međutim, u ovom postupku je nejasno, uzevši u obzir navode iz odgovora na tužbu i iz saslušanja tuženika ad.1. i njegove supruge kao svjedokinje, je li navodnom zamjenom nekretnina majci tužitelja predan dio nekretnine tuženika u vlasništvo ili je pak stečeno pravo služnosti prolaza.

16.3. Navedeno je u konkretnom slučaju irelevantno jer tuženik nije dokazao da ima valjanu pravnu osnovu za gradnju pomoćnog objekta, vrtla i zida na dijelu nekretnine tužitelja.

17. Provedenim dokazima tijekom postupka, sud je utvrdio da je tužitelj stvarni vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je istu stekao darovanjem od upisane zemljišnoknjižne vlasnice, svoje majke. Također, nije utvrđeno da bi tuženik ad.1. zaključio ugovor s majkom tužitelja, niti da bi na bilo koji drugi način stekao pravo vlasništva u odnosu na sporni dio čest. zem. [katastarska čestica].

17.1. Tuženici su tijekom postupka naveli i da tužitelj nije ušao na temelju darovanja u posjed spornog dijela predmetne nekretnine, a na kojem je izgrađen pomoćni objekt i vrt uz znanje i tužitelja i njegove pravne prednice koji da su uvijek bili s tuženicima u dobrim odnosima i kojima su bile poznate sve činjenice vezane za predmetnu gradnju te da je na taj način tuženik ad.1. sukladno odredbi članka 153. ZV-a kao pošteni graditelj od tužitelja stekao vlasništvo prijepornog dijela. Suprotno navedenom, tuženik ad.1. je prilikom saslušanja naveo da"…Nakon ovog dogovora gradio sam veliku kuću te je izgradio i nitko mi nije smetao pa tako ni tužitelj kojeg ja tijekom gradnje nisam uopće niti vidio." Također je rekao da se velika i mala kuća gradila u isto vrijeme.

17.2. Dakle, ni sami tuženici ne mogu sa sigurnošću reći koji bi bio pravni temelj stjecanja spornog dijela, je li to na temelju pravnog posla zaključenog telefonskim putem s majkom tužitelja ili pak građenjem kako navode na raspravi održanoj 13. svibnja 2016.

17.3. Za napomenuti je da je među dostavljenom dokumentacijom u spisu i građevinska dozvola iz 2000. iz koje je razvidno da je tuženiku dozvoljena gradnja na čest. zgr. [katastarska čestica].

18. Slijedom navedenog, provedenim dokazima sud je utvrdio da je tužitelj isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da su sporni dio te nekretnine uzurpirali tuženici koji nisu dokazali na kojem pravnom temelju bi stekli ikakvo pravo na spornom dijelu, pa je tužitelj bio ovlašten podnijeti ovu tužbu te je primjenom odredbi članka 167. ZV-a valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to su tuženici dužni temeljem odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a tužitelju nadoknaditi parniči trošak. Tužitelja kojeg je u postupku zastupao opunomoćenik u osobi odvjetnika priznato je za sastav tužbe, podneska od 6. travnja 2018 i 13. veljače 2019. zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 25. veljače 2016., 13. svibnja 2016., 3. kolovoza 2016., 10. travnja 2018., 26. srpnja 2018., 10. listopada 2018., 13. veljače 2019., 8. svibnja 2019., 8. studenog 2019., 13. svibnja 2025., 24. lipnja 2025., 30. siječnja 2025. sve po po 100 bodova (osim za zastupanje na raspravi 25. veljače 2016. -50 bodova), a kako je vrijednost boda 2,00 eura. Pored toga tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 66,36 eura kao i troškovi za očevid na licu mjesta u iznosu od 447,94 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.430,66 eura koje troškove imaju platiti tuženici kako je to određeno u točki II izreke.

20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

Imotski, 17. veljače 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Dario Vitlić, Makarska

2. Odvj. Željko Ravlić, Makarska