Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-197/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja IE, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Tranzitno prihvatnom centru za strance, Tovarnik, Ulica bana Jelačića 11, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, ulica Rudolfa Fizira 3, OIB:36162371878, nakon održane usmene rasprave, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: UP/I-216-03/26-03/1, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 7. siječnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: UP/I-216-03/26-03/1, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 7. siječnja 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da, s obzirom da ne postoji podatak iz pobijanog rješenja da bi tužitelj tražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, dok postoji podatak da je tužitelj ranije bio tražitelj, te da je postupak obustavljen, da se tada na tužitelja ne mogu primjenjivati zakonske norme Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već norme nekih drugih propisa, zbog čega smatra da je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito. Nadalje, podredno, navodi da obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da nije obrazložena primjena najteže moguće mjere ograničenja kretanja.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da je tužitelj na temelju članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što isti nije učinio već je u više navrata napuštao Republiku Hrvatske te da je isti sukladno dublinskom postupku 7. siječnja 2026. vraćen četvrti put te je također, tom prilikom izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja (putem videopoziva), opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i tumača za ruski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je saslušao tužitelja.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je više puta podnosio zahtjev za međunarodnu zaštitu i napuštao Hrvatsku u roku od dva tri dana od podnošenja zahtjeva, te da je više puta vraćan u Hrvatsku po dublinskom postupku te je 7. siječnja 2026. po četvrti put zatražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).

9. Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 1., 3. i 7.).

10. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).

11. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).

12. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).

13. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

14. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj više puta podnosio zahtjev za međunarodnu zaštitu i napuštao Hrvatsku u roku od dva tri dana od podnošenja zahtjeva iz razloga, više puta je vraćan u Hrvatsku po dublinskom postupku te je 7. siječnja 2026. po četvrti put zatražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.

15. Tuženik je također na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.

16. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tj vrijeme od njegovog ulaska u RH do dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

19. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, ulica Rudolfa Fizira 3

3. U spis