REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-43/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-114- 04/24-02/80 URBROJ: 511-01-158-24-7 od 29. studenoga 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/23-02/354 URBROJ: 511-01-158-24-61 od 10. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi pod posl. br. K-Us-13/2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/23-02/354 URBROJ: 511-01-158-24-61 od 10. lipnja 2024. (str. 7/1-50/4 spisa) utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je dana 4. kolovoza 2023. godine, oko 8,30 sati, za vrijeme službe, u dvorištu Policijske postaje Slunj gdje je bio raspoređen sa zadaćom osiguranja stranih državljana koji su dovedeni radi utvrđivanja zakonitosti boravka na teritoriju Republike Hrvatske, od istih zatražio novčani iznos od 10 eura po osobi za troškove prijevoza do Zagreba te je od ŠS, AS, PS, DS, TS, US, CS, ZS, KS, SS, FS, NS, LS, HS, ČS, VS, JS, BS i ŽS preuzeo novčani iznos od 190 eura, čime je ostvario protupravnu imovinsku korist, te čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u čl. 96. t. 3. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.; dalje: ZOP) kao zlouporabu položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP izrečena kazna prestanka državne službe.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu (str. 51/5- 55/5 spisa) koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/24-02/80 URBROJ: 511-01-158-24-7 od 29. studenoga 2024. (str. 56/6-73/7 spisa) odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog postupka. Ističe da se disciplinski postupak temelji na istim činjeničnim okolnostima kao i kazneni postupak koji je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl. br. K-Us-13/2024, a u kojem još nije donesena pravomoćna odluka. Smatra da je kazneni postupak prethodno pitanje odlučno za disciplinsku odgovornost te da je tuženo tijelo bilo dužno prekinuti disciplinski postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Provođenjem postupka prije donošenja kaznene odluke povrijeđena su pravila postupka na njegovu štetu. Dalje navodi da je obrazloženje drugostupanjskog rješenja proturječno jer s jedne strane tvrdi da je činjenično stanje potpuno utvrđeno, a s druge prihvaća da ne postoji jasno propisana procedura postupanja policijskih službenika u vezi evidentiranja radnji prema migrantima. Osporava zaključke tuženika o navodnom odnosu povjerenja s migrantima, ukazujući na snimke nadzornih kamera i izjave migranata iz kojih ne proizlazi postojanje posebnog odnosa. Takve zaključke smatra proizvoljnim i suprotnim provedenim dokazima. Posebno ističe da nije razjašnjeno podrijetlo novca pronađenog kod njega. Tuženo tijelo, prema njegovim navodima, neosnovano pretpostavlja mogućnost zamjene novčanica, iako to nije dokazano. Nisu provedeni ključni dokazi, uključujući daktiloskopsko vještačenje novčanica niti je pravilno cijenjen iskaz svjedoka RS o zakonitom podrijetlu novca. Tužitelj također ukazuje na nepravilnosti u ocjeni iskaza migranata i međusobne proturječnosti u njihovim izjavama. Smatra da je neopravdano odbijen prijedlog za saslušanje ključne svjedokinje GSE, čime mu je povrijeđeno pravo na pravično vođenje postupka. Iz sadržaja proizlazi da predlaže sudu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da tužitelj pogrešno navodi pravnu kvalifikaciju djela te da se tužitelja od početka teretilo za težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 3. ZOP-a. Ukazuje na čl. 106. ZOP-a prema kojem je disciplinski sud vezan činjeničnim opisom iz zahtjeva, ali ne i pravnom kvalifikacijom. Činjenični opis (preuzimanje 10 eura od 19 migranata) dovoljno je određen pa nema povrede ZUP-a. Osporava da je disciplinski postupak trebalo prekinuti zbog kaznenog postupka u tijeku. Poziva se na praksu Ustavnog suda RH i ESLJP-a prema kojoj je disciplinski postupak samostalan, s različitim ciljem i dokaznim standardom od kaznenog. Disciplinska odgovornost šira je od kaznene i utvrđuje se neovisno o kaznenom postupku pa kazneni postupak ne predstavlja prethodno pitanje. Ističe da nije bilo nužno prihvatiti sve dokazne prijedloge tužitelja; slobodna ocjena dokaza i načelo ekonomičnosti postupka opravdano su omogućila odbijanje saslušanja svjedokinje GSE i daktiloskopskog vještačenja. U odnosu na iskaz policijskog službenika ES (drugookrivljeni u kaznenom postupku), tuženik ističe da je on tijekom postupka davao izjave i primjedbe te opisivao događaje u dvorištu PP Slunj, uključujući način prikupljanja novca od migranata i ulogu tužitelja. Iz njegovih iskaza jasno proizlazi da je vidio i čuo tužitelja kako traži i preuzima novac. Iako je ES kasnije izmijenio pojedine dijelove svog pisanog iskaza u obrani tužitelja, prvobitni iskaz potvrđuje okolnosti djela. Tuženik smatra da je iskaz ES, zajedno s iskazima migranata, bio dosljedan, vjerodostojan i dovoljan za utvrđenje odgovornosti tužitelja. Prijedlog tužitelja za ponovno saslušanje ES ocjenjuje se paušalnim jer je njegov iskaz već detaljno evidentiran u spisu i obrađen od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda. Smatra da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, iskazi migranata i policijskih službenika PGP Korenica podudarni su i detaljno objašnjavaju način prikupljanja novca, što potvrđuje odgovornost tužitelja. Naglašava kako je tužitelj imao pravo sudjelovanja u postupku, isti je saslušan, dana mu je mogućnost predlagati dokaze i očitovati se o svim dokazima, a njegov opunomoćenik prisustvovao je raspravama i ispitivanjima svjedoka. Pri utvrđivanju disciplinske kazne uzeta je u obzir težina povrede službene dužnosti i obilježja korupcije, što zakonom propisuje najtežu kaznu. Smatra da je postupak vođen zakonito i pravilno, činjenično stanje potpuno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno, a disciplinska kazna primjerena, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Među strankama je sporno je li tužitelj počinio disciplinsko djelo, odnosno težu povredu službene dužnosti, kako je ona činjenično opisana i pravno okvalificirana.

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak pregledom video zapisa i čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Druge po tužitelju predložene dokazne prijedloge sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove presude.

8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. do 114. ZOP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine broj 141/11.; dalje: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), što slijedi iz normi čl. 100. ZOP-a te čl. 3. st. 1. ZUP-a.

9. Prema odredbi čl. 93. st. 2. ZOP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

10. Zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi (čl. 96. t. 3. ZOP) teža je povreda službene dužnosti. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom čl. 110. st. 2. toga Zakona, a među predviđenim kaznama je i prestanak državne službe (t. 6.).

11. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).

12. Valja naglasiti i da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Dakle, uloga upravnog suda je ispitati je li upravni postupak pravilno proveden, dakle jesu li u upravnom postupka ispoštovana pravila postupka, jesu li u tom postupku izvedeni svi potrebni dokazi i jesu li ti dokazi valjano ocjenjeni i utvrđene sve odlučne činjenice. Tek podredno, ukoliko se utvrdi da postoji neki od navedenih nedostataka, sud će u upravnom sporu upotpuniti upravni postupak ukoliko ocjeni da je to moguće s obzirom na vrstu tog nedostatka. Dakle, uloga upravnog suda nije ponovo provoditi upravni postupak.

13. Iz podataka u spisu upravnog postupka proizlazi kako je postupak pokrenut zahtjevom načelnika Policijske uprave karlovačke od 10. kolovoza 2023. zajedno s izmjenama istog od 23. travnja 2024. u kojem je u činjeničnom opisu povrede službene dužnosti tužitelj terećen da je uzeo iznos od po 10 eura od 19 stranih državljana, dakle ukupno 190 eura.

14. Disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti, ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti (čl. 106. ZOP).

15. Dakle, imajući na umu navedenu odredbu, iako je disciplinski sud ustvrdio kako iz dokaza proizlazi da je tužitelj uzeo po 10 eura od 23 stranih državljana (230 eura), podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka određuje činjenični opis povrede pa tako u konkretnom slučaju i iznos ostvarene protupravne imovinske koristi za koje tereti tužitelja. Konkretno, kako je podnositelj zahtjeva naznačio da se radi o manjem iznosu od 190 eura, time je disciplinski sud vezan u predmetnom disciplinskom postupku.

16. Pregledom spisa predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo provelo sve relevantne dokaze, da je iste detaljno analiziralo pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kako je to i propisano odredbom čl. 9. t. 2. ZUP-a, te da je logično obrazložilo koji dokazi su dokazivali koje odlučne činjenice te je po ocjeni suda na temelju tih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje, kao i disciplinsku odgovornost tužitelja.

17. Sud je, ispitujući pravilnost i potpunost dokaznog postupka koji je proveo tuženik, utvrdio da je tuženik na temelju zakonito provedenih dokaza pravilno ocijenio iskaze imenovanih stranih državljana. Ti iskazi su kroz sve faze postupka ostali sadržajno dosljedni i međusobno podudarni, a njihovu vjerodostojnost dodatno potvrđuje okolnost da strani državljani sporni događaj nisu samoinicijativno prijavili, već su ga iznijeli tek na izričit upit policijskih službenika PGP Korenica (ĐS i MS) o tome raspolažu li sredstvima za prijevoz do Zagreba. Njihova spontana izjava da su novac već predali policijskim službenicima u PP Slunj, bez prethodne inicijative za prijavu, dodatno ukazuje na autentičnost i neizvještačenost njihovih navoda.

18. Iz iskaza policijskog službenika PGP Korenica ĐS, danog na usmenoj raspravi 19. ožujka 2024., proizlazi da su svi ispitani strani državljani suglasno potvrdili istu verziju događaja, opisujući način prikupljanja i predaje novca te fizičke karakteristike policijskih službenika kojima je novac predan. Ti navodi su istovjetno zabilježeni i u službenom izvješću policijskih službenika PGP Korenica od 4. kolovoza 2023., što predstavlja neposrednu i vremenski blisku dokumentaciju prvotnih izjava stranih državljana. Sud prihvaća te dokaze kao objektivne i međusobno usklađene, bez indicija o naknadnom prilagođavanju sadržaja iskaza.

19. Posebnu težinu sud pridaje okolnosti da su strani državljani prilikom prepoznavanja nedvojbeno identificirali upravo tužitelja kao policijskog službenika koji je zatražio i preuzeo novac te ES kao policijskog službenika koji je opisano postupanje vidio i čuo, iako su se na mjestu događaja nalazili i drugi policijski službenici. Takva selektivna i dosljedna identifikacija potvrđuje pouzdanost njihovih opažanja i isključuje mogućnost slučajne ili proizvoljne atribucije odgovornosti.

20. Pravilnost dokazne ocjene tuženika dodatno potvrđuje i činjenica da je policijski službenik ES u svom prvotnom iskazu pred USKOK-om od 5. kolovoza 2023. okolnosno opisao način na koji su strani državljani prikupljali i predali novac tužitelju, čime je njegov tadašnji iskaz bio u bitnim dijelovima suglasan s iskazima stranih državljana. Naknadna izmjena tog iskaza u pisanoj obrani, kojom se odstupa od ranijih navoda, pravilno je od strane tuženika ocijenjena kao nevjerodostojna jer nije potkrijepljena drugim dokazima i očito je usmjerena na usklađivanje s obranom tužitelja.

21. Sagledavajući navedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i cjelini, sud utvrđuje da je tuženik proveo dokazni postupak savjesno i potpuno, pravilno ocijenio vjerodostojnost izvedenih dokaza te na tako utvrđenom činjeničnom stanju osnovano zaključio o odgovornosti tužitelja. Nasuprot tome, sud ocjenjuje da je iskaz tužitelja usmjeren prvenstveno na otklanjanje vlastite odgovornosti te, sagledan u usporedbi s dosljednim i međusobno podudarnim ostalim dokazima, nije uvjerljiv niti je doveo u pitanje utvrđeno činjenično stanje.

22. U odnosu na iskaz svjedoka RS na koji upire tužitelj, a prema kojem je on nekoliko dana prije događaja na ime kupnje ogrjevnog drva predao tužitelju iznos od 600 eura u apoenima od po 50 eura koje je podignuo s bankomata, sud je stava kako isti ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Taj je iskaz disciplinski sud cijenio (str. 41. obrazloženja prvostupanjskog rješenja), ali ga je pravilno ocijenio nedostatnim da bi osporio skup međusobno podudarnih i vjerodostojnih dokaza iz kojih proizlazi da je tužitelj od stranih državljana tražio i preuzimao novac. Čak i pod pretpostavkom da je tužitelj od navedenog svjedoka ranije primio određeni novčani iznos, ta okolnost sama po sebi ne isključuje niti pobija utvrđenje da je u inkriminirano vrijeme preuzeo i novac od stranih državljana, budući da iskaz svjedoka RS ne daje nikakav neposredan uvid u sporni događaj niti proturječi izravnim opažanjima više svjedoka o samom činu prikupljanja i predaje novca.

23. Sud također odbija navode tužbe kojima se osporava zaključak o odnosu povjerenja između tužitelja i stranih državljana. Za pravnu ocjenu odgovornosti nije odlučno je li taj odnos imao navedena obilježja ili je bio kraći i funkcionalne naravi, već činjenica da je tužitelj kao službena osoba bio u poziciji autoriteta prema osobama koje su se nalazile pod nadzorom policije i koje su postupale u oslanjanju na njegove upute. Snimke nadzornih kamera PP Slunj, na koje se tužitelj poziva, ne isključuju postojanje takvog odnosa niti dovode u pitanje utvrđenja o njegovu postupanju, jer odgovornost proizlazi iz konkretnog čina traženja i preuzimanja novca, a ne iz trajanja ili intenziteta prethodne komunikacije. Sud stoga nalazi da zaključak tuženika nije proizvoljan niti suprotan dokazima u spisu, već predstavlja logičan rezultat njihove savjesne i cjelovite ocjene.

24. Iz izvedenih dokaza (iskazi svjedoka ĆS, OS, ŠSE, MS, dopis PU karlovačke i elektroničke pošte načelnika PP Slunj od 28. ožujka 2024.) tuženik je pravilno utvrdio da ne postoji izričito propisana procedura vezano uz nabavku hrane migrantima, odnosno prikupljanje sredstava od stranih državljana za njihove potrebe, te da je uobičajeno da se službene zabilješke pišu kada se hrana kupuje iz sredstava iz državnog proračuna, no kako je sam tužitelj tvrdio da nije uzimao novce od stranih državljana, a u postupku je utvrđeno suprotno, zaključak prvostupanjskog vijeća prema kojem prijavljeni policijski službenici nisu evidentirali činjenicu prikupljanja novca od stranih državljana, iako su to navodno bili dužni učiniti (str. 19 obrazloženja), nije odlučan za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti utječe na postojanje odgovornosti tužitelja.

25. U odnosu na prigovor kako nije saslušana svjedokinja IS rođ. GSE, relevantna je odredba čl. 58. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) kojom je propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje, te imajući u vidu da je Zapisnik o iskazu svjedokinje od 27. listopada 2023. dan pred USKOK-om čitan u ispitnom postupku na zapisnik o usmenoj raspravi koja je održana 24. siječnja 2024. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja, te da isti na takav način izvođenja dokaza nisu imali primjedbi, to ovaj sud navedeni prigovor drži neosnovanim. Dodatno, tužitelj je svjedokinju predlagao saslušati na okolnost jesu li policijski službenici sačinjavali službene bilješke, a navedenu okolnost sud cijeni bez utjecaja na konačnu odluku, kako je to obrazloženo u točki 24. ovog obrazloženja presude.

26. Ovdje je za ukazati i na stajalište izraženo u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2114/2009 od 14. veljače 2013. i broj U-III-4798/2010 od 12. lipnja 2014. da izvođenje dokaza u disciplinskom postupku čitanjem službenih zabilješki i zapisnika o ispitivanju svjedoka tijekom istražnog postupka, ne uzrokuje samo po sebi povedu prava na pravično suđenje, pod uvjetom da je u konkretnom slučaju policijskom službeniku protiv kojeg se postupak vodio bilo omogućeno upoznati se sa sadržajem službenih zabilješki i iznijeti svoje primjedbe, uz osiguranu procesnu ravnopravnost u odnosu prema suprotnoj stranci, a što je ovdje slučaj.

27. U odnosu na prigovor kako u postupku nije provedeno daktiloskopsko vještačenje novčanica, sud je u potpunosti suglasan s elaboracijom tuženika. Odnosno, utvrđeno je kako isto nije ni predlagao do završne riječi (prema zapisnicima s usmenih rasprava), no u svakom slučaju, kako je tužitelj imao mogućnost zamijeniti predmetne novčanice (prema utvrđenju da je iznose od stranih državljana uzeo oko 8,30 sati, a do postupanja prema istom zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela je došlo protekom od oko 7 sati od tog vremena, za koje vrijeme je tužitelj u više navrata napuštao prostor PP Slunj), to i ovaj sud smatra da izvođenje tog dokaza ne bi bilo svrsishodno.

28. Slijedom svega iznesenog, sud je suglasan s elaboracijom javnopravnih tijela da je svojim ponašanjem počinio težu povredu službene dužnosti opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Sud ocjenjuje osnovanima razloge koji su u prilog tome izneseni u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, te u odgovoru tuženika na tužbu, uključujući razloge što se tiču izbora disciplinske kazne za navedenu povredu. U odnosu na povredu službene dužnosti disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a u obzir su uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela. Sud je suglasan s ocjenom da iz svih provedenih dokaza proizlazi odgovornost tužitelja za počinjenje djela kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, a koje u bitnim obilježjima udovoljava konkretnoj teškoj povredi službene dužnosti, dok je obrana tužitelja usmjerena na otklanjanje odgovornosti. U odnosu na postupanje s namjerom, kao i na ostale tužbene prigovore, tijelo je dalo valjane i dovoljno obrazložene i pravno utemeljene razloge koje u cijelosti prihvaća i sud.

29. Analizirajući sadržaj same izreke, ali i uspoređujući izreku i obrazloženje, sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, razumljiva te da sadrži razloge o svim ključnim činjenicama o kojima je ovisila i opstojnost disciplinskog djela i tužiteljeve odgovornost uključujući i razloge vezano za ocjenu navoda i prigovora tužitelja, dakle da je tuženik cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari te pravilno primijenio odredbe materijalnoga i postupovnog prava.

30. Vrsta i težina disciplinske kazne podliježu slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela (tako i sudska praksa, primjerice presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1023/2022 od 4. svibnja 2022.), kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS-a).

31. Sud utvrđuje da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti (čl. 110. st. 2. u svezi čl. 111. st. 1. ZOP) i da je odluka o istoj dostatno obrazložena. Pored toga, imajući na umu karakter predmetne povrede službene dužnosti, sud ne nalazi da bi izrečena kazna bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, koja svrha je normativno definirana prethodno citiranom odredbom članka 6. Pravilnika.

32. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, ocijenjeno je zakonitim te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1.

ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

33. U odnosu na tužiteljev prijedlog za prekid ovog spora do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi pod posl. br. K-Us-13/2024, prvenstveno se napominje da se u konkretnom slučaju radi o dispozitivnoj odluci suda hoće li prekinuti određeni spor ili ne u smislu odredbe čl. 105. st. 2. t. 1. ZUS-a. Ovdje se ukazuje i na određenje iz čl. 93. st. 3. i 4. ZOP prema kojem kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, te da oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti. Iz navedenog slijedi da su disciplinski i kazneni postupak dva odvojena i neovisna postupka. U konkretnoj stvari se odlučivalo o povredi službene dužnosti tužitelja, ne o pitanju kaznene odgovornosti. Slijedom navedenog, ishod kaznenog postupka ne predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi odluka u ovom sporu, zbog čega ne postoje pretpostavke za njegov prekid, odnosno odlučeno je kao u t. I. izreke rješenja.

34. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ovog rješenja.

35. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 17. veljače 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).