Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-308/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:
Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Strukan Delić Mandac d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6263/2024. od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažava se osnovanom te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6263/2024. od 28. ožujka 2025.
- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 5.598,80 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka III. izreke),
- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka (točka II. izreke) tako da se tužitelju pored dosuđenog troška u iznosu od 2.860,11 EUR-a dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 125,00 EUR-a.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 39,06 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodišnje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6263/2024. od 28. ožujka 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.598,80 EUR-a sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.860,11 EUR-a (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima tužitelja (točka II. izreke) žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da mu pripada i trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude koji mu nije priznat. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu se i taj trošak u iznosu od 125,00 EUR-a kao i trošak žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude u cijelosti žalio se tuženik zbog svih zakonskih razloga. Predložio je da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.
4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika osporio žalbene navode i predložio žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim u dijelu kojim je odlučio o troškovima postupka čime je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
8. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 23. travnja 2007. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.583,90 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 75 mjeseci uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.
Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana, te da je kredit u cijelosti otplaćen.
9. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više i to po osnovu kamata 9.070,24 kune, a po osnovu tečaja CHF 33.113,90 kuna odnosno ukupno 42.184,12 kuna ili 5.598,80 EUR-a.
10. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 5.598,80 EUR-a kojoj se preinaci tuženik protivio.
11. Protivno međutim žalbenim navodima tužitelj je takvu preinaku mogao učiniti temeljem odredbe članka 190. stavak 2. i 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a osim toga i na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen je Zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
12. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.
13. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano uz CHF a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.
14. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.
Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.
Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.
Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019., zastara nije nastupila.
15. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 23. travnja 2007., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
16. Tužitelj je saslušan kao stranka iskazao da je bio klijent tuženika gdje je i došao radi kredita za kupnju automobila za osobne svrhe kada mu je ponuđen kredit u CHF što je i prihvatio ali da su rate rasle i da je znao da to može tako biti ne bi kredit uzeo, pa je s obzirom na odredbe članka 3. stavak 1. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj bio potrošač i kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
17. Osim toga, odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. istoga Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
18. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012., a knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate.
19. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.
20. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika osim u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak ročišta radi objave presude koji trošak je sud smatrao nepotrebnim iako je na ročištu bio odvjetnik u zamjeni za punomoćnika tužitelja.
Prvostupanjski sud je naime smatrao taj trošak nepotrebnim jer sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može preuzeti u sudskoj zgradi iz čega zaključuje da je presuda stranci dostupna putem Interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročišta a time i trošak nije potreban.
22. Protivno međutim ovakvom stavu prvostupanjskog suda iz odredbi Zakona o parničnom postupku proizlazi da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, a tu radnju određuje i zakazuje sud, te stranke poziva na ročište na koji poziv su se dužne odazvati. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano je da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj: Rev-832/2022. od 22. ožujka 2023. zauzeo stav da stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
Stoga je žalba tužitelja u odnosu na odluku o trošku osnovana jer mu trošak zastupanja na ročištu za objavu presude pripada.
23. Nije međutim osnovana žalba tuženika u odnosu na trošak smatrajući da je tužitelj oslobođen troška sudske pristojbe na presudu pozivajući se na odredbu članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama.
Sukladno naime, odredbi članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.) tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u ovakvim sporovima, ali izmjene Zakona se primjenjuju od 20. svibnja 2023., pa se na tužitelja u ovom sporu ne mogu primijeniti.
24. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u odnosu na glavnu stvar (točka I. izreke), kao i u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka (točka III. izreke), a žalbu tužitelja uvažiti te odluku o trošku (točka II. izreke) preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
25. Kako je tužitelj uspio sa žalbom dosuđen mu je trošak žalbenog postupka te odlučeno kao pod točkom II. izreke.
26. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika iz točke III. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
27. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu iz točke IV. izreke odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.
Vukovar, 17. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marijana Žulj Jakovljević
