REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-40/2021-52

R E P U B L I K A H R V A T S K A

D O P U N S K O R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Mariji Sabljarić, odvjetnici iz OD Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1./ Presudom ovog suda, poslovni broj P-40/2021-47 od 13. listopada 2025. odlučeno je o predmetu spora na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos naknade štete od 4.421,40 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. siječnja 2020. do isplate. Tužiteljev tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 4.757,71 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 2. siječnja 2020. do isplate, te u dijelu u kojem isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 4.421,40 eur potraživao za dan 2. siječnja 2020. Ocjenjujući da su stranke u konkretnom slučaju u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, odlučeno je da svaka snosi svoje troškove postupka (razlozi navedeni u točci 28. obrazloženja presude). Međutim, tužitelju je, iz razloga navedenih pod točkom 29. obrazloženja presude, dosuđena naknada troška prometnog vještačenja, u iznosu od 398,17 eur, dok je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

2./ Žalbom od 24. listopada 2025. tuženik osporava pravilnost donesene odluke, smatrajući da je pogrešno tužitelju dosuđena naknada štete preko iznosa od 1.414,84 eur te da su zatezne kamate pogrešno dosuđene za razdoblje od 3. siječnja 2020. do 6. rujna 2020. Osim toga, tuženik, s obzirom da presudu pobija glede odluke u glavnoj stvari, pobija i odluku o troškovima postupka dosuđenima tužitelju. Nadalje, smatra da tuženiku, s obzirom na ostvareni uspjeh u sporu u omjeru od 50%, pripada pravo na razmjeran dio naknade troškova koji su mu nastali po osnovi odvjetničkog zastupanja . Predlaže stoga presudu dopuniti, s obzirom da u izreci presude nije sadržana odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnog troška,

3./ Prijedlog tuženika za donošenje dopunske odluke je pravovremen jer je podnesen o roku od 15 dana od dana primitka citirane presude (čl. 339. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP).

4./ Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška nije osnovan.

5./ Naime, u skladu s obrazloženjem osporavane presude (točke 28. i 29. obrazloženja), s obzirom da je utvrđena odgovornost osiguranika stranaka za nastanak predmetne prometne nezgode u jednakim omjerima, svakoga u omjeru od 50%, te je kao posljedica djelomične osnovanosti osnove tužiteljevog tužbenog zahtjeva utvrđena i djelomična osnovanost visine istaknutog zahtjeva (u približnom istom omjeru), utvrđeno je da su strane u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima i da stoga svaka snosi svoje troškove koji su joj nastali po osnovi odvjetničkog zastupanja i poduzimanja radnji u parnici.

6./ No, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj podmirio troškove prometnog vještačenja, koje je provedeno radi utvrđivanja osnovanosti osnove zahtjeva (utvrđenja spornih okolnosti vezanih uz dinamiku nastanka predmetne promete nezgode i odgovornost sudionika za nastanak ove nezgode), ali i radi utvrđenja visine štete, jer je visinu istaknutog zahtjeva tuženik osporavao prigovorima vezanim uz osnovanost osnove (suodgovornost), no i uz osnovanost visine (pravilan način obračuna visine štete na vozilu), tužitelju je, neovisno o ostvarenom omjeru uspjeha u parnici priznata naknada troška vještačenja u cijelosti. Naime, prema shvaćanju ovog suda, polazeći od prevladavajuće sudske prakse, sukladno kojoj tužitelju kod djelomičnog uspjeha u sporu (u svakom omjeru preko 50%), neovisno o razmjeru uspjeha valja troškove vještačenje provedenog radi dokazivanja osnovanosti osnove priznati u cijelosti, takvo pravilo valjalo je slijediti i u konkretnom slučaju, u kojem je tužitelj uspio u omjeru od 50%. Prema procesnom pravilu o načinu naknade parničnih troškova iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, kod djelomičnog uspjeha u sporu, svake stranke u omjeru od 50%, tužitelju ne pripada razmjeran dio naknade parničnih troškova jer omjer uspjeha stranaka u razlici dalje 0 (50%-50%=0). Stoga je u konkretnom slučaju primijenjeno procesno pravilo o naknadi parničnog troška iz odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, da svaka stranka snosi svoje troškove. Međutim, po shvaćanju ovog suda, i u takvoj procesnoj situaciji, pravičan omjer naknade ostalih parničnih troškova, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a koje se primjenjuje kod ostalih omjera djelomičnog uspjeha u sporu (dakle kod tužitelja za omjer uspjeha viši od 50%), a imajući pri tome u vidu dužnost suda da kod određivanja omjera uspjeha, a posljedično i prava stranaka na naknadu parničnih troškova, vodi računa o uspjehu dokazivanja i u pogledu osnove i u pogledu visine , nalaže priznati tužitelju koji je u parnici uspio u omjeru od 50%, trošak vještačenja u cijelosti, neovisno o omjeru ostvarenog uspjeha. Ovo stoga što je ovaj izdataka u cijelosti bio potreban, neovisno o ostvarenom uspjehu, a tužitelj je u konačnici u sporu ostvario uspjeh, jer je uspio , kako glede osnove tako i glede visine, u omjeru od 50%, a ne manjem od toga. Stoga, po shvaćanju ovog suda, dosuđivanje naknade troška vještačenja kao u konkretnom slučaju, nije suprotno pravilu da svaka stranka snosi svoje troškove.

7./ Slijedom navedenog, u konkretnom je slučaju, s obzirom da je odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu (preko dosuđenog iznosa koji se odnosi na naknadu troška vještačenja), valjalo odbiti i tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbiti te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pisano, putem ovog suda.

DNA

- tužiteljima, po pun., uz žalbu na odgovor u roku od 8 dana

- tuženiku, po pun.