REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-758/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Rijeka, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“, Lovinačka 11, Lovinac, OIB: 41371261606, zastupan po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetnik u Biogradu na Moru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“, Lovinačka 11, Lovinac, OIB: 41371261606, isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 8.350,00 kn/1.108,24 EUR[1] zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“, Lovinačka 11, Lovinac, OIB: 41371261606, da tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.061,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. travnja 2022. podnio tužbu radi isplate iznosa od 8.350,00 kn zajedno sa zateznim kamatama, u kojoj navodi da se 17. travnja 2019. oko 00,30 sati u mjestu Ričice, općina Lovinac, na kolniku DC-50 na 6 km + 300 m IV. dionice, dogodila prometna nesreća na način da je vozač CĆ upravljao teretnim vozilom DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom Schmitz AKO 18 reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu s njegove desne strane iskočila divljač (srna), a koju nije mogao izbjeći. Uslijed iskakanja divljači, tužitelji navodi da je došlo do udara u prednji dio vozila, pri čemu je na predmetnom teretnom vozilu DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka], nastala imovinska šteta, a koje je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj: 831368226. Nakon izvršenog izvida štete te temeljem sporazuma o izvansudskoj nagodbi, tužitelj navodi da je vlasniku vozila društvu ĐINO d.o.o., 17. svibnja 2019. naknadio nastalu štetu u iznosu od 8.350,00 kn. Također, navodi da se prometna nezgoda dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač, kao i da se ista dogodila unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik, slijedom čega ističe da se odgovornost tuženika temelji na Zakonu o lovstvu, Zakonu o obveznim odnosima te Zakonu o cestama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se prometna nezgoda nije dogodila u području, tj. lovištu, kojim upravlja tuženik, već da se ista dogodila u lovištu kojim gospodari Lovačka udruga „Velebit“ iz Gračaca. U podnesku od 15. studenog 2024. tuženik je naveo da je srna došla s desne strane, odnosno iz područja kojim gospodari drugo lovačko društvo te je opetovano istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to potvrdu PU Ličko-senjska, PP Gospić od 7. svibnja 2019., zajedno s fotografijama, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 17. travnja 2019., policu kasko osiguranja broj: 831368226 od 4. prosinca 2018., Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila tužitelja, prijavu i zahtjev za naknadu štete, izvid štete broj 192403200245/1, presliku prometne dozvole društva ĐINO d.o.o., potvrdu o izvršenom plaćanju od 17. svibnja 2019., obavijest CROATIA osiguranje d.d. o otklonu odštetnog zahtjeva od 3. siječnja 2020., dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske od 7. listopada 2024. o granici lovišta zajedno sa kartom lovišta te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka CĆ, vozača predmetnog teretnog vozila.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.350,00 kn/1.108,24 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi police automobilskog kaska osiguranja broj: 831368226, uslijed štetnog događaja, a po osnovi nastale imovinske štete na teretnom vozilu DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom Schmitz AKO 18 reg. oznake [registarska oznaka], koji se dogodio 17. travnja 2019. zbog naleta vozila na divljač.

6. Među strankama nije sporna činjenica da se 17. travnja 2019. oko 00:30 sati, na 6 km i 300 m IV. dionice DC 50, u mjestu Ričice, općine Lovinac dogodila prometna nezgoda na način da se vozač CĆ kretao navedenom cestom upravljajući teretnim vozilom DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom C AKO 18 reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu s desne strane iskočila divljač te koja se potom udaljila u nepoznatom smjeru. Također, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, opseg i visina štete. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, obzirom tuženik tijekom dokaznog postupka ističe da je divljač (srna) na cestu iskočila iz lovišta IX/36-„Mali Alan“ kojim da gospodari Lovačko društvo „Velebit“ iz Gračaca.

7. Sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Budući se radi o postupku pred trgovačkim sudom te da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 1.108,24 EUR, to je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti.

8. Iz potvrde PU Ličko-senjska, PP Gospić od 7. svibnja 2019., broj: 511-04- 05/4-DP/29-2019, zajedno s fotografijama (list 6-7 spisa) proizlazi da se je 17. travnja 2019. oko 00:30 sati, na 6 km i 300 m IV. dionice DC 50, u mjestu Ričice, općine Lovinac dogodila prometna nezgoda na način da se vozač CĆ kretao navedenom cestom iz smjera Sv. Roka u smjeru Gračaca, upravljajući teretnim vozilom DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom C AKO 18 reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu s desne strane iskočila divljač te koja se potom udaljila u nepoznatom smjeru. Predmetno teretno vozilo s priključnim vozilom je u vlasništvu društva ĐINO d.o.o., Kamanje, Kamanje 86, OIB: 38908387146, osigurano kod tužitelja, broj police: [broj police]. Iz potvrde proizlazi da je oštećen prednji branik, prednje ukrasne maske, prednje lijevo putno svijetlo te registarska pločica sa nosačem. Također, proizlazilo bi da provedenom službenom radnjom na mjestu događaja nije utvrđeno da je štetni događaj izazvan kršenjem prometnih propisa.

9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU Ličko-senjska, PP Gospić od 17. travnja 2019., proizlazi da ispitanik CĆ, kao vozač predmetnog teretnog vozila prihvaća ispitivanje te da nije utvrđena koncentracija alkohola u krvi.

10. Sud je zamolbenim putem proveo dokaz saslušanjem vozača CĆ. U svom iskazu (list 79 spisa), vozač teretnog vozila je iskazao da je kritične prigode nešto iza pola noći upravljao skupom vozila državnom cestom iz smjera Sv. Roka u smjeru Gračaca brzinom od cca 65-70 km/h. Također je iskazao da je bila noć te da je zbog nailaska vozila iz suprotnog pravca koristio kratka svijetla. U mjestu Ričice sa njegove desne strane da mu je iskočila divljač (vepar ili srna), slijedom čega da je prednjim dijelom vozila naletio na divljač koja se je potom udaljila u nepoznatom pravcu. Divljač da je prvi puta vidio kada je ista izletjela ispred njega iz niskog raslinja te iz kojeg razloga da nije imao vremena reagirati kočenjem, osim što je uspio maknuti nogu sa gasa. Nakon nalete divljači, vozač je iskazao da je vozio do prvog ugibališta te se zaustavio i pozvao policiju koji su došli na mjesto događaja te ga alkotestirali, mjesto događaja fotografirali te evidentirali tragove divljači koji su se nalazili na mjestu naleta zajedno sa dlakama divljači na vozilu. U konačnici, svjedok je iskazao da koliko se sjeća da na mjestu događaja nije bilo signalizacije „opasnost od naleta na divljač“.

11. Sud je iskaz svjedoka CĆ u cijelosti prihvatio kao istinit, osobito jer je iskaz vozača podudaran sa izjavama koje je isti dao neposredno na licu mjesta prilikom vršenja očevida, a kako to proizlazi iz sadržaja potvrde od 7. svibnja 2019. zajedno sa fotografijama. Osim toga, svjedok CĆ je na uvjerljiv, životan i logičan način opisao dinamiku nastanka štetnog događaja i istrčavanje divljači na kolnik. Imajući u vidu da je vozač vozio 65-70 km/h, kao i da je nad istim izvršen alkotest, sud je zaključio da nije postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja, a osobito stoga što ni policijski djelatnik dolaskom na mjesto nezgode nije poduzimao daljnja postupanja protiv vozača CĆ, a kako je to vidljivo i iz potvrde u dijelu u kojem je navedeno da službenom radnjom na mjestu događaja nije utvrđeno da je štetni događaj izazvan kršenjem prometnih propisa. U postupku nema dokaza da bi zbog vožnje CĆ bio pokrenut prekršajni postupak ili da bi protiv vozača bila izricana neka druga mjera u sklopu prekršajno pravne odgovornosti. Imajući u vidu da je građanskopravna odgovornost šira, iskaz vozača i rezultati provedenih dokaza ne stvaraju kod ovoga suda sumnju u istinitost navoda o iznenadnom iskakanju divljači koje se nije moglo predvidjeti, a niti spriječiti. Sud je stoga, s obzirom na opis predmetne dionice ceste kao i činjenicu da se iskakanje divljači dogodilo iznenada i to tijekom noćnih sati, utvrdio da nema doprinosa vozača nastanku predmetnog štetnog događaja. Ujedno, valja istaći da tuženik nije predlagao izvođenje dokaza radi utvrđenja da je do nezgode došlo isključivo radnjom osiguranika tužitelja ili da je oštećeni doprinio nastanku štete. Obzirom na to da tuženik nije imao primjedbi na iskaz svjedoka CĆ, niti je isti tijekom postupka osporavao dinamiku nastanka prometne nezgode, to ovaj sud nije proveo dokaz prometnim vještačenjem zajedno sa uviđajem na licu mjesta.

12. Budući da je tuženik tijekom dokaznog postupka isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je službenim putem zatražio od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva podatak o točnim granicama lovišta kojim upravlja tuženik, kao i podatak da li se mjesto nezgode nalazi unutar granica lovišta kojim upravlja tuženik.

13. Uvidom u dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: 323-01/24-01/83, URBROJ: 525-10/614-24-2 od 7. listopada 2024., (list 90-97 spisa), sud je utvrdio da državna cesta (DC 50) na području Ričice, općine Lovinac predstavlja granicu dvaju lovišta i to državno otvoreno lovište broj IX/36-„MALI ALAN“ kojim gospodari LD „VELEBIT“, Gračac i državno otvoreno lovište broj IX/37-„VRH JELOVI“ kojim gospodari LD „CVITUŠA“, ovdje tuženik. Kao prilog svog dopisa, Ministarstvo poljoprivrede dostavilo je Odluke o ustanovljenju navedenih lovišta zajedno sa kartama.

14. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je 14. veljače 2025. donio presudu posl.br. P-160/2022 kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je uvidom u dostavljene karte lovišta Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 7. listopada 2024. utvrdio da se s lijeve strane ceste u smjeru kretanja predmetnog teretnog vozila osiguranika tužitelja nalazi državno lovište „VRH JELOVI“ kojim gospodari Lovačko društvo „CVITUŠA“, odnosno lovište kojim gospodari tuženik, a s desne strane ceste da se nalazi državno lovište „MALI ALAN“ kojim gospodari Lovačko društvo „VELEBIT“, Gračac, odnosno iz svih izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je štetni događaj uzrokovalo izlijetanje divljači na kolnik DC 50 iz lovišta kojim ne gospodari tuženik. Slijedom iznijetog, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je ocijenio osnovanim, obzirom na činjenicu da je tužitelj utužio isključivo Lovačko društvo „CVITUŠA“.

15. Navedena presuda ovoga suda ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-1091/2025 od 17. studenog 2025., uz obrazloženje da je sud prvog stupnja zanemario činjenicu da su oba lovišta otvorena u smislu odredbe čl. 7. ZL-a, a prema kojemu je u otvorenom lovištu omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači, što znači da se divljač tijekom dnevnih i sezonskim migracija u otvorenim lovištima može nesmetano kretati iz jednog u drugo lovište. Iz navedenog razloga, sud drugog stupnja je utvrdio da razlozi o odlučnim činjenicama u presudi ovog suda posl.br. P-160/2022 nisu jasni te da su proturječni ispravama u spisu, čime da je ovaj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

16. Postupajući sukladno uputi suda drugog stupnja, ovaj sud je cijenio dokumentaciju dostavljenu uz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 7. listopada 2024. u smislu odredbe čl. 7. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18. i 32/19.; dalje: ZL) u vezi s odredbom čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), te je utvrdio da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti koja predstavlja granicu otvorenog lovišta i to s lijeve strane ceste u smjeru kretanja predmetnog teretnog vozila osiguranika tužitelja se nalazi državno lovište „VRH JELOVI“ kojim gospodari Lovačko društvo „CVITUŠA“, odnosno lovište kojim gospodari tuženik, a s desne strane ceste se nalazi državno lovište „MALI ALAN“ kojim gospodari Lovačko društvo „VELEBIT“, Gračac.

17. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika utvrđuje se prema propisima ZL-u te općim propisima obveznog prava, odnosno ZOO-a (čl. 1063. do 1067.). Odredbom čl. 7. toč. 17. ZL-u, propisano je da je otvoreno lovište - lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači.

18. Budući je štetni događaj nastao izlijetanjem divljači na kolnik koji predstavlja granicu između dva otvorena lovišta, jednog kojim gospodari tuženik, a drugog kojim gospodari drugi lovoovlašenik, zaključak je ovog suda da se ne može utvrditi kojem lovištu divljač pripada jer se divljač neometano mogla kretati s jednog na drugo lovište, posebno jer iz dostavljenih Odluka od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva proizlazi da vepar i srna obitavaju u oba otvorena lovišta.

19. S obzirom na ovako utvrđene činjenice te uputi suda drugog stupnja, sud je ocijenio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovanim. U situaciji kada se sa sigurnošću ne može utvrditi kojem lovištu (tuženika ili drugog lovačkog društva) pripada divljač koja je izletjela na cestu i udarila u vozilo osiguranika tužitelja, tada postoji solidarna odgovornost oba lovačka društva za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno (st. 4.).

20. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. - 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

21. Prema odredbi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Odredbom čl. 1067. ZOO- a propisano je da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

22. Nadalje, odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu, a u slučaju kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, na rješenje upućuje odredba čl. 76. st. 2. ZL-a, odnosno primjena odredaba Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.

23. Dakle, tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao da su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl.1067. st. 2. i 3. ZOO-a, odnosno nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji na kojim temelji prigovor promašene pasivne legitimacije. Sukladno svemu navedenom, ovaj sud temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđuje da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te shodno tome da je dužan tužitelju naknaditi utuženi iznos.

24. Nije sporno da je tužitelj utuženi iznos od 8.350,00 kn isplatio svom osiguraniku društvu ĐINO d.o.o., kao vlasniku predmetnog teretnog vozila, što proizlazi iz dostavljene potvrde o izvršenom plaćanju (list 39 spisa) pa su isplatom te naknade na tužitelja kao osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. ZOO-a).

25. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj opravdano svom osiguraniku isplatio utuženi iznos, a posljedično tome i osnovano postavio zahtjev po osnovi zakonske subrogacije prema tuženiku, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1066. st. 1. ZOO-a, odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

26. Kako su na osiguratelja prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu tako je na njega prešlo i pravo potraživati od tuženika zateznu kamatu na isplaćeni iznos koji je dospio u trenutku kada je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku, odnosno 17. svibnja 2019. (čl. 1086. ZOO-a, u vezi s čl. 963. st. 1. ZOO- a). Stoga je prihvaćen i tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, budući se radi o zahtjevu s osnova naknade štete primjenjuje se stopa zateznih kamata koja se određuje za ostale odnose.

27. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ZĆ, (tajnika tuženika) raspravnim rješenjem od 4. rujna 2024. (čl. 461.a st. 2. i 9. u vezi čl. 502. st. 1. ZPP), budući je isti nepravovremeno istaknut na pripremnom ročištu održanom 8. studenog 2022. Također, sud nije proveo dokaz prometnim vještačenjem obzirom na utvrđenu uzročno posljedičnu vezu između udara divljači i nastalih oštećenja na vozilu, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim te se rukovodeći pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a).

28. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe od 15. travnja 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 8. studenog 2022., 27. rujna 2023., 30. studenog 2023., 4. rujna 2024., 16. prosinca 2024. i 11. veljače 2026., svaki u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.) te za sastav obrazloženog podneska od 4. prosinca 2024. i 6. prosinca 2024., svaku u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te za sastav žalbe od 24. veljače 2025. (Tbr. 10. toč. 1.) u iznosu od 187,50 EUR, odnosno ukupan iznos od 1.537,50 EUR, što zajedno sa PDV-om 25% od 384,38 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 1.921,88 EUR.

29. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR, na presudu od 21. veljače 2025. u iznosu od 39,82 EUR, žalbe u iznosu od 39,82 EUR te na presudu od 17. veljače 2026. u iznosu od 39,82 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19. i 92/21.). U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište 11. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR već trošak u iznosu od 150,00 EUR.

30. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.061,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

Napominje se da je novčani iznos u presudi iskazan i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući odredbe čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 17. veljače 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl.467. st. 1. ZPP-a).