Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-2/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, uz sudjelovanje djeteta mlt. ĐRR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici MR, dipl.iur. u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P Ob-38/2023-26 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P Ob-38/2023-26 od 19. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Određuje se da tužiteljica ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], samostalno ostvaruje roditeljsku skrb prema mlt. ĐRR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na donošenje odluke o promjeni mjesta prebivališta i boravišta, ishođenja osobnih dokumenata, u odnosu na školovanje i na liječničku skrb i u tom se dijelu tuženik RR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ograničava na ostvarivanje roditeljske skrbi prema mlt. ĐRR.

II. Nalaže se tuženiku RR da tužiteljici AR nadoknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 527,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu u skladu s žalbenim navodima, te obveže tužiteljicu da mu naknadi troškove postupka s pripadajućim kamatama, uvećano za troškove žalbenog postupka ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom stranaka mlt. ĐRR u odnosu na zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravom djeteta koje se odnosi na promjenu prebivališta, odnosno boravišta, te u odnosu na ishođenje osobnih dokumenata, školovanje i liječničku skrb.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) [adresa], očitovanje posebne skrbnice mlt. djeteta, te saslušanjem stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su stranke roditelji mlt. ĐRR rođene **.**.2012.

- da je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-1029/2013-11 od 25. ožujka 2014., te je određeno će zajedno dijete mlt. LR stanovati s majkom, dok će otac doprinositi za uzdržavanje djeteta mjesečni iznos od 1.500,00 kn počev od 1. ožujka 2014. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti - da je navedena presuda ukinuta u dijelu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa oca s djetetom, te je presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj: P Ob-178/2015-27 od 9. lipnja 2015. (potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž Ob-57/2015-3 od 23. rujna 2015.) određeno da će se susreti i druženja oca s mlt. djetetom održavati svake srijede od 17:00 do 19:00 sati u kućanstvu majke, svake subote od 11:00 do 17:00 u kućanstvu majke, blagdane naizmjence od 12:00 do 15:00 sati u kućanstvu majke, te 15 dana ljetnih praznika, na način da otac svakodnevno viđa dijete od 10:00 do 18:00 u kući majke koju posjeduje u Vodicama

- da tužiteljica u svom iskazu navodi da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit mlt. LR, jer tuženik ne ostvaruje nikakve kontakte s djetetom i za dijete ne pokazuje nikakav interes, da je nakon razvoda braka ostvarivao kontakte s djetetom prema odluci suda u razdoblju od njezine 2 do 5 godine života, koji kontakti su bili takvi da je cijelo vrijeme šutio, a kada bi joj se obratio koristio je riječ „mala“ i tek nakon intervencije voditelja mjere nadzora počeo se djetetu obraćati imenom, osim toga, isti da je u otporu i inatu prema njoj, ništa joj ne vjeruje, tako primjerice kada ga je obavijestila da je dijete u bolnici, nije došao posjetiti dijete, već je tražio da mu pokaže dokaz da je dijete bilo u bolnici, nadalje da je bio samo na prvom roditeljskom sastanku kod upisa mlt. LR u školu i više se nije informirao o njezinom školskom uspjehu, a točno je da do sada nitko nije tražio suglasnost od oca, ali obzirom da se mlt. LR bavi sa dva sporta vjerojatno će trebati suglasnost oca radi prijave na natjecanja, putovanja i sl. - da iz iskaza tuženika proizlazi da je neosnovan navod tužbe da nije htio dati suglasnost za izdavanje putne isprave za mlt. dijete, naime, da se smatra normalnom osobom i tužiteljica ga može kontaktirati vezano za potrebne suglasnosti, koje ne bi uskratio obzirom da smatra da je zajednička roditeljska skrb u interesu djeteta, a to što ne odlazi u kućanstvo tužiteljice radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, da ima opravdani razlog, kojeg će mlt. LR saznati kada postane punoljetna, o čemu ima odgovarajuće dokaze, a točno je da s tužiteljicom nema komunikaciju zbog narušenih odnosa, dok mlt. LR voli

- da iz mišljenja psihologa HZZSR, PU Vinkovci od 27. svibnja 2025. proizlazi da mlt. LR od rođenja živi s majkom koja primjereno brine o njoj uz pomoć svojih roditelja, da je emocionalno snažno vezana za majku i njene roditelje, da je s ocem ostvarivala povremene osobne odnose do kraja 2016., a od tada ne, da između roditelja nema komunikacije, da otac ne pokazuje istinski interes za viđanje djeteta niti se na bilo koji način raspitivao o njoj, za što ne daje jasne i konkretne razloge, redovito doprinosi za uzdržavanje djeteta, ali je za mlt. LR nepoznata osoba, za što u jednoj dijelu postoji odgovornost majke jer s djevojčicom nije razgovarala o ocu, niti ju je upoznavala s njim, a prilikom izrade osobne iskaznice 2017. otac nije pokazao spremnost sudjelovati u tome

- da je mlt. ĐRR pristupila razgovoru s psihologom Zavoda, da je upoznata s predmetnim postupkom i suglasna s prijedlogom majke, u razgovoru potvrđuje kako ne poznaje oca, ne zna kako izgleda, ne sjeća se kada ga je posljednji puta vidjela, prema ocu ne pokazuje nikakve emocije, dok u odnosu na majku pokazuje snažnu emocionalnu privrženost, kao i prema njezinim roditeljima

- da iz timske sinteze HZZSR, PU Vinkovci od 2. srpnja 2025. proizlazi da se zahtjevu majke za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi nad mlt. ĐRR može udovoljiti, budući da dijete nema uspostavljen odnos s ocem, ne ostvaruje osobne odnose s ocem od 2016., otac ne sudjeluje u njezinom životu, osim redovitim plaćanjem uzdržavanja, njegova roditeljska uloga je pasivna, otac ne djeluje zainteresirano za građenje odnosa s kćeri, prilikom izrade osobne iskaznice 2017. nije bio spreman sudjelovati u navedenom postupku

- da posebna skrbnica mlt. djeteta nije imala primjedbi na stručno mišljenje HZZSR, PU Vinkovci.

7. Na temelju utvrđenih činjenica, poglavito okolnosti da između roditelja nema komunikacije i da majka isključivo skrbi o zajedničkom mlt. djetetu na adekvatan način i da na potrebe djeteta primjereno reagira, dok otac osim uzdržavanja ne ostvaruje ostale sadržaje roditeljske skrbi i ne ostvaruje osobne odnose s djetetom od kraja 2016., iz čega, kao i njegove izjave da ima opravdani razlog zašto ne odlazi u kućanstvo tužiteljice radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. ĐRR, proizlazi da je usmjeren na vlastite potrebe i da je zbog narušenih odnosa s majkom djeteta potpuno isključio dijete iz svog života, što predstavlja grubu povredu roditeljskih dužnosti, prvostupanjski sud cijeni da je u interesu mlt. ĐRR da njezina majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na odlučivanje o navedenim bitnim pitanjima u vezi djeteta te je pozivom na odredbe čl. 105. st. 1. i 5. ObZ-a odlučio kao u izreci pobijane presude.

8. U žalbi tuženik ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a što da je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, ujedno navodeći da je izreka presude protivna izvedenim dokazima, a razlozi o odlučnim činjenicama protivni ispravama u spisu te zapisnicima o iskazima danim u postupku, zbog čega su nejasni, te se pobijana presuda ne može ispitati. Ukazuje na odredbe čl. 105. st. 4. i st. 5. ObZ-a, navodeći da tužiteljica ničime nije dokazala da zajednička roditeljska skrb parničnih stranaka u odnosu na njihovo zajedničko mlt. dijete nije za dobrobit djeteta, već je iznosila netočne i paušalne navode da ne želi sudjelovati u životu djeteta i da nije dao suglasnost za izradu osobne iskaznice, dok prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije odredio hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja. Ističe da ga do sada nitko nikada nije kontaktirao za potrebnu suglasnost, što je tužiteljica potvrdila u svom iskazu, te ukazuje da je u svom iskazu naveo da ga tužiteljica uvijek može kontaktirati za potrebne suglasnosti vezane za mlt. dijete. Stoga da nisu ispunjene pretpostavke da bi se tužiteljici odredilo samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi kako je to odlučeno pobijanom presudom. Ukazuje i da je tijekom postupka naveo da je tijekom ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djetetom imao velikih problema, jer je tužiteljica u određeno vrijeme susreta odlazila s djetetom kod svojih roditelja ili su oni u to vrijeme dolazili kod nje, na što se požalio CZSS Vinkovci, zbog čega je bila određena mjera stručnog nadzora koja nije dala rezultata, a bio je i omalovažavan i vrijeđan od oca tužiteljice, pa je zbog tih razloga prestao odlaziti u kućanstvo tužiteljice viđati svoje dijete.

9. Pobijana presuda protivno navodima žalbe tuženika nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neka druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude te su u obrazloženju iznijeti jasni i valjani razlozi o svim odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa nije osnovan ovaj žalbeni razlog. Posebno se ističe da je u izreci presude sukladno odredbi čl. 105. st. 5. u vezi čl. 100. st. 1. toč. 2. ObZ-a jasno navedeno u odnosu na koje bitno osobno pravo djeteta će majka samostalno zastupati dijete, i to glede promjene prebivališta, odnosno boravišta djeteta, te su jasno navedeni sadržaji roditeljske skrbi koje će majka samostalno izvršavati - ishođenje osobnih dokumenata za dijete, školovanje i liječnička skrb.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tuženik ukazuje, jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

11. Stoga iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilnim i posljedicom sveobuhvatne ocjene svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Prema odredbi čl. 105. st. 1. ObZ-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 3. istog članka propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj srbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja sprema na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

13. Protivno navodima žalbe tuženika, tužiteljica je dokazala postojanje okolnosti koje opravdavaju da nad djetetom mlt. ĐRR samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravom djeteta koje se odnosi na promjenu prebivališta, odnosno boravišta, te u odnosu na ishođenje osobnih dokumenata, školovanje i liječničku skrb. Naime, iz svih izvedenih dokaza, pa tako i iskaza samog tuženika, proizlazi dugotrajno i potpuno neostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom, koji već devet godina s djetetom ne održava kontakt i ne sudjeluje u njezinom odgoju, obrazovanju, zdravstvenim i životnim odlukama. U tom smislu je i sam u svom iskazu naveo da nije razgovarao s učiteljicom i razrednikom mlt. ĐRR, te ne zna tko je njezin liječnik.

14. Roditeljska skrb podrazumijeva sudjelovanje u važnim odlukama, brigu o razvoju djeteta i emocionalnu uključenost. Ista se ne može svesti isključivo na formalno postojanje prava, već mora imati stvarni sadržaj. Otac koji devet godina ne održava nikakav osobni kontakt i ne sudjeluje u životu djeteta, niti poduzima odgovarajuće radnje radi zaštite tog odnosa, objektivno ne ostvaruje sadržaj roditeljske skrbi, već se taj sadržaj u konkretnom slučaju ostvaruje isključivo od strane majke. Plaćanje uzdržavanja je zakonska obveza i samo po sebi ne znači da roditelj aktivno ostvaruje roditeljsku skrb.

15. Stoga uzimajući u obzir kontinuitet skrbi, stabilnost životnih okolnosti djeteta te činjenicu da sve bitne odluke u vezi djeteta donosi majka, kao i da između roditelja nema komunikacije, mišljenje je i ovog suda da je u najboljem interesu djeteta da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta, te ishođenja osobnih dokumenata, školovanja i liječničke skrbi, čime će se uskladiti pravno stanja s realnim životom djeteta.

16. Zajednička roditeljska skrb na kojoj tuženik inzistira i u podnesenoj žalbi, opravdavajući svoje protivljenje zahtjevu tužiteljice navodom „da ga tužiteljica uvijek može kontaktirati za potrebne suglasnosti, koje ne bi uskratio“, nema realnu podlogu u opisanom odnosu oca s djetetom, dok protivljenje zahtjevu nije praćeno nikakvim roditeljskim angažmanom. Zajednička roditeljska skrb bi u navedenim sadržajima formalno održavala ulogu tuženika kao roditelja, koja u stvarnosti ne postoji, te kao takva nije u interesu i za dobrobit djeteta. U tom smislu govori i mišljenje psihologa te timska sinteza HZZSR, PU Vinkovci, u kojima je iznesen pozitivan stav o zahtjevu tužiteljice za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, sa čime se suglasila i posebna skrbnica mlt. djeteta.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima iznosi razloge neostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, valja navesti da ukoliko su i postojale navedene poteškoće u ostvarivanju kontakata, da je prema mišljenju ovog suda neprihvatljivo da roditelj devet godina ne pokuša obnoviti odnos s djetetom i da od 2016. ne koristi niti jedan raspoloživi mehanizam za zaštitu odnosa s djetetom, što upućuje na očevu trajnu pasivnost u ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno ne trajni obrazac roditeljskog ponašanja. Roditelj koji uistinu želi ostvarivati osobni odnos s djetetom, koristit će pravne mehanizme koji mu stoje na raspolaganju, dok se u protivnom može zaključiti da se pomirio s odsutnošću i da poteškoće koje spominje, nisu bile odlučujuće.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o samostalnoj roditeljskoj skrbi u odnosu na zastupanje djeteta u vezi s bitnim osobnim pravom koje se odnosi na promjenu prebivališta, odnosno boravišta, te u odnosu na ishođenje osobnih dokumenata, školovanje i liječničku skrb, te istu povjerio majci, kao stalno prisutnom roditelju, koji kontinuirano skrbi o djetetu mlt. ĐRR.

19. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ- a valjalo je žalbu tuženika odbiti i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

20. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik sadržajno ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, nego ju pobija u vezi pobijanja odluke o glavnoj stvari, u kom smislu žalba nije osnovana. Osim toga, kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i u tom dijelu, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a potvrditi prvostupanjsku presudu i u točki II. izreke.

21. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić