REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4951/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanom po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja AP, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Ermine Abdić Klisović, 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Šaškora poslovni broj Ovrv-1680/2021 od 26. srpnja 2021. kojim se nalaže tuženici RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, iznos od 54,08 EUR/ 407,48 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon dospijeća do isplate kako slijedi

- po računu broj 0000393886072020 s dospijećem 15. srpnja 2020. iznos od 22,65 EUR/ 170, 66 kuna

- po računu broj 0000397294082020 s dospijećem 14. kolovoza 2020. iznos od 25,67 EUR/ 193,40 kuna

- po računu broj 0000437200092020 s dospijećem 15. rujna 2020. iznos od 3,83 EUR/ 28,88 kuna

- po računu broj 0000477095072021 s dospijećem 15. siječnja 2021. iznos od 0,91 EUR/ 6,85 kuna

- po računu broj 0000648717042021 s dospijećem 15. travnja 2021. iznos od 1,02 EUR/ 7,69 kuna,

kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženici naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 54,75 EUR/ 412,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

II. Nalaže se tuženici RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, trošak postupka u iznosu 29,04 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 17. veljače 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III. Nalaže se tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, naknaditi tuženici RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 138,27 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 31. svibnja 2021. javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1680/2021 od 26. srpnja 2021. kojim je tuženici (ranije ovršenici) naloženo isplatiti tužitelju tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, te je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je podnijela prigovor u kojem navodi da je utuženo dugovanje podmireno dana 23. srpnja 2021. o čemu kao dokaz prilaže potvrdu o plaćanju. Navodi da je spremna platiti zatezne kamate, no kako nije primila opomenu prije rješenja o ovrsi, moli da ju se oslobodi plaćanja troškova ovršnog postupka, odnosno da se isti iznos umanji. Dodaje da posljednjih pet godina ne boravi na adresi prebivališta u [adresa], te da je o novčanim obvezama informirala putem elektroničke pošte, a ako je tužitelj poslao opomenu pisanim putem da istu nije primila.

3. Sud je rješenjem od 17. rujna 2021. (list 14-16 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te je odlučio kako će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj se podneskom od 5. listopada 2021. očitovao na prigovor, odnosno odgovor na tužbu, navodeći da je tuženica dana 23. srpnja 2021. podmirila iznos od 410,00 kuna (54,41 EUR), no da navedenom uplatom nije u cijelosti podmirila obvezu iz prijedloga za ovrhu. Iz tog razloga ističe da umanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 407,48 EUR te dalje da potražuje ovršni i parnični trošak postupka. Potražuje naime cjelokupni nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kuna (54,74 EUR ) te trošak parničnog postupka koji je tuženik ulaganjem prigovora pokrenuo.

5. Obzirom na dispoziciju tužitelja sadržanu u podnesku od 5. listopada 2021. sud je 23. ožujka 2022. poslao tuženici obavijest o povlačenju tužbe, koju je ista zaprimila dana 28. ožujka 2022. Tuženica se u odnosu na navedenu obavijest nije izjasnila u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/2025; dalje u tekstu: ZPP), međutim valja jasno ukazati na sljedeće.

6. Naime, tuženica je u nastavku postupka angažirala punomoćnika koji je dana 13. prosinca 2022. dostavio u spis predmeta punomoć za zastupanje, te je dana 15. prosinca 2022. u spis predmeta dostavio podnesak kojim se očituje na navode tužitelja u dosadašnjem tijeku postupka. Punomoćnik tuženice u navedenom podnesku ne iznosi izjašnjavanje o povlačenju tužbe ( u smislu davanja, odnosno uskraćivanja pristanka), već se očituje na podnesak tužitelja od 5. listopada 2021. na način da iznosi prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda, zatim ističe da je dug plaćen dana 23. srpnja 2021., odnosno prije donošenja rješenja o ovrsi koje je tuženica primila dana 29. srpnja 2021. Ukazuje da je tužitelj trebao odmah po plaćanju glavnice dana 23. srpnja 2021. povući tužbu a što nije učinio, već je isto učinio tek 5. listopada 2021. Zbog takvog postupanja ističe da su tuženici nastali nepotrebni troškovi, te da tužitelj u takvoj situaciji nema pravo ni na kakav trošak postupka budući da zbog podmirenja glavnice dana 23. srpnja 2021. trošak ovršnog postupka utvrđen dana 26. srpnja 2021. nije trebao niti mogao nastati. U nastavku iznosi da tuženica predlaže sudu odbiti tužbu i naložiti tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka.

7. Ovdje valja ukazati na zaključak koji je sud izveo po pitanju prethodno navedene dispozicije punomoćnika tuženice u smislu sadržaja navedenog podneska od 15. prosinca 2022. Naime, punomoćnik tuženice se u konkretnom slučaju nije izričito izjasnio o povlačenju tužbe, ali je po mišljenju ovoga suda, konkludentnim radnjama, tj. nastavljajući raspravljanje u predmetu i konačno predloživši da sud meritorno odluči, tj. tužbeni zahtjev odbije izrazio stav da ne pristaje na povlačenje tužbe, zbog čega je sud nastavio s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari te donio presudu kojom je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-761/2001-2 od 18. listopada 2001.) Nadalje je važno ukazati da niti tužitelj niti tuženik ne predlažu sudu donijeti rješenje o povlačenju tužbe, već stoviše tužitelj više puta uređuje tužbeni zahtjev što znači da ustraje pri istom.

8. U nastavku postupka tužitelj iznosi kao i ranije te navodi da troškovi nastali podnošenjem prijedloga za ovrhu iznose 256,25 kuna (34,01 EUR) i imali su biti podmireni zajedno s glavnicom kako bi se podmirenje duga po prijedlogu moglo smatrati valjanim. Troškovi nastali donošenjem rješenja o ovrsi iznose 156,25 kuna (20,74 EUR), što ukupno čini iznos od 412,50 kuna (54,75 eur). Podneskom od 11. studenoga 2024. tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1680/2021 od 26. srpnja 2021. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 54,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2021. do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23.; dalje: ZOO) za odnose iz netrgovačkih ugovora, te dalje predlaže ukinuti platni nalog u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati:

1. po računu broj 0000393886072020 iznos od 22, 65 EUR / 170,66 kn

2. po računu broj 0000397294082020 iznos od 25,67 EUR / 193,40 kn

3. po računu broj 0000437200092020 iznos od 3,83 EUR / 28,88 kn

4. po računu broj 0000477095072021 iznos od 0,91 EUR / 6,85 kn

5. po računu broj 0000648717042021 iznos od 1,02 EUR / 7,69 kn, uz zahtjev za isplatom troškova ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz netrgovačkih ugovora.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na glavnicu potraživanja sa pripadajućim zateznim kamatama, te djelomično osnovan u pogledu zahtjeva za naknadom troškova postupka.

10. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 2 spisa), potvrde o uplati ( list 8 spisa), potvrde MUP-a o podacima prebivališta i boravišta (list 19 i 21 spisa), obavijesti (list 20 spisa).

11. Stranke su tijekom postupka učinile neprijepornim da je tuženica uplatom dana 23. srpnja 2021. podmirila iznos glavnice od 410,00 kuna (54,41 EUR), te se spornim ukazuje je li tuženica u obvezi podmiriti ovršni i parnični trošak postupka, ili je tužitelj taj koji je u obvezi naknaditi trošak ovog postupka.

12. Slijedom navedenog, budući da je tuženica udovoljila zahtjevu tužitelja, sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti (čl. 451. st. 3. ZPP-a) i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, te odlučio kao u točki I izreke ove presude.

13. Neosnovan je prigovor mjesne nenedležnosti koji tuženica ističe u podnesku od 15. prosinca 2022., i to iz sljedećih razloga. Prema odredbi čl. 20. ZPP-a sud se može u povodu prigovora tuženika proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Međutim, tuženica se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari još prilikom izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od dana 10. kolovoza 2021. Obzirom na citiranu zakonsku odredbu, upuštanjem tuženice u raspravljanje o glavnoj stvari nastupila je za tuženicu prekluzija prava na isticanje prigovora stvarne nenadležnosti te je isti prigovor istaknut nepravovremeno, stoga ga je sud rješenjem odbio.

14. Povodom prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi ovršni postupak se nastavio kao parnični postupak, te nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a, u skladu sa Zaključkom br. 3 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. (broj: Su-IV-204/17).

15. Kako je dakle ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz tog razloga ukinut platni nalog i u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupaka, te se odluka o troškovima obrazlaže kako slijedi.

16. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je čl. 156. ZPP-a određeno da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

17. Dalje se navodi da je odredbom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ) određeno da je ovršenik dužan ovrhovoditelju, naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Odredbom čl. 6. OZ-a je određeno da pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni. Odredbom čl. 10. ZPP u svezi s primjenom čl. 21. OZ-a je propisano da sud stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, pri čemu je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Odredbom čl. 281. st. 8. OZ-a propisno je da će ako nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj u cijelosti ili djelomično povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik rješenjem obustaviti ovrhu.

18. Tu valja ukazati da prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanog u rješenju poslovni broj Rev- 1026/2024 od 1. listopada 2024., a koje je sukladno Rev- 965/2022-5 od 16. studenoga 2022., "za ostvarenje prava na naknadu parničnih troškova tužitelju (prema st. 2. čl. 158. ZPP) odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi (za protivnika osiguranja ili za bilo koju stranu u postupku) nastao dodatni parnični trošak." Istovjetno shvaćanje zauzeto je i u rješenju VSRH poslovni broj Rev- 700/2021-2 od 14. lipnja 2023.

19. U konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen je dana 31. svibnja 2021., obavijest javnog bilježnika kojom je javni bilježnik obavijestio tuženicu o podnošenju prijedloga za ovrhu datirana je na 6. srpnja 2021., nakon čega je dana 26. srpnja 2021. pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano, unatoč tome što je tuženica dana 23. srpnja 2021. platila iznos glavnice, a nadalje je dana 17. rujna 2021. doneseno rješenje ovoga suda kojim je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi. U nastavku postupka tužitelj je podneskom od 5. listopada 2021. povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice u visini 407,48 kuna (54,08 EUR) ustrajući u zahtjevu za naknadom ovršnog i parničnog troška postupka.

20. Nesporno je da je tuženica uplatom od 23. srpnja 2021. platila samo iznos glavnice. Međutim, imajući u vidu ranije navedenu odredbu čl. 281. st. 8. OZ-a, te odredbu čl. 21. st. 2. OZ-a, a nastavno na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, tužitelj je mogao pravovremeno (prije donošenja rješenja o ovrsi) evidentirati uplatu tuženice i obavijestiti javnog bilježnika o djelomičnom podmirenju njegove novčane tražbine, te je za taj dio tražbine ovršni postupak imao biti obustavljen. No u ovom slučaju, tužitelj nije odmah povukao prijedlog za ovrhu po primitku uplate od tuženice, a prije donošenja rješenja o ovrsi, već je to učinio tek nakon što je ovršni postupak prešao u parnični, pri čemu su uslijedile dodatne procesne aktivnosti i to javnog bilježnika koji je donio rješenje o ovrsi, kao i suda, a što je sve uzrokovalo dodatne troškove. Naime, činjenica da ovršni trošak nije plaćen kada i glavnica, nije opravdan razlog za nepravovremeno povlačenje tužbe jer nema zapreke da se o osnovanosti ovršnog troška raspravlja u ovršnom postupku, a ne u parničnom. U slučaju da je tužitelj odmah obavijestio javnog bilježnika da je dugovanje podmireno, ovrha bi bila obustavljena u skladu s odredbom iz čl. 40. st. 1. OZ, a o troškovima ovršnog postupka bi bilo odlučeno na temelju čl. 14. st. 4. OZ-a u ovršnom postupku.

21. Ipak, s obzirom na to da tuženica nije podmirila iznos glavnice duga po dospijeću utuženih računa, opravdan je trošak koji je tužitelj imao vezano za pokretanje ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od zatraženih 19,91 EUR (150,00 kuna) uvećano za PDV u visini 4,98 EUR (37,50 kuna) sukladno odredbi čl. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje: Tarifa), te u skladu sa specifikacijom postavljenog zahtjeva za naknadu troškova prema prijedlogu za ovrhu od 31. svibnja 2021. Nadalje je tužitelju priznat trošak predujma nagrade javnog bilježnika u zatraženom iznosu od 3,32 EUR (25,00 kuna) uvećano za PDV koji iznosi 0,83 EUR (6,25 kuna) prema čl. 5. i 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22; dalje u tekstu: Pravilnik.). Navedeni trošak u visini ukupno 29,04 EUR, priznat je tužitelju na temelju odredbe čl. 155 ZPP-a obzirom na to da su isti bili potrebni za vođenje ovog postupka, te da su nastali prije podmirenja glavnice. Također valja istaknuti da zahtjev za materijalni trošak ovrhovoditelja nije osnovan obzirom zatraženi trošak nije dokumentiran niti po osnovi niti po visini.

22. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima. Zatezne kamate na priznati ovršni trošak nisu određene od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u svezi s čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Nadalje se ukazuje da je po ocjeni ovoga suda, tužitelj taj koji je prouzrokovao nastanak parničnog troška i potrebu za daljnjim vođenjem ovog postupka nesavjesnim postupanjem jer nije odmah po izvršenoj uplati od strane tuženice djelomično povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na podmireni dio dugovanja, a zbog kojeg propusta je javni bilježnik rješenjem o ovrsi obvezao tuženika na podmirenje kako iznosa glavnice tako i ovršnog troška, te je tužitelj tek u parničnom postupku djelomično povukao tužbeni zahtjev. U tom smislu, ne može se na tuženicu, uzimajući u obzir čl. 10. ZPP, a u svezi s čl. 6. i čl. 14. st. 4. OZ-a, prebaciti teret troška vođenja parničnog postupka kada je tuženica podmirila glavno potraživanje prije nego što je postupak iz ovršnog prešao u parnični.

24. Ovdje valja napomenuti da je smisao odredbe članka 281. OZ-a, je da je zakonodavac normirao postupanje javnog bilježnika u povodu primitka prijedloga za ovrhu (obavijest ovršeniku da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju) upravo kako bi omogućio mirno rješavanje sporova, izvan suda i drugih institucija, uz manji trošak (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž-85/2025-2 od 10. studenoga 2025.)

25. Iz svega navedenog slijedi da je tuženica osnovano podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te je stoga opravdan njezin zahtjev da joj tužitelj naknadi trošak daljnjeg, sada parničnog troška, u sferi krivnje tužitelja i to prema načelu krivnje u skladu sa čl. 156. ZPP-a. U tom smislu tuženici je priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7. toč. 9. Tarife) što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46 Tarife) iznosi 125,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.). Dakle, ukupno je utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 138,27 EUR. Tu valja napomenuti da tuženica nije postavila zahtjev za pripadajuće zatezne kamate koje teku na trošak postupka pa stoga iste nisu niti dosuđene.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Pun. tužene