Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-19/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, zastupani po punomoćnici Mihaeli Blažević, odvjetnici u Zagrebu, radi nezakonite i nedopuštene odluke o otkazu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, javno objavljene, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan u cijelosti, a koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 10. siječnja 2023.g., a kojim se otkazuje Ugovor o radu od 21.1.2007.g.

Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice DA, [adresa], 31 431 Čepin, OIB- [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na radni mjesto voditelja odjela mliječnog i smrznutog proizvoda u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude

Nalaže se tuženiku priznati sva prava tuženici iz radnog odnosa od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu do vraćanja na rad i isplatiti naknade plaće u ukupnom bruto iznosu 9.184,15 eur sa zateznim kamatama koje teku;

- na iznos od 292,81 eur za mj I/2023 od dana 08.02.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 425,03 eur za mj II/2023 od dana 08.03.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 903.46 eur za mj III/2023 od dana 07.04.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 911,76 eur za mj IV/2023 od dana 09.05.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 941,50 eur za mj V/2023 od dana 08.06.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 968,71 eur za VI/2023 od dana 08.07.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 972,39 eur za VII/2023 od dana 08.08.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 945,03 eur za VIII/2023 od dana 08.09.2023.g.pa pa do konačne isplate - na iznos od 933,76 eur za IX/2023 od dana 07.10.2023.g. pa do konačne isplate - na iznos od 221,09 eur za X/2023 od dana 09.11.2023.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 88,02 eur za XI/2023 od dana 08.12.2023.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 131,16 eur za XII/2023 od dana 09.01.2021.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 48,63 eur za mj I/2024 od dana 08.02.2024.9, pa do konačne isplate

- na iznos od 72,07 eur za II/2024 od dana 08.03.2024 g pa do konačne isplate

- na iznos od 143,95 eur za III/2024 od dana 09.04.2024.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 42,56 eur za IV/2024 od dana 09.05.2021.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 103,43 eur za V/2024 od dana 08.06.2024.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 13,04 eur za VI/2024 od dana 06.07.2024 pa do konačne isplate

- na iznos od 68,50 eur za VII/2024 od dana 09.08.2024.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 41,12 eur za VIII/2024 od dana 10.09.202a.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 83,86 eur za IX/2024 od dana 08.10.2024 g. pa do konačne isplate

- na iznos od 22,04 eur za X/2021 od dana 09.11.2024 g pa do konačne isplate

- na iznos od 62,69 eur za XI/2024 od dana 07.12.2024.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 100,67 eur za XII/2024 od dana 10.01.2024.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 110,62 eur za mj I/2025 od dana 08.02.2025.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 93,13 eur za II/2025 od dana 08.03.2025.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 79,71 eur za III/2025 od dana 08.04.2025.g. pa do konačne isplate

- no iznos od 115,46 eur za IV/2025 od dana 09,05.2025.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 92,73 eur za V/2025 od dana 07.06.2025.g. pa do konačne isplate

- na iznos od 125,22 eur za VI/2025 od dana 07.07.2024.g. pa do konačne isplate, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelji trošak ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.“.

II. Nalaže se tužiteljici DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (tisućuosamstosedamdesetpeteura), uz zatezne kamate od 17. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, roku od 8 dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.725,00 EUR (tisućusedamstodvadesetpeteura), zajedno sa zateznim kamatama od dana presuđenja, do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je ona u radnom odnosu kod poslodavca SPAR Hrvatska d.o.o. Zagreb više od 15 godina na poziciji voditelja odjela mliječnih i smrznutih proizvoda. Svih ovih godina je bila među prva tri odjela po rezultatima. Radnica se uvijek trudila raditi savjesno i odgovorno, što dokazuju i njezini rezultati. 24.12.2022. radno vrijeme prodajnog mjesta bilo je zaključno do 17,00 sati. Tijekom gore navedenog dana, na prodajnom mjestu bile su velike gužve i cijelo vrijeme je radnica radila na blagajni, iako radnica navodi da je radila unatoč činjenici što nema sanitarnu iskaznicu niti zakonom propisan higijenski minimum, te niti je poslodavac ugovorom jasno definirano radno mjesto radnice na blagajni, niti je radnica adekvatno prošla obuku za to radno mjesto. Radnica je pred kraj radnog vremena primijetila da se gužva u prodajnom centru ne smanjuje pa je zamolila nadređene da ode „na brzinu“ po nekoliko stvari pokupiti i kupiti, kao što i inače imaju svi praksu i što nam i sam voditelj dozvoljava. Radnica je u trenutku kada je došla naplatiti, u tom trenutku su redovi bili predugački i radnica je upućena „gestom“ odmahnuto joj je da ode na svoju blagajnu gdje je radnica sama naplatila, što nikada do sada nije napravila, iako je svakodnevna praksa svih uposlenika da si sami svakodnevno naplaćuju na samoposlužnim blagajnama već nekoliko godina unazad. Radnica je odlučila zbog prevelike gužve sama si naplatiti kupljene artikle te je odnijela račun i vrećicu sa kupljenim artiklima na info pult gdje je bio zaštitar. Isto je napravila znajući da će zaštitar pregledati i ako nešto ne bi bilo u redu reagirati i upozoriti na nepravilnosti ili nedostatke ako ih ima. Nakon završetka obračuna blagajne, radnica dolazi do info po vrećicu sa kupljenim artiklima, u kojoj je pronašla račun, ovjeren od strane ovlaštene zaštitarske službe, kupljene artikle sa naznakom „Plaćeno“ i vrećicu, koja je također označena naljepnicom „Plaćeno“. Radnica je smatrala kako je ovlaštena zaštitarska služba, angažirana od strane trgovačkog društva Spar Hrvatska d.o.o., na profesionalan i adekvatan način izvršila provjeru kupljenih artikala sa izdanim računom, te je smatrala kako je broj artikala na računu jednak broju artikala koji se nalazio u trenutku predaje zaštitaru, koji je ovlašten da izvrši provjeru naplaćenih artikala, te da upozori na nepravilnosti. Napominjemo kako radnica u danom trenutku ima karticu sa bonovima na kojoj je ostalo novaca i sporne artikle je mogla kupiti bez plaćanja stoga nema nikakve namjere i postupanja koje bi ukazivalo na tešku povredu od strane radnice. U trenutku kada je radnica završila sa obračunom blagajne i radnim vremenom, uzela je vrećicu sa kupljenim artiklima, na kojima su jasno bile vidljive naljepnice „Plaćeno“. Po odlasku sa radnog mjesta radnica je ostavila vrećicu sa plaćenim artiklima i računom u zaštitarskoj prostoriji na izlazu a potom je otišla se presvući u garderobu, te je po silasku, na samom odlasku, u prisutnosti zaštitara, vršena uobičajena kontrola kupljenih artikala kako bi se utvrdilo stvarno stanje. Tijekom uobičajene kontrole, u kojoj se uspoređuju kupljeni artikli sa navedenim artiklima na računu, utvrđeno je kako se na računu ne nalaze 2 Fant umaka u vrijednosti cca 16,00

kuna/cca 2,12€ (Fiksni tečaj konverzije : 1€=7,53450 HRK). Kada je radnici zaštitar ukazao na nepravilnost, radnica je ostala iznenađena jer su se u vrećici nalazili artikli koje nije kupila. Potom je od radnice zaštitar zatražio da potpiše zapisnik da navedeni artikli nisu na računu što je i učinila jer nisu bili što nije sporno. S obzirom na činjenicu kako postoji video nadzor u prodajnom prostoru, vrlo lako je moguće utvrditi stvarno činjenično stanje. Stoga radnica ovim putem predlaže da poslodavac pregleda snimka videonadzora 24.12.2022. od trenutka kada je zaštitar izvršio kontrolu kupljenih artikala u prisustvu djelatnice sa infa. Naime zaštitar je morao prilikom prvotne kontrole vidjeti da se u vrećici nalaze sporni artikli i trebao je reagirati i upitati imam li još neki račun, kojima bi dokazala da je sporne artikle zaista kupila ili zbog čega se sporni artikli ne nalaze na računu. Radnica smatra kako je prilikom kontrole došlo do omaške zaštitara zbog činjenice jer je bila velika gužva. Napominje kako je račun platila Spar poklon karticom na kojoj je imala dovoljno raspoloživih novčanih sredstava i nema razloga da radnica ne bih platila i ta dva sporna artikla, kojima je vrijednost cca 16,00 HRK/cca 2,12€. Slijedom svega naprijed navedenog, očito je došlo do omaške od strane zaštitara i njegova propusta pa radnica navode poslodavca iz obrazloženja „Izvanrednog otkaza ugovora o radu“ u potpunosti smatra neutemeljenim niti osnovanim, s obzirom na činjenicu kako je trgovački lanac Spar Hrvatska d.o.o. omogućio svojim kupcima mogućnost plaćanja na samoposlužnim blagajnama. Sporni događaj za koji tuženik kao poslodavac navodi da odgovara osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa iz čl. 56. Pravilnika dogodio se 24. prosinca 2022. U Obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. siječnja 2023. navodi se kako je voditelj prodajnog centra obavijestio Sektor ljudskih resursa 27. prosinca 2022. Međutim kritične zgode je zaštitar obavijestio zamjenika voditelja blagajne, RA, koja ujedno obavlja zamjenu za voditelja prodajnog centra, a voditelj prodajnog centra OA je 26.12.2022. radio jednako kao i tužiteljica. Naime rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu počinje teći od sljedećeg dana od kada je nadležni rukovoditelj pouzdano saznao za činjenice koje terete radnika. Sukladno članku 116. Zakona o radu, ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a tužiteljica smatra da je zakonski rok u konkretnom slučaju protekao, odnosno otkaz je dan izvan zakonskog roka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Tuženik činjenično i pravno poriče tužbu i protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik se također protivi zahtjevu za naknadom troška zatraženom po tužiteljici. Tužiteljica je nesporno počinila povrede iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te se otkaz u cijelosti ukazuje opravdanim. Tuženik se protivi i VPS-u navedenom u tužbi jer je VPS već sada veći, a i povećava se iz mjeseca u mjesec. Točno je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. siječnja 2007. na radnom mjestu Voditelj odjela mlijeko i mliječni proizvodi. Tužiteljica je temeljem članka 2. st. 2. Ugovora o radu dužna sukladno potrebama posla u slučaju potrebe obavljati i druge ili dodatne poslove kod Poslodavca za koje se pretpostavlja i očekuje da ih je D sposobna obavljati. Stoga navod tužiteljice o navodnom ugovornom nedifiniranju rada na blagajni nije osnovan, a niti relevantan. Naime, ovaj navod tužiteljice nije u vezi s predmetom spora, a niti opravdava povrede koje je tužiteljica počinila. Tužiteljica je kritičnog dana - 24.12.2022., došla na rad u 08:57h, te je otišla s rada u 17:06h, a pauzu je koristila od 11:18h do 11:37h. Sukladno Kućnom redu tuženika, tužiteljica nije smjela niti naplaćivati a niti kupovati u radnom vremenu. Naime, iz njezinog izvoda iz sustava Spitza jasno je razvidno da nije bila u statusu pauze kada je obavljala kupnju, što je zabranjeno. Da bi radnik bio „kupac“ mora se odjaviti iz sustava – ili odjaviti s posla ili prijaviti u status „pauza“. Iz izvoda se vidi da nije bila niti odjavljena a niti na pauzi, prema tome nije bi „kupac“, a što je zabranjeno. Radnica je obavljala kupovinu tijekom radnog vremena, protivno pravilima tuženika, izvan statusa „pauze“, te je sama sebi naplatila artikle na blagajni. Vrećicu s kupljenim artiklima odnijela je ovlaštenom zaštitaru tvrtke Klemm Security na Odjel info pulta da na artikle zalijepi naljepnice „Plaćeno“, što je isti i izvršio nakon pregleda artikala i usporedbe s računom. Radnica je vrećicu s kupljeni artiklima ostavila na Info pultu te je otišla dalje odrađivati radne zadatke. Nakon završenog obračuna na glavnoj blagajni, radnica je uzela vrećicu s kupljenim stvarima te otišla prema garderobi i izlazu za radnike koji se nalazi na suprotnom kraju prodavaonice. Prilikom izlaska radnice iz prodavaonice, zaštitar je izvršio detaljan pregled svih artikala i usporedbu s računom, a pregledom je utvrdio da artikli Fant lovački umak i Fant umak od gljiva nisu plaćeni te je sastavio Zapisnik o krađi koji je D potpisala. Iz navedenog proizlazi da je D pokušala prisvojiti dva artikla koja nije platila odnosno da je pokušala otuđiti robu Poslodavca. Tužiteljica je u skladu s Kućnim redom (točka 4.) svu svoju kupljenu robu bila dužna spremiti u svoj garderobni ormarić, a ne ju odložiti na Odjel info-pult. Nisu točni navodi tužiteljice da bi kupnja na samoposlužnim blagajnama bila dozvoljena. Nema takve odredbe u Kućnom redu. Zaštitari društva Klemm Security, su kod tužiteljice prilikom pregleda na odlasku kući, na tzv. personalnom ulazu/izlazu, zatekli u vrećici proizvod koje nije platila (artikli Fant lovački umak i Fant umak od gljiva). Tužiteljica je potpisala Izvješće zaštitara o krađi, i to navodeći da priznaje počinjenje. Nije jasno što tužiteljica želi postići navodom o profesionalnosti zaštitarske službe, te da bi ona smatrala da je broj artikala na računu jednak broju artikala u vrećici. Ta nije zaštitarska služba odgovorna za to što je tužiteljica nakon prve kontrole u vrećicu unijela još dva neplaćena artikla. Tužiteljica je zaštitaru priznala počinjenje, te isto potpisala. Stoga se svi naknadni pokušaji otklanjanja odgovornosti ukazuju upravo time – izbjegavanje već danog priznanja i odgovornosti za svoje postupke. Isto se može reći i za navoda iz tužbe da bi tužiteljica platila karticom s bonovima, pa da je predmetne artikle mogla platiti. Ovo ne otklanja odgovornost tužiteljice jer artikle nije platila, niti novcima niti bonom. Navod da je zaštitar prilikom prve kontrole treba vidjeti da u vrećici postoje još dva artikla i pitati tužiteljicu gdje je račun za ta dva artikla, upravo upućuje na izbjegavanje odgovornosti od strane tužiteljice. Dakle, prema mišljenju tužiteljice, zaštitar je prvi puta trebao vidjeti neplaćene artikle i pitati ju gdje je račun odnosno zbog čega se sporni artikli ne nalaze na računu. Upravo ovim navodom tužiteljica ukazuje da je postupila protivno pravilima, te da ide za izbjegavanjem odgovornosti. Kad ju je zaštitar upravo to pitao prilikom druge kontrole, nije imala niti račun niti objašnjenje. Način plaćanja računa za plaćanje artikala na računu nije predmet ovog spora. Predmet ovog spora su neplaćeni računi, otuđenje kojih je radnica priznala. Ukazivanje da bi se radilo o omašci zaštitara upućuje u izbjegavanje odgovornosti od strane tužiteljice. Nikakve omaške zaštitara nije bilo. Tužiteljica neosnovano navodi da Odluka o otkazu ne bi bila donesena u roku. Iz obrazloženja odluke o otkazu kao i iz datuma kada je ista donesena, proizlazi da je odluka upravo donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji, i to upravo na način kako to i tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske. Kućnim redom pod točkom 4. Privatna kupnja radnika propisano je da je svu kupljenu robu radnik dužan pokazati kontroli, kao i račun za istu. Radnik ne smije sam sebi vagati namirnice koje kupuje niti svoju kupljenu robu sam sebi naplaćivati na blagajni. Kućnim redom pod točkom 7. Kontrola radnika propisano je da se kontrola radnika provodi kod napuštanja poslovnice ili u drugim prilikama kada to Poslodavac smatra potrebnim. Kontrolu radnika provode zaštitari ili osobe koje su zadužene od strane voditelja poslovnice za to. Za svu robu koja se iznosi izvan poslovnice mora biti predočen odgovarajući račun ili potvrda da se ta ista roba i unijela u poslovnicu. Kućnim redom pod točkom 9. Krađa propisano je da Radnik ne smije imovinu Poslodavca iznositi izvan poslovnice te da je svaki radnik dužan posvetiti visoku pozornost zaštiti imovine Poslodavca tj. na zaštitu robe od krađe. Nedozvoljeno otuđivanje novca, robe ili uzoraka od strane radnika, ili pripomoć kod takvih krađa, je razlog za otkaz ugovora o radu i za prijavu policiji. Tužiteljica je sama sebi naplaćivala robu koju je namjeravala kupiti, što je to zabranjeno Kućnim redom i Pravilnikom o radu. Iako je bila svjesna da zaštitar prilikom odlaska radnika kući vrši kontrolu, tužiteljica je uz kupljene proizvode imala i dva neplaćena artikla. Slijedom navedenog, tužiteljica nije poštivala odredbe Kućnog reda i pravila tuženika, te je postupala nesavjesno i neodgovorno i pokušala sebi osigurali materijalnu korist na štetu tuženika. Posebno se ističe da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Voditelja odjela mliječnog i smrznutog te da joj je tužitelj iskazao povjerenje postavljanjem na navedenu poziciju. Od tužiteljice se očekivala povećana pažnja u postupanju te da svojim postupcima štiti interese tuženika i bude primjer drugim radnicima. Svojim postupcima tužiteljica je počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa navedene u čl. 56. Pravilnika o radu i to toč. 3. (ukoliko radnik prije, za vrijeme ili nakon radnog vremena sam sebi važe i/ili deklarira robu koju namjerava kupiti i/ili robu koju kupuje sam sebi naplati na blagajni), toč. 4. (pokušaj otuđenja imovine Poslodavca) i toč. 11. (nesavjesno i neodgovorno obavljanje posla i time u velikoj mjeri ugrožavanje Poslodavčevih interesa). U skladu sa čl. 119. st. 2. Zakona o radu, tuženik je tužiteljici dana 29.12.2022. pokušao uručiti poziv na obranu, i to osobno putem voditelja prodajnog centra i u prisustvu svjedoka, no tužiteljica je odbila preuzeti poziv na obranu te je napustila radno mjesto. Naknadno se tužiteljica predomislila te je 31.12.2022. preuzela poziv na obranu, a istog dana je tuženiku putem elektronske pošte poslala svoju izjavu u kojoj navodi da je zbog prevelike gužve sama sebi naplatila robu na blagajni te da je naplaćene artikle zajedno s računom dostavila ovlaštenom zaštitaru da stavi naljepnice „plaćeno“. Vrećicu je preuzela nakon obavljenog obračuna, a djelatnik zaštitarske tvrtke nije je upozorio niti na jednu nepravilnost niti su joj nadređeni na istu ukazali. Po završetku radnog vremena, vrećicu zajedno s artiklom i računom da ostavlja u zaštitarskoj prostoriji te se odlazi presvući u garderobu. Nakon toga da je prošla redovitu provjeru od djelatnika zaštitarske tvrtke „Klemm Security“ i tim pregledom je ustanovljeno da se u vrećici nalaze Fant lovački umak i Fant umak od gljiva, a iste nije kupila. Dalje tužiteljica navodi da je u šoku potpisala zaštitarski zapisnik no da smatra da nije prekršila Kućni red i Pravilnik o radu te odbija prihvatiti činjenicu da je samostalno i s namjerom htjela otuđiti navedene artikle. Tuženik kao poslodavac nije mogao prihvatiti obranu tužiteljice jer ista niti ne objašnjava zašto je u vrećici s kupljenim stvarima pokušala iz prodavaonice iznijeti i dva neplaćena artikla. Tužiteljica u svojoj obrani nadalje navodi da je bila u šoku kada je zaštitar u vrećici pronašao dva Fant umaka te da odbija prihvatiti činjenicu da je pokušala otuđiti artikle. Nesporno je da su dva neplaćena Fant umaka pronađena u vrećici koju je tužiteljica pokušala iznijeti iz prodavaonice, a tuženik ne smatra vjerojatnim da je netko drugi u vrećicu od tužiteljice stavio dva Fant umaka. Štoviše, tužiteljica to nije niti istakla niti u obrani niti u zahtjevu za zaštitu prava niti u tužbi. Točan je navod tužiteljice da zaštitar prilikom prvog pregleda i stavljanja naljepnica „plaćeno“ na kupljene artikle nije utvrdio nepravilnosti jer ih tada nije niti bilo odnosno u vrećici su bili samo artikli za koje je tužiteljica imala račun, no tužiteljica je nakon uzimanja vrećice s Odjela info pulta bila u garderobi, a do izlaza je prošla kroz prodavaonicu i jedno od skladišta te je imala mogućnost u vrećicu dodati dva Fant umaka. Svojim postupanjem tužiteljica je grubo zlouporabila povjerenje tuženika, zbog čega je tuženik nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu te je evidentno da nastavak radnog odnosa nije moguć. Nastavak radnog odnosa nije moguć i dodatno jer iz svih dosadašnjih navoda u raznim podnescima tužiteljice (obrana, zahtjev za zaštitu prava, tužba) proizlazi da su navodi tužiteljice kontradiktorni, i idu za izbjegavanjem odgovornosti. A sve to nakon što je na licu mjesta priznala počinjenje. Tužiteljica ne osporava da bi savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom bilo provedeno. Ukoliko se ukaže potrebnim, tuženik će pravovremeno dostaviti dokaz o ispunjenju obveze savjetovanja iz Zakona o radu. Nastavno, a s obzirom da se Odluka o otkazu i otkazni razlozi ukazuju osnovanima, tuženik predlaže tužiteljicu odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti. Predlaže se tužiteljicu odbiti i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Predlaže se da sud usvoji zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u ovom postupku.

2.1. Tužiteljica je svojim podneskom od 2. listopada 2025. preinačila tužbeni zahtjev, a sve nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te je ovaj sud na ročištu održanom 13. siječnja 2026. donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbenog zahtjeva, a sve radi svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. Tuženik je 10. siječnja 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tužiteljica je u zakonskom roku sukladno članku 133. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. - dalje u tekstu: ZR), 20. siječnja 2023. podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tuženik je zahtjev zaprimio 24. siječnja 2023., ali na njega nije odgovorio u zakonskom roku, pa kako je tužba podnijeta 21. veljače 2023., ista je podnijeta u zakonskom roku.

4. Prvenstveno valja napomenuti, u odnosu na prigovor tuženika na mjesnu nenadležnost ovoga suda, kako ovaj sud smatra da je isti prigovor neosnovan.

4.1. Naime, tuženik navodi kako je člankom 13. Ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka (list 26-31 spisa) propisano da ako u slučaju nemogućnosti rješavanja sporova koji bi proizašli iz ovog ugovora isti ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu, pa je zbog navedenog za predmetni spor nadležan Općinski radni sud u Zagrebu. Ovakav zaključak tuženika nije pravilan.

4.2. U ovome predmetu riječ je o sporu između radnika i poslodavca radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu. Pa tako za ocjenu mjesne nadležnosti nema mjesta primjeni sporazuma o nadležnosti koja je ugovorena za sporove iz ugovora o radu, a iz čega bi proizlazilo da navodi tuženika izneseni o mjesnoj nenadležnosti suda u Osijeku nisu osnovani. Izberiva nadležnost u sporovima iz radnog odnosa u kojima je tužitelj radnik propisana je odredbom članka 65. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), prema kojoj odredbi za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Izberiva mjesna nadležnost propisana je isključivo u svrhu olakšanja parničnog položaja tužitelja, odnosno kako bi u osjetljivim parničnim postupcima tužitelj lakše pristupio sudu, bez izlaganja većim financijskim izdacima. Podnoseći tužbu ovome sudu, kao jednom od izberivo mjesno nadležnih sudova, a s obzirom na to da se rad nesporno obavljao na području Osijeka, tužitelj je odredio mjesno nadležni sud i tako određeni sud, suprotno navodima tuženika, nije ovlašten oglasiti se mjesno nenadležnim (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Splitu u predmetu broj Gž R-1040/2022 od 18. listopada 2022. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Gr 1-129/2018 od 19. studenog 2018.).

5. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i te pročitao priležeću materijalnu dokumentaciju i to odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 5-7 spisa), zahtjev za zaštitu prava uz preporuku i potvrdu o primitku (stranice 8-13 spisa), izračun doprinosa (stranice 14-15 spisa), ugovor o radu (stranice 26-31 spisa), izvješće Klemm sigurnost d.o.o. (stranica 36 spisa), kućni red tuženika (stranica 37 spisa), zapisnik o krađi (stranica 38 spisa), e-mail odvjetnice Mihaele Blažević u Zagrebu (stranice 39-40 spisa i stranica 42 spisa), dostavnice (stranica 41 spisa i stranica 43 spisa), izjava tužiteljice (stranica 44 spisa), pravilnik o radu (stranice 45-64 spisa). Saslušani su svjedoci RA, OA, LA, DAZ, VA, zakonski zastupnik tuženika NA i tužiteljica PA, te vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke Lidija Balog, dipl.oec. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 7. kolovoza 2025. je pročitan (stranice 108-189 spisa).

5.1. Ovaj sud je na pripremnom ročištu održanom 17. rujna 2024. donio rješenje kojim odbija prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka IA, ĆA i CA na okolnost kako poslovnica Špar funkcionira i kako se vrši kupnja putem bona, budući da u ovome postupku nije riječ o kupnji proizvoda putem bona, već o činjenici da je tužiteljica ukrala proizvode tuženika, a što je razvidno iz zapisnika o krađi (list 38 spisa). Također je sud odbio i prijedlog za saslušanjem svjedoka GA na okolnost razgovora sa zaštitarom, budući da isto nema nikakve veze sa sporom i isto se ne odnosi na razdoblje koje je neposredno bilo prije same krađe, već se radilo o razgovoru između dvije osobe, koje nije imalo nikakav utjecaj na tužiteljicu, a niti je to bitno za rješenje ovoga spora. Također svi navedeni svjedoci nisu imali nikakve veze sa događajem koji se dogodio 24. prosinca 2022., odnosno isto nisu bili prisutni, a niti imaju ikakva neposredna saznanja vezano uz isti.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Tužiteljica DA je u svom iskazu navela kako je kod tuženika bila zaposlena do siječnja 2023. godine, a kao voditeljica Odjela mliječne i smrznute hrane, te je ukupno bila zaposlena kod tuženika 16 godina, ne sjeća se kada je točno njoj uručen otkaz ugovora o radu, sjeća se da je 14.1.2023. izašla iz bolnice, te je možda toga dana i zaprimila navedenu odluku. Nadalje, iskazuje kako je tog dana radio Centar do 17,00 sati budući je ona već par mjeseci prije pomagala i na blagajni zbog gužvi, tako je bilo i tog dana. Pred kraj radnog vremena je budući je i dalje bila gužva, svoju radnu kolegicu LA koja je na glavnoj blagajni, pitala da si ona sama kupi određene proizvode, a ističe kako se sjeća da je svakako bio potreban kruh budući da na Badnjak više ništa ne radi u to vrijeme. Kolegica joj je dopustila da to učini, sjeća se da je otrčala i pokupila par proizvoda – kruh, žito i slično, te si je zbog gužve željela naplatiti te proizvode na samoposlužnoj blagajni, međutim kad ju je kolegica LA rukom pozvala da se požuri, ona se tada s vrećicom vratila na svoju blagajnu na kojoj blagajni je obavila kupnju, a na način da je navedene proizvode platila poklon karticom koju je dobila ranije od tuženika, te nakon što je naplatila sve proizvode, račun stavila u vrećicu i vrećicu zajedno sa sadržajem iste, stavila na info pult, a ona se brzo vratila na svoje radno mjesto. Ističe kako nikoga nije obavijestila da se navedena vrećica nalazi tamo, a budući da je takav bio običaj da svi radnici vrećice ostavljaju na info pult nakon što obave svoju kupnju. Nadalje, iskazuje kako je nakon proteka radnog vremena i nakon što je završila s poslom na blagajni, uzela vrećicu s info pulta i istu ostavila na izlazu, a gdje se nalazi stol na kojemu je još bilo vrećica budući je takav običaj jer svi znaju da se sadržaj vrećice na kraju radnog vremena i pregledava. To je učinila iz razloga jer je morala otići u svoju garderobu kako bi se presvukla, a nakon što je to i učinila, sišla je iz prostorije gdje se presvlače, te je uzela nazad svoju vrećicu gdje je također bilo još vrećica i čekala je zajedno u redu s drugim radnicima zaštitara, a na redovan pregled. Prilikom pregleda je dala račun zaštitaru, a ona je osobno vadila stvari kada je nabrajala stvari u vrećici, zaštitar joj je napomenuo kako na računu nema Fant umaka. Ističe kako ona ne zna zašto toga nema na računu, ne sjeća se što je sve bilo u vrećici, ali očigledno je bilo kako je htjela kupiti navedeni Fant umak, ali ne zna zašto isti nije naveden na računu. Iskazuje kako je nakon toga zaštitar nekoga nazvao, a ona je zajedno s njim trebala ići potpisati zapisnik, što je ista i učinila. Potom iskazuje kako ne zna je li na predmetnom računu vidjela oznaku „plaćeno“ i potpis zaštitara. Potom iskazuje kako je ponovno došla na posao 26.12.2022., a kada je skraćeno radno vrijeme bilo kod tuženika i ona je tom prilikom potražila voditelja poslovnice gosp. OA kako bi mu rekla kako nije imala namjeru oštetiti tuženika ili ukrasti navedene proizvode. Ističe kako je on samo rekao da je već proslijedio sve dalje. Nakon toga više nije imala kontakta s njime. Tog kritičnog dana, odnosno 24. prosinca, koristila je pauzu u trajanju od 20 minuta, a to kako bi uspjela za vrijeme iste samo nešto pojesti i popiti, međutim kada je obavljala kupnju je zbog gužve koristila kraću pauzu jer nije htjela stvarati i smanjivati radnim kolegama vrijeme za pauzu. Također iskazuje kako od nje nitko nije tražio da skrati pauzu. Ističe kako je tog dana došla na posao u 9,00 sati a poslovnica radi od 7,00 sati, a nije obavila kupnju prije početka radnog vremena budući da je takav bio običaj, imali su i naviku da obavljaju kupnju za vrijeme radnog vremena. Nadalje, iskazuje kako ona nije osobno otišla kupiti stvari za vrijeme pauze budući se mora s karticom tada odjaviti, otići u garderobi u presvući se te čekati duže vremena na blagajni, a budući da su velike gužve, to bi potrajalo, a nakon same kupnje bi se opet morala ići presvući u radnu odjeću, te prijaviti karticom dalje za rad. Iskazuje kako se ne sjeća je li se toga dana presvlačila kada je obavljala spornu kupnju. Toga dana prilikom rada na blagajni je imala radnu odjeću i to bijelu majicu i prsluk, a inače im je traženo da uz to imaju hlače.

7.1. Na upit punomoćnice tuženika zašto postoji razlika u ranije pisanoj obrani tužiteljice i danas na iskazanom ročištu, tužiteljica je odgovorila kako je navedenu vrećicu ostavila na info pultu budući se tamo nalazi zaštitar, a o istome nije nikoga obavještavala jer se to tamo ostavi. Trenutno je u radnom odnosu i to od kraja 2023. godine. Iskazuje da u odnosu na poziv na obranu ne zna je li navedeno pisalo u dostavnici, a kada su je pozvali na davanje obrane, nije znala točno što od nje traži tuženik, budući je mislila kako treba potpisati otkaz ugovora o radu, te je na to samo navela kako će se prvo posavjetovati.

8. Zakonski zastupnik tuženika NA je u svom iskazu naveo kako je on od 2005. godine zakonski zastupnik tuženika, te nadalje iskazuje kako je kod tuženika skupno zastupanje te odluke, pa tako i odluke o otkazu, odnosno izvanrednom otkazu ugovora o radu potpisuje on zajedno s još jednim članom Uprave – direktorom, međutim u slučaju odsutnosti može biti zamjena i prokurist. Ističe kako je on osobno potpisao odluku, a upoznat je s navedenim slučajem na način da ga je o tome izvijestila njegova interna revizija, a nakon toga i kadrovska služba. Ističe da je to uobičajena procedura kod tuženika. Poznato mu je da se navedeni događaj dogodio vjerojatno 23.12., međutim ne sjeća se kada ga je o tome obavijestila interna revizija, ali siguran je da je to bilo kasnije. Prije donošenja odluke, uvijek se konzultira s pravnikom iz kadrovske službe. On je izgubio povjerenje u tužiteljicu obzirom na okolnosti slučaja. Odgovornom osobom Poslovnice Spar u Osijeku smatra se voditelj poslovnice, a to je OA, međutim iskazuje kako ne zna kada je on saznao o navedenom događaju.

9. Svjedokinja RA iskazala je kako je zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu na glavnoj blagajni kao zamjenica voditelja glavne blagajne. Iskazuje kako poznaje tužiteljicu budući je radila skupa s njom. U vezi događaja koji se zbio 24.12.2022., ista iskazuje kako je na Badnjak uvijek gužva na blagajnama, međutim u vezi navedenog događaja, njoj je poznato da nakon što je primala obračune, a po završetku radnog vremena, zaštitar VA ju je obavijestio kako je tužiteljica u vrećici imala dva plaćena artikla, a dva koja nisu plaćena. Budući da se radilo o radnom vremenu koje se završilo i nije bilo voditelja, ona mu je rekla da o navedenom obavijesti voditelja prodajnog centra, a što je isti naknadno rekao da je i učinio, te je nakon toga ona otišla sa svog radnog mjesta. Toga dana je bio dežurni voditelj, međutim ne sjeća se tko je tada bio dežurni voditelj, a ona je navedena kao odgovorna budući da saznanja o istome je došlo nakon proteka radnog vremena, a ona je jedina ostala tamo zajedno s drugim zaposlenicima. Iskazuje kako joj nije poznato je li itko još bio prilikom pregleda sadržaj predmetne vrećice tužiteljice, a iskazuje kako za sve kupljene stvari mora biti oznaka „plaćeno“, međutim tu oznaku stavili su zaštitari, te njoj nije poznato na koji način. Iskazuje da prilikom obavljanja kupnje zaposlenik treba o istome prvo pitati i dobiti odobrenje od strane dežurnog voditelja. Koliko je njoj bilo poznato, u vrećici su bila dva kruha i dva Fant umaka. Potom iskazuje kako svi zaposlenici nakon proteka radnog vremena izlaze na službeni izlaz prilikom čega se od strane zaštitara svakom zaposleniku pregledava sve što je toga dana kupio. Iskazuje kako je njoj predočen račun od strane zaštitara, te je na istom koliko se sjeća bila iskazana dva kruha i jedna PVC vrećica.

10. Svjedok OA iskazao je kako je zaposlen kod tuženika i to na radnom mjestu voditelja prodajnog centra. Iskazuje kako poznaje tužiteljicu budući je s njom zajedno radio. Iskazuje kako ga je 24.12.2022. o navedenom događaju zaštitar kojemu se ne sjeća imena, nazvao i to poslije radnog vremena, te ga obavijestio kako je tijekom nadzora pronašao dva artikla koja nisu plaćena. Isti iskazuje kako je potom zaštitaru rekao da postupi po proceduri, a to je da se o tome obavijesti nadležna policijska služba. Potom iskazuje kako je 27.12.2022., a prvi njegov radni dan nakon navedenog događaja, putem e-maila obavijestio kadrovsku službu o navedenom događaju. Nije mu poznato je li policija došla i sačinila zapisnik o predmetnom događaju. Iskazuje kako mu nisu poznati detalji oko kupnje predmetnih artikala od strane tužiteljice budući je tog dana bio na radnom mjestu do 14,30 sati. Zaštitaru je iskazao samo da postupi po proceduri, a to je da se o navedenom kontaktira policija. Iskazuje kako mu nije poznato zašto je na izvješću kao odgovorna osoba navedena RA. Potom iskazuje kako zaposlenici obavljaju kupnju u pravilu prije ili poslije radnog vremena ili za vrijeme pauze. Nadalje, iskazuje kako je moguće da zaposlenici kupuju i za vrijeme svog radnog vremena, a kada se ne koristiti pauza, međutim to im isto treba biti posebno odobreno. Nadalje, iskazuje kako mu nije poznato je li itko tužiteljici odobrio kupnju za vrijeme radnog vremena. Nakon što se dozvoli kupnja zaposleniku za vrijeme radnog vremena, svakako mu nije dopušteno da sam sebi naplaćuje i obračunava kupnju proizvoda. To mu je poznato budući je takva praksa, a također isto je propisano pravilima poslodavca. Iskazuje kako je njegov prvi radni dan bio i prvi radni dan tuženika nakon spornog događaja. Poznato mu je da sjedište, odnosno uprava društva, ne radi 26.12. budući da se radi o blagdanu, te tada isto nikada ne radi. Nadalje, iskazuje kako je nakon spornog događaja razgovarao s tužiteljicom budući mu se ista obratila 27.12.2022., te je istoj rekao da ne zna što će biti, a da će sve proslijediti kadrovskoj službi, te mu je ona samo na to iskazala kako ne zna što joj je bilo. Potom iskazuje kako je te njezine riječi shvatio kako ne zna zašto je to napravila. Iskazuje kako je nakon tog događaja izgubio povjerenje u tužiteljicu. Ne sjeća se, odnosno nije mu poznato, je li 26.12.2022. njegov prodajni centar radio skraćeno, a budući da to sada nije praksa, ali iskazuje kako je moguće da je tog dana radio, međutim ne sjeća se je li prodajni centar radio skraćeno tog dana, niti je li tužiteljica tog dana bila na radnom mjestu. Iskazuje kako navedenim Pravilnikom nije dopušteno od strane zaposlenika da samostalno kupuju i važu navedene proizvode, a koliko mu je poznato, kupci mogu samostalno vagati proizvode, a koji se odnose na voće i povrće, koje kupuju.

11. Svjedokinja LA iskazala je kako je zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu zamjenice voditelja glavne blagajne. Iskazuje kako poznaje tužiteljicu budući su radile skupa gdje su se i upoznale. Potom iskazuje kako je tog radnog dana, odnosno 24.12.2022., ista radila na blagajni za vrijeme radnog vremena, te ju je tužiteljica tom prilikom pitala može li obaviti kupnju budući da je gužva, te ju je zatražila odobrenje budući da je potrebno odobrenje ukoliko se kupnja ne obavlja za vrijeme pauze jer se inače ista obavlja samo za vrijeme pauze, na što je ona rekla da slobodno obavi svoju kupnju. Nije joj iskazala, odnosno nije joj poznato što je tužiteljica trebala kupiti. Ističe kako je to bilo predvečer, odnosno pred kraj radnog vremena, te se sjeća kako je centar tada bio pun ljudi/kupaca. Potom iskazuje kako je vrećicu tužiteljica donijela na info pult, a ona je to vidjela, te je zbog gužve zamolila tužiteljicu da se vrati na blagajnu, a što je ista i odmah učinila. Potom iskazuje kako je zaštitar po imenu VA nailazio budući je bio kraj radnog vremena i to je inače i uobičajeno. Nadalje, ona je otišla raditi svoj posao te nema saznanja što je dalje bilo. Potom iskazuje kako zaposlenici i kada dobiju odobrenje za kupnju za vrijeme radnog vremena, nikada ne smiju sami vršiti naplatu i obračun na blagajni, već to mora učiniti druga osoba. Nikada ne obavlja kupnja na način da zaposlenik sam obračunava i sebi naplaćuje kupnju proizvoda, a ističe kako misli da se u to vrijeme moglo na samoposlužnoj blagajni to i učiniti, međutim sada je poznato kako to nije moguće. Nadalje, ističe da joj je u vezi predmetnog događaja poznato jedino da je kolegica naknadno rekla kako su našli neke stvari, međutim ne zna što je bilo u vrećici, a prilikom izlaska, odnosno odlaska s radnog mjesta, pregledavaju svi djelatnici. Iskazuje kako joj nije poznato kada je uočeno što je točno u sadržaju vrećice.

12. Svjedokinja DAZ iskazala je kako je zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu voditelja interne revizije. Potom iskazuje kako osobno ne poznaje tužiteljicu, a ne može se sjetiti tko ju je i kada obavijestio o navedenom događaju koji se dogodio 24.12.2022. Potom ističe kako je uobičajena praksa da ju voditelj prodajnog centra obavještava ukoliko se radi o nekakvom nerješivom ili teškom problemu. Nadalje, ističe kako u tom slučaju ju pisanim putem ili telefonskim putem se obavještava o tom problemu, a ukoliko se to radi pisanim putem, to se u pravilu radi putem e-maila. Potom iskazuje kako je voditelj prodajnog centra autonomno prilikom donošenja svih odluka, te se internoj reviziji obraća ukoliko je potrebno provoditi detaljni nadzor zajedno s internom revizijom. Potom iskazuje kako isti ukoliko mu nije potrebno provoditi detaljni nadzor, tada o tome obavještava odjel za ljudske resurse, budući da voditelj prodajnog centra nema ovlasti samostalno donositi odluke, a tako niti odluke o otkazu ugovora o radu. Radnik nikada ne smije sam sebi naplaćivati proizvode, budući da je to propisano kućnim redom, a o tome su obaviješteni radnici putem objave na oglasnoj ploči, koja je istaknuta u svakom prodajnom mjestu. Potom iskazuje kako radnicima nikada nije bilo dozvoljeno da sami sebi naplaćuju proizvode, pa tako niti putem samoposlužne blagajne. Nadalje, iskazuje kako je način naplate putem bon-kartice isti kao i sa svim drugim sredstvima plaćanja, a posebno iskazuje kako je navedeno vidljivo na računu, te se identitet vlasnika kartice može utvrditi putem informatičkog odjela. Potom iskazuje da kada radnik želi kupiti proizvod, tada mora njegova oznaka biti status pauze, a kada bira proizvode, tada naplatu na blagajni vrši njegov ili njezin kolega, te sve kupljene proizvode zajedno s računom odnosi na info pult na kojem se nalazi zaštitar, odnosno tamo nadležna osoba, koja tada na proizvode stavlja oznaku „plaćeno“ i potpiše račun, te ukoliko se radi o proizvodima koji su za konzumiranje za vrijeme pauze, iste tada također konzumiraju na kojima mora biti oznaka „plaćeno“, a ostale proizvode koje odnose kući stavljaju ih u za to svoj predviđeni ormarić i koji je pod ključem, a koji se nalazi izvan prodajnog prostora. Nadalje, iskazuje kako zaštitari imaju ovlast i dužnost i to kako prilikom dolazaka na posao, tako i prilikom odlazaka s posla, pregledavati stvari, te vlasniku proizvoda na ulasku na radno mjesto staviti oznaku „plaćeno“ za svaki proizvod, bez obzira je li isti kupljen kod tuženika ili ne, a potom prilikom izlaska zaštitar pregledava sve stvari, imaju li svi proizvodi naljepnicu plaćanja i pripadajući račun, a ukoliko nemaju račun, sastavlja se izvješće o događaju. Nema saznanja o navedenom događaju pa tako joj nije ni poznato je li prilikom izlaska tužiteljice s radnog mjesta bio status „plaćeno“ na proizvodu. Iskazuje kako joj nije poznato je li tužiteljica za vrijeme radnog vremena napuštala svoje radno mjesto, a o istome nema nikakvih saznanja. Nadalje, iskazuje kako nema saznanja mogu li zaposlenici samostalno kupovati proizvode.

13. Svjedok VA iskazao je kako je zaposlen u Klemm security d.o.o. i to od 15.9.2022., a gdje radi i danas. Ističe kako je većinom u to vrijeme radio kod tuženika, na adresi u [adresa] gdje se nalazi Poslovnica Interspar 04, a sada uglavnom radi u Kauflandu. Ističe kako se navedeni događaj dogodio na Badnjak 2022. godine, te kako je on osobno zadužen za provjeravanje sadržaja vrećice na info pultu kojeg mu osobno donesu svi zaposlenici koji toga dana vrše kupnju, te je njegova obaveza provjeriti sadržaj vrećice i usporediti istu s računom, a nakon toga staviti naljepnicu „plaćeno“, datum i svoj potpis. Ističe kako je toga dana pregledao sadržaj vrećice tužiteljice, te je on osobno stavio naljepnicu i potpis na istu, budući je sadržaj vrećice odgovarao predanom računu. Nadalje, iskazuje kako je također običaj da prilikom izlaska iz prodavaonice, odnosno nakon završetka radnog vremena, se sve dodatno kontrolira pa je prilikom kontrole sadržaja vrećice tužiteljice, uvidio kako dva artikla, a misli da su to bila dva Fant dodatka, nisu nalazila na računu, a ista su bila u vrećici. Iskazuje kako je vrećicu njemu osobno donijela tužiteljica, te je skupa s njom istu pregledavao na način da je ona otvorila tu vrećicu, a on je pregledavao njezin sadržaj. Potom ističe kako je nakon toga izvršen pregled svih preostalih radnika, a potom su zajedno otišli u ured gdje su u pravilu papiri da ispiše skupa s njom zapisnik o krađi. Tužiteljica je taj papir potpisala, kao i voditeljica smjene - RA. Ne sjeća se razlike u sadržaju između zapisnika i izvještaja o krađi, a potom nakon što mu je sadržaj istog pročitan, ističe kako je to bila njegova greška prilikom sastavljanja zapisnika o krađi budući je tako bio običaj i napisati, te se pretpostavlja kako je prilikom prolaska kroz blagajnu jer tuda mora proći, međutim u zapisniku o krađi nije išao u detalje, već je cijeli događaj opisan u izvješću. Ističe kako se ne sjeća točno koliko je artikala bilo u toj vrećici, međutim zna kako ih nije bilo 20, bilo ih je 5-6, Fant umak je crvene boje, međutim što je sve bilo još osim toga u vrećici, se ne sjeća, budući on u svom poslu ima više krađa i svi su mu onda izmiješani. Pretpostavlja da se u vrećici još nalazio i kruh. Iskazuje kako mu je poznato da je tog dana bila i djelatnica na info pultu zajedno s njim i to LA, međutim on je osobno pregledavao prvotno vrećicu tužiteljice, stavljao potpis i pečat na račun kod info pulta. Potom iskazuje kako nakon pregleda sadržaja same vrećice na info pultu nije cijelo vrijeme bio na info pultu, odnosno izbivao je nakon pregleda budući je morao zatvarati trgovinu, stavljati lance na kafić i slično. Ističe da nakon što je uočio kako sadržaj vrećice ne odgovara računu, a prilikom izlaska tužiteljice s radnog mjesta i dodatne kontrole, razgovarao je jedino s RA koju je izvijestio kako mora zajedno s njim potpisati zapisnik o krađi. Nadalje, iskazuje kako navedeno nije prijavljivao policiji budući je dobio takav naputak od policije jer se prijavljuje tek nakon utvrđenog iznosa većeg od 7,00 eura. Iskazuje kako je tog dana pregledao sve djelatnice budući mu je to u opisu posla, a prilikom izlaska iz trgovine. Prilikom sastava zapisnika o krađi se ne sjeća nečeg specifičnog, te da nije bilo pretjeranih reakcija, jedino čega se sjeća je kako mu je RA napomenula je li stvarno ovo potrebno.

13.1. Nakon što su svjedoku predočeni zapisnik o krađi i izvješće, svjedok je naveo kako je navedeni zapisnik o krađi i izvješće on sastavio, kao i da je pod oznakom zapisnika o krađi cjelovito opisan tijek događaja te je navedeno „Gđa. ne plaća artikle, te tijekom provjere pri izlazu uočavam isti“.

14. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 5-7 spisa, te lista 32-34 spisa) proizlazi kako je tuženik otkazao ugovor o radu od 21.1.2007. tužiteljici, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, te da joj predmetni Ugovor o radu prestaje danom dostave ovog otkaza, kao i da ista nema pravo na otkazni rok, niti na otpremninu. Iz obrazloženja predmetne odluke proizlazi kako je tužiteljica 24. prosinca 2022. obavljala kupovinu tijekom radnog vremena te je sama sebi naplatila artikle na blagajni, međutim prilikom izlaska tužiteljice iz prodavaonice zaštitar je izvršio detaljan pregled i utvrdio kako dva fant umaka nisu plaćena i sastavio o tome zapisnik. Stoga zaključuje kako tužiteljica nije poštivala odredbe kućnog reda i pravila tuženika, te je postupala nesavjesno i neodgovorno i pokušala sebi osigurati materijalnu korist na štetu tuženika, a radi se i o radnici zaposlenoj na radnom mjestu Voditelja odjela mliječnog i smrznutog gdje je istu tuženik iskazanim povjerenjem postavio na to radno mjesto, pa je stoga ista počinila osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a koja povreda je navedena u pravilniku o radu. Pa tako, a budući da isti ne može prihvatiti obranu tužiteljice, smatra kako je ista grubo zlouporabila povjerenje tuženika, te nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Iz Zahtjeva za zaštitu prava (list 8-10 spisa) proizlazi kako tužiteljica podnosi zahtjeva za stavljanje predmetne odluke u cijelosti izvan snage.

16. Iz Povratnice i potvrde o uručenju (list 11-13 spisa) proizlazi kako je zahtjev za zaštitu prava tužiteljica podnijela, putem pošte, 20. siječnja 2023., a tuženik je isti zaprimio 24. siječnja 2023.

17. Iz obračuna plaće za tužiteljicu proizlazi kako je ista za siječanj 2023. primila od strane tuženika ukupnu bruto plaću od 376,09 EUR, a za plaću za studeni 2022. bruto plaću od 7.100,68 kuna.

18. Iz Ugovora o radu od 21. siječnja 2007. (list 26-31 spisa) proizlazi kako su parnične stranke sklopile ugovor o radu na način da će tužiteljica obavljati poslove Voditelja mlijeko i mliječni proizvodi kod tuženika, te je isti zaključen na neodređeno vrijeme.

19. Iz Izvoda iz sustava Spitza (list 45 spisa i list 72 spisa) proizlazi kako je tužiteljica 24. prosinca 2022. prijavila na rad u 8:57 sati, te je istoga dana koristila stanku (pauzu) od 11:18 do 11:37 sati, a odjavila se u 17:06 sati.

20. Iz Izvješća Klemm sigurnosti d.o.o. od 24. prosinca 2022. (list 36 spisa i list 73 spisa) proizlazi kako je VA u 17:15 sati sastavio izvješće u kojemu je naveo kako je oko 16:00 sati na infopult u vrećici za kupovinu tužiteljica na pregled donijela kupljene artikle i pripadajući račun, za koje je isti izvršio pregled i stavio oznaku „plaćeno“, a u 17:15 kada je tužiteljica odlazila s posla i dala mu je navedenu vrećicu s kupljenim artiklima, na dnu vrećice pronašao je dva fant začina koja nisu plaćena i nisu navedena na računu, niti su ovjerena naljepnicom „plaćeno“. O svemu je izvijestio RA.

21. Iz kućnog reda tuženika (list 37 spisa) proizlazi kako privatnu kupnju radnici obavljaju tako da su svu kupljenu robu dužni pokazati kontroli, da radnik sam sebi kupljenu robu naplaćivati na blagajni, te da na svim kupljenim artiklima koje će konzumirati mora biti oznaka „plaćeno“, a svu kupljenu robu radnik mora spremiti u svoj garderobni ormarić.

22. Iz zapisnika o krađi od 24. prosinca 2022. (list 38 spisa i list 74 spisa) proizlazi kako je za tužiteljicu navedeno da je otuđila predmete: fant lovački umak i fant umak od gljiva, ukupne cijene 17,90 HRK, na način da je osoba uočena kako s navedenim artiklima prolazi blagajnu ne plativši iste, kao i da ista krađa nije prijavljena policiji.

23. Iz e-mail obavijesti od 27. prosinca 2022. (list 39 spisa) proizlazi kako je voditelj prodajnog centra OA dostavio mail poruku KA u svezi tužiteljice navodeći kako je ista sama sebi naplatila artikle na blagajni, a potom je prilikom pregleda zaštitar ustanovio kako dva artikla nisu plaćena, te budući da se radi o krađi predlaže izvanredni otkaz ugovora o radu za tužiteljicu.

23.1. Iz e-mail obavijesti od 29. prosinca 2022. (list 40-41 spisa) proizlazi kako tužiteljica nije željela pročitati ni preuzeti poziv na obranu i napustila je potom prodajni centar.

23.2. Iz e-mail obavijesti od 31. prosinca 2022. (list 42 spisa) proizlazi kako tužiteljica dostavlja tuženiku poziv na obranu i njezinu izjavu (list 43-44 spisa) iz koje proizlazi kako zbog prevelike gužve je kupnju obavila u tržnom centru „Interspar“, te sama sebi naplatila na blagajni, što do sada nikada nije učinila, a naplaćene artikle je dostavila zaštitaru da joj stavi naljepnice „plaćeno“. Kako je morala raditi obračun i kako je bila prevelika gužva ostavila je vrećicu na info pultu, te je istu preuzela nakon obavljenog obračuna. Po završetku radnog vremena vrećicu ostavlja u zaštitarskoj prostoriji te se odlazi presvući, a nakon toga je prošla uobičajenu provjeru i tim je pregledom ustanovljenog da se zaista nalazi u vrećici dva Fant umaka koje nije kupila.

24. Iz Pravilnika o radu (list 45-64 spisa) proizlazi kako su istim pravilnikom navedene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a zbog kojih poslodavac može radniku izvanrednog otkazati ugovor o radu (članak 56. pravilnika) i to ukoliko radnik prije, za vrijeme ili nakon radnog vremena sam sebi veži i/ili deklarira robu koju namjerava kupiti i/ili robu koju kupuje sam sebi naplati na blagajni (točka 3.), pokušaj otuđenja i otuđenja imovine Poslodavca i/ili imovine trećih u poslovnim prostorijama i prostorima Poslodavca (točka 4.), te ukoliko radnik posao ne obavlja savjesno, na vrijeme i odgovorno, te time ugrožava bilo koji od Poslodavčevih interesa (točka 11.).

25. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Lidiji Balog, od 7. kolovoza 2025. (stranice 108-189 spisa) utvrđeno je kako je tužiteljica radi otkazanog joj ugovora o radu kod tuženika ostvarila manje plaće u periodu od otkaza ugovora o radu, odnosno od 17.1.2023. do sada, zaključno s plaćom za lipanj 2025. godine u iznosu od ukupno 9.184,15 EUR. Da je tužiteljica nastavila raditi kod tuženika, plaće bi joj bile isplaćene kako je to navedeno u tablici nalaza i mišljenja.

25.1. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

26. Saslušana na raspravi, vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke Lidija Balog, dipl.oec., iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 7.8.2025. i očitovanja od 2.10.2025., te nije imala ništa drugo za dodati.

26.1. Na upit punomoćnice tuženika po kojem kriteriju je rađen izračun u odnosu na kumulativni izračun gdje je pored osnovne plaće uzeti individualna nagrada koja se tiče rada pojedinih usporednih radnica, vještakinja je odgovorila kako su u njezinom nalazu i mišljenju uzeti u obzir sve naknade i stimulacije budući da tužiteljica prije otkaza samog ugovora o radu nikada nije niti dobivala samo osnovnu plaću, pa je na taj način u svom nalazu i mišljenju računala i nagradu, te naknadu za prekovremeni rad i rad nedjeljom. Ističe kako je takav izračun temeljila i na usporednim plaćama radnica, a kako bi ona bila da je tužiteljica ostala raditi, pa su tako dvije djelatnice nju zamijenile u odnosu na njezino radno mjesto, međutim iskazuje kako nije kumulirala podatke od dvije djelatnice, već u odnosu na period kojeg je određena djelatnica radila na njezinom radnom mjestu.

27. Iz ovakvog činjeničnog stanja ovaj sud je temeljem članka 8. ZPP-a i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultat cjelokupnog postupka, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

28. U ovom postupku nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija.

29. U postupku je sporna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno je li tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2023., a kojom se otkazuje ugovor o radu tužiteljici, nezakonita i nedopuštena.

30. Prvenstveno valja napomenuti kako je tužiteljici, a prije donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tuženik omogućio istoj iznošenje obrane, što je utvrđeno uvidom u njezinu pisanu izjavu od 31. prosinca 2022. danu kod poslodavca, ovdje tuženika (stranica 44 spisa), a navedeno je i opisano u predmetnoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

31. Člankom 116. stavku 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Člankom 116. stavkom 2. ZR propisano je ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Člankom 119. stavkom 2. ZR propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a člankom 120. stavkom 1. da otkaz mora biti u pisanom obliku, stavkom 2. da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i stavkom 3. je propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

32. Prvenstveno se tužiteljica u tužbi poziva kako je rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu protekao, a isti je propisan člankom 116. stavkom 2. ZR-a. Međutim navedeni rok se odnosi na rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Takvu činjenicu mora saznati osoba nadležna za donošenje odluke, pri čemu takvo saznanje ne mora biti neposredno, već se može izvesti iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlasti obvezna izvijestiti nadležnu osobu o činjenicama koje su razlog za otkaz (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-943/01 od 3. listopada 2001. i Županijski sud u Zagrebu u predmetu broj Gž R-1318/02 od 16. srpnja 2002.). Kako je na ročištu održanom kod ovoga suda 17. siječnja 2025. zakonski zastupnik tuženika NA naveo da se uvijek konzultira s pravnikom iz kadrovske službe i da jedino uprava društva (on zajedno s još jednim članom uprave, odnosno prokuristom) zastupaju tuženika, pa time i sklapaju ugovore o radu i odluke o otkazu ugovora o radu, to sud smatra kako je relevantan trenutak kada je pravna (odnosno kadrovska) služba tuženika saznala za činjenicu o predmetnom događaju, a to je bilo 27. prosinca 2022., a kako je to iskazao OA, kao dan kada je obavijestio kadrovsku službu o tome (e-mail poruka sa lista 39 spisa).

32.1. Za napomenuti je kako se tu radilo i o prvom slijedećem radnom danu nakon događaja koji se dogodio 24. prosinca 2022. u kasnim poslijepodnevnim satima (iza 17h), a blagdan, odnosno neradni dan su 25. i 26. prosinca 2022., kako to propisuje Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 110/19.). Činjenica da je RA o svemu telefonski obavijestila voditelja poslovnice OA nije od utjecaja na početak roka od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Također i zakonski zastupnik EA je iskazao, na istom ročištu, kako ne zna kada je saznao za predmetni događaj OA, pa je i iz istog navoda za zaključiti kako ta osoba nije obvezna izvijestiti nadležnu osobu o činjenicama, već je to dužna činiti kadrovska služba tuženika. Da je ova činjenica točna sud je saslušao i svjedokinju DAZ koja je navela kako voditelj prodajnog centra nema ovlasti samostalno donositi odluke, te da je praksa kod tuženika da isti obavještava sjedište društva putem interne revizije, odnosno kadrovske službe. Budući da je nadležna osoba saznala o činjenicama koje su razlog za otkaz ugovora o radu 27. prosinca 2022., a predmetna odluka je donijeta 10. siječnja 2023. to je sud utvrdio kako je tuženik predmetnu odluku donio u zakonski propisanom roku. U odnosu na navod zakonskog zastupnika NA kako se odgovornom osobom smatra voditelj poslovnice OA valja istaknuti kako je očito da zakonski zastupnik tuženika smatra da je isti odgovorna osoba za poslovnicu, međutim navedeno se ne odnosi na donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, niti obveze obavijesti zakonskog zastupnika tuženika o navedenom, već odgovornost u smislu poslovnih procesa (trgovinske djelatnosti) kojom se bavi tuženik.

32.2. Kako je putem obavijesti od strane voditelja poslovnice OA uprava društva saznala razloge za otkaz ugovora o radu 27. prosinca 2022. proizlazi da je odluka o otkazu od 10. siječnja 2023. donijeta u zakonskom roku (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr-1636/14 od 28. travnja 2015. i Ustavni sud u predmetu broj U-III-3138/2015 od 21. rujna 2016.).

32.3. Tuženik je pravna osoba kod kojega nije ustanovljeno radničko vijeće, već sindikat, to su sva prava, sukladno članku 153. stavku 3. ZR-a prenijeta na sindikalnog povjerenika, pa je tuženik i postupio sukladno članku 150. stavku 1. (a što je vidljivo putem e-mail-a koje prileže spisu), te kako ista nije očitovala, smatra se i kako nema primjedbi, ni prijedloga.

33. Nadalje se ovaj sud bavio utvrđenjem što se dogodilo spornog dana (24. prosinca 2022.), pa je tako ovaj sud radi utvrđenja spornog događaja saslušao svjedoke RA, LA, VA, te tužiteljicu DA.

33.1. Pa je tako ovaj sud utvrdio, iz iskaza svjedokinje LA, kako su ona i tužiteljica toga dana skupa radile, a tužiteljica je nju pitala može li obaviti kupnju, te budući da je ona zamjenica voditelja glavne blagajne dala joj je i odobrenje za isto, a navodi i kako je bilo predvečer, odnosno pred kraj radnog vremena. Također je i tužiteljica iskazala kako je pred kraj radnog vremena, oko 17,00 sati, pitala LA da si kupi proizvode, a što joj je ista i odobrila.

33.2. Navod tužiteljice da je ista nakon odabira proizvoda sa vrećicom došla na svoju blagajnu, na kojoj je toga dana bila zadužena, iz razloga jer ju je pozvala LA da se požuri, ovome sudu nije uvjerljiv, a to iz razloga jer je svjedokinja LA iskazala kako je vidjela tužiteljicu na info pultu, budući da je zbog gužve zamolila tužiteljicu da se vrati na svoje radno mjesto, a što je životno i logično, a ne da se u tome trenutku nalazila na samoposlužnoj blagajni, pa da je zbog poziva LA otišla sa samoposlužne blagajne i naplatila si proizvode na blagajni na kojoj je tužiteljica toga dana radila. Sud je stoga u cijelosti povjerovao navodu svjedokinje LA kako se tužiteljica (zajedno s vrećicom) u trenutku kada ju je ista pozvala da se vrati na svoje radno mjesto, nalazila kod info pulta, pa stoga navod tužiteljice, kao razlog zašto si je sama naplaćivala proizvode (iako navedeno nije dopušteno) ovome sudu nije uvjerljiv.

33.3. Jednako tako navod tužiteljice kako je plaćala poklon karticom (točnije bonom) ovome sudu nije relevantan za ovaj spor, budući da i na poklon kartici postoji raspoloživ novac koji ista može potrošiti, kao i na bilo kojoj drugoj bankovnoj kartici, a postupak naplate jednak je postupku kao i sa svim drugim sredstvima plaćanja, pa stoga navod tužiteljice da ako je plaćala sa poklon karticom nema razloga da ista ne bi platila dva sporna proizvoda ovome sudu nije bitan za rješenje ovog spora, jer se radi o jednakom sredstvu plaćanja, poput novca ili bilo koje druge (bankovne i slične) kartice.

33.4. Nadalje je sud utvrdio, a saslušanjem svjedoka VA, kako je toga dana, tužiteljica donijela vrećicu na info pult (kao što uobičajeno čine i svi radnici), te je on osobno pregledao sadržaj vrećice i usporedio isti s računom a nakon čega je stavio naljepnicu „plaćeno“. Potom je utvrđeno kako je tužiteljica istu vrećicu ostavila, a po završetku radnog vremena, na izlazu, te nakon što se tužiteljica presvukla i krenula kući, te prolazila redovnu kontrolu zatečena je s dva neplaćena proizvoda u vrećici.

33.5. Ovaj sud nije mogao utvrditi, iz saslušanja tužiteljice, te predloženih svjedoka, gdje se vrećica nalazila nakon što je ista prošla pregled na info pultu i nakon što je stavljena na istu oznaka „plaćeno“, međutim svjedok VA jasno navodi kako nakon pregleda vrećice nije cijelo vrijeme bio na info pultu, a to iz razloga jer je imao drugih radnih obaveza zbog zatvaranja trgovine, a također sud zaključuje i kako je tužiteljica navela da je s predmetnom vrećicom bila na svojoj blagajni, međutim moguće je kako je s predmetnom vrećicom bila i nakon što je obavljen pregled na info pultu, a to iz razloga jer je tužiteljica izjavila da kada ju je LA pozvala da se bila na samoposlužnoj blagajni, dok je LA izjavila kako se ista nalazila kod info pulta. Pa je sud zaključio kako je sve to iskazala tužiteljica kako bi se oslobodila svoje odgovornosti u svezi neplaćenih proizvoda u vrećici.

34. Da su se predmetni proizvodi nalazili u vrećici i da isti nisu plaćeni, jasno proizlazi iz iskaza svjedoka VA koji je u svom iskazu naveo kako je vidio u vrećici dva artikla koja nisu plaćena, a i u izvješću (list 36 spisa) je navedeno kako su se, ispod kruha, na dnu vrećice, nalazila dva neplaćena fant umaka. Navedeno je potvrdila i sama tužiteljica, međutim ovome sudu nije prihvatljiv navod tužiteljice kako je ona osobno vadila stvari iz vrećice, budući da tako nije iskazao svjedok VA, niti navedeno proizlazi iz izvješća (list 36 spisa).

34.1. Iz svega navedenog ovom sudu nije uvjerljiv navod tužiteljice kako ne zna zašto Fant umaci nisu bili navedeni na računu, a da ih je očigledno željela kupiti. Naime, po mišljenju ovog suda, upravo je navod tuženika u predmetnoj odluci u izvanrednom otkazu ugovora o radu činjenica da tužiteljica ne objašnjava zašto je u vrećici s kupljenim stvarima pokušala iz prodavaonice iznijeti i dva neplaćena artikla, pa je to upravo i razlog što je tuženik u istu izgubio povjerenje i to kao radnicu koja je ujedno bila i voditeljica odjela. Navod tužiteljice kako je bila iznenađena što su se tamo našla dva proizvoda koja nisu plaćena (ali i bez oznake „plaćeno“), ne umanjuje činjenicu da su predmetni proizvodi nenaplaćeni i da je ista nakon tog događaja i potpisala zapisnik o krađi (list 38 spisa), pa i u svojoj kasnijoj pisanoj obrani, ali i svojim iskazom danim pred ovim sudom, prilikom kojeg iskaza je tužiteljica navela kako ne zna zašto tih proizvoda nema na računu, da je očigledno kako je željela kupiti fant umak, ali ne zna zašto isti nisu navedeni na računu iz čega se može zaključiti kako je tužiteljica pokušala otuđiti imovinu tuženika (poslodavca).

34.2. Ovaj sud naglašava kako je pokušaj otuđenja poslodavčeve imovine od radnika, bez obzira na njezinu vrijednost, neovisno o pobudi (motivu) zbog koje je ta povreda učinjena opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a to sve iz razloga jer je posljedica takvog postupanja gubitak povjerenja druge ugovorne strane, poslodavca, ovdje tuženika (tako u svojoj odluci i Ustavni sud u predmetu broj U-III-5131/2015 od 22. prosinca 2016.).

35. Tuženik je svojim internim aktima (Pravilnikom o radu) i to člankom 56. točkom 4. (list 59 spisa) izričito propisao što se smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a odnosi se na pokušaj otuđenja i otuđenja imovine poslodavca. Jednako tako sam pokušaj otuđenja imovine je protekao na način da tužiteljica nije poštivala niti kućni red (također interni akt poslodavca) na način da je sama sebi naplaćivala kupljenu robu na blagajni, a iz iskaza svjedokinje LA jasno proizlazi kako je ona upoznata sa činjenicom da se kupnja nikada ne obavlja na način da zaposlenik sam obračunava i sebi naplaćuje kupnju proizvoda, a jednako je i iskazala svjedokinja DAZ koja je iskazala kako radnicima nije dopušteno da sami sebi naplaćuju proizvode. Kako je tužiteljica osoba koja je bila zaposlena kod tuženika 16 godina, iz toga se lako zaključuje kako je ista upoznata s činjenicom da ne smije i ne može sama sebi naplaćivati kupljenu robu na blagajni, pa je stoga i postupila suprotno propisanim internim aktima poslodavca, za koje je očito znala ili morala znati. Stoga je jasno kako je tužiteljica takvim postupanjem postupala i suprotno odredbi članka 56. stavka 1. točke 3. Pravilnika o radu, pa i navedeno je također osobito teška povreda, kako to propisuje Pravilnik o radu poslodavca, ovdje tuženika.

36. Slijedom svega iznijetog, sud utvrđuje kako tužiteljica kao radnica nije postupala sukladno internim aktima tuženika (prvenstveno kućnim redom, ali i pravilnikom o radu), pa je tako sama sebi naplaćivala kupljene proizvode na blagajni, potom nije predočila za svu kupljenu robu račun, niti je na proizvodima (fant umaci) bila naljepnica „plaćeno“, a za napomenuti je kako se to sve događalo 24. prosinca, u vrijeme kada se radi i skraćeno, te predstoje blagdani kada se ne radi, pa je za pretpostaviti kako je moguće da je tužiteljica mislila kako se tada neće vršiti niti redovne kontrole prilikom napuštanja radnog mjesta.

37. Iz takvog zaključka, a uvidom u samu predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesenu od strane tuženika, jasno proizlazi kako je u odluci navedeno da tužiteljica nije postupala sukladno kućnom redu, ali i pravilnikom o radu, te je počinila osobito teške povrede navedene u članku 56. Pravilnika o radu, pa je zbog svega navedenog tuženik i donio predmetnu odluku, a to iz razloga jer je izgubio povjerenje u radnicu (sada tužiteljicu), koja je grubo zlorabila povjerenje tuženika, a koje utvrđenje ovaj sud, nakon ovako provedenog postupka, u potpunosti prihvaća, pa je stoga i za zaključiti kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

38. Izvanredni otkaz ugovora o radu iz članka 116. stavka 1. ZR-a poslodavac donosi u slučaju kada ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (ili neke druge osobito važne činjenice), kada uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, u konkretnom slučaju se radi o otuđenju imovine poslodavca (važno je za napomenuti kako tužiteljica ničim nije dokazala da se navedeno nije dogodilo) i radi se o povredi radne obveze koja je takve prirode da ista predstavlja opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, pa i onda kada je riječ o maloj vrijednosti otuđene imovine, odnosno motivu zbog kojega je ona počinjena. Pa kako je tužiteljica pokušala otuđiti imovinu u vlasništvu poslodavca, što je i sama priznala u pisanoj izjavi, isti je zbog toga izgubio povjerenje u radnika (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr-744/17 od 28. travnja 2021.). I ovo je sve iz razloga jer se radi o tome da ugovor o radu predstavlja odnos (zbog svoga trajanja i trajnih obveza) povjerenja između poslodavca i radnika i gdje poslodavac (tuženik) od radnika očekuje ne samo ispunjenje obveze iz radnog (ugovornog) odnosa već i čuvanje imovine poslodavca. Stoga se u konkretnom slučaju radi o gubitku takvog povjerenja poslodavca (tuženika) u radnika (tužiteljicu) i isto predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz članka 116. stavka 1. ZR-a, a radi se, zbog svega ranije navedenog, o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa. U ovakvoj situaciji ovaj sud zaključuje kako je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu, pa je uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

39. Kako je ovaj sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, to je i odlučeno kao u točci I. izreke ove presude i sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan.

40. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

41. Tuženiku je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka (primjerice Rev 706/2023 od 17. siječnja 2024., Rev 143/2020-4 od 2. rujna 2020, Revr 1028/13 od 9. rujna 2014), a prema kojem se radi o procjenjivom predmetu kad je radnik uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i zahtjev za vraćanje na rad, postavio i novčani zahtjev za isplatom naknade plaće. Kako je tužiteljica postavila zahtjev za isplatu naknade plaće u iznosu od 9.184,15 EUR, to je sud utvrdio vrijednost predmeta spora sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. -dalje u tekstu: Tarifa), a u svezi Tbr. 7. točke 2. Tarife i priznao tuženiku trošak zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu, sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, zastupanje na ročištima od 17.9.2024., 17.12.2024., 17.1.2025. i 13.1.2026., za svaku u visini od po 100 bodova, sve sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, kao i za zastupanje na ročištu od 15.1.2024. u visini od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 2. Tarife, kao i za sastav podnesaka od 5.1.2024. (kojima se očitovao na navode i nove dokazne prijedloge iz očitovanja tužiteljice na odgovor tuženika na tužbu) i od 18.9.2025. (kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka za svaki u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 750 bodova, što s obzirom na vrijednost jednoga boda i sve uvećano za PDV 25%, ukupno iznosi 1.875,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

42. Tuženik je djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.725,00 EUR i to djelomično za pristup na ročište od 5.1.2024., budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima (pitanje nenadležnosti ovoga suda), pa tuženiku pripada pravo na trošak sukladno Tbr. 9. točci 2. Tarife, a ne sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, kako to ista zahtjeva. Tuženik je odbijen u cijelosti sa zahtjevom za sastav podneska od 3.11.2025., budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (na isto se samo dopunski očitovao na navode vještaka, a to je sve mogao učiniti i na raspravi na kojoj je vještak i saslušan), sukladno članku 155. ZPP-a. Odbijen i za trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura, budući da se trošak pristojbe odgovora tuženika na tužbu plaća sukladno članku 4. stavku 1. točci 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/13.) i to razmjerno uspjehu u parnici, pa kako je tuženik u cijelosti uspio u ovome sporu tada joj niti nije nastao trošak pristojbe odgovora na tužbu. Također je tuženik u cijelosti odbijen i za zatraženi trošak nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (Tbr. 7. točka 2. Tarife) u iznosu od 1.250,00 eura, budući da tuženik može potraživati trošak po Tbr. 7. točci 2. Tarife ili po Tbr. 7. točci 1. Tarife, ali iste ne može kumulirati, kako to zahtijeva. Kako se radi o procjenjivom predmetu, to je osnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, dok nije osnovan zahtjev tuženika i za naknadu troškova sukladno Tbr. 7. točci 2. Tarife, pa je za zatraženi iznos u cijelosti i odbijen. Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

43. Tužiteljica je u cijelosti odbijena za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.231,81 EUR-a, budući da je u cijelosti izgubila parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

44. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 17. veljače 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćnici tuženika